Službeni glasnik BiH, broj 41/11
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 14/08 i dr., rješavajući apelaciju
Marije Ostojić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. i 4. tač. 5, 8. i 10, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija
Marije Ostojić.
Utvrđuje se povreda apelanticinog
prava u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, u odnosu na pozitivnu obavezu Bosne i Hercegovine, te se utvrđuje povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova odluka dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da bi se osigurala ustavna prava u skladu s ovom odlukom.
Odbija se kao neosnovana apelacija
Marije Ostojić u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, podnesene protiv Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija
Marije Ostojić, podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene u domaćim bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno
(prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija
Marije Ostojić, podnesena protiv
Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene u domaćim bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija
Marije Ostojić, podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu ostvarivanja potraživanja u odnosu na gotovinsku isplatu po osnovu stare devizne štednje položene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, zbog toga što su
ratione personae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije
Sande Ćorić i Omera Humačkića, podnesene radi isplate stare devizne štednje, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što su ih podnijela neovlaštena lica.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
1. Marija Ostojić, Sanda Ćorić i Omer Humačkić (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 4. januara do 14. januara 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje. Apelacija Marija Ostojić zavedena je pod brojem AP 14/08 i podnijeta je radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje položene u komercijalnim bankama sa sjedištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, kao i u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo. Apelacije AP 59/08 apelantice Sandre Ćorić i AP 190/08 apelanta Omera Humačkića podnijete su Ustavnom sudu protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje, položene isključivo u komercijalnim bankama sa sjedištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije br. AP 14/08, AP 59/08 i AP 190/08 spoji u jedan predmet pod brojem AP 14/08, zbog toga što se radi o nadležnosti Ustavnog suda o istom pitanju povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.
3. S obzirom na to da se u navedenim predmetima radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu kao u predmetu Ustavnog suda broj
AP 1391/06 u kojem je Ustavni sud donio odluku 4. septembra 2008. godine, te u predmetu broj
AP 164/04 u kojem je Ustavni sud donio odluku 1. aprila 2006. godine, Ustavni sud je odlučio da ne zatraži odgovor od relevantnih institucija na predmetne apelacije, već je uzeo u obzir odgovore koji su Ustavnom sudu ranije dostavljeni u predmetima koji se odnose na istovrsna potraživanja stare devizne štednje.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su građani Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ) apelanti su ulagali devize u bivšim komercijalnim bankama u SFRJ. Također, apelantica Marija Ostojić je ulagala devize i u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana (odnosno njen suprug koji je umro), odnosno u njenoj filijali koja se nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sadašnje Federacije Bosne i Hercegovine.
6. Neposredno pred početak, kao i u toku oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini, apelanti nisu bili u mogućnosti da podižu novac sa štednih računa. Također, svi njihovi pokušaji da podignu novac u poslijeratnom periodu bili su odbijeni bez obrazloženja ili pozivanja na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina, Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine.
7. Niko od apelanata nije pokrenuo sudski postupak kako bi ostvario svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje. Kao razlog za nepokretanje sudskih postupaka apelanti su naveli da su se redovni sudovi u predmetima koji se tiču povrata "stare devizne štednje" redovno proglašavali nenadležnim, te da se, prema tome, ne radi o djelotvornom pravnom lijeku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
8. Predmetne apelacije se odnose na zahtjeve apelanata da ostvare svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje deponirane u bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine, kao i na zahtjev apelantice Marije Ostojić da ostvari svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, odnosno u njenim filijalama koje su se nalazile na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sadašnje Federacije Bosne i Hercegovine. Apelanti traže da im se isplati cjelokupna devizna štednja.
9. Svi apelanti se žale na povredu prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
V. Dopustivost i meritum
10. Iz sadržaja apelacija proizlazi da se apelanti žale da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelantica Marija Ostojić se žali da ne može ostvariti svoja novčana potraživanja po osnovu stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci u njenim poslovnim jedinicama u Bosni i Hercegovini, odnosno na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine.
11. U vezi s apelacijom Marije Ostojić Ustavni sud primjećuje da je apelacija identična apelacijama u predmetu
AP 11/08 od 12. januara 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) i predmetu
AP 16/08, od 21. jula 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U predmetu
AP 16/08, pozivajući se na svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), Ustavni sud je zaključio da je Bosna i Hercegovina odgovorna što je propustila da djelotvorno zaštiti prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine u pogledu stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, čime je prekršila svoje pozitivne obaveze prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je već ranije dostavio svoju odluku u navedenim predmetima Vijeću ministara da u određenom roku preduzme mjere radi otklanjanja posljedica kršenja navedenih ljudskih prava.
12. Međutim, Ustavni sud je zaključio da se Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska nisu miješale u prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine i nisu povrijedile član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, Ustavni sud je zaključio da nema odgovornosti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u pogledu isplate stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, te da su apelacije
ratione personae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine. Budući da se radi o istom činjeničnom i pravnom pitanju, Ustavni sud smatra da nema razloga odustati od svoje prakse, pa se umjesto posebnog obrazloženja o ovom pitanju poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 16/08.
13. Ustavni sud primjećuje da su apelanti Sanda Ćorić i Omer Humačkić podnijeli apelaciju Ustavnom sudu radi zaštite prava tvrdeći da su oni vlasnici devizne štednje. Međutim, iz fotokopije deviznih štednih knjižica proizlazi da su druga lica vlasnici, zbog čega je Ustavni sud pozvao apelante da dostave dokaz o vlasništvu. Apelanti su propustili da u ostavljenom roku dostave dokaze o vlasništvu na deviznim štednim knjižicama po osnovu kojih traže isplate i navode povrede prava. Imajući u vidu navedeno proizlazi da apelanti Sanda Ćorić i Omer Humačkić nisu lica koja imaju pravo da u konkretnom slučaju pokrenu postupak pred Ustavnim sudom, te je Ustavni sud odlučio da apelacije odbaci kao nedopuštene jer su ih podnijele neovlaštene osobe.
14. U pogledu isplate stare devizne štednje deponirane u komercijalnim bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud se u predmetu
AP 11/08 i
AP 16/08 pozvao na praksu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu
Suljagić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 27912/02
od 3. novembra 2009. godine, te je zaključio da je došlo do izmjene relevantnih pravnih okolnosti u vezi s pravom na imovinu s obzirom na to da je navedenom presudom Evropskog suda naloženo državi Bosni i Hercegovini da iznađe mehanizme kojima će osigurati implementaciju zakonskih odredbi kojima je regulirano pitanje isplate stare devizne štednje. Stoga je Ustavni sud, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, zbog utvrđenih promijenjenih pravnih okolnosti, odlučio da apelacije u ovom dijelu odbaci kao nedopuštene. Dalje, Ustavni sud se poziva na najnoviju praksu Evropskog suda (vidi Evropski sud, odluka
Josip Zadrić protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 18804/04 od 16. novembra 2010. godine), u kojoj je Evropski sud na osnovu utvrđenja Komiteta ministara Vijeća Evrope zaključio da su preduzete mjere koje je Evropski sud naložio u gore navedenoj presudi
Suljagić i drugi, te je slučaj prema mišljenju Evropskog suda riješen. Zatim, Evropski sud je naveo da, iako je aplikant pretrpio izvjesnu nematerijalnu štetu zbog ranijih kašnjenja u isplatama, u predmetu
Suljagić je već utvrđeno da nije neophodno dosuditi adekvatnu naknadu svim licima koja su ovim pogođena. S tim u vezi, Evropski sud je naveo da, s obzirom na svrhu ranije spomenute procedure pilot presude, uloga Evropskog suda se nakon donošenja pilot presude i nakon što dotična država implementira generalne mjere u skladu s Evropskom konvencijom, ne može pretvoriti u dosuđivanje pojedinačne novčane naknade u repetitivnim slučajevima koji rezultiraju iz istog sistemskog problema. Slijedom navedenog, Evropski sud je zaključio da dodatno razmatranje predmetne aplikacije nije više opravdano i nije našao nikakve posebne okolnosti u vezi sa zaštitom ljudskih prava kako je to definirano Evropskom konvencijom i njenim protokolima, koje bi zahtijevale daljnje razmatranje konkretnog predmeta kao i stotina sličnih aplikacija koje se nalaze pred Evropskim sudom, pa je zaključio da predmet briše s popisa slučajeva. Slijedeći praksu Evropskog suda, te s obzirom na ranije utvrđenje da je zakonodavstvo u skladu s Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, te činjenicu da je i implementacija zakona usklađena s Evropskom konvencijom, a imajući u vidu činjenicu da je predmetna apelacija identična apelacijama u predmetu
AP 11/08 i AP 16/08, uz navedenu izmjenu, umjesto posebnog obrazloženja Ustavni sud se poziva na svoje obrazloženje dato u navedenim odlukama koje se u potpunosti može primijeniti na apelaciju Marije Ostojić.
15. U odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je naveo da nema razloga da promijeni svoj stav iznijet u navedenoj odluci
AP 1391/06 (vidi Odluka
AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine, objavljena u "Službeni glasnik BiH" broj 91/08).
VI. Zaključak
16. Ustavni sud zaključuje da je Bosna i Hercegovina odgovorna što je propustila da djelotvorno zaštiti prava apelantice Marije Ostojić na mirno uživanje njene imovine u pogledu stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, čime je prekršila svoje pozitivne obaveze prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud zaključuje da se Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska nisu miješale u pravo apelantice Marije Ostojić na mirno uživanje njene imovine i nisu povrijedile član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
17. Na osnovu člana 16. st. 2. i 4. tačke 5, 8. i 10, člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.