Službeni glasnik BiH, broj 84/11
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu broj
CH/00/6413 i dr., na osnovu nadležnosti u smislu čl. II/2, II/6, III/5.a) i VI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donijetih na osnovu Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je
RJEŠENJE
OBRAZLOŽENJE
Utvrđuje se da tužena strana Federacija Bosne i Hercegovine nije izvršila Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj CH/00/6413, CH/01/6825, CH/02/9967 i CH/03/13031, Dragosava Vuković, Miloje Ilić, Mlađen Šekerović i Zora Buha protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 27. juna 2007. godine.
U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
1. Mlađen Šekerović (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave) se u postupku pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom)/Komisijom za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija)/Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) �alio na disparitet u iznosu penzija koje isplaćuje Javni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIORS) i Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod za PIOFBiH), te na nemogućnost ostvarenja zdravstvene zaštite.
2. Podnosilac prijave je penzioner koji je �ivio u Tuzli prije izbijanja ratnih sukoba. Penzioniran je prije rata i primao penziju od Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Fond PIOBiH). Nakon izbijanja ratnih sukoba, podnosilac prijave je napustio Tuzlu i počeo primati penziju od Fonda PIORS.
3. U međuvremenu, tačnije 27. marta 2000. godine, Zavod mirovinskog i invalidskog osiguranja Mostar, Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (koji su se nakon odluke Visokog predstavnika iz novembra 2000. godine spojili u Zavod za PIOFBiH) i Fond PIORS su zaključili Sporazum o međusobnim pravima i obavezama u provođenju penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: Sporazum o penzijama), prema kojem je dogovoreno da će Fond, koji je do stupanja na snagu ovog sporazuma vršio isplatu penzija korisnicima penzija, nastaviti sa isplatama istih penzija bez obzira na privremeno ili stalno mjesto boravka korisnika penzija. Fond PIORS je jednostrano raskinuo Sporazum o penzijama u februaru 2002. godine. Međutim, prema određenim izvještajima, nastavio je da isplaćuje penzije onim korisnicima penzija koji su već bili priznati kao njegovi korisnici. S druge strane, Zavod za PIOFBiH je izjavio da će i dalje postupati u skladu sa Sporazumom o penzijama i isplaćivati svoje korisnike penzija koji �ive u Republici Srpskoj.
4. U toku 2000. godine podnosilac prijave je podnio zahtjev za isplatu penzije od Zavoda za PIOFBiH, koji je odbio i prvostepeni i drugostepeni organ u upravnom postupku, a tužba podnosioca prijave u upravnom sporu je, također, odbijena.
5. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 27. juna 2007. godine donio
Odluku o prihvatljivosti i meritumu br. CH/00/6413, CH/01/6825, CH/02/9967 i CH/03/13031, Dragosava Vuković, Miloje Ilić, Mlađen Šekerović i Zora Buha protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u kojoj je utvrdio da je tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine, diskriminirala podnosioce prijava u uživanju njihovih prava na socijalnu sigurnost prema članu 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
6. Zaključkom broj 8 predmetne odluke (tačka broj 94 Odluke) Ustavni sud je odlučio da naredi tuženoj strani Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena strana) da preduzme sve potrebne zakonske i administrativne korake u roku od 6 mjeseci od dana prijema te odluke, kako bi osigurala da podnosioci prijava više ne budu diskriminirani u uživanju prava na penziju zagarantiranog članom 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, posebno u poređenju sa penzionerima koji su ostali u Federaciji Bosne i Hercegovine u toku oružanog sukoba.
7. Predmetna odluka Ustavnog suda je dostavljena tuženoj strani 15. augusta 2007. godine, što znači da je rok za izvršenje obaveze iz Zaključka broj 8 te odluke Ustavnog suda istekao 15. februara 2008. godine.
8. Podnosilac prijave je 23. januara i 10. marta 2008. godine dostavio dopise Ustavnom sudu �aleći se da tužena strana nije postupila u skladu sa Zaključkom broj 8 predmetne odluke Ustavnog suda od 27. juna 2007. godine.
9. Tužena strana je u nekoliko navrata dostavljala Ustavnom sudu dopise sa informacijama o koracima koje je preduzela s ciljem izvršenja predmetne odluke Ustavnog suda od 27. juna 2007. godine. Posljednji takav dopis tužena strana je dostavila 14. jula 2010. godine.
10. U dopisima koje je dostavila tužena strana istaknuto je da je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo rada), zajedno sa Zavodom za PIOFBiH, s ciljem implementacije Zaključka broj 8 predmetne odluke Ustavnog suda iniciralo izmjenu Sporazuma o penzijama, a u skladu sa mišljenjem Ustavnog suda u Rješenju o neprovođenju ?dluke u predmetu broj
CH/02/9364, Duško Karanović protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Dalje, navedeno je da bi se predmetnom izmjenom Sporazuma o penzijama postiglo da penzioneri povratnici u prijeratno mjesto �ivljenja budu izjednačeni sa penzionerima kojima nosilac penzionog i invalidskog osiguranja tog entiteta isplaćuje penziju, ali da Republika Srpska nije prihvatila ponuđeno rješenje. Zatim, navedeno je da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH), na sjednici održanoj 16. jula 2008. godine, donijela Akcioni plan za provođenje generalnih mjera radi prevencije povreda ljudskih prava kao u slučaju Duško Karanović protiv Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava, te da je na sjednici održanoj 15. novembra 2008. godine usvojila izmjene i dopune Akcionog plana. Naglašeno je i da je Vlada FBiH na sjednici od 8. jula 2009. godine utvrdila i po hitnom postupku uputila u parlamentarnu proceduru Nacrt Zakona o dopuni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, ali da Predstavnički dom Parlamenta FBiH nije usvojio predloženi nacrt zakona, već je donio zaključak da predmetni problem treba rješavati na državnom nivou na jedinstven način, uz preporuku da entitetski premijeri iznađu zakonska rješenja koja bi na reciprocitetan način regulirala predmetnu oblast. Također, navedeno je da je nakon toga Federalno ministarstvo rada i socijalne politike pokrenulo proceduru donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, tako što je 26. maja 2010. godine tekst Prednacrta navedenog zakona dostavilo Uredu Vlade FBiH za zakonodavstvo i usklađenost sa propisima Evropske unije, Federalnom ministarstvu finansija i Federalnom ministarstvu pravde. Istaknuto je da će po pribavljenom mišljenju navedenih institucija Prednacrt navedenog zakona biti dostavljen Vladi FBiH uz prijedlog za upućivanje u daljnju proceduru po hitnom postupku.
11. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda. Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena.
12. U odnosu na pitanje koji su to zakonski i administrativni koraci koje je tužena strana trebalo da preduzme s ciljem izvršenja Zaključka broj 8 predmetne odluke Ustavnog suda od 27. juna 2007. godine, Ustavni sud podsjeća da je u Rješenju o neprovođenju Odluke Doma u predmetu
broj CH/02/9364, Duško Karanović protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, od 13. decembra 2007. godine Ustavni sud zaključio da su se "zakonski koraci koje je tužena strana trebalo da preduzme do 10. jula 2003. godine odnosili na izmjene Sporazuma o penzijama ili zaključivanje novog sporazuma, te usvajanje određenih zakonskih rješenja (u smislu izmjene postojećih ili donošenja novih propisa iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja) kojima bi se osiguralo da se stvori pravna osnova da podnosilac prijave, kao i lica u istoj ili sličnoj situaciji, ostvari svoje pravo na penziju u Federaciji Bosne i Hercegovine, a administrativni koraci sastojali bi se u donošenju konkretnog rješenja kojim bi podnosiocu prijave bilo priznato pravo da ostvaruje penziju kod Zavoda za PIOFBiH". Ustavni sud konstatira da se isto može zaključiti i u predmetnom slučaju s obzirom na to da se radi o predmetu sličnog činjeničnog stanja i pravnog osnova.
13. U vezi sa navedenim, Ustavni sud primjećuje da su pokrenute određene aktivnosti koje se odnose na izmjenu Sporazuma o penzijama, te izmjenu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, ali da te aktivnosti nisu okončane, niti je doneseno konkretno rješenje kojim bi podnosiocu prijave bilo priznato pravo da ostvaruje penziju kod Zavoda za PIOFBiH. Također, Ustavni sud podsjeća da je Zaključak broj 8 Odluke jasan i precizan u pogledu roka do kojeg je tužena strana trebalo da ispuni svoje obaveze, odnosno u roku od 6 mjeseci od dana prijema te odluke, a koji je istekao 15. februara 2008. godine.
14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da tužena strana nije izvršila svoje obaveze iz Zaključka broj 8 konačne i obavezujuće
Odluke o prihvatljivosti i meritumu br. CH/00/6413, CH/01/6825, CH/02/9967 i CH/03/13031, Dragosava Vuković, Miloje Ilić, Mlađen Šekerović i Zora Buha protiv Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 27. juna 2007. godine.
15. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
16. Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
17. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.