Službeni glasnik BiH, broj 29/23
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
U-22/22, rješavajući zahtjev
Suda Bosne i Hercegovine (sutkinja Dragica Miletić), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica
Mirsad Ćeman, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Helen Keller, potpredsjednica
Seada Palavrić, sutkinja
Angelika Nußberger, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odlučujući o zahtjevu
Suda Bosne i Hercegovine (sutkinja Dragica Miletić) za ocjenu ustavnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15 i 77/20),
utvrđuje se da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15 i 77/20) nije u skladu s odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, zbog toga što ne sadrži odredbe o pravu na troškove smještaja i naknadu za odvojeni život za stručno osoblje u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" uskladi Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15 i 77/20) u pogledu prava na troškove smještaja i naknadu za odvojeni život za stručno osoblje u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine s odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku iz prethodnog stava obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama preduzetim s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Sud Bosne i Hercegovine (sutkinja Dragica Miletić; u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 1. septembra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15 i 77/20; u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama i drugim naknadama) sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predstavnički dom) i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda) zatraženo je 14. septembra 2022. godine da u roku od 30 dana od prijema dopisa dostave odgovor na zahtjev.
3. Predstavnički dom i Dom naroda u ostavljenom roku nisu dostavili odgovor na zahtjev.
III. Zahtjev
Navodi iz zahtjeva
4. Podnosilac zahtjeva navodi da su stručni saradnici u Tužilaštvu BiH Mirza Jamaković, Mladen Jovičić i Gorana Habul (u daljnjem tekstu: stručni saradnici) 17. maja 2022. godine Sudu Bosne i Hercegovine podnijeli tužbu protiv tužene Bosne i Hercegovine – Tužilaštva Bosne i Hercegovine radi utvrđivanja diskriminacije i naknade materijalne štete zbog neisplaćivanja naknade na ime odvojenog života.
5. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva traži od Ustavnog suda da ispita da li je Zakon o plaćama i drugim naknadama u skladu s relevantnim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, zbog toga što ne sadrži odredbe o naknadama za troškove smještaja i odvojenog života stručnog osoblja koje je zaposleno u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine (Sud Bosne i Hercegovine i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine). Obrazlažući zahtjev, podnosilac zahtjeva navodi da se na stručne saradnike kao stručno osoblje koje je zaposleno u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine primjenjuje Zakon o plaćama i drugim naknadama. Međutim, prema navedenom zakonu, stručnim saradnicima se ne isplaćuje naknada na ime odvojenog života i troškova smještaja. Svi stručni saradnici, kako je navedeno, žive u mjestima koja su od sjedišta poslodavca u Sarajevu udaljena preko 80 km. U Sarajevu borave tokom radne sedmice, ali im se ne isplaćuju naknade za troškove smještaja i odvojenog života, za razliku od sudija i tužilaca kojim je, prema navedenom zakonu, to pravo priznato. Dalje je navedeno da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarna skupština BiH), postupajući u skladu s odlukama Ustavnog suda br. U-7/12 i U-29/13, donijela Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 77/20; u daljnjem tekstu: Zakon o izmjeni i dopunama). Tim zakonom je sudijama i tužiocima priznato pravo na ostvarivanje naknade na ime troškova smještaja i troškova odvojenog života, ali takvo pravo nije priznato stručnom osoblju koje je zaposleno u tim institucijama. Pored navedenih odluka, podnosilac zahtjeva ukazuje i na Odluku Ustavnog suda broj AP-2985/19, u kojoj je utvrđena neustavnost Zakona o plaćama i naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine zato što zakon ne sadrži odredbe o naknadama troškova smještaja i odvojenog života za sudije koje žive u mjestima koja su udaljena od sjedišta njihovog poslodavca.
6. S druge strane, podnosilac zahtjeva naglašava da se na pravni status lica koja su podnijela tužbu primjenjuju odredbe Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine. Navedeni zakon je, u pogledu pravnog statusa državnih službenika, napravio razliku između rukovodećih državnih službenika i ostalih. Podnosilac zahtjeva smatra da bi to "moglo da znači da naknade za odvojeni život i naknade troškova smještaja ne pripadaju automatski svim zaposlenim u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine, kao što to pravo ne koriste ni svi državni službenici koji su zaposleni u drugim institucijama Bosne i Hercegovine".
7. Zbog svega navedenog, podnosilac zahtjeva ističe da se "pojavila sumnja u ustavnost" Zakona o plaćama i drugim naknadama, te stoga traži da Ustavni sud ocijeni usklađenost navedenog zakona sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine "u vezi sa članom 14. Evropske konvencije", članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
IV. Relevantni propisi
8.
Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 90/05, 32/07, 17/13 – odluka USBiH, 5/14 – rješenje USBiH, 40/14 – odluka USBiH, 48/15 – rješenje USBiH i 77/20)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 16a.
Troškovi smještaja i naknada za odvojeni život
1. Sudije i tužioci imaju pravo na troškove smještaja i naknadu za odvojeni život u skladu s podzakonskim aktom koji donosi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, shodno odredbama Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine.
2. Predsjednik Suda i glavni tužilac imaju pravo na troškove za smještaj u visini propisanoj podzakonskim aktom iz stava 1. ovog člana za rukovodioca institucija Bosne i Hercegovine, a sudije i tužioci u visini predviđenoj za ostale rukovodeće državne službenike.
3. Sudije i tužioci imaju pravo na naknadu za odvojeni život pod uslovom i u visini utvrđenoj podzakonskim aktom iz stava 1. ovog člana za zaposlene u institucijama Bosne i Hercegovine.
V. Dopustivost
9. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.
10. Član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
11. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Sud Bosne i Hercegovine (sutkinja Dragica Miletić), što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U-5/10 od 26. novembra 2010. godine, tačke 7–14, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11). Imajući u vidu odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev dopustiv zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev ne bi bio dopustiv.
VI. Meritum
12. Podnosilac zahtjeva smatra da Zakon o plaćama i drugim naknadama nije u skladu s odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine "u vezi sa članom 14. Evropske konvencije", članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt).
13. U
Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:
Član I
Bosna i Hercegovina
2. Demokratska načela
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
Član II
Ljudska prava i osnovne slobode
4. Nediskriminacija
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
14. Član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju glasi:
1. Uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora se osigurati bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
2. Javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po bilo kom osnovu kao što su oni spomenuti u stavu 1.
15.
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, potpisan 19. decembra 1966. godine u New Yorku ("Službeni list SFRJ" broj 7/71 i "Službeni list RBiH" br. 5/92 i 25/93; za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima), u relevantnom dijelu glasi:
Član 26.
Sva su lica jednaka pred zakonom i imaju pravo bez ikakve diskriminacije na podjednaku zaštitu zakona. U tom smislu, zakon mora da zabranjuje svaku diskriminaciju i da obezbedi svim licima podjednaku i uspešnu zaštitu protiv svake diskriminacije, naročito u pogledu rase, boje, pola, jezika, vere, političkog ili drugog ubeđenja, nacionalnog ili socijalnog porekla, imovnog stanja, rođenja ili svakog drugog stanja.
16. U konkretnom slučaju, zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je Zakon o plaćama i drugim naknadama kompatibilan s odredbama Ustava, Evropske konvencije i Međunarodnog pakta zbog toga što ne sadrži odredbe o pravu na troškove smještaja i naknadu za odvojeni život stručnog osoblja u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine.
17. U vezi s tim pitanjem, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj U-7/12 utvrdio da Zakon o plaćama i drugim naknadama nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom i Međunarodnim paktom zato što nije propisano pravo sudijama, tužiocima i "ostalim zaposlenicima u Sudu Bosne i Hercegovine" na naknadu troškova prijevoza, toplog obroka i odvojenog života (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U-7/12 od 30. januara 2013. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 17/13). U navedenoj odluci Ustavni sud je naglasio:
37. […] Prema mišljenju Ustavnog suda, onemogućavanjem prava sudija, tužioca i ostalih zaposlenika u Sudu BiH na uživanje spomenutih naknada, u situaciji nepostojanja samostalnih sudskih i tužilačkih budžeta, zakonodavna vlast utječe na strukturu materijalne osnove i naknada, a time utječe i na ulogu pravosuđa koje ono ima u svakom demokratskom društvu. […] propisivanje navedene naknade vodi ka osiguranju odgovarajuće teritorijalne zastupljenosti konstitutivnih naroda i Ostalih u pravosuđu, što, prema mišljenju Ustavnog suda, jača povjerenje i ugled pravosuđa u očima javnosti, odnosno građana Bosne i Hercegovine. […]
18. Dalje, Ustavni sud je u Odluci broj U-29/13 od 28. marta 2014. godine utvrdio da Zakon o plaćama i drugim naknadama nije u skladu s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom i Međunarodnim paktom zbog toga što ne sadrži odredbe o naknadama na ime troškova "smještaja u toku rada" sudijama, tužiocima i "drugom stručnom osoblju zaposlenom u pravosudnim institucijama" (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U-29/13 od 28. marta 2014. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/14, tačka 2. dispozitiva). U navedenoj odluci Ustavni sud je naglasio:
26. […] Iz istih razloga kao u Odluci broj U 7/12 Ustavni sud zaključuje kako nepropisivanjem naknada na ime troškova smještaja sudijama, tužiocima i drugom stručnom osoblju zakonodavna vlast zadire u načelo nezavisnosti pravosuđa kao garanta vladavine prava. Stoga, proizlazi kako je osporeni zakon u suprotnosti s načelom nezavisnosti pravosuđa kao garanta vladavine prava koji je sadržan u članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
27. […] Imajući u vidu navedeno, a iz istih razloga kao i u citiranoj Odluci broj U 7/12, Ustavni sud zaključuje kako je osporeni zakon diskriminacijski, zato što ne propisuje pravo na naknadu na ime troškova smještaja tokom rada sudijama, tužiocima i drugom stručnom osoblju zaposlenom u pravosudnim institucijama.
19. Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju radi se o istom ustavnom pitanju koje je Ustavni sud riješio u navedenim predmetima. Naime, u navedenim odlukama Ustavni sud je utvrdio neustavnost Zakona o plaćama i drugim naknadama zbog nedostatka zakonskih odredbi o pravu na troškove smještaja i naknadu za odvojeni život, ne samo u odnosu na sudije i tužioce već i u odnosu na stručno osoblje u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine. U tom pravcu, Ustavni sud naglašava da se stavovi iz tačke 37. Odluke broj U-7/12, u pogledu utjecaja tih naknada na ulogu i funkcioniranje pravosuđa i potrebi odgovarajuće teritorijalne zastupljenosti konstitutivnih naroda i Ostalih u pravosuđu, u cijelosti odnose i na stručno osoblje u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine. Naime, za efikasno postupanje pravosuđa sudijama i tužiocima je u njihovom radu potrebna i pomoć stručnog osoblja. Bez odgovarajuće finansijske podrške nije moguće osigurati odgovarajuću teritorijalnu zastupljenost konstitutivnih naroda i Ostalih u pravosuđu, u segmentu koji se odnosi na stručno osoblje. Stoga se i stručnom osoblju trebaju osigurati naknade za odvojen život i troškove smještaja, kao što je urađeno za sudije i tužioce.
20. Ustavni sud dalje primjećuje da je Parlamentarna skupština BiH tek nekoliko godina nakon donošenja odluka br. U-7/12 i U-29/13 izmijenila/dopunila Zakon o plaćama i drugim naknadama tako što je članom 16a. propisano pravo na troškove smještaja i naknadu za odvojeni život samo sudijama i tužiocima (Zakon o izmjeni i dopunama je objavljen u "Službenom glasniku BiH" broj 77/20 od 27. novembra 2020. godine). Pri tome, Parlamentarna skupština BiH nije Ustavnom sudu dostavila odgovor na zahtjev, niti obrazložila razloge takvog normiranja, a naročito zašto tu vrstu naknade nije predvidjela i za stručno osoblje u pravosuđu, imajući u vidu navedene odluke Ustavnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi odstupio od svojih stavova iz predmeta br.
U-7/12 i
U-29/13, pa se umjesto posebnog obrazloženja Ustavni sud,
mutatis mutandis, poziva na obrazloženje iz navedenih odluka, uz zaključak da osporeni Zakon o plaćama i drugim naknadama krši načelo nezavisnosti pravosuđa kao osnovne garancije vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
21. U pogledu navoda da je Zakon o plaćama i drugim naknadama diskriminirajući, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud potvrdio da se pojmovi diskriminacije koja je zabranjena na osnovu člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 trebaju tumačiti na isti način (vidi Evropski sud,
Pilav protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 9. juna 2016. godine, predstavka broj
41939/07, tačka 40. s daljnjim referencama). U skladu s tim, pravo na nediskriminaciju prema članu 1. Protokola broj 12 pruža zaštitu od različitog postupanja prema pojedincima u analognim ili relevantno sličnim situacijama. Tretman je diskriminacijski ako "nema objektivno i razumno opravdanje", odnosno ako ne teži "legitimnom cilju" ili ako ne postoji "razuman odnos proporcionalnosti" između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se želi postići (vidi,
mutatis mutandis, Evropski sud,
Pinkas protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 4. oktobra 2022. godine, predstavka broj
8701/21, tačka 58). Osim toga, "samo razlike u tretmanu zasnovane na prepoznatljivoj osobini ili 'statusu' mogu predstavljati diskriminaciju u smislu člana 14" (
idem, tačka 59).
22. U tom kontekstu, Ustavni sud podsjeća da je u odlukama br. U-7/12 i U-29/13 zaključio da je Zakon o plaćama i drugim naknadama diskriminacijski jer ne sadrži odredbe o pravu na troškove smještaja i naknadu za odvojeni život i u odnosu na stručno osoblje u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine. Kako je već navedeno, Parlamentarna skupština BiH nije Ustavnom sudu dostavila odgovor na zahtjev u kojem bi objasnila
ratio za nepropisivanje te vrste naknade i za stručno osoblje u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine, naročito jer je Ustavni sud u navedenim odlukama već utvrdio diskriminaciju u odnosu na stručno osoblje u pravosuđu kada se radilo o istim naknadama kao i u osporenom zakonu. Imajući to u vidu, a naročito stavove iz Odluke broj U-29/13 (vidi tačku 18. ove odluke), Ustavni sud ne može pronaći opravdanje za takvo različito postupanje, niti smatra da postoje razlozi koji bi mogli opravdati takvu razliku u tretmanu. Stoga, Ustavni sud smatra da je osporeni zakon diskriminacijski zato što ne propisuje pravo na troškove smještaja i naknadu za odvojeni život za stručno osoblje u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine.
23. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporeni Zakon o plaćama i drugim naknadama nije u skladu s odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer krši načelo nezavisnosti pravosuđa kao osnovne garancije vladavine prava. Osim toga, osporeni zakon nije u skladu ni s odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i člana 26. Međunarodnog pakta jer pravi nedozvoljenu razliku u pogledu prava na troškove smještaja i naknadu za odvojeni život za stručno osoblje u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine u odnosu na sudije i tužioce na istom nivou.
VII. Zaključak
24. S obzirom na to da Zakon o plaćama i drugim naknadama ne sadrži odredbe o pravu na troškove smještaja i naknadu za odvojeni život za stručno osoblje u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da on nije u skladu s odredbama člana I/2. i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
25. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.