Službeni glasnik BiH, broj 19/14
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 4340/10, rješavajući apelaciju
Radenka Pejovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija
Zlatko M. Knežević, sudija
na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija
Radenka Pejovića, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. oktobra 2013. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Radenko Pejović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Almin Dautbegović, advokat iz Zenice, podnio je 7. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neokončavanja istrage u razumnom roku. Nakon podnošenja apelacije predmetni krivični postupak je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. oktobra 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Okružnog tužilaštva u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) i Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci – Posebnog tužilaštva za suzbijanje organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala, Specijalno tužilaštvo (u daljnjem tekstu: Specijalno tužilaštvo) je zatraženo 10. januara i 20 februara 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružno tužilaštvo i Specijalno tužilaštvo su 28. januara i 22. novembra 2013. godine dostavili odgovor na apelaciju. Specijalno tužilaštvo je 22. novembra 2013. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavilo ovom sud na uvid spis broj KT 341. Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantovom punomoćniku 11. februara i 27. decembra 2013. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Okružni sud je 11. jula 2008. godine donio naredbu za sprovođenje posebnih istražnih radnji - nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija protiv devet osoba među kojima je i apelant zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz odredbe člana 224. stav 2. Krivičnog zakona RS (u daljnjem tekstu: KZ RS), a na prijedlog Okružnog tužilaštva broj Kta-354/08 od 10. jula 2008. godine.
7. Centar javne bezbjednosti Trebinje je 13. augusta 2008. godine Okružnom tužilaštvu podnio izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Ž. I. i drugih (protiv 26 poznatih lica i NN lica), među kojima je i apelant, a zbog krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 250. stav 3. Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu KZ BiH) u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 2. KZ BiH.
8. Okružno tužilaštvo je navedeni izvještaj 13. augusta 2008. godine dostavilo Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) kao nadležnom za postupanje u ovoj krivično-pravnoj stvari.
9. Tužilaštvo BiH, Posebni odjel za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Sarajevo je protiv apelanta donijelo Naredbu o provođenju istrage broj KT-339/08 od 22. augusta 2008. godine, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 250. stav 2. KZ BiH, a u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 2. KZ BiH.
10. Tužilaštvo BiH, Posebni odjel za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju je 6. maja 2009. godine Okružnom tužilaštvu dostavilo dopis u kojem je navedeno da je Tužilaštvo BiH po izvještaju koje je dobilo od Okružnog tužilaštva protiv Ž. I. i dr. od 26 prijavljenih lica podiglo optužnicu protiv osam lica zbog krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 250. stav 3. KZ BiH, a u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 2. navedenog zakona, a protiv ostalih lica (18 lica među kojima je i apelant), kako nije postojao osnov sumnje da su počinili krivično djelo, iz njihove nadležnosti spis je ustupljen Okružnom tužilaštvu na njegovu nadležnost. Nakon toga Tužilaštvo BiH je obavijestilo Okružno tužilaštvo da je u ranijem dopisu izostavilo greškom I. B. protiv kojeg je također podignuta optužnica, koja je potvrđena 20. februara 2009. godine iz čega proizlazi da je Tužilaštvo BiH procesuiralo ukupno devet osoba.
11. Okružno tužilaštvo je 21. oktobra 2011. godine dostavilo na nadležnost Specijalnom tužilaštvu predmet koji se odnosi na apelanta i dr., a u skladu s naredbom Specijalnog tužilaštva o preuzimanju predmeta od 17. oktobra 2011. godine.
12. Specijalno tužilaštvo je protiv apelanta podiglo Optužnicu broj T19 0 KT 0000341 13 od 8. februara 2013. godine.
13. Sudija za prethodno saslušanje Okružnog suda je 11. februara 2013. godine potvrdio optužnicu Specijalnog tužilaštva protiv apelanta zbog krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 383.a) stav 2. KZ RS u vezi s krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. KZ RS.
14. Okružni sud je Rješenjem broj 11 0 K 011325 13 Kps od 1. marta 2013. godine odbio kao neosnovane prethodne prigovore apelantovog branioca izjavljene protiv optužnice Specijalnog tužilaštva od 8. februara 2013. godine.
15. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci, Posebnog odjeljenja za organizirani i najteže oblike privrednog kriminala broj 11 0 K 011325 13 K od 26. juna 2013. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS, i za to djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. U izrečenu kaznu apelantu je na osnovu člana 44. stav 1. KZ RS uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. augusta do 23. decembra 2008. godine. Apelant je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati paušalni iznos od 150,00 KM.
16. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Specijalno tužilaštvo i apelantov branilac. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. oktobra 2013. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Specijalnog tužilaštva i apelantovog branioca i potvrđena prvostepena presuda.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da istraga u predmetnom postupku ne zadovoljava kriterij "razumnog roka", zbog čega je apelantu prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ističe da istraga u predmetnom postupku traje od 22. augusta 2008. godine kada je Tužilaštvo BiH donijelo naredbu o provođenju istrage. Navodi da, nakon što Tužilaštvo BiH u predmetu KT-339/08 optužnicom nije obuhvatilo apelanta, nije doneseno rješenje o obustavi istrage nego je to tužilaštvo dostavilo izvještaj Centra javne bezbjednosti Trebinje o počinjenom krivičnom djelu protiv apelanta i dr. na nadležno postupanje Okružnom tužilaštvu, i to apelantu nepoznatog datuma, ali svakako prije 3. jula 2009. godine. Apelant je naveo da od tada pa do dana podnošenja apelacije Okružno tužilaštvo nije donijelo naredbu o provođenju istrage, naredbu o neprovođenju istrage niti je poduzelo bilo koju radnju kako bi se uklonila nesigurnost u pogledu budućnosti apelanta i njegove porodice kojoj su bili izloženi. Ističe da je zbog navedenog suspendiran s posla 2. septembra 2008. godine, te da je disciplinska komisija prekinula disciplinski postupak protiv njega do okončanja krivičnog postupka ili do okončanja krivične istrage. Navodi da je bio zaposlen kao policajac Federalne uprave policije FMUP-a.
b) Odgovor na apelaciju
18. U svom odgovoru na apelaciju Specijalno tužilaštvo je navelo da je 8. februara 2013. godine podignuta optužnica protiv apelanta zbog osnovane sumnje da je učinio krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 383.a) stav 2. KZ RS u vezi s krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS. Ukazano je da u ovom predmetu treba imati u vidu obim i složenost istrage. Istaknuto je da se u konkretnom slučaju radilo o zločinačkom udruženju koje se bavilo vršenjem krivičnih djela neovlaštene proizvodnje i prometa droga, te je istragom bio obuhvaćen veliki broj lica (preko 30), kao i da je tužilaštvo do sada optužilo njih 13 dok je protiv ostalih obustavljena istraga. Ukazano je da je krivično djelo organiziranog kriminala veoma složeno za dokazivanje, te su stoga u prethodnom periodu preduzimane radnje dokazivanja s ciljem da se utvrdi krivična odgovornost svih lica koja su se dovodila u vezu s ovim zločinačkim udruženjem. Istaknuto je da je prikupljeno dovoljno dokaza i protiv apelanta kao osumnjičenog, a kao pripadnika ovog zločinačkog udruženja koje se bavilo prometom opojne droge marihuane. Navedeno je da je tužilaštvo u prethodnom periodu preduzelo sve neophodne radnje radi uspješnog i efikasnog okončanja istrage, posebno imajući u vidu odredbe Evropske konvencije i Ustava BiH, što je na kraju i dovelo do pribavljanja dovoljno dokaza i podizanja optužnice protiv apelanta.
19. U svom odgovoru na apelaciju Okružno tužilaštvo je navelo hronologiju događanja u predmetnom postupku. Po mišljenju Okružnog tužilaštva u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava. Ukazano je da Okružno tužilaštvo svojim radnjama nije uticalo na dužinu postupka, da se radilo o složenom predmetu u kojem je prijavljeno više lica, da ga je tom tužilaštvu dostavilo na nadležnost Tužilaštvo BiH, a potom je po naredbi Specijalnog tužilaštva dostavljeno tom tužilaštvu na nadležnost. Istaknuto je da je apelanta Specijalno tužilaštvo obavijestilo o preuzimanju predmeta.
V. Relevantni propisi
20.
Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 29/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 93/09, 16/09 i 72/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 13. st. 1. i 2.
Pravo na suđenje bez odlaganja
Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred Sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.
Sud je dužan postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.
Član 16.
Princip akuzatornosti
Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu Tužitelja.
Član 35.
Prava i dužnosti
Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužitelja je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda.
Tužitelj ima pravo i dužan je:
a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,
b) sprovede istragu u skladu s ovim zakonom,(...)
Član 225. st. 1. i 3.
Okončanje istrage
Tužitelj okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.
Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala preduzet će kolegij Tužilaštva.
Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 13. st. 1. i 2.
Pravo na suđenje bez odlaganja
Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristrasan sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 43.
Prava i dužnosti tužioca
(1) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela.
(2) Tužilac ima pravo i dužnost da:
a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih lica vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,
b) sprovede istragu u skladu sa ovim zakonom, (...)
Član 225. st. 1. i 2.
Okončanje istrage
(1) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.
(2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala, preduzeće kolegij tužilaštva.
VI. Dopustivost
21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. Apelant se Ustavnom sudu obratio navodeći da istraga u predmetnom postupku nije okončana u "razumnom roku" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je postupak u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek u fazi istrage. U odnosu na ove apelantove navode Ustavni sud nalazi da je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema meritorne odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Osim toga, Ustavni sud primjećuje kako postojeća zakonska rješenja ne nude osumnjičenom mogućnost da se žali na dužinu istrage, tj. da ovo pitanje pokrene u okviru samog istražnog postupka pred redovnim sudom. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja apelacije Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. oktobra 2013. godine ovaj krivični postupak okončan. Konačno, apelacija u ovome dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (
prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
24. Apelant smatra da je zbog neokončavanja istrage u razumnom roku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
25. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju za apelanta postoji "optužba" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da mu moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku. Umjesto posebnog obrazloženja za ovaj zaključak, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, tačka 47 (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
b) Relevantni principi
26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,
Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
c) Period koji se uzima u obzir
27. U skladu s praksom Evropskog suda početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima, pri ocjeni razumnoga roka, vezuje se za trenutak u kojem je osoba koja je u pitanju postala svjesna da je osumnjičena za krivično djelo, jer od tog momenta ima interes da o postojanju ove sumnje sud donese odluku. Ovakvo određivanje relevantnog perioda očito je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Evropski sud,
Wemhoff pritiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19;
Dobbertin protiv Francuske, presuda 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138). Dalje, za kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije osobe koja je u pitanju. U tom smislu, Evropski sud i u krivičnim i u građanskim stvarima primjenjuje jednake kriterije. Pri tome, u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi
Wemhoff, stav 18).
28. Ustavni sud zapaža da je prva mjera koja je implicirala tvrdnju da je apelant počinio krivično djelo preduzeta 11. jula 2008. godine kada je Okružni sud na prijedlog Okružnog tužilaštva donio naredbu za provođenje posebnih istražnih radnji protiv većeg broja lica među kojima je bio i apelant. Dalje, Ustavni sud zapaža da je optužnica protiv apelanta podignuta 8. februara 2013. godine, kao i da ju je potvrdio sudija za prethodno saslušanje Okružnog suda 11. februara 2013. godine. Također, Ustavni sud zapaža da je ovaj krivični postupak okončan Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. oktobra 2013. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je istražni postupak trajao ukupno četiri godine i šest mjeseci računajući od momenta kada je Okružni sud, na prijedlog Okružnog tužilaštva, donio naredbu od 11. jula 2008. godine do momenta kada je optužnica protiv apelanta podignuta (8. februar 2013. godine). Međutim, Ustavni sud zapaža da je od momenta kada je potvrđena optužnica 11. februara 2013. godine postupak u cjelini na dvije sudske instance okončan u roku od osam mjeseci.
d) Analiza dužine trajanja postupka
29. U pogledu složenosti postupka Ustavni sud primjećuje, imajući u vidu prirodu krivičnog djela, kao i da je istražni postupak bio usmjeren na veći broj lica, da se u konkretnom slučaju radilo o veoma obimnoj i složenoj istrazi kojom je bio obuhvaćen i apelant.
30. U vezi s apelantovim ponašanjem Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama uticao na odugovlačenje postupka. Ustavni sud primjećuje da se apelant u više navrata obraćao Okružnom tužilaštvu kao i Specijalnom tužilaštvu s urgencijama da se postupak istrage okonča u što kraćem roku.
31. U odnosu na ponašanje nadležnih organa Ustavni sud primjećuje da su u konkretnom slučaju istražne radnje poduzimali Tužilaštvo BiH, Okružno tužilaštvo i Specijalno tužilaštvo. Zatim, Ustavni sud zapaža da je istragom bio obuhvaćen veći broj lica među kojima je bio i apelant. Ustavni sud konstatira da ZKP BiH i RS, koje su primjenjivali nadležni organi u konkretnom slučaju, ne propisuju u kojem roku istraga mora biti završena. Međutim, navedeni zakoni propisuju da tužitelj okončava istragu kada nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica
, te ukoliko se istraga ne završi u roku od šest mjeseci kolegij tužilaštva preduzima potrebne mjere s ciljem da okonča istragu. Također, Ustavni sud zapaža da ZKP BiH i RS propisuju pravo osumnjičenog, odnosno optuženog, da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.
32. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je istraga trajala preko četiri godine. Međutim, razmatrajući da li navedeno vrijeme istrage zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u razumnom roku Ustavni sud mora imati u vidu da se radilo o veoma opsežnoj istrazi kojom je bio obuhvaćen veći broj lica koja su bila osumnjičena da su počinila krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 383.a) stav 2. KZ RS u vezi s krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. KZ RS. Dakle proizlazi da je i sama priroda krivičnog djela uticala na dužinu istrage kojom je bio obuhvaćen i apelant. Dalje, Ustavni sud zapaža da je u toku postupka postojala saradnja između Okružnog tužilaštva, Tužilaštva BiH i Specijalnog tužilaštva, što je također uticalo na dužinu istrage budući da su navedena tužilaštva preduzimala radnje u okviru svojih nadležnosti. Također, Ustavni sud zapaža da je u istrazi bilo neophodno provesti mnoge istražne radnje s ciljem potkrepljivanja optužnice koja je protiv apelanta podignuta 8. februara 2013. godine, a potvrđena od sudije za prethodno saslušanje Okružnog suda 11. februara 2013. godine. Stoga Ustavni sud smatra da su postojali opravdani razlozi za trajanje istrage u periodu od četiri godine i šest mjeseci. Zatim, Ustavni sud zapaža da je nakon potvrđivanja optužnice postupak na dvije sudske instance okončan za osam mjeseci. Prema tome, iako je istraga trajala preko četiri godine ipak, gledajući postupak u cjelini, Ustavni sud nalazi da je on okončan u razumnom roku, te da u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Ustavni sud zaključuje, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, da nije prekršeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako je istraga u krivičnom postupku trajala preko četiri godine, budući da se radilo o veoma obimnoj i složenoj istrazi kojom je bio obuhvaćen veći broj lica među kojima je bio i apelant. Pri tome je Ustavni sud uzeo u obzir da je nakon istrage krivični postupak okončan u roku od osam mjeseci na dvije sudske instance.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.