Službeni glasnik BiH, broj 95/10

na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1319/08 rješavajući apelaciju Osmana Sarića, Age Sarića i Ekrema Sarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Osmana Sarića, Age Sarića i Ekrema Sarića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Trebinju - Odjeljenje u Nevesinju broj 095-1-P-06-000-009.

Nalaže se Osnovnom sudu u Trebinju - Odjeljenje u Nevesinju da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 095-1-P-06-000-009, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

U skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Osnovnom sudu u Trebinju - Odjeljenje u Nevesinju da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod


1. Osman Sarić, Ago Sarić i Ekrem Sarić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva podnijeli su 5. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Trebinju - Odjeljenje u Nevesinju (u daljnjem tekstu: Odjeljenje Osnovnog suda) broj 095-1-P-06-000-009.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Pravobraniteljstva i Odjeljenja Osnovnog suda zatraženo je 4. juna 2008. godine i 13. maja 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pravobraniteljstvo i Odjeljenje Osnovnog suda dostavili su odgovor 8. aprila 2008. godine i 24. maja 2010. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Pravobraniteljstva i Odjeljenja Osnovnog suda dostavljeni su apelantu 22. jula 2008. godine i 27. maja 2010. godine.

5. Ustavni sud je 31. decembra 2009. godine i 13. maja 2010. godine od Pravobraniteljstva i Odjeljenja Osnovnog suda zatražio kopiju spisa koji su 27. januara i 24. maja 2010. godine dostavili traženo.

III. Činjenično stanje


6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelanti su pred Osnovnim sudom u Trebinju 3. novembra 2005. godine protiv tužene Republike Srpske - Općine Gacko (u daljnjem tekstu: tužena) pokrenuli parnični postupak radi naknade materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 205.430,00 KM zbog uništenja njihove nepokretne i pokretne imovine tokom ratnih djelovanja u Bosni i Hercegovini.

8. Osnovni sud u Trebinju 13. januara 2006. godine dostavio je predmet Odjeljenju Osnovnog suda.

9. Apelanti su 2. novembra 2006. godine urgirali postupanje Osnovnog suda u Trebinju.

10. Iz dopisa Odjeljenja Osnovnog suda, koji je naslovljen na apelante od 6. novembra 2006. godine, slijedi da se apelanti obavještavaju da je predmet proslijeđen Javnom pravobraniteljstvu Trebinje u smislu člana 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine ("Službeni glasnik RS" broj 103/05 - u daljnjem tekstu: Zakon o ostvarivanju prava na naknadu štete).

11. Iz spisa nije vidljivo da se Odjeljenje Osnovnog suda svojom odlukom proglasilo nenadležnim za postupanje.

12. Pravobraniteljstvo je zaprimilo predmet 7. novembra 2006. godine.

13. Apelanti su 28. juna 2007. godine uputili dopis Pravobraniteljstvu u kojem su naveli da je Pravobraniteljstvo, u smislu člana 6. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu štete, bilo dužno odlučiti u predmetu do 30. juna 2006. godine, te da nije traženo donošenje rješenja o priznavanju ratne štete u visini od 205.430,00 KM.

14. Pravobraniteljstvo je 19. jula 2007. godine obavijestilo apelante da je odredbom člana 2. stav 1. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu štete propisano da pravo na naknadu nematerijalne štete imaju fizička lica koja su u navedenom periodu pretrpjela fizičke ili duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti i dr., a da je članom 3. istog zakona propisano da pravo na naknadu materijalne štete imaju samo pravna i fizička lica čija su potraživanja isključivo nastala po osnovu mobiliziranih ili oduzetih materijalnotehničkih sredstava.

15. Na navedenu obavijest apelanti su 1. augusta 2007. godine uložili prigovor.

16. Pravobraniteljstvo je dopisom od 14. aprila 2009. godine proslijedilo (vratilo) predmet Odjeljenju Osnovnog suda na daljnje postupanje. U obrazloženju dopisa Pravobraniteljstvo je navelo da je vratilo sudski spis nadležnom Odjeljenju Osnovnog suda pošto se zahtjev apelanata odnosi na naknadu materijalne štete zbog uništene nepokretne i pokretne imovine, a član 3. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu štete ne predviđa ovakav vid naknade materijalne štete, i pošto se u pogledu nematerijalne štete u konkretnom slučaju radi o civilnim žrtvama rata kojim naknada ovim zakonom, također, nije predviđena.

17. Odjeljenje Osnovnog suda zaprimilo je sudski spis 22. aprila 2009. godine.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije

18. Apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) i člana 4. Evropske konvencije i pravo izbjeglih i raseljenih lica iz člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Povredu navedenih prava apelanti nalaze u "odugovlačenju" postupka od Odjeljenja Osnovnog suda koje ih je tek nakon što su tražili informacije o stanju predmeta obavijestilo da je predmet ustupilo Pravobraniteljstvu. Dalje, apelanti navode da Pravobraniteljstvo nezakonito odgađa rješavanje predmeta do donošenja "nekog" propisa, da su se prigovorom i dopisom obraćali Ministarstvu pravde radi informacija o stanju predmeta na koji Ministarstvo nikada nije odgovorilo. Apelanti traže da Ustavni sud naloži Pravobraniteljstvu da odmah pristupi postupku poravnanja i da im se isplati novčana naknada u gotovini, potrebna za popravak uništenih nekretnina, prema njihovom prijedlogu.

b) Odgovor na apelaciju

19. Pravobraniteljstvo je istaklo da nisu osnovani navodi apelanata da se neopravdano odgađa rješavanje ovog predmeta, jer mu je predmet dostavljen 7. novembra 2006. godine, a da se prvo rješavaju predmeti koji se odnose na naknadu nematerijalne štete, čiji je broj daleko veći, te da se iz moralnih razloga rješavaju prvo predmeti naknade nematerijalne štete. Budući da je rješavanje ovih predmeta u toku, po završetku rada na njima pristupit će se rješavanju predmeta koji se odnose na materijalnu štetu.

20. Odjeljenje Osnovnog suda je navelo da u ovom predmetu nije postupalo u parničnom postupku, te da se ne može izjasniti o eventualnom kršenju prava stranaka.

V. Relevantni propisi

21. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 16.

Sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost.

Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ, oglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbacit će tužbu.

22. Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 103/05, 1/09 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom se uređuju postupak, uvjeti, kriteriji i način naknade štete licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i licima prema čijim zahtjevima nije pravosnažno okončan postupak za naknadu štete Š...Ć u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine.

Član 2.

Pravo na naknadu nematerijalne štete imaju fizička lica koja su u periodu iz člana 1. ovog zakona pretrpjela fizičke ili duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti ili straha, kao i zbog smrti bliskog lica.

Član 3.

Pravo na naknadu materijalne štete, nastale u periodu iz člana 1. ovog zakona, imaju pravna i fizička lica čija su potraživanja nastala po osnovima:

- mobiliziranih ili oduzetih materijalno-fizičkih sredstava i opreme;

- isporuke materijala, proizvoda i robe, kao i izvršenih usluga za potrebe odbrane.

Član 4.

Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravosnažno okončani, provodi se putem izvansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) u Pravobraniteljstvu Republike Srpske.

Član 5.

Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode u sudovima ustupaju se nadležnom pravobraniteljstvu. Pod ratnom štetom u ovom slučaju podrazumijeva se materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.

VI. Dopustivost


23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da postupak povodom njihove tužbe nerazumno dugo traje, navodeći da o njihovoj tužbi nije donesena odluka u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te Ustavni sud smatra, da je s tim u vezi a u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


27. Apelanti se žale da im je zbog nedonošenja odluke o njihovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili utemeljenosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

28. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na naknadu materijalne i nematerijalne štete, dakle, na predmet građanskopravne prirode, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

a) Relevantni principi

29. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

30. Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

b) Period koji se uzima u obzir

31. Apelanti su pokrenuli parnični postupak protiv tužene 3. novembra 2005. godine koji do donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, postupak traje četiri godine i sedam mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Ustavni sud uočava da su apelanti pokrenuli postupak radi naknade štete zbog uništenja njihovih nekretnina i pokretnih stvari. Ustavni sud naglašava da u ovom predmetu nije izveden niti jedan dokaz, odnosno da su apelanti uz tužbu priložili dokumentaciju o vlasništvu na nekretninama, fotografije spaljenih nekretnina, popis uništenih pokretnih stvari, te izjave svjedoka. Dakle, pošto nije održano pripremno ročište na kojem bi i tužena strana imala mogućnost predložiti izvođenje dokaza i na kojem bi sud odlučio rješenjem o izvođenju dokaza, Ustavni sud ne može dati ocjenu o složenosti postupka tim prije što iz trenutnog stanja predmeta ne može utvrditi ni postojanje pravnih pitanja koja bi se mogla pojaviti u postupku. Međutim, Ustavni sud smatra da je ovaj predmet od izuzetnog značaja za apelante s obzirom na to da se odlučuje o njihovom zahtjevu za naknadu štete zbog uništenja cjelokupne imovine tokom ratnih djelovanja u Bosni i Hercegovini.

33. Vezano za doprinos apelanata, Ustavni sud smatra da su apelanti u više navrata tražili informacije o stanju predmeta i kod Odjeljenja Osnovnog suda i kod Pravobraniteljstva, čime su pokušavali utjecati na vođenje postupka, odnosno ne smatra da su apelanti doprinijeli dužini trajanja postupka.

34. Dalje, u vezi sa doprinosom Odjeljenja Osnovnog suda, Ustavni uočava da je prvu radnju Odjeljenje Osnovnog suda, nakon što mu je Osnovni sud Trebinje dostavio predmet na nadležni postupak, preduzelo nakon skoro deset mjeseci, a kojom je predmet ustupilo Pravobraniteljstvu, pred kojim se predmet nalazio dvije godine i pet mjeseci. Nakon toga je predmet ponovo vraćen Odjeljenju Osnovnog suda, koji više od godinu dana (do dana donošenje ove odluke) nije preduzimao radnje u postupku.

35. Ustavni sud prvenstveno naglašava da je Odjeljenje Osnovnog suda, pozivajući se na odredbe člana 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu štete, cjelokupan spis proslijedilo Pravobraniteljstvu na nadležno rješavanje, smatrajući da potraživanje apelanata potpada pod odredbu navedenog zakona, ali da nije postupilo u smislu odredbe člana 16. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano odbacivanje tužbe ukoliko sud nije stvarno nadležan. Dakle, Odjeljenje Osnovnog suda je predmet "proslijedilo" Pravobraniteljstvu a da pri tome nije donijelo bilo kakvu odluku u pogledu daljeg toka predmeta, odnosno njegovog okončanja. Međutim, Pravobraniteljstvo je ocijenilo da se zahtjev apelanata odnosi na naknadu materijalne štete zbog uništene nepokretne i pokretne imovine, a da član 3. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu štete ne predviđa ovakav vid naknade materijalne štete. Pošto se u pogledu nematerijalne štete u konkretnom slučaju radi o civilnim žrtvama rata kojim naknada ovim zakonom, također, nije predviđena, ono je vratilo sudski spis nadležnom Odjeljenju Osnovnog suda

36. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli bilo kakvom odugovlačenju predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da za ovakvo nesporno nepostupanje (neaktivnost) Odjeljenja Osnovnog suda, više od četiri godine, nema nikakvog opravdanja. Pri tome Ustavni sud ističe da je obaveza suda da predmet okonča u "razumnom roku", kao i značaj ovog predmeta za apelante.

37. U skladu sa navedenim i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

38. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelanata o navodnom kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) i člana 4. Evropske konvencije i pravo izbjeglih i raseljenih lica iz člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

VIII. Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se parnični postupak radi naknade materijalne i nematerijalne štete u trajanju od četiri godine i sedam mjeseci, u kojem nije održano niti jedno ročište, može u cijelosti staviti na teret Odjeljenju Osnovnog suda.

40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!