Službeni glasnik BiH, broj 104/11

na sjednici odr�anoj 9. novembra 2011. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2540/08, rješavajući apelaciju Milovana Đukića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija

Zlatko M. Kne�ević, sudija

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Milovana Đukića, Zorana Šavije, Milenka Mihajlovića, Save Simića, Mladenka Josipovića i Nedeljka Pajića podnesene protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-K�-08-000057 od 12. juna 2008. godine i Presude Okru�nog suda u Banjoj Luci, Posebnog odjeljenja za organizirani i najte�e oblike privrednog kriminala, broj 011-0-K-07000015-p od 25. decembra 2007. godine.

Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i u �Slu�benom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine�.

I. Uvod


1. Milovan Đukić (u daljnjem tekstu: apelant Đukić), kojeg zastupa Nebojša Pantić, advokat iz Banje Luke, podnio je 14. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-K�-08-000057 od 12. juna 2008. godine i Presude Okru�nog suda u Banjoj Luci, Posebnog odjeljenja za organizirani i najte�e oblike privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okru�ni sud) broj 011-0-K-07-000015-p od 25. decembra 2007. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 2540/08.

2. Protiv istih presuda Vrhovnog suda i Okru�nog suda apelaciju je 5. septembra 2008. godine podnio i Zoran Šavija (u daljnjem tekstu: apelant Šavija), kojeg zastupa Milana Bulić, advokatica iz Sokoca. Predmetna apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 2713/08.

3. Protiv istih presuda Vrhovnog suda i Okru�nog suda apelant Milenko Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant Mihajlović), kojeg zastupa Vitomir Gajić, advokat iz Banje Luke, podnio je dvije apelacije (3. i 4. septembra 2008. godine). Predmetne apelacije su zavedene pod poslovnim brojevima AP 2715/08 i AP 2729/08.

4. Protiv istih presuda Vrhovnog suda i Okru�nog suda apelaciju je 3. septembra 2008. godine podnio i Savo Simić (u daljnjem tekstu: apelant Simić), kojeg zastupa Predrag Drinić, advokat iz Banje Luke. Predmetna apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 2731/08.

5. Protiv istih presuda Vrhovnog suda i Okru�nog suda apelaciju je 3. septembra 2008. godine podnio i Mladenko Josipović (u daljnjem tekstu: apelant Josipović), kojeg zastupa Predrag Drinić, advokat iz Banje Luke. Predmetna apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 2733/08.

6. Protiv istih presuda Vrhovnog suda i Okru�nog suda apelaciju je 8. septembra 2008. godine podnio i Nedeljko Pajić (u daljnjem tekstu: apelant Pajić), kojeg zastupa Predrag Drinić, advokat iz Banje Luke. Predmetna apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 2735/08.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


7. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadle�nosti, koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju svih sedam apelacionih predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2540/08. Spojene su, dakle, sljedeće apelacije: AP 2540/08, AP 2713/08, AP 2715/08, AP 2729/08, AP 2731/08, AP 2733/08 i AP 2735/08.

8. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okru�nog suda i Okru�nog tu�ilaštva Banja Luka, Posebnog tu�ilaštva za suzbijanje organiziranog i najte�ih oblika privrednog kriminala - Specijalnog tu�ilaštva (u daljnjem tekstu: Specijalno tu�ilaštvo), zatra�eno je da dostave odgovore na sve apelacije.

9. Vrhovni sud, Okru�ni sud i Specijalno tu�ilaštvo su dostavili odgovore u svakoj pojedinačnoj apelaciji.

10. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni zastupnicima apelanata.

III. Činjenično stanje


11. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

12. Presudom Okru�nog suda broj 011-0-K-07-000015-p od 25. decembra 2007. godine apelanti Šavija i Mihajlović su proglašeni krivim da su organizirali i rukovodili zločinačkim udru�enjem koje je djelovalo od druge polovine 2006. godine do 2. februara 2007. godine (kada je većina pripadnika zločinačkog udru�enja lišena slobode) na teritoriji Republike Srpske i Brčko Distrikta i koje se bavilo kupovinom teških opojnih droga radi daljnje prodaje, te dr�anjem, prijenosom i posredovanjem u prodaji opojnih droga i tako počinili krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 383a. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06; u daljnjem tekstu: KZRS) u vezi sa krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS. Apelantima Mihajloviću i Šaviji navedenom presudom je izrečena kazna zatvora u trajanju od po 11 godina.

13. Istom presudom su apelanti Đukić, Josipović i Pajić proglašeni krivim da su počinili krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 383. stav 2. u vezi sa krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS, a apelant Đukić je proglašen krivim i da je počinio krivično djelo nedozvoljene proizvodnje i prometa oru�ja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav 1. KZRS. Apelantu Đukiću je navedenom presudom za krivično djelo organiziranog kriminala utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i devet mjeseci, a za krivično djelo nedozvoljene proizvodnje i prometa oru�ja ili eksplozivnih materija kazna zatvora od šest mjeseci, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina; apelantu Josipoviću je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet godina, a apelantu Pajiću kazna zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci.

14. Istom presudom apelant Simić je proglašen krivim da je počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 1. KZRS, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.

15. U obrazlo�enju presude Okru�ni sud je naveo da je vodio krivični postupak postupajući po Optu�nici Specijalnog tu�ilaštva broj KT-ST9/07 od 25. jula 2007. godine, koja je potvrđena 30. jula 2007. godine, i utvrdio da su apelanti bili članovi zločinačkog udru�enja koje je djelovalo na području Republike Srpske i Brčko Distrikta i koje se bavilo kupovinom teških opojnih droga radi daljnje prodaje, te dr�anjem, prijenosom i posredovanjem u prodaji opojnih droga i tako počinili krivično djelo organiziranog kriminala.

16. Tokom postupka pred Okru�nim sudom kao dokazi Specijalnog tu�ilaštva neposredno su saslušani svjedoci bli�e označeni u navedenoj presudi; pročitani su iskazi svjedoka označenih u osporenoj presudi; saslušani su vještaci koje je anga�iralo Specijalno tu�ilaštvo: Tomislava Dragoljević i Biljana Vasić, vještakinje hemijsko-tehnološke struke koje su vještačile praškaste materije pronađene kod apelanata, i Željko Trninić, vještak elektrotehničke struke i telekomunikacija koji je vještačio SIM kartice oduzete od apelanata - svi iz Kriminalističko-tehničkog centra Ministarstva unutrašnjih poslova Banja Luka; pročitane su potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od apelanata bli�e označene u navedenoj presudi; izvršena je i audioprezentacija tonskih zapisa, te je izvršen uvid u transkripte telefonskih razgovora pribavljenih tokom vršenja posebnih istra�nih radnji bli�e označenih u navedenoj presudi.

17. Na glavnom pretresu izvedeni su i dokazi odbrane saslušanjem u svojstvu svjedoka u istom postupku optu�enih Zorana Šavije i Save Simića, svjedoka bli�e označenih u osporenoj presudi, te je izvršen uvid u ilustraciju o pregledu dokumenata i tonskih zapisa advokata Predraga Drinića.

18. Okru�ni sud je naveo da je nakon ocjene svih izvedenih dokaza utvrdio da je do realizacije ideje o formiranju zločinačkog udru�enja, čiji su organizatori bili apelanti Šavija i Mihajlović, došlo nakon njihovog izlaska sa izdr�avanja kazne iz Kazneno-popravnog zavoda Foča (u daljnjem tekstu: KPZ Foča). Apelanti su se upoznali u zatvoru i kao organizatori zločinačkog udru�enja razradili plan aktivnosti oko nabavke, dr�anja i prometa opojnih droga na širem području Republike Srpske i Brčko Distrikta tako da su u sastav udru�enja, osim ova dva apelanta koji su organizirali i rukovodili udru�enjem, ušli i apelanti Pajić, Josipović i Đukić, te u istom predmetu pred redovnim sudovima optu�eni Aleksandar Veselić i Zoran Milanović. Svi članovi ovog udru�enja imali su precizne i konkretne zadatke koje su dobijali od apelanata - organizatora udru�enja, što, kako je naveo Okru�ni sud, nesumnjivo proizlazi iz dokaza koje je prezentiralo Specijalno tu�ilaštvo.

19. U odnosu na apelanta Đukića, Okru�ni sud je utvrdio da je ovaj apelant bio član zločinačkog udru�enja zadu�en za preprodaju opojne droge heroin na teritoriji općine Derventa. To je utvrđeno iz snimljenih razgovora koje su obavili apelant Mihajlović i apelant Đukić. Okru�ni sud je ukazao na to da je, iako se u tim snimljenim razgovorima ne koriste uobičajeni termini i sinonimi za heroin, utvrdio da apelant Đukić apelantu Mihajloviću duguje novac za izvjesnu količinu opojne droge heroin. Ovo je Okru�ni sud, osim iz telefonskih razgovora, utvrdio i iz post-net uputnice kojom je apelant Đukić apelantu Mihajloviću poslao novac. Dalje, Okru�ni sud je istakao da je kod apelanta Đukića prilikom pretresa pronađeno i oduzeto 1,8825 grama opojne droge heroin i 1,0524 grama opojne droge marihuana. Također, iz iskaza svjedoka koji su tokom postupka te iskaze dali na okolnosti kupovine opojne droge heroin od apelanta Đukića, a koji su, prema ocjeni suda, na detaljan i uvjerljiv način opisali kako su od apelanta nabavljali i gdje su preuzimali opojnu drogu heroin, te činjenice da apelantova odbrana nije sporila da je apelant učinilac krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga, Okru�ni sud je utvrdio da je on u navedenoj zločinačkoj organizaciji vršio preprodaju opojne droge na teritoriji općine Derventa. Na osnovu svega navedenog, sud je na nesumnjiv način utvrdio da je apelant Đukić krivična djela vršio kao pripadnik zločinačkog udru�enja kojim su rukovodili apelanti Šavija i Mihajlović.

20. Dalje je navedeno, u odnosu na apelante Šaviju i Mihajlovića, da je tokom postupka na osnovu snimljenih telefonskih razgovora i transkripata tih razgovora Okru�ni sud utvrdio da je apelant Šavija nabavljao velike količine opojne droge heroin, koje je zatim prosljeđivao apelantu Mihajloviću, koji je drogu prosljeđivao drugim članovima udru�enja za daljnju preprodaju. Telefonski kontakti između apelanata Šavije i Mihajlovića potvrđeni su listinzima navedenih telefonskih brojeva i vještačenjem mobilnih telefona i SIM kartica koje je izvršio vještak Željko Trninić, te pisanim transkriptima razgovora. Vještak je svoj nalaz i mišljenje u cijelosti potvrdio na glavnom pretresu i sud ga je u cijelosti prihvatio zbog stručnosti, dosljednosti i uvjerljivosti vještaka prilikom odgovora na sva postavljena pitanja, a njegov nalaz je u skladu sa drugim izvedenim dokazima. S druge strane, na navedeni nalaz i mišljenje ni odbrana apelanata nije stavljala nikakve suštinske primjedbe. Imajući sve to u vidu, a naročito kontinuitet, brojnost i sadr�aj tih razgovora, nespornim je utvrđena uloga apelanata Šavije i Mihajlovića kao organizatora zločinačkog udru�enja, posebno kada apelanti dogovaraju mjesto isporuke na �staro mjesto�, iz čega je Okru�ni sud nedvosmisleno zaključio da su i prije početka nadzora i tehničkog snimanja komunikacija između njih vršene isporuke opojne droge.

21. Okru�ni sud je ukazao na to da je utvrdio da je neosnovana i neuvjerljiva tvrdnja apelanta Šavije koji je na glavnom pretresu dao iskaz u svojstvu svjedoka kada je tvrdio da su uplate koje su mu drugi apelanti slali post-net uputnicama namijenjene kao pozajmice, a ne kao uplate za isporučenu drogu. Okru�ni sud je naveo da se takve tvrdnje nisu mogle prihvatiti jer su sračunate i smišljene na izbjegavanje krivične odgovornosti. Apelant je prilikom razgovora s ostalim apelantima o tim kako on navodi pozajmicama koristio terminologiju koja se koristi u narkomanskim krugovima, te koristio različite telefone u vrlo kratkim vremenskim periodima, što, stav je Okru�nog suda, nesumnjivo potvrđuje djelatnost kojom se apelant bavio. Zbog svega navedenog, Okru�ni sud nije prihvatio iskaz apelanta Šavije kao dokaz.

22. U odnosu na apelanta Simića, Okru�ni sud je naveo da je iz iskaza svjedoka koji su u svojstvu ovlaštenih slu�benih lica postupajući po naredbi suda izvršili pretres na imanju apelanta Simića, pronašli plavu torbu u �bunju pored njegove kuće. Nakon toga, slu�bena lica su osigurala lice mjesta, pa kada su došli i svjedoci pretresa koji su pozvani telefonom, i kada je izvršeno fotografiranje u prisutnosti svjedoka, torba je odnesena u kuću, otvorena je i utvrđen je sadr�aj stvari koje su se u njoj nalazile. Ovo su potvrdili i svjedoci koji su prisustvovali pretresu. Svjedoci su opisali da je plava torba prvo slikana, nakon čega je inspektor stavio bijele rukavice, dohvatio torbu i odnio je u kuću. Svjedok je naveo da je sve vrijeme gledao šta se radi, te da je bio prisutan vađenju sadr�aja iz torbe, čemu su prisustvovali i svi ostali koji su bili na licu mjesta. Naveo je da je u torbi vidio neke metke, pepeljastu kesu od oko jednog kilograma te�ine, te manje kesice koje su bile prazne i upotrebljavane; da je sve to bilo u kutiji od cipela, da je sve slikano, da su sve stvari popisane kao i brojevi novčanica koje su oduzete od apelanta Simića, a potom da su apelant Simić i svjedoci potpisali potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta bez bilo kakve prisile. Na osnovu iskaza svjedoka, te materijalnih dokaza koji, prema ocjeni Okru�nog suda, u cijelosti potvrđuju iskaze svjedoka, nisu mogle biti prihvaćene primjedbe apelantovog branioca kako ne postoji niti jedan čvrst dokaz da droga pronađena u šumarku pripada apelantu, već da se radi samo o indicijama.

23. U odnosu na apelanta Josipovića, Okru�ni sud je na osnovu snimaka i transkripata koji su kao dokaz prezentirani tokom postupka utvrdio da apelant Josipović opojnu drogu heroin koju je preuzeo od apelanta Mihajlovića vozi u Brčko gdje će je predati apelantu Pajiću koji će je dalje rasprodavati. Iz tih razgovora Okru�ni sud je zaključio da su navedeni apelanti i ranije vodili ovakve razgovore i da je ovakav način distribucije već dobro uhodan. Da su upravo navedeni apelanti vodili ove razgovore, utvrđeno je na osnovu potvrda o privremeno oduzetim predmetima, listinzima za telefonske brojeve koje su koristili, te nalazima vještaka Željka Trninića koji je vještačio telefonske aparate.

24. Branilac apelanta Josipovića je tokom postupka, u namjeri da ospori dokaznu snagu materijala snimljenog provođenjem posebnih istra�nih radnji - telefonskih razgovora, kao dokaz izveo vještačenje audiozapisa snimljenog telefonskog razgovora koji je obavljen dva dana nakon što je apelant, kao i ostali apelanti, lišen slobode, odnosno dva dana nakon što su im oduzete SIM kartice i telefonski aparati. Okru�ni sud je ukazao na to da činjenica da se u snimljenom materijalu nalazi razgovor obavljen dva dana nakon oduzimanja predmeta od apelanta Josipovića mo�e stvoriti određenu sumnju da prilikom izvođenja posebne istra�ne radnje mo�e doći do grešaka tehničke prirode. Ipak, ovakva pojedinačna greška ne mo�e ugroziti kvalitet i dokaznu snagu svih snimljenih razgovora koje je izvelo Specijalno tu�ilaštvo. S obzirom na to da se na audiozapisima i transkriptima koje je kao dokaz prezentiralo Specijalno tu�ilaštvo nalaze oznake telefonskih brojeva koji su oduzeti od apelanata, to eventualna greška tehničke prirode u jednom slučaju ne mo�e ugroziti kvalitet i dokaznu snagu ostalih snimljenih razgovora. Također, Okru�ni sud je naveo da se sudeće vijeće tokom postupka uvjerilo da je glas apelanta Šavije kad je davao odbranu tokom postupka identičan onom koji se mo�e čuti iz tokom postupka reproduciranih telefonskih razgovora.

25. Okru�ni sud je, na osnovu transkripata i snimljenih razgovora koji su kao dokazi prezentirani na glavnom pretresu, utvrdio da je apelant Pajić obavljao telefonske razgovore sa apelantom Mihajlovićem o isporukama opojne droge heroin, koje su vršili ranije, prije početka provođenja posebnih istra�nih radnji i iznosima novca koje apelant Pajić treba platiti za drogu. Na osnovu navedenih razgovora, Okru�ni sud je utvrdio da je apelant Pajić i ranije vršio promet i prodaju opojne droge i da je plaćao apelantima Mihajloviću ili Šaviji neposredno ili putem uplatnice preduzeća �Pošte Srpske�, tzv. post-net uputnice, koje su također prezentirane kao dokaz tokom glavnog pretresa. Dalje, Okru�ni sud je na osnovu iskaza svjedoka O.D. utvrdio da je navedeni svjedok od apelanta Pajića nabavljao drogu i da mu je plaćao za tu drogu. Na osnovu navedenog, Okru�ni sud je utvrdio da je apelant Pajić imao veoma značajnu ulogu u udru�enju u distribuciji droge na području Brčko Distrikta.

26. Okru�ni sud je utvrdio da se plaćanje opojne droge heroin, odnosno transfer novca od jednog apelanta ka drugom, vršio, između ostalog, novčanim transakcijama preko preduzeća �Pošte Srpske�, i to tzv. post-net uputnicama. Ovo je, kako je naveo Okru�ni sud, nesumnjivo utvrđeno na osnovu kopija post-net uputnica pribavljenih po naredbi suda, iz kojih je vidljivo da je na taj način vršen transfer novca između apelanata.

27. Na osnovu potvrde o privremeno oduzetim predmetima od apelanata Đukića i Mihajlovića i nalaza i mišljenja vještaka koji su vještačili praškaste materije koje asociraju na opojnu drogu heroin, a koja je kod njih pronađena, Okru�ni sud je utvrdio da je kod apelanta Đukića prilikom pretresa pronađeno i oduzeto 1,8825 grama opojne droge heroin i 1,0524 grama opojne droge marihuana, a kod apelanta Mihajlovića 460,9265 grama opojne droge heroin i praškaste supstance paracetamola i kafetina ukupne te�ine od 20,6721 grama koja slu�i za miješanje sa opojnom drogom heroin radi povećanja količine. Činjenica da se kod apelanta Mihajlovića radi o količini od skoro pola kilograma opojne droge također upućuje na zaključak da je upravo apelant Mihajlović jedan od organizatora i rukovodioca zločinačkog udru�enja, s obzirom na to da se od ove količine mo�e napraviti veliki broj pojedinačnih doza, iz čega dalje proizlazi logičan zaključak da je bila namijenjena za daljnju distribuciju većem broju korisnika, i to distribuciju tolikog obima da je bio potreban anga�man većeg broja lica, tačnije ostalih članova zločinačkog udru�enja.

28. Također, Okru�ni sud je ukazao na to da svi članovi i organizatori zločinačkog udru�enja nisu poznavali međusobno jedan drugog, odnosno da ta činjenica nije utvrđena iz izvedenih dokaza. Činjenica da je nesporno utvrđeno da su članovi zločinačkog udru�enja poznavali samo neke od ostalih članova, a ne i sve članove, činjenica da nije utvrđeno da su neki od članova udru�enja znali da je apelant Šavija jedan od organizatora i rukovodilaca udru�enja kojem su pripadali, kao i činjenica da nije utvrđeno da su sami organizatori poznavali sve članove udru�enja kojim su rukovodili, što je isticala odbrana apelanata, ne znači da ti članovi nisu imali svijest da pripadaju zločinačkom udru�enju, a pogotovo da organizatori i rukovodioci, apelanti Šavija i Mihajlović, nisu organizirali navedeno zločinačko udru�enje. Naime, i ovo zločinačko udru�enje, kao i svako drugo, ima jasno definiranu strukturu, koja se bazira na podjeli poslova svakog od članova udru�enja.

29. Okru�ni sud je utvrdio da prigovori apelanata koji se odnose na zakonitost, kako postupka određivanja posebnih istra�nih radnji, tako i njihove dokazne snage, nisu osnovani. Apelanti su prigovarali dokazima Specijalnog tu�ilaštva ističući da nije sa sigurnošću utvrđeno da su razgovore obavljali upravo oni između sebe. Međutim, Okru�ni sud nije prihvatio ovakve navode apelanata zbog toga što su vještačene SIM kartice oduzete upravo od apelanata. Pretresi stambenih objekata koje su koristili apelanti izvršeni su u skladu sa odredbama ZKP. To znači da su nadle�ni sudovi u svakom konkretnom slučaju izdali naredbu za pretres, a o izvršenim pretresima su sačinjeni zapisnici. Oduzimanje predmeta koji su u konkretnom postupku korišteni kao dokazi (mobilni telefoni, SIM kartice, opojna droga heroin itd.) također je izvršeno u skladu sa odredbama ZKP, a o oduzetim predmetima sačinjene su potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Naredbe o pretresanju koje su izdali nadle�ni sudovi, zapisnici o pretresanju sa fotodokumentacijom i potvrde o privremeno oduzetim predmetima (taksativno pobrojane u navedenoj presudi) izvedeni su kao dokazi na glavnom pretresu, tako da sud nije imao razloga sumnjati u zakonitost provedenih istra�nih radnji i pribavljenih dokaza.

30. U odnosu na vještačenja izvršena u istrazi, Okru�ni sud je ukazao na to da su Željko Trninić, koji je vještačio oduzete mobilne telefone i SIM kartice, te Tomislava Dragoljević i Biljana Vasić, koje su vještačile praškaste materije koje su oduzete od apelanata Đukića i Mihajlovića, svoja vještačenja obavili po naredbi Specijalnog tu�ilaštva i Okru�nog tu�ilaštva. Okru�ni sud je naveo da su sva tri vještaka dobro poznata sudu, vještače već niz godina, a svoje nalaze i mišljenja su izlo�ili neposredno na glavnom pretresu tako da je sud stekao uvjerenje da su vještačenja izvršena profesionalno i prema pravilima relevantne struke. U vezi s tim, Okru�ni sud je utvrdio da su prigovori branioca apelanta Mihajlovića neosnovani jer je vještakinja Biljana Vasić na glavnom pretresu objasnila zbog čega se ne sla�e te�ina oduzetih praškastih materija navedena u potvrdama o privremeno oduzetim predmetima i te�ina koju je ona navela u svom nalazu i mišljenju. Vještakinja je objasnila, a što je i sudu poznato, da u vaganju prilikom oduzimanja praškastih materija koje se vrši prilikom samog oduzimanja dolazi do određenih grešaka, prvenstveno zbog toga što vage kojima se vrši mjerenje nisu toliko precizne kao instrumenti koje koristi Kriminalističko-tehnički centar. Dakle, sud je u potpunosti prihvatio date nalaze i mišljenja navedenih vještaka jer su vještačenja izvršena prema pravilima struke i u skladu sa relevantnim odredbama ZKP, tačnije odredbama čl. 159-166. ZKP.

31. Okru�ni sud je ukazao na to da je prilikom odluke o kazni vodio računa o svim okolnostima koje mogu utjecati na oštrije ili bla�e ka�njavanje. Tako je apelantima Šaviji, Mihajloviću i Pajiću kao olakšavajuću okolnost ocijenio porodične prilike, odnosno činjenicu da su o�enjeni i da imaju maloljetnu djecu; apelantima Đukiću i Simiću je kao olakšavajuća okolnost ocijenjena činjenica da su slabog imovnog stanja i da �ive u zajedničkim domaćinstvima s roditeljima, a apelantu Josipoviću je kao olakšavajuća okolnost ocijenjena činjenica da je slabog imovnog stanja budući da prima socijalnu pomoć od općine. Od ote�avajućih okolnosti svim apelantima je ocijenjena ranija osuđivanost za istovrsna ili raznorodna krivična djela, osim kod apelanta Đukića koji jedini ranije nije bio osuđivan. Apelantima Mihajloviću i Simiću je kao ote�avajuća okolnost ocijenjena i količina i vrsta opojne droge koja je kod njih pronađena, te vrijednost te droge na crnom tr�ištu.

32. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-K�-08-0668469 00057 od 12. juna 2008. godine odbijene su kao neosnovane �albe koje su apelanti podnijeli protiv Presude Okru�nog suda broj 011-0-K-07-000015-p od 25. decembra 2007. godine. U obrazlo�enju presude Vrhovni sud je naveo da su svi apelanti presudu Okru�nog suda osporavali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka argumentirajući svoje navode time da u presudi Okru�nog suda nisu dati valjani razlozi o odlučnim činjenicama o tome da su apelanti počinili krivično djelo organiziranog kriminala, odnosno da nisu dati valjani razlozi na osnovu kojih dokaza je utvrđeno da su apelanti organizirali zločinačku organizaciju radi vršenja krivičnih djela, te da takav nedostatak dokaza predstavlja manjkavost činjeničnog osnova presude Okru�nog suda, čime je na njihovu štetu povrijeđen Krivični zakon. Također, svi su apelanti u �albama naveli da smatraju da su izrečene kazne prestroge i da se svrha ka�njavanja mogla postići i bla�im kaznama, te su predlo�ili da se oslobode od krivice ili da im se izreknu manje kazne.

33. U odnosu na �albene navode svih apelanata o povredi odredaba krivičnog postupka koje je Vrhovni sud odbio kao neosnovane, navedeno je da je tokom postupka pred prvostepenim sudom na osnovu brojnih snimaka telefonskih razgovora, transkripata, post-net uputnica, saslušanih svjedoka i potvrda o oduzetim predmetima i nalazima vještaka koji su provedeni tokom postupka i za koje je data sveobuhvatna i iscrpna analiza, nesporno utvrđena njihova uloga kao organizatora, odnosno članova zločinačke organizacije, te da njihove tvrdnje o suprotnom iz �albe nije bilo moguće prihvatiti.

34. Prilikom ocjene �albenih navoda apelanata da je izrečena kazna prestroga i da se svrha ka�njavanja mo�e ostvariti i izricanjem bla�e kazne u odnosu na apelante Šaviju i Mihajlovića, Vrhovni sud je istakao da je za navedeno krivično djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest godina; da je za navedeno krivično djelo propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora; da su prilikom odmjeravanja izrečene kazne uzete u obzir sve olakšavajuće i ote�avajuće okolnosti, te da je izrečena kazna zatvora, suprotno �albenim prigovorima, primjerena te�ini krivičnog djela i stepenu krivične odgovornosti. U odnosu na apelante Pajića i Josipovića, Vrhovni sud je naveo da su im kazne izrečene uz pravilnu ocjenu olakšavajućih i ote�avajućih okolnosti, te da je najmanja propisana kazna za krivično djelo za koje su osuđeni pet godina, pa proizlazi da je apelantu Josipoviću izrečena najmanja mjera zakonom propisane kazne. Kod apelanta Pajića, zbog utvrđenih ote�avajućih okolnosti, nije bilo uvjeta za primjenu odredaba o ubla�avanju kazne, pa je Vrhovni sud stava da su kazne izrečene apelantima Pajiću i Josipoviću primjerene te�ini počinjenog djela i stepenu krivične odgovornosti, te neophodne radi ostvarivanja svrhe ka�njavanja. U odnosu na apelanta Simića, Vrhovni sud je istakao da je apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci; da je za krivično djelo za koje je osuđen propisana kazna zatvora od 1 do 10 godina, te da je apelant i ranije osuđivan za druga djela a da je krivično djelo počinio u vrijeme provjeravanja povodom osude za ranije počinjeno djelo, da je od njega oduzeta količina od oko 2 kg opojne droge, te da su u mjeri izrečene kazne došle do izra�aja sve olakšavajuće i ote�avajuće okolnosti, pa da izrečena kazna zatvora, suprotno �albenim prigovorima, nije prestroga.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


35. Apelant Đukić smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je tokom postupka isticao da je on drogu pribavljao od lica po imenu Ivan i zadr�avao za sebe, a jedan dio prodavao drugim licima i naveo imena tih lica. Izričito je negirao da je drogu pribavljao od apelanta Milenka Mihajlovića, a samim time i da je bio pripadnik njegove organizirane grupe. Naveo je da su redovni sudovi proizvoljno, pogrešno i pristrano utvrdili da je on bio član zločinačkog udru�enja, te je predlo�io da se osporene presude ukinu.

36. Apelant Šavija je u svojim opširnim navodima iz apelacije naveo kako smatra da su mu osporenim presudama povrijeđeni pravo na �ivot iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo da ne bude povrgnut mučenju niti nečovječnom ili poni�avajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udru�ivanja s drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da osporene presude nisu pravilne niti zasnovane na zakonu i da je osuđen nezakonito. Naveo je da u konkretnom slučaju nije na pouzdan način utvrđeno da je počinio krivično djelo za koje je osuđen, niti su sudovi konkretizirali radnje izvršenja krivičnog djela, te da je Okru�ni sud proizvoljno zaključio da je ideja o formiranju zločinačkog udru�enja nastala u KPZ Foča. Dalje, naveo je da Okru�ni sud nije dao valjane razloge za neprihvatanje iskaza koji je apelant dao na glavnom pretresu u svojstvu svjedoka iako je, tvrdi apelant, taj iskaz bio uvjerljiv i realan, te u saglasnosti sa ostalim dokazima. Apelant je naveo da u presudi Vrhovnog suda nisu navedene odlučne činjenice na kojima je sud zasnovao svoju odluku iz čega proizlazi da su zaključci suda proizvoljni. Tvrdi da je Vrhovni sud na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo i donio pogrešnu i nezakonitu odluku.

37. Apelant Mihajlović smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i to zbog proizvoljne ocjene izvedenih dokaza. U apelaciji zavedenoj pod poslovnim brojem AP 2715/08 apelant je ukazao na to da, prema obilje�ju krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. KZRS, pronađene i oduzete supstance moraju biti količinski utvrđene. Apelant je ukazao na to kako je tokom postupka proveden dokaz vještačenjem praškastih supstanci koje asociraju na opojnu drogu, koje su od njega oduzete prilikom pretresa stana i u kojima je potvrđeno prisustvo heroina a da nije navedena tačna količina te opojne droge, dok se u osporenim presudama količina opojne droge precizira na iznos od 460,9265 grama opojne droge heroin. Apelant tvrdi da količina od 460,9265 grama ne predstavlja količinu opojne droge heroin, nego zbir pojedinačnih neto masa supstanci oduzetih od njega, dakle, zbir mase opojne droge heroin, paracetamola i kafetina. S obzirom na to da količina opojne supstance mora biti nesumnjivo utvrđena, apelant se �ali da su redovni sudovi proizvoljno ocijenili izvedene dokaze i tako povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje. U apelaciji zavedenoj pod poslovnim brojem AP 2729/08 apelant je naveo kako tokom postupka nisu prezentirani dokazi o njegovoj vinosti. Također, ukazao je na to da sud nije izveo fonetsko vještačenje glasova iz telefonskih razgovora, te da je mnoštvo grešaka u brojevima telefona u transkriptima u suprotnosti sa odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana presuda. Apelant je istakao da se među snimljenim razgovorima, koji su kao dokaz prezentirani na sudu, nalazi i razgovor koji je obavljen 3. februara 2007. godine (nakon što su apelanti lišeni slobode i nakon što su im oduzete stvari), sa SIM kartice koja je oduzeta od apelanta Josipovića. Zbog navedenog, apelant osporava valjanost i dokaznu snagu snimljenih telefonskih razgovora.

38. Apelant Pajić, također, smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant je naveo da tokom glavnog pretresa u odnosu na njega ničim nije dokazano da je na bilo koji način bio član zločinačkog udru�enja. Tvrdi da vremenski period postojanja zločinačkog udru�enja kako je navedeno u presudi ne mo�e biti istinit. Tvrdi da nije mogao fizički biti na dva mjesta, jer je do 30. novembra 2006. godine bio na izdr�avanju ranije kazne u KPZ Foča po ranijoj presudi, pa se njegov boravak na slobodi od dva mjeseca teško mo�e uklopiti u činjenični opis iz presude. Apelant Pajić je, identično apelantu Mihajloviću, prigovorio da sud nije izveo fonetsko vještačenje glasa iz snimljenih telefonskih razgovora, odnosno prigovorio je valjanosti i dokaznoj snazi tih dokaza.

39. Apelant Simić je u apelaciji naveo da krivični postupak koji je vođen protiv njega nije bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant tvrdi da je opojna droga heroin koja je pronađena kod njega nezakonito pribavljen dokaz. Apelant, također, ukazuje na razliku u te�ini praškastih materija koje su od njega oduzete, te�ina navedena u potvrdi o oduzimanju predmeta i naredbi Okru�nog suda o deponiranju predmeta, od one koja je navedena u nalazu vještaka koji je vještačio navedene praškaste materije. Smatra da je dokaz izmijenjen, odnosno osporava njegovu valjanost i dokaznu snagu. Također, apelant prigovara da tokom postupka nije izvršena kvantitativna analiza kako bi se utvrdio procent diacetilmorfina u oduzetim praškastim materijama.

40. Apelant Josipović, također, smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant je naveo da nije zakonit dokaz koji je izveden tokom postupka - snimljeni razgovor koji je apelant navodno obavio sa apelantom Mihajlovićem 29. januara 2007. godine. Apelant tvrdi da je takav zaključak Okru�nog suda u suprotnosti sa nalazom vještaka Trninića, koji je u svom nalazu utvrdio da je navedeni razgovor, ustvari, obavljen sa SIM kartice koju je koristio apelant Pajić. Apelant je prigovorio i tome da tokom postupka nije provedeno fonetsko vještačenje telefonskih razgovora koji su kao dokaz prezentirani na glavnom pretresu.

41. Svi apelanti se �ale da su izrečene kazne prestroge i da se svrha ka�njavanja mogla postići i bla�im kaznama.

b) Odgovor na apelaciju


42. U odgovoru na sve apelacije Vrhovni sud je naveo da u postupcima pred Okru�nim i Vrhovnim sudom nisu povrijeđena prava apelanata, da su apelanti imali korektno suđenje pred nezavisnim i nepristranim sudovima, te predla�e da se apelacije kao neosnovane odbiju.

43. Okru�ni sud je u odgovoru na apelacije naveo da smatra da prvostepeni i drugostepeni sud nisu učinili povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu apelanata.

44. U odgovoru na apelacione navode apelanta Đukića Okru�ni sud je ukazao na to da je apelantova tvrdnja da nije pripadao zločinačkoj organizaciji proizvoljna s obzirom na to da su se ovom tvrdnjom bavili i prvostepeni i drugostepeni sud i da su u osporenim presudama iznijeli jasne razloge za svoju odluku, iz čega proizlazi da su apelantove tvrdnje neosnovane.

45. Okru�ni sud je u odnosu na apelacione navode apelanta Mihajlovića ukazao na to kako se u apelaciji prvenstveno osporava količina oduzete droge od apelanta Mihajlovića, kao i njen sastav (jer su u količinu oduzete droge uračunate primjese koje se koriste radi povećanja ukupne količine - paracetamol i kafetin). Okru�ni sud je naglasio kako se apelacijom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ne ukazuje na to u čemu se sastoje navedene povrede. Dalje, navedeno je da za postojanje krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga, suprotno apelantovim navodima, nije neophodna količina opojne droge koja je pronađena i oduzeta od apelanta i da nije tačan njegov navod da od količine oduzete droge heroin zavisi primjena svih drugih krivičnih instituta va�nih za eksploataciju garantiranih prava, prvenstveno prava na pravično suđenje.

46. U odgovoru na apelacione navode apelanta Pajića Okru�ni sud je naveo da su neosnovane apelantove tvrdnje o tome kako tokom postupka pred redovnim sudovima nije dokazano da je on bio član zločinačke organizacije i da su dokazi prezentirani tokom postupka pribavljeni nezakonito. Okru�ni sud je ukazao na to da su ove njegove tvrdnje već ispitivane pred Okru�nim i Vrhovnim sudom, a da apelant u apelaciji nije ponudio nikakve nove dokaze kojima bi potkrijepio te svoje navode. Dalje, u odnosu na apelantov prigovor kako tokom postupka nije provedeno fonetsko vještačenje telefonskih razgovora, Okru�ni sud je ukazao na to da dokaze tokom postupka izvode stranke u postupku i izuzetno sud, te da, nakon što je okončano izvođenje predlo�enih dokaza na glavnom pretresu, apelant nije stavio prijedlog za dopunu dokaznog postupka.

47. U odnosu na apelacione navode apelanta Simića, Okru�ni sud je ukazao na to da je apelant sve navode iz apelacije iznosio i u �albi na prvostepenu presudu i da su oni u presudi Vrhovnog suda odbijeni kao neosnovani, a da ne nudi nikakve nove dokaze ili činjenice kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje iz apelacije.

48. U odnosu na apelacione navode apelanta Josipovića, Okru�ni sud je naveo da apelant u apelaciji nije ponudio nikakve dokaze kojim potkrepljuje svoje navode o povredi prava na pravično suđenje, odnosno da u apelaciji ponavlja navode koji su već ispitani i na koje je drugostepeni sud već odgovorio. U odnosu na apelantov prigovor kako nije provedeno fonetsko vještačenje snimljenih telefonskih razgovora, Okru�ni sud je istakao da dokaze tokom postupka izvode stranke u postupku i izuzetno sud, te da, nakon što je okončano izvođenje predlo�enih dokaza na glavnom pretresu, apelant nije stavio prijedlog za dopunu dokaznog postupka.

49. Na osnovu navedenog, kao i činjenice da navodi apelanata nisu osnovani, Okru�ni sud je predlo�io da se apelacije odbiju.

50. Specijalno tu�ilaštvo je u odgovorima na sve apelacije navelo kako smatra da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena prava apelanata na koja ukazuju u apelacijama. Smatra da su apelanti imali pravično suđenje pred prvostepenim sudom gdje su imali mogućnost da iznesu sve činjenice i dokaze koje im idu u korist, a s ciljem negiranja navoda optu�nice. Dalje je navedeno da je sud istinito, potpuno, pravilno i objektivno ocijenio sve te činjenice i dokaze, kako one koji su teretili apelante, tako i one koje su im išle u korist, pa je sud pravilno donio zaključke o odlučnim činjenicama, te na taj način utvrdio istinu, a što je u skladu sa postizanjem cilja krivičnog postupka. Također, stav je Specijalnog tu�ilaštva da je Vrhovni sud postupajući po �albama apelanata protiv prvostepene presude objektivno sagledao sve �albene navode, te donio odluku kojom je odbio �albe kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu, a da pri tom nije narušio pravo apelanata na pravično suđenje. Na osnovu navedenog, Specijalno tu�ilaštvo navodi da nisu povrijeđena ustavna prava apelanata, kao ni prava propisana u Evropskoj konvenciji, te je predlo�ilo da se apelacije odbiju kao neosnovane.

V. Relevantni propisi


51. Krivični zakon Republike Srpske (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 224.

(1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili ko radi prodaje kupuje, dr�i ili prenosi, ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kazniće se zatvorom od jedne do deset godina.

(2) Ko postane član udru�enja iz prethodnog stava, kazniće se zatvorom do dvije godine.

Član 383a.

(1) Ko učini krivično djelo propisano Krivičnim zakonom Republike Srpske, kao pripadnik zločinačkog udru�enja, ako za pojedino krivično djelo nije predviđena te�a kazna, kazniće se zatvorom najmanje tri godine.

(2) Ko kao pripadnik zločinačkog udru�enja učini krivično djelo propisano Krivičnim zakonom Republike Srpske, za koje se mo�e izreći kazna zatvora tri godine ili te�a kazna, ako za pojedino djelo nije propisana te�a kazna, kazniće se zatvorom najmanje pet godina.

(3) Ko organizuje ili bilo kako rukovodi zločinačkim udru�enjem koje zajedničkim djelovanjem učini ili pokuša krivično djelo propisano Krivičnim zakonom Republike Srpske, kazniće se zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom.

52. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07 i 119/08, Prečišćeni tekst, �Slu�beni glasnik Republike Srpske� broj 100/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

(2) Sud, tu�ilac i drugi organi koji učestvuju u postupku du�ni su da sa jednakom pa�njom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optu�enog, ali i one koje mu idu u korist.

Član 15.

Pravo suda, tu�ioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Član 284.

(1) Vještaka mogu anga�irati stranke, branilac i sud.

Član 287.

(2) Sud je du�an savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana.

Član 291.

(1) Nakon izvođenja dokaza sudija, odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branioca da li imaju drugih dokaznih prijedloga.

(2) Ukoliko stranke i branilac nemaju novih dokaznih prijedloga ili prijedlozi budu odbijeni, sudija, odnosno predsjednik vijeća će objaviti da je dokazni postupak završen.

Član 295.

(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.

(2) Sud je du�an savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključke je li neka činjenica dokazana.

Član 296.

(7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz kojih razloga nije uva�io pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optu�enog i pri primjenjivanju određenih odredaba krivičnog zakona na optu�enog i njegovo djelo.

VI. Dopustivost


53. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

54. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

55. U konkretnim apelacijama se osporava Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-K�-08-000057 od 12. juna 2008. godine kao i Presuda Okru�nog suda broj 011-0-K-07-000015-p od 25. decembra 2007. godine. Protiv Presude Vrhovnog suda broj 118-0-K�-08-000057 od 12. juna 2008. godine nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu Vrhovnog suda apelanti su primili u periodu od 7. do 9. jula 2008. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 14. augusta do 8. septembra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

56. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


57. Apelanti osporavaju navedene presude tvrdeći da su im tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Navodi iz apelacija u pogledu prava na pravično suđenje odnose se na pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja, pogrešnu primjenu materijalnog prava, proizvoljnost u ocjeni dokaza i nedostatak obrazlo�enja o tome da su apelanti bili članovi zločinačke organizacije.

58. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optu�be protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

59. Svi apelanti se �ale na odluke donesene u krivičnom postupku koji je vođen protiv njih, pa proizlazi da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

60. U pogledu navoda iz apelacija koji se odnose na pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava u vezi sa ocjenom dokaza, Ustavni sud podsjeća na to da je van njegove nadle�nosti procjenjivanje kvaliteta zaključaka sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na osnovu slobodne sudske ocjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).

61. Ustavni sud naglašava da ocjena dokaza, prema principu slobodne ocjene, podrazumijeva ocjenu oslobođenu pravnih pravila koja bi a priori određivala vrijednost pojedinih dokaza, ali istovremeno zahtijeva obrazlo�enje, kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu. Ukoliko se ustavno pravo na pravično suđenje posmatra u kontekstu va�ećeg pozitivnog prava u Bosni i Hercegovini, onda se mora primijetiti da bitan segment prava na pravično suđenje čini bri�ljiva i savjesna ocjena dokaza i činjenica utvrđenih u postupku pred redovnim sudovima. Ovo je jedna od osnovnih odredaba u vezi sa izvođenjem i ocjenom dokaza koja se nalazi u svim va�ećim procesnim zakonima u Bosni i Hercegovini, dakle i u ZKP, pa čini neodvojiv element prava na pravično suđenje. Ustavni sud je razmatranjem spisa predmetne krivične stvari zapazio da je Vrhovni sud iscrpnom analizom �albenih navoda apelanata otklonio sumnju u pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja iz prvostepenog postupka dajući razloge, kako za dokaze koje je prihvatio, tako i one koje nije prihvatio, uz obrazlo�enje koje ni u kojem slučaju ne ostavlja utisak proizvoljnosti.

62. Dovodeći navedene stavove u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud u vezi s navodima apelanata vezanim za ocjenu dokaza zapa�a da u konkretnom slučaju nije izostala sveobuhvatna analiza izvedenih dokaza, odnosno da je prvostepeni sud u svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenje zaključka u pogledu krivičnopravne odgovornosti apelanata za krivična djela za koja su optu�eni, odnosno osuđeni. Ustavni sud, također, zapa�a da je prvostepeni sud proveo veoma opse�an dokazni postupak u kojem je saslušan veliki broj svjedoka koje su predlo�ili i Specijalno tu�ilaštvo i odbrana. Osim toga, analiziran je i ocijenjen veliki broj materijalnih dokaza a provedeno je i vještačenje posredstvom vještaka hemijsko-tehnološke struke koji su vještačili praškaste materije pronađene kod apelanata i vještaka elektrotehničke struke i telekomunikacija koji je vještačio SIM kartice oduzete od apelanata. Vrhovni sud je, zatim, nakon analize �albenih navoda apelanata, dao iscrpnu analizu prvostepene presude i odgovore na �albene navode apelanata, dao razloge zašto je �albene navode ocijenio neosnovanim i zašto ti navodi nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne krivičnopravne stvari.

63. Apelanti Mihajlović, Pajić i Josipović su u apelacijama ukazali na to da je branilac apelanta Josipovića tokom postupka kao dokaz izveo vještačenje audiozapisa snimljenog telefonskog razgovora koji je obavljen dva dana nakon što su apelantima oduzete SIM kartice i telefonski aparati, zbog čega smatraju da snimljeni telefonski razgovori koji su kao dokaz Specijalnog tu�ilaštva prezentirani tokom postupka nisu zakoniti, odnosno da nemaju dokaznu snagu.

64. Ustavni sud zapa�a da je Okru�ni sud ukazao na to da činjenica da se u snimljenom materijalu nalazi razgovor obavljen dva dana nakon oduzimanja predmeta od apelanta Josipovića mo�e stvoriti određenu sumnju da prilikom izvođenja posebne istra�ne radnje mo�e doći do grešaka tehničke prirode. Dalje je navedeno da takva pojedinačna greška ne mo�e ugroziti kvalitet i dokaznu snagu svih snimljenih razgovora koje je izvelo Specijalno tu�ilaštvo. S obzirom na to da se na audiozapisima i transkriptima koje je kao dokaz prezentiralo Specijalno tu�ilaštvo nalaze oznake telefonskih brojeva koji su oduzeti od apelanata, to eventualna greška tehničke prirode u jednom slučaju ne mo�e ugroziti kvalitet i dokaznu snagu ostalih snimljenih razgovora. Također, Okru�ni sud je naveo da se sudeće vijeće tokom postupka uvjerilo da je glas apelanta Šavije kad je davao odbranu tokom postupka identičan onom koji se mo�e čuti iz tokom postupka reproduciranih telefonskih razgovora. S obzirom na navedeno, te činjenicu da su ove navode apelanata razmotrili redovni sudovi i dali obrazlo�enje zašto oni nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne krivičnopravne stvari, Ustavni sud u ovakvom postupanju ne nalazi nikakvu proizvoljnost, pa navode apelanata u ovom dijelu smatra neosnovanim.

65. Ustavni sud, dalje, zapa�a da je Okru�ni sud u odgovoru na ove apelacione navode apelanata ukazao na zakonske odredbe kojima je propisano da dokaze tokom postupka izvode stranke u postupku i izuzetno sud, te da, nakon što je okončano izvođenje predlo�enih dokaza na glavnom pretresu, apelanti nisu stavili prijedlog za dopunu dokaznog postupka fonetskim vještačenjem glasova iz snimljenih telefonskih razgovora. U tom kontekstu, Ustavni sud konstatira da apelanti u konkretnom slučaju nisu dostavili bilo kakve dokaze koji bi ukazivali na to da je prvostepeni sud odbio njihove dokazne prijedloge, niti u predmetu postoji bilo šta što bi ukazivalo na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata.

66. Dalje, apelant Šavija je prigovorio da Okru�ni sud nije dao valjane razloge za neprihvatanje iskaza koji je apelant dao na glavnom pretresu u svojstvu svjedoka iako je, tvrdi apelant, taj iskaz bio uvjerljiv i realan, te u saglasnosti sa ostalim dokazima.

67. Ustavni sud zapa�a da je Okru�ni sud utvrdio da je neosnovana i neuvjerljiva tvrdnja apelanta Šavije koji je na glavnom pretresu dao iskaz u svojstvu svjedoka kada je tvrdio da su uplate koje su mu drugi apelanti slali post-net uputnicama namijenjene kao pozajmice, a ne kao uplate za isporučenu drogu, jer su te tvrdnje sračunate i smišljene na izbjegavanje krivične odgovornosti pa zbog toga Okru�ni sud nije prihvatio iskaz apelanta Šavije kao dokaz.

68. Apelanti Simić i Mihajlović su prigovorili kako je tokom postupka proveden dokaz vještačenjem praškastih supstanci koje asociraju na opojnu drogu a koje su od njih oduzete prilikom pretresa stana i u kojima je potvrđeno prisustvo heroina, a da nije navedena tačna količina te opojne droge, odnosno da je različito navedena te�ina praškastih materija koje asociraju na drogu u potvrdama o oduzimanju predmeta i u nalazima vještaka koji je vještačio oduzete praškaste materije. Apelant Mihajlović, također, tvrdi da količina od 460,9265 grama ne predstavlja količinu opojne droge heroin, nego zbir pojedinačnih neto masa supstanci oduzetih od njega, dakle, zbir mase opojne droge heroin, paracetamola i kafetina.

69. Ustavni sud zapa�a da je Okru�ni sud analizirao ove navode apelanata i, na osnovu iskaza vještakinje Biljane Vasić koji je kao dokaz proveden na glavnom pretresu, utvrdio zbog čega se ne sla�e te�ina oduzetih praškastih materija navedena u potvrdama o privremeno oduzetim predmetima i te�ina koju je ona navela u svom nalazu i mišljenju. Vještakinja je objasnila da u vaganju prilikom oduzimanja praškastih materija koje se vrši prilikom samog oduzimanja dolazi do određenih grešaka, prvenstveno zbog toga što vage kojima se vrši mjerenje nisu toliko precizne kao instrumenti koje koristi Kriminalističko-tehnički centar. Dakle, sud je u potpunosti prihvatio date nalaze i mišljenja navedenih vještaka jer su vještačenja izvršena prema pravilima struke i u skladu sa relevantnim odredbama ZKP, tačnije odredbama čl. 159-166. ZKP.

70. Dalje, u odnosu na navode apelanta Mihajlovića, navedeno je da je Okru�ni sud ukazao na to da za postojanje krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga, suprotno apelantovim navodima, količina opojne droge koja je pronađena i oduzeta od apelanta nije uvjet za postojanje krivičnog djela i da nije tačan njegov navod da od količine oduzete droge heroin zavisi primjena svih drugih krivičnih instituta va�nih za eksploataciju garantiranih prava, prvenstveno prava na pravično suđenje.

71. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da način na koji su pribavljeni i izvedeni dokazi vezani za utvrđivanje količine pronađene i oduzete droge, te za neprihvatanje iskaza apelanta Šavije, za koji su sudovi, s obzirom na druge dokaze, zaključili da je sračunat i smišljen na izbjegavanje krivične odgovornosti, ne ostavlja utisak bilo kakve nezakonitosti niti proizvoljnosti, pa, stoga, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi, sa aspekta garancija prava na pravično suđenje, u ovom dijelu neosnovani.

72. Konačno, s obzirom na činjenice i dokaze koji su mu prezentirani, Ustavni sud smatra da je u predmetnom krivičnom postupku data razumna mogućnost i Specijalnom tu�ilaštvu i odbrani da iznesu dokaznu građu. Apelanti su u toku cijelog postupka imali branioce-advokate, koristili su se mogućnošću da iznesu komentare na predočene materijalne dokaze upotrijebljene u postupku, kao i na izjave svjedoka, te da osporavaju navode i dokaze tu�ilaštva, što su, prema stanju spisa, i činili. S obzirom na navedeno, Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanata, niti ima elemenata koji bi ukazali na to da je redovni sud zloupotrijebio dokazni postupak na štetu apelanata.

73. U odnosu na navode apelanata da redovni sudovi nisu dovoljno jasno obrazlo�ili da su apelanti bili članovi zločinačke organizacije, Ustavni sud zapa�a da su, u suštini, svi dokazi, kako dokazi odbrane, tako i optu�be, kao i dokazi koji osporavaju navode optu�be, razmatrani i detaljno obrazlo�eni. Ustavni sud ističe da pravo na pravično suđenje uključuje, inter alia, neophodnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom na to da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspolo�ive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da redovni sud ispituje sve argumente koje su strane izlo�ile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazlo�enju presude. Prema tome, neosnovani su navodi da je sud proizvoljno postupao pri ocjeni dokaza i da osporene presude nisu dovoljno i jasno obrazlo�ene. Naprotiv, Ustavni sud smatra da su sudovi dali detaljne, jasne i precizne razloge svojih stavova u obrazlo�enjima osporenih presuda, te da je prvostepeni sud za svaki dokaz kojem je vjerovao, kao i onaj kojem nije vjerovao, dao logično i uvjerljivo obrazlo�enje koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi, niti ima elemenata koji bi ukazali na to da je prvostepeni sud zloupotrijebio dokazni postupak na štetu apelanata. Osim toga, u apelaciji se ne nude nikakvi drugi dokazi i argumenti, različiti od onih koje su apelanti već isticali u �albi na prvostepenu odluku, na koje je Vrhovni sud u potpunosti odgovorio, niti apelanti navode i jednu posebnu radnju za koju bi Ustavni sud mogao utvrditi da krši pravo na pravičan postupak, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

74. Dalje, Ustavni sud zapa�a da svi apelanti smatraju da su izrečene kazne prestroge. Ustavni sud, prije svega, zapa�a da su ovi navodi apelacija suštinski isti kao i navodi apelanata u �albi protiv prvostepene presude. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da su nadzorni organi ustanovljeni Evropskom konvencijom već na početku njene primjene istakli da, prema quatri�me instance doktrini, ti organi ne mogu predstavljati još jedan �albeni stepen i biti sudovi �četvrte instance�. Isto tako, apelaciona nadle�nost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ne daje Ustavnom sudu nadle�nost ili mogućnost da kao sud �četvrte instance� ponovo razmotri iste �albene navode koji su u cijelosti razmotreni na ranijim instancama. Naprotiv, kako je već navedeno, Ustavni sud se u okviru apelacione nadle�nosti bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, što je drugačije pitanje od onog koje apelanti suštinski postavljaju.

75. Dalje, Ustavni sud podsjeća na to da je van njegove nadle�nosti da razmatra i preispituje izrečene kazne, sve dok preduzete mjere očigledno ne krše ustavna prava zaštićena Evropskom konvencijom. S obzirom na to da iz činjenica predmeta proizlazi da su sudovi apelantima izrekli kazne u granicama propisanim zakonom za navedena krivična djela, pri čemu su dali ocjenu i olakšavajućih i ote�avajućih okolnosti za svakog apelanta ponaosob, Ustavni sudi ove apelacione navode smatra neosnovanim.

76. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da način na koji je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo, odnosno na koji su pribavljeni i izvedeni dokazi ne ostavlja utisak bilo kakve nezakonitosti, nepravilnosti, niti proizvoljnosti, a razlozi dati u osporenim odlukama zadovoljavaju standard obrazlo�ene presude iz čega proizlazi da navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nemaju osnova.

U odnosu na ostale navode apelanta Šavije


77. Apelant Šavija smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, te iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

78. Apelant povredu ovih prava nije posebno obrazlo�io iz čega proizlazi da se i apelantovi navodi o povredi ovih prava zasnivaju na tvrdnjama o proizvoljno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, ocjeni dokaza, nedostatku obrazlo�enja i visini izrečene kazne. S obzirom na to da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke, vezano za razmatranje apelacionih navoda o povredi prava na pravično suđenje, zaključio da nije došlo do povrede prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da su redovni sudovi u pogledu krivičnopravne odgovornosti apelanata za predmetna krivična djela do zaključka došli nakon provedenog krivičnog postupka, tokom kojega su provedeni brojni dokazi i optu�be i odbrane, to Ustavni sud i ove apelantove navode smatra u cijelosti neosnovanim, naročito imajući u vidu da apelant, osim paušalnog pozivanja na povredu navedenih prava, ne nudi bilo kakve činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati njegovu tvrdnju da je povreda ovih prava moguća.

79. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta Šavije o povredi prava garantiranih članom II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 2. Evropske konvencije, članom II/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3. Evropske konvencije, članom II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 11. Evropske konvencije, te članom II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII. Zaključak


80. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kad Ustavni sud nije utvrdio osnovanost apelacionih navoda, odnosno kada su osporene presude jasne i obrazlo�ene i kada iz obrazlo�enja proizlazi da su donesene uz poštivanje standarda prava na pravično suđenje, a nema elemenata koji bi ukazivali na to da su redovni sudovi očigledno proizvoljno ocijenili dokaze, odnosno da je, u okviru prava na pravičan postupak, dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata.

81. Ustavni sud zaključuje da nisu povrijeđena prava apelanata garantirana članom II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 2. Evropske konvencije, članom II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3. Evropske konvencije, članom II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 11. Evropske konvencije, te članom II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju u situaciji kad apelanti, osim paušalnog pozivanja na povredu navedenih prava, ne nude bilo kakve činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati njihovu tvrdnju da je povreda ovih prava moguća.

82. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

83. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!