Službeni glasnik BiH, broj 48/11

na sjednici odr�anoj 9. februara 2011. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5392/10, rješavajući apelaciju Sebastiana Vidovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 15, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Sebastiana Vidovića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 K 00243410 Kv 3 od 15. oktobra 2010. godine, S1 3 K 002434 10 Eks od 13. oktobra 2010. godine, S1 3 K 002434 10 Kv od 30. septembra 2010. godine i Ex-36/10 od 26. septembra 2010. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sebastiana Vidovića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 K 002434 10 Kv 2 od 22. oktobra 2010. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i u �Slu�benom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine�.

I. Uvod


1. Sebastian Vidović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Poreča, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Kadrija Kolić, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 3. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 K 00243410 Kv 3 od 15. oktobra 2010. godine, S1 3 K 002434 10 Eks od 13. oktobra 2010. godine, S1 3 K 002434 10 Kv od 30. septembra 2010. godine i Ex-36/10 od 26. septembra 2010. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi mu Ustavni sud ukinuo pritvor i pustio ga na slobodu, jer bi eventualnim izručenjem zemlji koja ga potra�uje došlo do neopravdanog daljnjeg kršenja standarda iz člana 5. Evropske konvencije i nenadoknadive štete za njega.

2. Apelant je uz apelaciju dostavio i Rješenje Suda BiH broj S1 3 K 002434 10 Kv 2 od 22. oktobra 2010. godine. Međutim, za razliku od navedenih rješenja, apelant nije eksplicitno naveo da li osporava ovo rješenje.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tu�ilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tu�ilaštvo BiH) zatra�eno je 17. decembra 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Sud BiH i Tu�ilaštvo BiH dostavili su odgovor na apelaciju 22. i 27. decembra 2010. godine.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Suda BiH i Tu�ilaštva BiH proslijeđeni su apelantu 5. i 12. januara 2011. godine.

6. Apelant je 11. i 14. januara 2011. godine dostavio odgovore na odgovor Suda BiH i Tu�ilaštva BiH.

III. Činjenično stanje


7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

8. Rješenjem Suda BiH, sudije za prethodni postupak, broj Ex-36/10 od 26. septembra 2010. godine apelantu je, u smislu odredaba člana 41. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (u daljnjem tekstu: Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći), određen privremeni pritvor, koji mo�e trajati osamnaest dana, računajući od dana lišavanja slobode, tj. od 25. septembra 2010. godine u 23 sata. Sud BiH je konstatirao da se pritvor mo�e produ�iti na zahtjev dr�ave moliteljice, ali ni u kojem slučaju ne mo�e biti du�i od četrdeset dana.

9. U obrazlo�enju rješenja Sud BiH je naveo da je 26. septembra 2010. godine priveden apelant za kojim su nadle�ni organi Italije raspisali međunarodnu potjernicu, jer se pred sudskim organima u Italiji protiv njega vodi postupak zbog izvršenja krivičnog djela, da je apelantu saopćio osnovne činjenice iz kopije međunarodne potjernice, da ga je upoznao sa procedurom postupka ekstradicije, da je apelant izjavio da je tačno da je u Italiji vođen postupak protiv njega; da je bio u pritvoru, ali da je pušten na slobodu, te da je smatrao da se postupak protiv njega više neće voditi. Dalje, Sud BiH je konstatirao da na osnovu kopije međunarodne potjernice nije mogao utvrditi koji je organ izdao nalog za hapšenje i u vezi s kojim inkriminiranim događajem, te da je od NCB Interpola Sarajevo zatra�io dodatne informacije. Sud BiH je naveo da pošto potra�ivani, odnosno apelant nije dr�avljanin BiH, a da provedeni dokazi ukazuju da je molba za privremeno apelantovo pritvaranje u skladu sa članom 41. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, apelantu je odredio privremeni pritvor.

10. Odlučujući o apelantovoj �albi, Sud BiH je u Vanpretresnom vijeću odbio apelantovu �albu kao neosnovanu. Obrazla�ući razloge svoje odluke, Sud BiH je naveo da je sudija za prethodni postupak pravilno postupio kada je apelantu odredio pritvor zbog razloga propisanih članom 41. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći. Naime, u postupku je nedvosmisleno utvrđeno da je za apelantom raspisana međunarodna potjernica, da je apelant izjavio da se protiv njega vodio krivični postupak u Italiji u vezi sa oru��em koje je pronađeno u kući njegovog talijanskog poznanika, ali da je nakon provedenih vještačenja pušten iz pritvora, te da je on bio uvjeren da se protiv njega neće voditi krivični postupak. Budući da sudija za prethodni postupak nije mogao utvrditi koji organ je izdao nalog za hapšenje i u vezi s kojim inkriminiranim događajem, od NCB Interpola Sarajevo zatra�ene su dodatne informacije. Iz akta NCB Interpola Sarajevo od 26. septembra 2010. godine slijedi da je za apelantom raspisana međunarodna difuzna potjernica NCB Interpola Beč, zbog krivičnog djela teške krađe iz čl. 127, 128, 129. i 130. Krivičnog zakona Austrije, te da je međunarodna potjernica raspisana na osnovu naloga za hapšenje broj 18 St 21/10t od 23. marta 2010. godine. Dalje, očitujući se na �albene navode da sudija za prethodni postupak nije pravilno utvrdio činjenično stanje, budući da je apelantu saopćio da je međunarodnu potjernicu raspisala Italija a da je u međuvremenu zaprimljena potjernica Austrije, te da uopće nisu razmatrani uvjeti za pritvor propisani odredbom člana 132. Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKPBiH), Sud BiH je naglasio da navedeno nije relevantno u skladu sa odredbom člana 41. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći. Naime, privremeni pritvor je po svojoj prirodi mjera ograničenog karaktera i po tom rješenju mo�e trajati 18 dana, a na zahtjev dr�ave moliteljice se mo�e produ�iti, ali ne više od 40 dana. Dr�ava moliteljica je obavezna da dostavi molbu za izručenje i dokumentaciju sudu u predviđenim zakonskim rokovima, te ukoliko se navedeno ne izvrši, sud će donijeti rješenje o ukidanju pritvora. S tim u vezi, Sud BiH je istakao da, budući da su ispunjeni uvjeti iz člana 41. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, u ovoj fazi postupka nije bilo moguće donijeti drugačiju odluku.

11. Rješenjem Suda BiH, sudije za prethodni postupak, broj S1 3 K 00243410 Eks od 13. oktobra 2010. godine apelantu je određen pritvor koji po tom rješenju mo�e trajati do izvršenja odluke o izručenju, ali ne du�e od šest mjeseci. U obrazlo�enju rješenja Sud BiH je naveo da je apelantu odredio privremeni pritvor 26. septembra 2010. godine, da je Savezno ministarstvo Austrije, putem Ministarstva pravde BiH, u ostavljenom roku dostavilo molbu za apelantovo izručenje broj BMJ-4040797/0008-IV 4/2010 od 8. oktobra 2010. godine, da je Tu�ilaštvo BiH istaklo da molba sadr�i neophodnu dokumentaciju, u smislu člana 35. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, te predlo�ilo određivanje pritvora apelantu, na osnovu člana 39. stav 1. tačka a) navedenog zakona.

12. Obrazla�ući razloge za osnovanost prijedloga za pritvor, Sud BiH je naveo da je apelant dr�avljanin Republike Hrvatske, a da istovremeno nije i dr�avljanin BiH, da u BiH nema prijavljeno prebivalište niti boravište, da u BiH nema imovine, te da na bilo koji način nije vezan za BiH. Navedeno ukazuje da bi apelant boravkom na slobodi mogao napustiti BiH i na taj način izbjeći postupak izručenja na koji je BiH obavezna na osnovu preuzetih međunarodnih obaveza. Dalje, navedeno je da je istovremeno imao u vidu vrstu krivičnog djela za koje se vodi krivični postupak pred nadle�nim sudskim organima i zbog kojeg se izručenje tra�i, te visinu propisane kazne za to djelo, što mo�e predstavljati dodatni motiv apelantu da izbjegava postupak izručenja.

13. Odlučujući o apelantovoj �albi, Sud BiH je u Vanpretresnom vijeću donio Rješenje broj S1 3 K 002434 10 Kv 3 od 15. oktobra 2010. godine, kojim je �albu odbio kao neosnovanu. Obrazla�ući razloge svoje odluke, Sud BiH je naveo da je sudija za prethodni postupak pravilno postupio kada je apelantu odredio pritvor zbog razloga propisanih članom 39. stav 1. tačka a) Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći. Naime, u postupku je nedvosmisleno utvrđeno da je Savezno ministarstvo Austrije, u ostavljenom roku, dostavilo molbu za izručenje, da molba sadr�i dokumentaciju koju propisuje član 35. stav 5. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, te da dostavljeni dokumenti (Evropski nalog za hapšenje) sadr�e dovoljno činjenica koje potvrđuju stepen sumnje neophodan za apelantovo izručenje. Dalje, očitujući se na �albene navode da sudija za prethodni postupak nije pravilno utvrdio činjenično stanje, budući da je apelantu saopćio da je međunarodnu potjernicu raspisala Italija, a da je u međuvremenu zaprimljena međunarodna potjernica od Austrije, te da uopće nisu razmatrani uvjeti za pritvor propisani odredbom člana 132. ZKPBiH, Sud BiH je naveo da navedeno nije relevantno, u skladu sa odredbom člana 39. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći. Naime, pritvor je u smislu navedenog zakona po svojoj prirodi mjera ograničenog karaktera i najdu�e mo�e trajati šest mjeseci, dr�ava moliteljica je u ostavljenom roku dostavila molbu za izručenje i dokumentaciju u smislu člana 35. stav 5. Zakona, te pošto se radi o dr�avljaninu Republike Hrvatske, koji na bilo koji način nije vezan za BiH, navedeno ukazuje na opasnost da bi apelant boraveći na slobodi mogao napustiti BiH i na taj način izbjeći postupak izručenja.

14. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 002434 10 Kv 2 od 22. oktobra 2010. godine utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za apelantovo izručenje pravosudnim organima Austrije. U obrazlo�enju rješenja Sud BiH je naveo da su nadle�ni organi Austrije dostavili molbu za izručenje u kojoj je navedeno da postoji sumnja da je apelant kao pripadnik jednog kriminalnog udru�enja počinio krivično djelo teške krađe, te da se činjenični prikaz ovog krivičnog djela nalazi u nalogu Dr�avnog tu�ilaštva Insbruk od 23. marta 2010. godine za hapšenje. Budući da su ispunjeni uvjeti iz člana 44. u vezi sa članom 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, Sud BiH je naveo da je donio odluku o apelantovom izručenju pravosudnim organima Austrije.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


15. Apelant smatra da mu je rješenjem kojim mu je određen privremeni pritvor, odnosno rješenjem kojim mu je određen pritvor povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tač. a), d) i f) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je Austrija raspisala potjernicu tek 26. septembra 2010. godine, a da je on lišen slobode 25. septembra 2010. godine po �potjernici nadle�nog organa Italije�, što znači da u momentu kada je on lišen slobode za njim nije bila raspisana potjernica, odnosno da u trenutku kada je izveden pred sud, potjernica nije bila uručena niti sudu, niti njemu, niti njegovom braniocu, što znači da nije mogao biti lišen slobode. Apelant ističe da je sud trebalo da ga pusti na slobodu, a ne da tra�i novu potjernicu. Dalje, navodi da je on u jednoj fazi postupka pristao na izručenje, ali se predomislio jer je �rtva nezakonitog lišavanja slobode, zbog čega je podnio zahtjev za ponavljanje postupka sa prijedlogom za donošenje privremene mjere o kojem sud nije još odlučio. Apelant navodi da bi postupak bio zakonit, ne smije biti proizvoljan, već predvidiv, proporcionalan i konzistentan ciljevima i ograničenjima iz člana 5. Evropske konvencije. Apelant tra�i da Ustavni sud ukine sporna rješenja, te ističe da bi eventualnim izručenjem zemlji koja ga potra�uje došlo do neopravdanog i daljnjeg kršenja standarda iz člana 5. Evropske konvencije i do nenadoknadive štete po njega, zbog čega smatra osnovanim zahtjev za donošenje privremene mjere.

b) Odgovor na apelaciju


16. Sud BiH je naveo da je apelantu određen branilac po slu�benoj du�nosti, da mu je saopćeno da kopija međunarodne potjernice, zbog lošeg kopiranja, ne sadr�i podatke o dokumentima na osnovu kojih je potjernica izdata, da su ovlaštena slu�bena lica saopćila sudiji za prethodni postupak da bi se moglo raditi o nalogu za hapšenje nadle�nih organa Italije, te da je s�m apelant izjavio da je zaista u Italiji bio lišen slobode. Dalje, Sud je naveo da je apelantu u smislu odredaba člana 41. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći određen privremeni pritvor uz napomenu da će se od NCB Interpola u Sarajevu zatra�iti dodatne informacije. Navedeno je i da je 26. septembra 2010. godine dostavljena ekstradiciona dokumentacija iz koje slijedi da je Austrija izdala nalog za hapšenje 23. marta 2010. godine iz čega proizlazi da su u vrijeme kada je apelant lišen slobode postojali i nalog za hapšenje i međunarodna potjernica. S tim u vezi, Sud BiH je istakao da apelantovo lišavanje slobode nije bilo proizvoljno, odnosno da nije bilo suprotno Evropskoj konvenciji.

17. Tu�ilaštvo BiH je istaklo da je apelanta lišila slobode Granična policija BiH na osnovu činjenice da se nalazi u ASF bazi podataka koja predstavlja centralni komunikacijski sistem Generalnog sekretarijata Međunarodne kriminalističke policije (Interpol) u kojoj su pohranjeni podaci lica za kojim se traga širom svijeta. Dalje, vezano za ulogu Tu�ilaštva BiH pri određivanju privremenog pritvora, Tu�ilaštvo BiH je istaklo da u ovom dijelu postupka nije involvirano Tu�ilaštvo BiH, te da u toku postupka pred Sudom BiH, kao i postupanjem Granične policije BiH nisu povrijeđena apelantova prava koja navodi u apelaciji.

V. Relevantni propisi


18. U Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (�Slu�beni glasnik BiH� broj 53/09) relevantne odredbe glase:

Član 1.

(Predmet)

(1) Ovim zakonom uređuju se način i postupak pru�anja međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima (u daljnjem tekstu: međunarodna pravna pomoć), ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno ili ako međunarodni ugovor ne postoji.

(2) Međunarodna pravna pomoć, u smislu odredbi ovog zakona, pru�a se u svim postupcima u pogledu krivičnih djela za čije je krivično gonjenje u vrijeme podnošenja zamolnice za pravnu pomoć nadle�an pravosudni organ dr�ave moliteljice.

Član 35.

(Molba za izručenje)

(1) Postupak za izručenje osumnjičenih, optu�enih ili osuđenih stranaca pokreće se po molbi strane dr�ave.

(5) Ukoliko nije drugačije utvrđeno međunarodnim ugovorom, uz molbu će se zatra�iti dostavljanje sljedeće dokumentacije:

a) sredstva za utvrđivanje identiteta osumnjičenog, optu�enog, odnosno osuđenog (tačan opis, fotografije, otisci prstiju i sl.);

b) uvjerenje o dr�avljanstvu stranca, ukoliko je riječ o dr�avljaninu dr�ave moliteljice, odnosno podaci o dr�avljanstvu stranca, ako je lice čije se izručenje tra�i dr�avljanin neke druge dr�ave;

c) izvod člana krivičnog zakona dr�ave moliteljice za djelo za koje se tra�i izručenje i

d) presudu u originalu ili ovjerenom prijepisu, ako je lice čije se izručenje tra�i pravosna�no osuđeno, odnosno optu�nicu, rješenje o pritvoru u originalu ili ovjerenom prijepisu, ili drugi akt ravan navedenim, u kojem su sadr�ani svi podaci koji se tiču počinjenog krivičnog djela i identiteta počinioca, kao i dokazi za osnovanu sumnju.

Član 37.

(Lišavanje slobode lica čije se izručenje tra�i)

Lice čije se izručenje tra�i bit će lišeno slobode na osnovu raspisane međunarodne potjernice ili na osnovu molbe dr�ave moliteljice, u skladu s odredbama ovog zakona.

Član 38.

(Postupak pred sudijom za prethodni postupak)

(1) Nakon što se lice lišeno slobode, a čije se izručenje tra�i, privede sudiji za prethodni postupak na osnovu potjernice Ureda za saradnju s Interpolom, raspisane po međunarodnoj potjernici dr�ave moliteljice, ili na osnovu molbe strane dr�ave, tom licu će se, nakon što se utvrdi njegov identitet, bez odgađanja saopćiti zbog čega se i na osnovu kojih dokaza tra�i njegovo izručenje i pozvat će se da navede šta ima reći u svoju odbranu.

(2) Sudija za prethodni postupak poučit će lice iz stava (1) ovog člana da mo�e uzeti branioca po svom izboru koji mo�e biti prisutan njegovom ispitivanju, a ako to ne učini, da će mu sud postaviti branioca po slu�benoj du�nosti, ako se radi o krivičnom djelu za koje je prema krivičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine odbrana obavezna.

Član 39.

(Određivanje pritvora licu čije se izručenje tra�i)

(1) Ako molba za izručenje odgovara uvjetima iz člana 35. stav (5) ovog zakona, pritvor protiv lica čije se izručenje tra�i određuje se rješenjem sudije za prethodni postupak, na prijedlog tu�ioca u slučaju ako:

a) postoji opasnost da će ono izbjeći postupak izručenja ili provođenje izručenja;

b) postoje okolnosti koje ukazuju da će okrivljeni uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsificirati tragove krivičnog djela ili druge dokaze;

c) posebne okolnosti ukazuju da će lice, čija se ekstradicija tra�i, ometati krivični postupak ili postupak izručenja utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače.

(2) Pritvor mo�e trajati najdu�e do izvršenja odluke o izručenju, ali ne du�e od šest mjeseci od dana pritvaranja.

(6) Sudija za prethodni postupak pustit će na slobodu stranca kad prestanu razlozi za pritvor ili ako molba za izručenje ne bude podnesena u roku od 30 dana od dana pritvaranja stranca.

(7) O roku iz stava (6) ovog člana bit će obaviještena strana dr�ava, na čiju molbu se mo�e produ�iti ovaj rok i pritvor protiv stranca, ali najviše za još 10 dana.

(9) Kad propisana molba ne bude podnesena u određenom roku, sudija za prethodni postupak će rješenjem ukinuti pritvor.

Član 41.

(Privremeno pritvaranje stranca čije se izručenje tra�i)

(1) U hitnim slučajevima kad postoji opasnost da će stranac čije se izručenje tra�i pobjeći ili se sakriti, a po molbi nadle�nog organa dr�ave moliteljice, bez obzira kako je ona upućena, nadle�ni policijski organi Bosne i Hercegovine će tog stranca lišiti slobode i privesti ga sudiji za prethodni postupak Suda Bosne i Hercegovine s ciljem odlučivanja o privremenom pritvoru.

(2) Uz molbu dr�ave moliteljice moraju biti prilo�ena sredstva za utvrđivanje identiteta stranca, rješenje o pritvoru ili drugi akt istog pravnog djelovanja, naziv krivičnog djela zbog kojeg se tra�i privremeno pritvaranje, kao i izjava stranog organa da će biti tra�ena ekstradicija lica čije se izručenje tra�i.

(3) Nakon privođenja lica čije se izručenje tra�i sudija za prethodni postupak poučit će to lice o njegovim pravima u smislu člana 38. stav (2) ovog zakona, te će nakon saslušanja odlučiti o određivanju pritvora.

(4) Ukoliko se udovolji molbi dr�ave moliteljice za određivanje pritvora licu čije se izručenje tra�i, o tome će posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine biti obaviještena dr�ava moliteljica.

(5) Privremeni pritvor mo�e trajati 18 dana.

(6) Rok iz stava (5) ovog člana mo�e se produ�iti na zahtjev dr�ave moliteljice, ali ni u kojem slučaju ne mo�e biti du�i od 40 dana.

(7) Ako zamoljena dr�ava u rokovima predviđenim za dostavljanje ne dostavi ekstradicionu molbu i dokumentaciju, Sud Bosne i Hercegovine donijet će rješenje o ukidanju pritvora licu čije se izručenje tra�i.

Član 44.

(Donošenje rješenja kojim se utvrđuje ispunjenost pretpostavki za izručenje)

(1) Ako Vijeće Suda Bosne i Hercegovine nađe da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca, utvrdit će to rješenjem.

(2) Protiv rješenja iz stava (1) ovog člana strane i tu�ilac imaju pravo �albe Vijeću Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri dana od dana prijema rješenja.

Član 93.

(Prestanak va�enja odredbi Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine)

(1) Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju va�iti odredbe Poglavlja XXX i Poglavlja XXXI Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine.

(2) Odredbe zakona o krivičnom postupku entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koje se odnose na postupak pru�anja međunarodne pravne pomoći, uskladit će se s odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 97.

(Shodna primjena drugih propisa)

Na pitanja koja nisu posebno regulirana ovim zakonom, a tiču se pru�anja međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, shodno se primjenjuju odredbe zakona o krivičnom postupku, krivičnih zakona, zakona o prekršajima i zakona o sudovima.

19. U Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik BiH� br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09 i 16/09) relevantne odredbe glase:

Član 321.

(Odlučivanje o �albi protiv rješenja)

(1) O �albi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odlučuje vijeće �albenog odjeljenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) O �albi protiv rješenja sudije za prethodni postupak, odnosno sudije za prethodno saslušanje, odlučuje vijeće iz člana 24. stava 6. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(3) Odlučujući o �albi, Sud mo�e rješenjem odbaciti �albu kao nepravovremenu ili kao nedopuštenu, odbiti �albu kao neosnovanu ili uva�iti �albu i rješenje preinačiti ili ukinuti i, po potrebi, predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

VI. Dopustivost


20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

a) Dopustivost u odnosu na Rješenje kojim se utvrđuje da su ispunjene pretpostavke za apelantovo izručenje


4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

22. Iako apelant ne obrazla�e zbog čega su mu povrijeđena prava Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 002434 10 Kv 2 od 22. oktobra 2010. godine, kojim je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za apelantovo izručenje pravosudnim organima Austrije, budući da je navedeno rješenje dostavljeno, Ustavni sud će ga uzeti u obzir, odnosno ispitati, kao prvo, njegovu dopustivost.

23. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita ni�estepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne mo�e se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

24. U konkretnom slučaju apelant je propustio da na Rješenje Suda BiH broj S1 3 K 002434 10 Kv 2 od 22. oktobra 2010. godine, kojim je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za apelantovo izručenje pravosudnim organima Austrije, izjavi �albu u smislu člana 44. stav 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne mo�e razmatrati.

25. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

b) Dopustivost u odnosu na rješenja kojim je apelantu određen privremeni pritvor, odnosno pritvor


26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja Suda BiH broj S1 3 K 002434 10 Eks od 13. oktobra 2010. godine i broj S1 3 K 002434 10 Kv od 30. septembra 2010. godine protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena rješenja apelant je primio 19. oktobra 2010. godine, odnosno 4. oktobra 2010. godine, a apelacija je podnesena 3. decembra 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


Pravo na ličnu slobodu i sigurnost


28. Apelant se �ali da je nezakonito bio u privremenom pritvoru, odnosno da je trenutno nezakonito u pritvoru, tj. da mu je određen privremeni pritvor prije nego što je za njim raspisana međunarodna potjernica. Iako je apelant ukazao da mu je na taj način povrijeđeno pravo iz člana 5. stav 1. tač. a), d) i f), Ustavni sud nalazi da obrazlo�enje navoda apelacije ukazuje na povredu prava iz člana 5. stav 1. tačka f), kao i člana 5. stav 4. Evropske konvencije, te će u tom pravcu ispitati predmetnu apelaciju.

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

30. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode, izuzevši u ni�e navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

f) zakonitog hapšenja ili lišavanja slobode lica s ciljem sprečavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili lica protiv kojeg je u toku postupak deportacije ili ekstradicije.

4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo izjaviti �albu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito, nalo�io oslobađanje.

31. Ustavni sud, prije svega, konstatira da je tokom 2009. godine oblast međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima u BiH izdvojena iz ZKPBiH i uređena u skladu sa praksom zemalja Evropske unije, donošenjem Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći kao lex specialis, s ciljem osiguranja jednakog postupka za sve organe u BiH u skladu sa međunarodnim konvencijama i ugovorima kojima je BiH pristupila. Dalje, Ustavni sud nalazi da je apelant stranac, tj. lice koje nije dr�avljanin BiH, da je za njim raspisana međunarodna potjernica, da je lišen slobode na području BiH, da mu je prvo bio određen privremeni pritvor, koji je kasnije zamijenjen pritvorom, da se trenutno nalazi u pritvoru, te da je doneseno prvostepeno rješenje o izručenju Austriji, koja ga potra�uje zbog izvršenja krivičnog djela teške krađe.

32. Ustavni sud podsjeća da se sloboda ličnosti ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5. Evropske konvencije daje zaštitu da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se u prvom redu u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva prema �nacionalnom pravu�, tj. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći koji je primijenjen u konkretnom slučaju, koji uz to mora biti usklađen i sa standardima iz Evropske konvencije.

33. Dalje, Ustavni sud nalazi da član 5. Evropske konvencije sadr�i određene garancije u slučajevima kada vlasti uhapse i dr�e u pritvoru stranca koji čeka odluku o ekstradiciji. Te garancije se ogledaju u tome da pritvor, odnosno hapšenje mora biti zakonito i mora biti u skladu sa primjenjivim odredbama domaćeg i međunarodnog prava (vidi, Evropski sud za ljudska prava, predst. 6871/75 Caprino v. United Kingdom, Yearbook XXI (1978), str. 284 (290-292), te da domaći zakon mora biti dovoljno dostupan i precizan. Ovo pravo ide zajedno sa pravom lica prema stavu 4, tj. da ta zakonitost bude predmet revizije suda. Dalje, član 5. stav 1. tačka f) podrazumijeva garanciju da pritvor ne smije imati drugu svrhu do sprečavanja prijema stranca u zemlju, ili omogućavanja da se odlučuje o njegovoj deportaciji ili ekstradiciji, odnosno pritvor ne smije trajati du�e nego što je potrebno za normalno provođenje postupka. Ukoliko se ti postupci ne obavljaju dovoljno brzo, pritvor više nema opravdanja prema članu 5. stav 1. tačka f) (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, predst. 7317/75 Lynas v. Switzerland, OI XX (1977), str. 412, kao i predst. 9706/82, X v. Federal Republic of Germany) (neobjavljeno).

34. U konkretnom slučaju Ustavni sud nalazi da je apelant lišen slobode 25. septembra 2010. godine u 23 sata, da mu je sudija za prethodni postupak Suda BiH rješenjem od 26. septembra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Suda BiH od 30. septembra 2010. godine, odredio privremeni pritvor od 18 dana u smislu odredaba člana 41. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, da mu je sudija za prethodni postupak Suda BiH rješenjem od 13. oktobra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Suda BiH od 15. oktobra 2010. godine, odredio pritvor u smislu odredaba člana 39. stav 1. tačka a) Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, koji će trajati do postupka izručenja, ali ne du�e od šest mjeseci.

35. Ustavni sud će u nastavku dati ocjenu da li je apelantu zakonito određen privremeni pritvor, a zatim pritvor, u toku postupka ekstradicije, u smislu člana 5. stav 1. tačka f) Evropske konvencije.

36. Ustavni sud uočava da iz obrazlo�enja rješenja Suda BiH proizlazi da je apelant lišen slobode 25. septembra 2010. godine u 23 sata, da je sudiji za prethodni postupak priveden 26. septembra 2010. godine, da je sudija za prethodni postupak raspolagao kopijom međunarodne potjernice i apelantovom izjavom iz koje slijedi da je tačno da se u Italiji protiv njega vodio krivični postupak, te da je, u smislu člana 41. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, apelantu odredio privremeni pritvor.

37. Analizirajući odredbe člana 41. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, Ustavni sud uočava da navedene odredbe reguliraju određivanje privremenog pritvora u hitnim slučajevima, tj. da se privremeni pritvor mo�e odrediti ako postoji opasnost da će stranac čije se izručenje tra�i pobjeći, da, također, reguliraju ispunjenje određenih uvjeta za određivanje privremenog pritvora (dokument o utvrđivanju identiteta stranca, rješenje o pritvoru i sl., naziv krivičnog djela zbog kojeg se stranac potra�uje), da sadr�e obavezu sudije za prethodni postupak da pouči stranca o njegovim pravima, da određuju vrijeme na koje se privremeni pritvor mo�e odrediti, te obavezu da sud ukine pritvor ako dr�ava moliteljica ne dostavi ekstradicionu molbu i dokumentaciju. Na osnovu navedenog, Ustavni sud nalazi da je lišavanje slobode stranca koji se zatekne u BiH, tj. privremeni pritvor u smislu odredaba člana 41. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, mjera osiguranja da stranac ne izbjegne postupak izručenja dr�avi koja ga potra�uje, te da je privremenog karaktera i u toku koje se pribavlja relevantna dokumentacija.

38. Imajući u vidu sve navedeno, time što je sudija za prethodni postupak u obrazlo�enju rješenja naveo da je međunarodnu potjernicu raspisala Italija, a ne Austrija, pri činjenici da iz kopije međunarodne potjernice nije mogao utvrditi ko je izdao nalog za hapšenje, odnosno da je istog dana kada je sudija za prethodni postupak odredio privremeni pritvor, NCB Interpol Sarajevo obavijestio Sud BiH da je Austrija raspisala međunarodnu potjernicu, odnosno da je izdala nalog za hapšenje još 23. marta 2010. godine, Ustavni sud ne mo�e konstatirati da je apelantu nezakonito određen privremeni pritvor.

39. Dalje, Ustavni sud će ispitati da li je osporenim rješenjem apelantu zakonito određen pritvor. Naime, iz obrazlo�enja rješenja Suda BiH proizlazi da, pošto je apelant dr�avljanin Republike Hrvatske, odnosno stranac, nema prebivalište niti boravište u BiH, da u BiH nema imovine, niti da je na bilo koji način vezan za BiH, to ukazuje na opasnost da bi apelant boraveći na slobodi mogao napustiti BiH i na taj način izbjeći postupak izručenja. Tome doprinosi i vrsta krivičnog djela za koje se vodi krivični postupak protiv apelanta, kao i visina zaprijećene kazne, u smislu odredaba člana 39. stav 1. tačka a) Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći. Ustavni sud uočava da je organ sudske vlasti odredio pritvor apelantu do okončanja postupka ekstradicije, ali koji ne mo�e trajati du�e od šest mjeseci, da je Sud BiH detaljno i jasno obrazlo�io razloge zbog čega se pritvor određuje, tj. da postoji opravdana bojazan da će apelant pobjeći, odnosno kada je u postupku utvrđeno da apelant na bilo koji način nije vezan za BiH. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantu zakonito određen pritvor.

40. Ustavni sud smatra da je Sud BiH apelantu, u smislu Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoć, zakonito odredio i privremeni pritvor i pritvor.

41. Imajući u vidu prethodno navedeni princip, tj. da određivanje pritvora u toku postupka ekstradicije mora biti predmet revizije suda, u smislu člana 5. stav 4. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da član 5. stav 4. Evropske konvencije garantira licu lišenom slobode da mora imati pristup �sudu� koji bi mogao ispitati zakonitost kako inicijalnog lišavanja slobode, tako i produ�enja trajanja te mjere. Prema praksi Evropskog suda, ključni element ove obaveze je da nadzor nad zakonitošću lišavanja slobode mora vršiti sud, ali to ne mora biti �klasični sud koji je integriran u standardnu sudsku mašineriju dr�ave� (vidi, Evropski sud, Weeks protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 2. marta 1987. godine, serija A broj 114, stav 61). Međutim, to mora biti organ koji ima �sudski karakter�. Da bi imao �sudski karakter�, taj organ mora biti �nezavisan od izvršne vlasti i strana u postupku� (vidi, Evropski sud, De Wilde, Ooms i Versyp protiv Belgije, presuda od 18. novembra 1971. godine, serija A broj 12, st. 76. i 77), te mora imati nadle�nost da donese obavezujuću odluku koja mo�e voditi i puštanju lica na slobodu. Ovaj organ mora, također, pru�iti �proceduralne garancije koje su odgovarajuće za konkretnu vrstu lišavanja slobode�, koje nisu �značajno manje� od garancija u krivičnom postupku, kada je rezultat lišavanja slobode dugotrajno zatvaranje lica. Ove garancije, naročito, podrazumijevaju usmenu raspravu uz pravnu pomoć u postupku u kojem učestvuju obje strane, razmatranje zakonitosti pritvora u najširem smislu, te odluku koja mora biti donesena brzo.

42. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 97. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći kojim je propisano da će se na sve ono što nije regulirano ovim zakonom primjenjivati, između ostalog, odredbe ZKPBiH kojim su propisani nadle�nost i način odlučivanja povodom �albe na rješenja sudije za prethodni postupak. Naime, upravo pobijano rješenje o određivanju privremenog pritvora, odnosno rješenje o određivanju pritvora, potvrđuju da je u konkretnom slučaju odluke sudije za prethodni postupak ispitalo Vijeće Suda BiH, i to u roku od četiri dana, odnosno u roku od dva dana. Dalje, Ustavni sud nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelant saslušan i da je imao branioca i u postupku u kojem mu je određen privremeni pritvor i u postupku u kojem mu je određen pritvor. S tim u vezi, Ustavni sud ne mo�e zaključiti da nisu ispunjene proceduralne garancije, u smislu prethodno iznesenog principa, odnosno da je apelant lišen prava da odluku kojom mu je određen privremeni pritvor, odnosno da odluku kojom mu je određen pritvor, ispita sud.

43. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka f) Evropske konvencije.

Pravo na slobodu kretanja i prebivališta


44. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima Suda BiH povrijeđeno pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Međutim, apelant nije posebno obrazlagao povredu ovog prava, odnosno povredu ovog prava je obrazlo�io u okviru povrede člana 5. stav 1. tačka f) Evropske konvencije na koje je prethodno odgovoreno, tako da Ustavni sud nalazi da su i ovi apelantovi navodi neosnovani.

VIII. Zaključak


45. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka f), te člana 5. stav 4. Evropske konvencije, jer nije našao elemente proizvoljnosti u određivanju pritvora u toku postupka ekstradicije, odnosno kada je privremeni pritvor, odnosno pritvor, apelantu zakonito određen u smislu Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, te kada su odluke kojima je određen privremeni pritvor, odnosno pritvor, bile predmet revizije i kada apelantu nisu uskraćene proceduralne garancije u smislu člana 5. stav 4. Evropske konvencije. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, jer se radi o suštinski istim navodima koje je Ustavni sud ispitivao u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. st. 1.f) i 4. Evropske konvencije.

46. Ustavni sud zaključuje da apelant nije iscrpio pravne lijekove u odnosu na Rješenje Suda BiH broj S1 3 K 002434 10 Kv 2 od 22. oktobra 2010. godine, kojim je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za apelantovo izručenje pravosudnim organima Austrije, jer je apelant propustio izjaviti �albu u smislu člana 44. stav 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći.

47. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 15. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati podnosiočev prijedlog zahtjeva za donošenje privremene mjere.

49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!