Službeni glasnik BiH, broj 11/22
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
ČETVRTI ODJEL
PREDMET APOSTOLOVSKI I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE
(Aplikacije br. 28704/11 i 2 druge)
PRESUDA
STRASBOURG
18.1.2022. godine
Ova presuda je konačna, ali su u njoj moguće redakcijske izmjene.
U predmetu Apostolovski i drugi protiv Bosne i Hercegovine,
Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući kao odbor u sljedećem sastavu:
Tim Eicke, predsjednik,
Faris Vehabović,
Pere Pastor Vilanova, sudije,
i Ilse Freiwirth, zamjenica registrara Odjela,
Imajući u vidu:
- aplikacije (br. 28704/11, 45699/13 i 74240/13) protiv Bosne i Hercegovine koje su, prema članu 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ("Konvencija"), Sudu podnijeli državljanin Sjeverne Makedonije g. Laste Apostolovski, državljanin Bosne i Hercegovine g. Milan Knežević, te državljanin Bosne i Hercegovine i Hrvatske g. Ratko Popović ("aplikanti"), različitih datuma naznačenih u tabeli koja se nalazi u dodatku;
- odluku da se o pritužbama obavijesti Vlada Bosne i Hercegovine ("Vlada") koju je zastupala gđa J. Cvijetić, v.d. zastupnice, prema članu 8. Konvencije i članu 1. Protokola br. 1, te da se preostali dio aplikacija proglasi nedopuštenim;
- izjašnjenja strana;
- pisane komentare vlada Sjeverne Makedonije i Srbije koje je predsjednik Odjela pozvao da se izjasne kao umješači (član 36. stav 2. Konvencije i pravilo 44. stav 3. Poslovnika Suda).
Nakon vijećanja na sjednici zatvorenoj za javnost, dana 14.12.2021. godine, donio je sljedeću presudu koja je usvojena tog datuma:
OPIS PREDMETA
1. Kada je Bosna i Hercegovina proglasila nezavisnost, aplikanti su bili zaposleni u Armiji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ("SFRJ"). Budući da su bili stacionirani na teritoriji Bosne i Hercegovine, tamo su im dodijeljeni vojni stanovi. G. Apostolovski je otkupio svoj vojni stan neposredno prije početka rata koji je trajao u periodu 1992-1995. (uporedi predmet Đokić protiv Bosne i Hercegovine, br. 6518/04, 27.5.2010), dok druga dvojica aplikanata to nisu učinila (uporedi Mago i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 12959/05 i 5 drugih, 3. 5. 2012). Svi aplikanti su napustili svoje stanove kada je počeo rat i pridružili se stranim oružanim snagama. Iz toga razloga su njihovi zahtjevi za povrat stana odbijeni nakon rata (u skladu s članom 3.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima iz 1998. godine). Dana 23.11.2012. i 25.4.2013. godine Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je povredu prava na mirno uživanje u posjedu svojih prijeratnih stanova za g. Kneževića i g. Popovića. Ponovivši da odbijanje zahtjeva za povrat prijeratnog stana prema članu 3.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima iz 1998. godine nije nerazmjerno, Ustavni sud je smatrao da se aplikantima mora pružiti pravedna naknada ako se utvrdi da nisu stekli vojni stan u drugoj državi. Kako izgleda, oni još uvijek nisu dobili bilo kakvu naknadu u vezi s tim.
OCJENA SUDA
LOCUS STANDI APLIKANTOVE SUPRUGE U PREDMETU G. APOSTOLOVSKOG
2. Nakon smrti aplikanta, njegova supruga gđa Branka Apostolovska izjavila je 25.11.2019. godine da želi nastaviti postupak prema aplikaciji kao njegova nasljednica. Vlada se nije izjasnila u vezi s tim.
3. U slučaju smrti prvobitnog aplikanta nakon podnošenja aplikacije, Sud obično dozvoli nasljednicima da nastave postupak prema aplikaciji, pod uvjetom da imaju legitiman pravni interes (vidi Malhous protiv Češke Republike (odl.) [VV], br. 33071/96, ESLJP 2000-XII, i Murray protiv Holandije [VV], br. 10511/10, tačka 79, ESLJP 2016, s daljnjim referencama).
4. Prema tome, Sud prihvata da gđa Apostolovska ima pravnu legitimaciju da nastavi postupak prema aplikaciji u ime pokojnog Laste Apostolovskog.
SPAJANJE APLIKACIJA
5. S obzirom na sličan predmet ovih aplikacija, Sud smatra primjerenim ispitati ih zajedno u jednoj presudi.
NAVODNA POVREDA ČLANA 1. PROTOKOLA BR. 1 UZ KONVENCIJU
6. Aplikanti su se žalili prema članu 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog nemogućnosti da se vrate u posjed svojih prijeratnih stanova u Bosni i Hercegovini.
A. Dopuštenost
7. Prigovor Vlade da je aplikacija g. Kneževića podnesena nakon isteka roka - Sud ju je primio nakon isteka više od šest mjeseci od dana donošenja odluke Ustavnog suda u njegovom predmetu - mora se odbiti. Datum podnošenja aplikacije u smislu člana 35. stava 1. Konvencije jeste datum poštanskog pečata kada je aplikant poslao Sudu propisno popunjen obrazac aplikacije (vidi pravilo 47. stav 6. (a) Poslovnika Suda), a ne datum prijema aplikacije u Sudu (vidi Brežec protiv Hrvatske, br. 7177/10, tačka 29, 18.7.2013). Drugim riječima, aplikanti ne mogu biti odgovorni za bilo kakva kašnjenja u tranzitu koja bi mogla utjecati na njihovu prepisku sa Sudom; suprotno bi predstavljalo neopravdano skraćivanje šestomjesečnog roka propisanog u članu 35. stavu 1. Konvencije i negativno bi utjecalo na pravo pojedinačne predstavke (vidi Anchugov i Gladkov protiv Rusije, br. 11157/04 i 15162/05, tačka 70, 4.7.2013). Aplikant je poslao Sudu uredno popunjen obrazac aplikacije dana 11.6.2013. godine. Budući da je datum obavijesti o odluci Ustavnog suda u njegovom predmetu 14.12.2012. godine, aplikacija je očito podnesena unutar šestomjesečnog roka.
8. Vladin sljedeći prigovor da aplikacija g. Kneževića predstavlja zloupotrebu prava na predstavku jer aplikant nije obavijestio Sud o podnošenju zahtjeva za vojni stan u Srbiji, također se mora odbiti. Aplikacija se može odbaciti kao zloupotreba prava na podnošenje pojedinačne predstavke u smislu člana 35. stava 3. (a) Konvencije ako je, između ostalog, svjesno zasnovana na lažnim podacima. Davanje nepotpune informacije, koja je samim tim i obmanjujuća, može predstavljati zloupotrebu prava na podnošenje aplikacije, posebno ako se informacija odnosi na samu suštinu predmeta, a nije dato dovoljno objašnjenje za propust da se ta informacija dostavi (vidi Stevančević protiv Bosne i Hercegovine (odl.), br. 67618/09, tačka 26, 10. 1. 2017). Budući da nema nikakvih indikacija, a kamoli dokaza da su vojne vlasti u Srbiji uspostavile pravo aplikanta na vojni stan, nije značajno to da li je on podnio zahtjev za vojni stan u Srbiji.
9. Sud zapaža da ove aplikacije nisu na drugi način očito neosnovane u smislu člana 35. stava 3. (a) Konvencije, niti su nedopuštene po drugom osnovu. Stoga ih proglašava dopuštenima.
B. Meritum
10. Opća načela koja se odnose na ovo pitanje navedena su u presudi u predmetu Đokić, citiranom gore, tačke 55(64; Mago i drugi, citiranom gore, tačke 94(105; i Aleksić protiv Bosne i Hercegovine (odl.), br. 38233/05, tačka 26, 3.2.2015.
11. Za razliku od slučaja Aleksić, citiranog gore, vojne vlasti nisu uspostavile pravo na stan aplikanata u ovome predmetu u bilo kojoj državi nasljednici bivše SFRJ. Nadalje, kao ni u predmetu Đokić, citiranom gore, tačka 60, te Mago i drugi, citiranom gore, tačka 103, nema nikakvih indikacija, a kamoli dokaza da su aplikanti, kao pripadnici stranih oružanih snaga, učestvovali u ratnim zločinima na teritoriji Bosne i Hercegovine. Konačno, nisu dobili nikakvu naknadu za gubitak svojih vojnih stanova u Bosni i Hercegovini koju im je priznao Ustavni sud.
12. Prema tome, došlo je do povrede člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
NAVODNA POVREDA ČLANA 8. KONVENCIJE
13. G. Apostolovski i g. Knežević žalili su se zbog nemogućnosti da se vrate u posjed svojih prijeratnih vojnih stanova u Bosni i Hercegovini i prema članu 8. Konvencije. Imajući u vidu činjenice ovoga predmeta, podneske strana, kao i svoja utvrđenja iz ove presude, Sud smatra da je pritužba dopuštena, ali da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do povrede i ove odredbe Konvencije.
PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE
14. U odnosu na predmet g. Apostolovskog, nije podnesen zahtjev za pravednu naknadu. Prema tome, Sud smatra da nije pozvan dosuditi bilo koji iznos po tom osnovu.
15. G. Knežević potražuje 35.000 eura (EUR) na ime materijalne štete, 5.000 eura na ime nematerijalne štete i 1.880 eura na ime troškova i izdataka u postupku pred Sudom. U vodećem predmetu koji se tiče ovoga pitanja (vidi Mago i drugi, citiran gore, tačka 121), Sud je na ime materijalne štete dosudio tržišnu vrijednost predmetnih stanova (koja je u to vrijeme procijenjena na 1.000 eura po kvadratnom metru za stanove u Sarajevu i Mostaru), plus svaki porez koji se može zaračunati. Međutim, praksa Suda se od tada izmijenila. Naime, u predmetu Stevančević, citiranom gore, tačke 21. i 28, Sud je smatrao da je naknada u iznosu od 21.496 eura za stan u Sarajevu adekvatna. U skladu sa svojom praksom, Sud dosuđuje g. Kneževiću 22.200 eura za stan od sedamdeset i četiri kvadratna metra u Bihaću, plus svaki porez koji se može zaračunati, na ime materijalne štete. Kada je riječ o nematerijalnoj šteti, Sud dosuđuje iznos koji aplikant potražuje, plus svaki porez koji se može zaračunati (vidi Mago i drugi, citiran gore, tačka 123). Konačno, u pogledu troškova i izdataka u postupku pred Sudom, aplikant nije podnio dokaze da je stvarno platio ili da treba platiti traženi iznos u skladu sa zakonskom ili ugovornom obavezom (vidi Mago i drugi, citiran gore, tačka 126), osim za troškove prijevoda u iznosu od 345 eura. Budući da je potraživani iznos razuman, Sud dosuđuje 345 eura po tom osnovu, plus svaki porez koji se aplikantu može zaračunati.
16. G. Popović potražuje 32.000 eura na ime materijalne štete, 5.000 eura na ime nematerijalne štete i 1.022 eura na ime troškova i izdataka u postupku pred Sudom. U skladu sa svojom praksom navedenom u tački 15. ove presude, Sud dosuđuje g. Popoviću 19.200 eura za stan od šezdeset i četiri kvadratna metra u Bihaću, plus svaki porez koji se može zaračunati, na ime materijalne štete. Kada je riječ o nematerijalnoj šteti, Sud dosuđuje iznos koji aplikant potražuje, plus svaki porez koji se može zaračunati (vidi Mago i drugi, citiran gore, tačka 123). Konačno, u pogledu troškova i izdataka u postupku pred Sudom, aplikant je dostavio troškovnik zasnovan na tarifi domaće advokatske komore. Budući da je potraživani iznos razuman, Sud dosuđuje 1.022 eura po ovom osnovu, kao i svaki porez koji se aplikantu može zaračunati.
17. Sud nadalje smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke, uvećanoj za tri postotna boda.
IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JE JEDNOGLASNO
Utvrdio da gđa Apostolovska može voditi postupak prema aplikaciji u ime pokojnog Laste Apostolovskog;
Odlučio spojiti aplikacije;
Proglasio aplikacije dopuštenima;
Utvrdio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju;
Utvrdio da nema potrebe ispitivati pritužbe prema članu 8. Konvencije;
Utvrdio
da u roku od tri mjeseca tužena država treba isplatiti g. Kneževiću sljedeće iznose koji će biti pretvoreni u valutu tužene države po kursu na dan izmirenja:
(i) 22.200 eura (dvadeset i dvije hiljade i dvije stotine eura), kao i svaki porez koji se može zaračunati, na ime materijalne štete;
(ii) 5.000 eura (pet hiljada eura), kao i svaki porez koji se može zaračunati, na ime nematerijalne štete;
(iii) 345 eura (tri stotine i četrdeset i pet eura), kao i svaki porez koji se aplikantu može zaračunati, na ime troškova i izdataka;
da u roku od tri mjeseca tužena država treba isplatiti g. Popoviću sljedeće iznose koji će biti pretvoreni u valutu tužene države po kursu na dan izmirenja:
(i) 19.200 eura (devetnaest hiljada i dvije stotine eura), kao i svaki porez koji se može zaračunati, na ime materijalne štete;
(ii) 5.000 eura (pet hiljada eura), kao i svaki porez koji se može zaračunati, na ime nematerijalne štete;
(iii) 1.022 eura (hiljadu i dvadeset i dva eura), kao i svaki porez koji se aplikantu može zaračunati, na ime troškova i izdataka;
da će se od isteka navedenog roka od tri mjeseca do izmirenja na navedene iznose plaćati obična kamata po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda;
Odbio preostali dio zahtjeva aplikanata za pravednu naknadu.
Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanom obliku dana 18. 1. 2022. godine, u skladu s pravilom 77. st. 2. i 3. Pravila Suda.