Službeni glasnik BiH, broj 1/20

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 772/19, rješavajući apelaciju Izudina Sinanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Izudina Sinanovića.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 V 034887 18 Gži 3 od 3. januara 2019. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Izudin Sinanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Tarik Hadžimahmutović, advokat iz Zenice, podnio je 19. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 V 034887 18 Gži 3 od 3. januara 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 V 034887 10 I od 8. oktobra 2018. godine.

2. Apelant je 20. septembra 2019. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da prekine izvršni postupak koji se vodi u tom sudu pod brojem 43 0 P 034887 10 I do donošenja odluke o podnesenoj apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 772/19 od 4. oktobra 2019. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, "Ziraat Bank BH" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) i Zijada Brzine (u daljnjem tekstu: Zijad Brzina ili izvršenik) zatraženo je 7. oktobra 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.

5. Kantonalni sud, Općinski sud i tražilac izvršenja su odgovor na apelaciju dostavili u periodu od 9. do 18. oktobra 2019. godine. Izvršenik nije u ostavljenom roku dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

7. Apelant je 24. novembra 2005. godine sa Zijadom Brzinom i P. B. zaključio ugovor o kupoprodaji kojim su Zijad Brzina i P. B. kao prodavci apelantu kao kupcu prodali dvosoban stan u Zenici, Šestića put broj 2a (u daljnjem tekstu: predmetni stan), za iznos od 35.000,00 KM, koji su uredno potpisale ugovorne strane i koji je ovjeren u Općinskom sudu uz isplatu kupoprodajne cijene u cijelosti.

8. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je apelant oslobođen obaveze plaćanja poreza po ugovoru od 24. novembra 2005. godine (akt Porezne uprave – Kantonalni porezni ured Zenica od 28. novembra 2005. godine), te da su Zijad Brzina i P. B. kao prodavci po zaključenju kupoprodajnog ugovora apelantu predali predmetni stan u posjed.

9. Rješenjem Općinskog suda u Zenici, Zemljišnoknjižni ured, broj 043-0-KPU-15-002412 od 7. oktobra 2015. godine dopuštena je uknjižba prava vlasništva na predmetnom stanu u apelantovu korist sa 1/1 dijela.

Osporene odluke

10. Tražilac izvršenja je 24. maja 2010. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Zijada Brzine) na osnovu vjerodostojne isprave protestirane mjenice broj AF 2444694 radi naplate duga po osnovu zaključenog ugovora o kreditu od 23. aprila 2008. godine u iznosu od 19.981,40 KM sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu troškova postupka.

11. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 43 0 P 034887 10 I od 9. jula 2010. godine kojim je odredio predloženo izvršenje procjenom i prodajom predmetnog stana jer su na stanu izvršenik i P. B. bili upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici sa ½ dijela. Općinski sud, Zemljišnoknjižni ured, donio je Rješenje broj 043-0-KPU-10-000943 od 19. jula 2010. godine kojim je dopustio zabilježbu izvršenja na predmetnom stanu.

12. Odlučujući o izvršenikovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju od 9. jula 2010. godine, Općinski sud je donio rješenje od 3. jula 2014. godine kojim je predmetni postupak izvršenja odgodio i predmet dostavio na P upisnik radi odlučivanja o tužbi, odnosno prijedlogu za izvršenje koji se ima smatrati tužbom.

13. Nakon što je navedeni parnični postupak okončan pravosnažnom presudom Općinskog suda od 23. septembra 2016. godine kojom je obavezan tuženi u tom postupku Zijad Brzina da tužiocu "Ziraat Bank BH" d.d. Sarajevo po osnovu zaključenog ugovora o kreditu od 23. aprila 2008. godine isplati dug u iznosu od 17.038,64 KM sa zateznim kamatama i troškovima postupka, Općinski sud je, postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja, donio rješenje od 24. augusta 2017. godine kojim se nastavlja odgođeni izvršni postupak.

14. Potom je Općinski sud donio Rješenje broj 43 0 P 034887 10 I od 8. decembra 2017. godine kojim se izvršni postupak nastavlja protiv apelanta kao novog vlasnika predmetnog stana. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant pismenim podneskom obavijestio Općinski sud da je stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu, te da je u prilogu dostavio Rješenje Zemljišnoknjižnog ureda broj 043-0-KPU-15-002412 od 7. oktobra 2015. godine kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva na predmetnom stanu u apelantovu korist sa dijelom 1/1. Cijeneći da je rješenjem od 7. oktobra 2015. godine nesporno dokazano da je u toku trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do promjene vlasništva na predmetnom stanu na kojem je izvršena zabilježba u korist tražioca izvršenja (izvršni postupak pokrenut 24. maja 2010. godine, zabilježba izvršenja na predmetnom stanu upisana 19. jula 2010. godine, a apelant 7. oktobra 2015. godine upisan u zemljišne knjige kao novi vlasnik), Općinski sud je, pozivajući se na odredbe člana 72. stav 3. ZIP-a kojim je propisano da promjena vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nekretnine, a da sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo, donio odluku kao u izreci rješenja.

15. Apelant je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, koju je Kantonalni sud Rješenjem broj 43 0 P 034887 18 Gži 2 od 12. juna 2018. godine odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz dokumentacije spisa proizlazi da je rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda od 19. jula 2010. godine dopuštena zabilježba izvršenja na predmetnom stanu koji je bio upisan u zemljišne knjige kao vlasništvo izvršenika i P. B. sa dijelom ½, te da je u toku trajanja izvršnog postupka apelant na osnovu Rješenja broj 043-0-KPU-15-002412 od 7. oktobra 2015. godine upisan u zemljišne knjige "kao vlasnik predmetnog stana". U vezi s tim, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je donio rješenje od 8. decembra 2017. godine kojim se nastavlja izvršni postupak protiv apelanta kao novog vlasnika predmetnog stana, shodno odredbama člana 72. stav 3. ZIP-a, budući da je apelant u toku izvršnog postupka (7. oktobar 2015. godine) upisan kao vlasnik na predmetnom stanu, dakle nakon donošenja rješenja o izvršenju od 9. jula 2010. godine i izvršene zabilježbe izvršenja od 19. jula 2010. godine, te je ocijenio neosnovanim apelantove žalbene navode kojim tvrdi da je predmetni stan kupio 24. novembra 2005. godine od Zijada Brzine i E. B. i da je prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora bio savjestan i pošten kupac predmetnog stana. Imajući u vidu da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se prvostepeno rješenje osporava, a ni razlozi na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, Kantonalni sud je, primjenom člana 235. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 21. tačka 1. ZIP-a, apelantovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

16. Apelant je u svojstvu trećeg lica 19. septembra 2018. godine u predmetnom izvršnom postupku podnio prigovor.

17. Općinski sud je 8. oktobra 2018. godine donio rješenje kojim je odbacio kao nedopušten apelantov prigovor koji je podnio u svojstvu trećeg lica. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant 19. septembra 2018. godine u predmetnom izvršnom postupku podnio prigovor u svojstvu trećeg lica. U vezi s tim, Općinski sud je istakao da je pravosnažnim rješenjem od 8. decembra 2017. godine već odlučeno da će se na osnovu odredbe člana 72. stav 3. ZIP-a predmetni izvršni postupak nastaviti protiv apelanta kao novog vlasnika predmetnog stana koji je predmet izvršenja. Naime, Općinski sud je istakao da je u toku trajanja izvršnog postupka došlo do promjene vlasništva na predmetnom stanu tako što je apelant na osnovu Rješenja broj 043-0-KPU-15-002412 od 7. oktobra 2015. godine upisan u zemljišne knjige kao novi vlasnik predmetnog stana koji je bio izvršenikovo vlasništvo, a na stanu je rješenjem od 17. jula 2010. godine dopuštena zabilježba izvršenja. Općinski sud je ukazao da je odredbama člana 72. stav 3. ZIP-a propisano da promjena vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nekretnine, a da sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.

18. Stoga, imajući u vidu da je rješenjem Općinskog suda od 8. decembra 2017. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 12. juna 2018. godine, odlučeno da će se izvršni postupak nastaviti protiv apelanta kao novog vlasnika predmetnog stana i kao izvršenika shodno odredbama člana 72. stav 3. ZIP-a, te da apelant već na osnovu pravosnažne odluke suda ima položaj izvršenika kao stranke u izvršnom postupku, Općinski sud je zaključio da apelant u istom postupku ne može učestvovati u svojstvu trećeg lica. Stoga, Općinski sud je apelantov prigovor koji je podnio u svojstvu trećeg lica odbacio kao nedopušten shodno odredbama čl. 51. i 52. ZIP-a.

19. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 43 0 P 034887 18 Gži 3 od 3. januara 2019. godine kojim je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje od 8. oktobra 2018. godine. Prema mišljenju Kantonalnog suda, pravilan je zaključak prvostepenog suda da prigovor koji je apelant podnio u svojstvu trećeg lica nije dopušten budući da apelant u predmetnom izvršnom postupku ima položaj izvršenika, shodno odredbama člana 72. stav 3. ZIP-a, kako je utvrđeno pravosnažnim rješenjem Općinskog suda od 8. decembra 2017. godine. Stoga, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeno rješenje pravilno i zakonito jer apelant u predmetnom izvršnom postupku ne može istovremeno biti izvršenik i treće lice, te je odlučio kao u izreci rješenja.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je prezentirao hronologiju postupanja redovnih sudova u predmetnoj izvršnoj stvari navodeći da je postao učesnik predmetnog izvršnog postupka na "osnovu rješenja Općinskog suda od 8. decembra 2017. godine". U vezi s tim, apelant je istakao da je zakonit i savjestan vlasnik predmetnog stana, da je stan njegova imovina i dom u kojem živi, te da "nema ništa s dugom zbog kojeg je određeno izvršenje na stanu." Također ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu procesnog prava, te smatra da je osporenim odlukama "povrijeđeno njegovo pravo na zaštitu vlastitih imovinskih vrijednosti".

b) Odgovor na apelaciju

21. Kantonalni sud je u odgovoru naveo da ostaje pri razlozima datim u svom osporenom rješenju za koje smatra da je doneseno u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a, te da stoga nema povrede prava na koja apelant ukazuje u apelaciji.

22. Općinski sud je u iscrpnom odgovoru na apelaciju detaljno opisao tok postupka pred tim sudom navodeći da je taj sud u potpunosti proveo postupak u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a. Predložio je da se apelacija odbije kao neosnovana.

23. Tražilac izvršenja je u odgovoru na apelaciju naveo da je u zemljišnim knjigama na predmetnom stanu izvršena zabilježba u njegovu korist, te da je apelant "tokom 10 godina koliko traje predmetni postupak mogao uvidom u C list zk. izvatka biti upoznat sa činjenicom zabilježbe izvršenja u skladu s pravilom povjerenja u zemljišne knjige". Smatra da su redovni sudovi proveli zakonit postupak uz pravilnu primjenu prava ocijenivši sve apelantove prigovore neosnovanim. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

24. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH) u relevantnom dijelu glasi:

Član 51.
Pretpostavke za prigovor

(1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.

(2) Prigovor se može podnijeti do okončanja izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprečava provedbu izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

(3) Sud će prigovor dostaviti tražiocu izvršenja i izvršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana izjasne o prigovoru.

Član 52.
Odluke suda po prigovoru trećeg lica

(1) Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.

(2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svog prigovora pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom.

Član 72.
Zabilježba izvršenja

(1) Čim donese rješenje o izvršenju sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba izvršenja.

(2) Tom zabilježbom tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisane zabilježbe izvršenja stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužno je trpiti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tom zabilježbom.

(3) Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.

25. Zakon o zemljišnim knjigama FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 58/02, 19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.
Konstitutivno djejstvo

(1) Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek sa upisom u zemljišnu knjigu, uključujući i ona koja su predviđena u članu 87. ovoga Zakona.

VI. Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 43 0 P 034887 18 Gži 3 od 3. januara 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 21. januara 2019. godine, a apelacija je podnesena 20. februara 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

30. Apelant tvrdi da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije, kao i prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu;

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

32. Prije razmatranja predmetne apelacije u svjetlu iznesenih prigovora Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao predmet u kojem je (nakon što je pokrenut izvršni postupak na stanu na kojem apelantica nije imala upisano pravo vlasništva u javnim evidencijama, ali je imala zaključen pravno valjan ugovor o kupoprodaji, posjed stana, plaćen porez na promet nekretnine, te podnesen zahtjev za uknjižbu itd.) sporno pitanje bilo da li je takav stan, koji se u javnim evidencijama još uvijek vodio na prodavcu, mogao biti predmet izvršenja radi namirenja duga koji je prodavac imao prema trećem licu, a da se pri tome na apelanta ne stavi "pretjeran teret" koji je suprotan stavu 2. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2326/18 od 17. jula 2018. godine, st. 60–88, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

33. Ustavni sud je u citiranom predmetu, nakon detaljne analize svih relevantnih okolnosti tog konkretnog slučaja, zaključio: "Miješanje u apelanticino pravo na mirno uživanje imovine, iako zasnovano na zakonu i u službi legitimnog cilja, na apelanticu stavlja pretjeran teret koji se ne može opravdati njenim propustom da se prije pokretanja izvršnog postupka i uknjiži kao vlasnik predmetnog stana." Ustavni sud je u citiranom predmetu, između ostalog, naveo da se iz relevantnih okolnosti tog slučaja ne može izvesti zaključak da bi proglašenjem nedopuštenog izvršenja na predmetnom stanu na tražioca izvršenja bio stavljen pretjeran teret u ostvarivanju potraživanja koje ima prema izvršeniku. Ovo posebno, kako je naglasio Ustavni sud u citiranom predmetu, "imajući u vidu da je apelantica u postupku pred redovnim sudovima tvrdila da je predmetni stan i njen jedini dom, a koju činjenicu su redovni sudovi ocijenili bez značaja jer apelantica na osnovu ugovora o kupoprodaji nije stekla pravo vlasništva upisom u odgovarajući registar, pri tome potpuno zanemarivši nespornu činjenicu da je na osnovu valjanog pravnog posla u posjedu predmetnog stana, kao i da ovo njeno pravo nije prestalo ni zabilježbom rješenja o izvršenju" (op. cit. AP 2326/18, st. 84. i 85).

34. Dakle, Ustavni sud je u citiranom predmetu, provodeći test prava na imovinu, zaključio da redovni sudovi prilikom odlučenja nisu uzeli u obzir sve relevantne okolnosti tog predmeta jer se nisu bavili pitanjem proporcionalnosti u konkretnom slučaju i da stoga miješanje u apelanticino pravo na imovinu, iako zakonito i u javnom interesu, nije bilo proporcionalno cilju kojem se težilo.

35. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbačen kao nedopušten apelantov prigovor koji je podnio u svojstvu trećeg lica jer je u predmetnom izvršnom postupku pravosnažnim rješenjem od 8. decembra 2017. godine odlučeno da će se izvršni postupak voditi protiv apelanta kao novog vlasnika predmetnog stana, odnosno kao izvršenika shodno odredbama člana 72. stav 3. ZIP-a.

36. Međutim, Ustavni sud zapaža da su apelant kao kupac te izvršenik i P. B. kao prodavci 24. novembra 2005. godine zaključili ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, te da je apelant prodavcima isplatio kupoprodajnu cijenu i ušao u posjed stana u kojem i sada živi, što nedvosmisleno ukazuje da apelant ima imovinu koja je zaštićena članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da je rješenjem o izvršenju od 9. jula 2010. godine određeno izvršenje procjenom i prodajom predmetnog stana, te da apelantu prijeti deložacija iz stana, proizlazi da osporeno rješenje Kantonalnog suda predstavlja miješanje u apelantovo pravo na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je potrebno ispitati da li je u konkretnom slučaju miješanje bilo predviđeno zakonom, u službi zakonitog cilja u javnom interesu, te proporcionalno radi uspostavljanja pravične ravnoteže između prava pojedinca i općeg javnog interesa.

37. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju proizlazi da su u vrijeme donošenja rješenja o izvršenju od 7. jula 2010. godine kao vlasnici predmetnog stana u zemljišnim knjigama bili upisani izvršenik i P. B. sa dijelom ½, a da je apelant pravo vlasništva na predmetnom stanu stekao nakon donošenja rješenja o izvršenju, odnosno u toku izvršnog postupka, tj. 7. oktobra 2015. godine. Pri tome, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi imali u vidu odredbe člana 72. st. 2. i 3. ZIP-a prema kojima (član 72. stav 2) "tražilac izvršenja stječe pravo da svoje potraživanje namiri iz nekretnine (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisanog ubilježavanja izvršenja stekne određena prava nad tom nekretninom dužno je trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tim ubilježavanjem", dok član 72. stav 3. ZIP-a propisuje da promjena vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nekretnine. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.

38. U nastavku obrazloženja Ustavni sud će ispitati da li je predmetno izvršenje kojim je došlo do miješanja u apelantovu imovinu određeno na osnovu zakona. Kao što je navedeno, izvršenje je određeno prema odredbama člana 72. st. 2. i 3. ZIP-a. U konkretnom slučaju posebno je bitna primjena odredaba stava 3. člana 72. ZIP-a. Iz obrazloženja redovnih sudova proizlazi da se relevantni dio odredbe člana 72. stav 3. ZIP-a (promjena vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka itd.) primjenjuje i tumači isključivo na način da se cijeni da li se apelant tokom izvršnog postupka uknjižio kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, dok se potpuno zanemaruje da li je apelant prije pokretanja izvršnog postupka stekao imovinu koja je zaštićena članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

39. Prema mišljenju Ustavnog suda, samo u slučaju da je apelant tokom izvršnog postupka stekao imovinu (predmetne nekretnine) primjena odredaba člana 72. stav 3. ZIP-a na način kako su to uradili redovni sudovi u konkretnom slučaju bila bi u skladu s pravom iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, ovdje je nesporno da je apelant ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina zaključio 24. novembra 2005. godine, a da je izvršni postupak pokrenut tek 24. maja 2010. godine. Dakle, apelant je znatno prije pokretanja izvršnog postupka stekao imovinu koja je zaštićena članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (potpisao i ovjerio kupoprodajni ugovor, isplatio kupoprodajnu cijenu, ušao u posjed predmetnih nekretnina, dobio rješenje nadležnog organa da nije obavezan izvršiti uplatu poreza na promet nekretnina itd.), a tu činjenicu su redovni sudovi zanemarili u osporenim odlukama. Pojam imovine iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju je znatno širi nego što smatraju redovni sudovi u ovom slučaju. Činjenica da apelant prije pokretanja izvršnog postupka nije postao vlasnik predmetnih nekretnina na način propisan relevantnim zakonima ne daje pravo redovnim sudovima da smatraju da apelant ne posjeduje imovinu zaštićenu članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i dopuste da, u konačnici, apelant može izgubiti svoju imovinu zbog duga koji njegov prodavac ima prema trećem licu samo zbog toga što se nije na vrijeme uknjižio kao zemljišnoknjižni vlasnik. Da bi se poštovalo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odredbe člana 72. stav 3. ZIP-a bi se trebale shvatiti na način da nema smetnji za nastavak izvršnog postupka samo ako tokom izvršnog postupka dođe do promjene titulara imovine.

40. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju miješanje u imovinu nije izvršeno na osnovu zakona, tj. suprotno odredbama člana 72. stav 3. ZIP-a, kao i da je ovaj predmet nešto drugačiji od predmeta u kojem je Ustavni sud donio Odluku broj AP 2326/18 od 17. jula 2018. godine, te da stoga nije potrebno dalje ispitivati da li je miješanje u imovinu izvršeno u skladu s javnim interesom i da li je na apelanta stavljen pretjeran teret.

41. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Ostali navodi

42. S obzirom na utvrđenu povredu apelantovog prava na imovinu, kao i vraćanje predmeta Kantonalnom sudu s nalogom da donese novu odluku u skladu sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra nesvrsishodnim da posebno ispituje i apelantove navode o povredi prava iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno iz čl. 6. i 8. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neće doći ukoliko redovni sudovi odredbe člana 72. stav 3. ZIP-a tumače i primjenjuju na način da nema smetnji za nastavak izvršnog postupka samo ako tokom izvršnog postupka dođe do promjene titulara imovine. S obzirom na to da su u konkretnom slučaju redovni sudovi zanemarili da je apelant znatno prije pokretanja izvršnog postupka stekao imovinu – nekretnine (potpisao i ovjerio kupoprodajni ugovor, isplatio kupoprodajnu cijenu, ušao u posjed predmetnih nekretnina, dobio rješenje nadležnog organa da nije obavezan izvršiti uplatu poreza na promet nekretnina itd.), došlo je do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.