Službeni glasnik BiH, broj 26/12
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 376/09, rješavajući apelaciju Dijane Kapetanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Zlatko M. Knežević, sudija
na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dijane Kapetanović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 065 0 P 044 179 10 P2.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 065 0 P 044 179 10 P2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Dijani Kapetanović, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Dijana Kapetanović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amila Eterović, advokatica iz Sarajeva, podnijela je 10. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 0044179 00 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda zatraženo je 20. maja i 30. septembra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. Također, od Kantonalnog i Općinskog suda je 10. marta i 19. septembra 2011. godine zatraženo da obavijeste Ustavni sud o trenutnoj fazi predmetnog postupka. Od Općinskog suda je 17. oktobra 2011. godine zatraženo da dostave na uvid spis broj 65 0 P 0044179 10 P2.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 29. oktobra 2009. godine, a obavještenje da je odlučio o apelanticinoj žalbi 17. marta 2011. godine. Općinski sud je 28. maja 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju, 4. oktobra 2011. godine dostavio traženu informaciju, a 26. oktobra 2011. godine traženi spis na uvid.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantici 18. septembra, a odgovor Kantonalnog suda 5. novembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 21. decembra 2000. godine Općinskom sudu I u Sarajevu podnijela tužbu protiv Dinke Vidoš (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade materijalne štete u iznosu od 15.598,65 KM. Predmet je evidentiran pod brojem P-231/02 (CMS broj predmeta 65 0 P 0044179 00 P).
7. Općinski sud I je na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 9. marta 2001. godine na prijedlog apelanticinog punomoćnika donio Presudu zbog izostanka broj P-2101/2000 i obavezao tuženu da apelantici isplati iznos od 15.598,65 KM, sa kamatama od 21. decembra 2000. godine pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.004,31 KM.
8. Općinski sud I je na ročištu održanom 22. novembra 2001. godine usvojio prijedlog za povrat u prijašnje stanje (koji je podnio punomoćnik tužene 9. maja 2001. godine), presudu zbog izostanka stavio van snage i ukinuo sve provedene radnje, otvorio ročište za glavnu raspravu i nastavio postupak.
9. Općinski sud I je zakazao sedam ročišta na kojima su bili prisutni apelantica i njen punomoćnik (5. februara, 29. marta, 20. juna, 22. jula, 23. decembra 2002. godine i 22. januara 2003. godine). Na održanim ročištima sud je raspravljao o tužbenom zahtjevu, proveo dokaz vještačenjem posredstvom vještaka N.S. i uvidom u materijalnu dokumentaciju, razmatrao apelanticin prijedlog za izdavanje privremene mjere (da se zabrani tuženoj promet i otuđenje predmetnog stana), te odbio prijedlog za ponovno vještačenje posredstvom drugog vještaka. Ročište zakazano za 13. novembar 2002. godine sud je odložio zbog bolesti sudije.
10. Presudom Općinskog suda I broj P-231/02 od 22. januara 2003. godine tužena je obavezana da apelantici isplati iznos od 13.361,15 KM, sa zakonskim zateznim kamatama od 21. decembra 2000. godine pa do isplate, te da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 4.739,60 KM. Višak apelanticinog tužbenog zahtjeva je odbijen. Sud je odbio i apelanticin prijedlog za izdavanje privremene mjere.
11. Općinski sud je povodom izjavljene žalbe tužene protiv prvostepene presude dostavio kompletan spis Kantonalnom sudu 16. septembra 2003. godine, koji je registriran pod brojem Gž-1523/03.
12. Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-1523/03 od 30. aprila 2004. godine žalba tužene je uvažena i prvostepena presuda u obavezujućem dijelu je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U odbijajućem dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
13. Kantonalni sud je 30. juna 2004. godine spis predmeta dostavio Općinskom sudu na ponovni postupak. Predmet je dobio novi broj 65 0 P 0044179 00 P.
14. U ponovnom postupku Općinski sud je održao pripremno ročište 30. marta 2005. godine, a ročišta za glavnu raspravu 22. februara, 10. maja, 16. juna, 6. oktobra 2006. godine, 31. januara, 3. aprila, 9. juna i 25. septembra 2008. godine. Ročište zakazano za 11. oktobar 2005. godine je odloženo zbog bolesti sudije. Sud je na ročištu održanom 25. septembra 2008. godine zaključio glavnu raspravu konstatirajući da će presuda u ovoj pravnoj stvari biti donesena u zakonskom roku, tj. 20. oktobra 2008. godine. Na održanim ročištima sud je raspravljao o apelanticinom tužbenom zahtjevu, protivtužbi tužene, proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje vještaka N.S., dokaze o finansijskoj vrijednosti uloženih sredstava za sanaciju stana, te izvršio vještačenje posredstvom vještaka građevinske struke F.E. i S.S.
15. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 0044179 00 P od 20. oktobra 2008. godine, kojom je obavezao tuženu da apelantici isplati iznos od 8.447,73 KM sa kamatama od 21. decembra 2000. godine pa do isplate. Tuženoj – protivtužiteljici je odbijen protivtužbeni zahtjev da se apelantica – protivtužena obaveže da tuženoj – protivtužiteljici isplati na ime naknade štete počinjene privremenim korištenjem predmetnog stana iznos od 8.232,57 KM, sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Tužena je obavezana da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,10 KM.
16. Općinski sud je povodom izjavljene žalbe tužene protiv navedene prvostepene presude od 20. oktobra 2008. godine dostavio kompletan spis koji je zaprimljen u Kantonalnom sudu 5. marta 2009. godine i registriran pod brojem 65 0 P 044179 09 Gz.
17. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 044179 09 Gz od 19. januara 2010. godine žalba tužene je djelimično uvažena i prvostepena presuda u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Žalba tužene je odbijena i prvostepena presuda o dijelu odluke o protivtužbenom zahtjevu je potvrđena.
18. Kantonalni sud je spis predmeta dostavio Općinskom sudu na ponovni postupak 12. marta 2010. godine. Predmet je dobio novi broj 65 0 P 0044179 10 P2.
19. Nakon što je Kantonalni sud predmet vratio na ponovni postupak, postupak pred Općinskim sudom je u toku. Prema stanju spisa, Općinski sud je održao ročište 11. maja 2011. godine, a ročište zakazano za 19. septembar 2011. godine sud je, na zahtjev tužene, odložio za 23. novembar 2011. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda broj 065 0 P 044 179 10 P2. Dalje, apelantica navodi hronologiju predmetnog postupka, te ističe da je podnijela tužbu Općinskom sudu u Sarajevu 21. decembra 2000. godine, te da do podnošenja apelacije Općinski sud nije donio pravosnažnu odluku o tužbenom zahtjevu, iako je sudu upućivala i pismene urgencije. Također, ističe da je u predmetnom postupku Kantonalni sud već jednom odlučivao o žalbi tužene, pa, kako spor traje više od osam godina, predlaže da Ustavni sud donese odluku o dopustivosti i meritumu kojom će usvojiti apelaciju i naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetnom slučaju. Apelantica je zatražila da joj se zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplati naknada nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
21. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da predmet do sačinjavanja odgovora na apelaciju nije uzet u rad, te da odluka o žalbi nije donesena iz opravdanih razloga, s obzirom na veliki broj neriješenih predmeta građanskih sporova, od kojih svaki sudija u referatu ima preko 500 neriješenih predmeta. Kantonalni sud je istakao da navodi apelacije u pogledu dužine postupka pred ovim sudom nisu osnovani, osobito imajući u vidu istaknute opravdane razloge zbog kojih predmet nije uzet u rad. Kantonalni sud je 17. marta 2011. godine obavijestio Ustavni sud da je donio Presudu broj 65 0 P 044179 09 Gz od 19. januara 2010. godine, koju je i dostavio Ustavnom sudu.
22. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju predmetnog postupka pred ovim sudom, te istakao da su postupajuće sudije duži period bile na bolovanju, akcentirajući posebno period u 2007. godini. Općinski sud je 4. oktobra 2011. godine obavijestio Ustavni sud o toku postupka pred tim sudom nakon donošenja Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 044179 09 Gz od 19. januara 2010. godine.
V. Relevantni propisi
23. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 1, 3. i 4.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI. Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
28. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku pred Kantonalnim sudom i Općinskim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
32. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud zapaža da je apelantica 21. decembra 2000. godine pokrenula predmetni postupak i da iz stanja spisa proizlazi da postupak još uvijek nije okončan i da se po drugi put nalazi u Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi tužene. Međutim, budući da je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku o žalbi tužene (Presuda broj 65 0 P 044179 09 Gz od 19. januara 2010. godine), a da se apelantica, s obzirom na novonastale okolnosti, nije obraćala Ustavnom sudu radi eventualne dužine postupka u ponovnom postupku pred Općinskim sudom, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka, premda predmet još uvijek nije okončan, jeste period od 21. decembra 2000. godine do 19. januara 2010. godine kada je Kantonalni sud odlučio o izjavljenoj žalbi.
34. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od devet godina, jedan mjesec i 28 dana.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
35. U konkretnom slučaju, predmetni postupak se tiče utvrđivanja osnovanosti i visine apelanticinog tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete koju je pretrpjela zbog adaptacije i modernizacije stana čiji je bila privremeni korisnik, na kojem je nosilac stanarskog prava bila tužena. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.
36. Slijedeći praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, Ustavni sud podsjeća na to da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
37. Dovodeći navedeno u kontekst konkretnog predmeta, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelantica tužbu u konkretnoj pravnoj stvari podnijela 21. decembra 2000. godine, a Općinski sud je (9. marta 2001. godine) u relativno kratkom vremenu donio presudu zbog izostanka. Međutim, postupajući povodom prijedloga tužene za povrat u prijašnje stanje, sud je rješenjem donesenim 22. novembra 2001. godine navedenu presudu stavio van snage i otvorio ročište za glavnu raspravu, i u nastavku postupka nakon šest održanih ročišta odluku donio 22. januara 2003. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se period od dostavljanja tužbe sudu pa do donošenja odluke Općinskog suda, period od dvije godine, jedan mjesec i jedan dan, ne može smatrati razumnim, te da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje prvostepenog suda.
38. Kad je riječ o daljnjem toku postupka pred Općinskim sudom, Ustavni sud, prije svega, zapaža da Općinski sud u ponovnom postupku, postupajući po rješenju Kantonalnog suda (kojim je žalba tužene uvažena i prvostepena presuda u obavezujućem dijelu ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak), nije bio ažuran i u rokovima propisanim Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) održao pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu. Naime, iz stanja spisa je evidentno da je nakon dostavljanja spisa Kantonalnog suda (30. juni 2004. godine) pa do preduzimanja prve procesne radnje (pripremnog ročišta) protekao rok od devet mjeseci. Zatim, Općinski sud je nakon održanih devet ročišta donio odluku 20. oktobra 2008. godine, dakle nakon četiri godine, tri mjeseca i 20 dana. Imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja proizlaze iz apelanticine tužbe, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje Općinskog suda.
39. Ustavni sud smatra da je trajanje postupka pred Općinskim sudom preko šest godina a priori nerazumno i moglo bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Dalje, Općinski sud nije ponudio nikakve opravdane razloge za ovako dugo trajanje postupka koji se ne može okarakterizirati kao naročito složen. Uvidom u predmetni spis, Ustavni sud uočava da apelantica ničim nije doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, jer nije koristila bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Naime, apelantica je aktivno učestvovala u toku postupka pred redovnim sudom, koristeći sva zakonom raspoloživa pravna sredstva u okviru Zakona o parničnom postupku, kako bi se utvrdila osnovanost njenog tužbenog zahtjeva i kako bi u što kraćem roku dobila konačnu meritornu odluku.
40. Ocjenjujući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je tom sudu trebala jedna godina, pet mjeseci i 28 dana da odluči o žalbama protiv presuda Općinskog suda, te da taj period Kantonalni sud nije ničim opravdao osim velikim brojem predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom. Dalje, Ustavni sud naglašava da je odredbama člana 10. ZPP regulirana obaveza suda da postupak provede bez odugovlačenja, kao i da je reguliran precizan rok za donošenje odluke u žalbenom postupku, a koji je u konkretnom slučaju višestruko premašen. Dalje, iako je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezano za veliki priliv predmeta i veliki broj neriješenih predmeta, Ustavni sud podsjeća na to da je u prethodnom dijelu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, Ustavni sud zaključuje da je i Kantonalni sud doprinio ukupnoj dužini postupka u ovom predmetnom slučaju.
41. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina predmetnog postupka pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom u vremenskom periodu dužem od devet godina ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
42. Iako se apelantica nije žalila na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom, u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, a s obzirom na utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u prethodnoj fazi postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim da naloži Općinskom sudu da po hitnom postupku donese odluku po Presudi Kantonalnog suda broj 65 0 P 0044179 09 Gz od 19. januara 2010. godine, kako svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka ne bi bila dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
43. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).
44. U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije po zakonu zahtijevao hitnost, Ustavni sud smatra da apelantici za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.350,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u predmetu radi naknade štete, dakle postupak koji nije složen, traje više od devet godina i nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnim sudovima koji nisu djelotvorno kontrolirali postupak i nisu preduzeli adekvatne mjere za ubrzanje postupka.
46. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.