Službeni glasnik BiH, broj 47/14

Na osnovu člana 8. tačka A. stav 1. i 2. Zakona o željeznicama BiH ("Službeni glasnik BiH" br. 52/05), Regulatorni odbor željeznica BiH donosi

PRAVILNIK 413 b


O SIGNALNO-SIGURNOSNOJ MREŽI U ŽS BiH

POGLAVLJE I UVODNE ODREDBE I DEFINICIJE

Član 1.
(Svrha Pravilnika)

Svrha ovog Pravilnika je da se, uvažavajući postojeće zakone i propise vezane za bezbjednost u željezničkom saobraćaju, bliže definiraju tehnički zahtjevi, norme, smjernice i metode radi poboljšanja i razvoja sigurnosti željezničke infrastrukture, slijedeći pri tome evropske standarde, norme, principe, propise i direktive, u skladu sa odredbama Zakona o željeznicama BiH.

Član 2.
(Predmet Pravilnika)

(1) Ovim Pravilnikom propisuju se opći tehnički zahtjevi za isporuku i montažu elektro-relejnih i elektronskih signalno-sigurnosnih uređaja (u daljem tekstu SS uređaji) na prugama ŽS BiH.

(2) Predmet ovog Pravilnika su:

a) stanični SS uređaji;

b) SS uređaji na otvorenoj liniji;

c) auto-stop uređaji, i

d) SS uređaji za osiguranje putnih prelaza u nivou.

(3) Na prugama ŽS BiH mogu se ugrađivati SS uređaji i njihove sastavne komponente, koji ispunjavaju odredbe: Zakon o željeznicama BiH; Zakon o zaštiti okoliša, "Instrukcije za bezbjednost i interoperabilnost željezničkog sistema u Bosni i Hercegovini" - propisa i uputstava za građenje i održavanje pruga i pružnih postrojenja, priznata tehnička pravila struke za ovu oblast definirana zakonima i ratificiranim međunarodnim sporazumima čija je potpisnica Bosna i Hercegovina, "Uputstva o postupku i načinu izdavanja dozvole za korištenje željezničkih vozila, uređaja, dijelova i opreme za željeznička vozila i uređaja, dijelova i opreme za željezničku infrastrukturu", kao i odrebama ovog Pravilnika.

Član 3.
(Osnovni pojmovi)

U Pravilniku se koriste sljedeći termini:

1) "Upravitelj infrastrukture" je svako javno preduzeće ili firma koja je odgovorna za uspostavljanje i održavanje javne željezničke infrastrukture ili privatne željezničke infrastrukture povezane sa javnom željezničkom infrastrukturom;

2) "Interoperabilnost" je sposobnost željezničkog sistema koja omogućava siguran i neprekidan saobraćaj vozova uz postizanje traženog stepena efikasnosti, a koja se temelji na propisima te tehničkim i operativnim uslovima koji za to moraju biti ispunjeni;

3) "Mreža" je cjelokupna željeznička infrastruktura kojom upravlja upravitelj infrastrukture;

4) "Regulatorni odbor željeznica - ROŽ" je upravna organizacija pri Ministarstvu komunikacija i prometa BiH, čija je organizacija, financiranje i ovlasti definirana u Zakonu o željeznicama BiH;

5) "Željeznička firma" podrazumIjeva željezničke kompanije koje obavljaju poslove upravitelja infrastrukture i poslove operatera ali sa razdvojenim troškovima poslovanja;

6) "SS uređaj" predstavlja skup određenih signalno-sigurnosnih sklopova, sa svojim svojstvima i međusobnim vezama, pomoću kojih se ostvaruje funkcionalna cjelina za bezbjedno upravljanje saobraćajem na određenom željezničkom području;

7) "Sigurnost-sigurnosno svojstvo SS uređaja" predstavlja njegovo svojstvo, koje karakterizira njegovo specifično ponašanje u slučaju pojave kvara ili smetnje u njemu. SS uređaj mora da ima sigurnosno svojstvo koje ne dozvoljava da pojava bilo kakve neispravnosti u njegovim sastavnim dijelovima ili da pojava određenih događaja u okolnoj sredini izmijeni stanje normalnog funkcioniranja uređaja u takvo poremećeno stanje (otkaz u radu - kvar) koje bi svojim nepravilnim funkcioniranjem prouzrokovalo ugrožavanje bezbjednosti saobraćaja na kontroliranom željezničkom području:

8) "Sigurnosna analiza SS uređaja" predstavlja skup postupaka koji rezultiraju dokumentom u kojem proizvođač uređaja dokazuje, primjenom odgovarajućih metoda, da je dotični uređaj - postrojenje realizirano na sigurnosan način, tj. da posjeduje sigurnosno svojstvo prema važećim propisima;

9) Pod šemotehničkim kvarom se podrazumjeva onaj kvar koji nastaje na elementima strujnih kola SS uređaja;

10) "ETCS (European Train Control System)" Evropski sistem za nadzor i upravljanje hodom voza;

11) "GSM-R" - radio sistem za vođenje željezničkog saobraćaja pomoću mobilne telefonije;

12) "Auto-stop uređaj" je uređaj koji automatski aktivira zaustavljanje voza kod signala u položaju "stoj", ukoliko mašinovođa nije preduzeo potrebne mjere za pravovremeno zaustavljanje voza. Auto-stop uređaji se sastoje od pružnog i lokomotivskog dijela;

13) "CISPR - Comité International Spécial des Perturbations Radioélectriques

" - Međunarodni specijalni komitet za radio smetnje.

POGLAVLJE II OPĆE ODREDBE

Član 4.
(Način planiranja)

(1) Upravitelj infrastrukture (u daljem tekstu UI) donosi plan razvoja željezničke infrastrukture u kojima definira:

a) obim, vrstu i tehnološki nivo opreme za osiguranje stanica;

b) obim, vrstu i tehnološki nivo opreme za osiguranje saobraćaja na otvorenoj pruzi (MZ - međustanična zavisnost, APB - automatski pružni blok, auto-stop uređaji);

c) obim, vrstu i tehnološki nivo opreme za osiguranje putnih prelaza u nivou;

d) način upravljanja željezničkim saobraćajem (telekomanda saobraćaja, kabinska signalizacija i automatsko reguliranje brzine kretanja voza, odnosno ETCS sistem), i

e) dinamiku ugradnje SS uređaja po pojedinim prugama ili dijelovima pruge.

(2) U slučaju vršenja kapitalnog remonta na pruzi ili dijelu pruge, potrebno je predvidjeti rekonstrukciju postojećih ili ugradnju novih SS postrojenja, tako da isti po svojim tehničkim karakteristikama i nivou osiguranja odgovaraju za brzine za koje se vrši kapitalni remont ili veće brzine.

(3) Za službeno mjesto koje se oprema SS uređajem mora postojati odobren projekat, izrađen i revidiran na osnovu važećih zakonskih i željezničkih propisa o izradi i reviziji projekata ove vrste.

(4) Ukoliko se pruga (ili dionica pruge) oprema i pružnim uređajima automatskog pružnog bloka (APB), tada je potrebno posebnim projektom obuhvatiti sigurnosni uređaj APB-a a u pojedinačnim projektima osiguranja pojedinih službenih mjesta projektirati sve potrebne elemente za uvezivanje sa pružnim uređajima. Ako je perspektivnim planom predviđena kasnija ugradnja automatskog pružnog bloka ili telekomandnog uređaja mora se o tome voditi računa kod izrade pojedinačnih projekata za osiguranje službenih mjesta.

(5) Ukoliko se osiguranje nekog službenog mjesta izvodi etapno, onda se u projektu jedne etape mora predvidjeti sve što je potrebno za kasnije lako dograđivanje i povezivanje uređaja sljedećih etapa.

(6) Ukoliko je za izvođenje radova na ugradnji signalno-sigurnosnih uređaja potrebno da se prethodno izvrše i određeni radovi druge vrste (kao npr.: dovod električne energije, izgradnja ili adaptacija prostorija, promjena kolosječne situacije, izmjena nepropisnih i nepodesnih skretnica, dovođenje pragova, zastora i gornjeg stroja u ispravno stanje, odvodnjavanje, i sl.), onda se za te radove moraju izraditi posebni projekti, ukoliko ne spadaju u domen redovnog ili investicionog održavanja pruge.

Član 5.
(Izdavanje dozvole za korištenje novog tipa SS uređaja)

(1) Za ugradnju novog tipa SS uređaja i njegovih sklopova koji se po prvi put instalira na području ŽS BiH treba da dobije licencа za korištenje.

(2) U skladu sa Zakonom o željeznicama BiH, nadležni organ za izdavanje dozvole za korištenje novog tipa SS uređaja i njegovih sklopova na ŽS BiH je ROŽ-a BiH.

(3) Izdavanje dozvole za korištenje se vrši u skladu sa "Uputstvom o postupku i načinu izdavanja dozvole za korištenje željezničkih vozila, uređaja, dijelova i opreme za željeznička vozila i uređaja, dijelova i opreme za željezničku infrastrukturu".

POGLAVLJE III

ŠEMOTEHNIČKI I FUNKCIONALNI ZAHTJEVI ZA SS UREĐAJE

Član 6.
(Opći uslovi)

(1) Signalno-sigurnosni uređaji moraju u eksploatacionom i tehničkom pogledu da ispunjavaju sljedeće osnovne uvjete:

a) da omoguće bezbjedno odvijanje saobraćaja za maksimalne brzine vožnje do 120 km/h.

b) da se na ovu opremu mogu dograditi bez većih rekonstrukcija dodatni uređaji koji omogućavaju brzine vožnje do 160 km/h, i to:

- za prenos pokazivanja glavnih signala u kabinu mašinovođe;

- za automatsko reguliranje brzina;

c) da zadovolje tehničke specifikacije interoperabilnosti.

(2) Konstrukcija i sastav sigurnosnih uređaja treba da su takvi, da na optimalan način ispunjavaju sve postavljene funkcionalne i sigurnosne uvjete, u skladu sa saobraćajnim i tehničkim propisima za tu vrstu uređaja.

Član 7.
(Osnovi izvedbe)

(1) Elektro-relejni SS uređaji za osiguranje stanica, željezničkih čvorova i drugih službenih mjesta, se izvode prema geografskom rasporedu kolosječnih postrojenja po mozaik principu, u daljem tekstu "mozaik tehnika".

(2) Osnovni elementi mozaik tehnike moraju biti izrađeni u vidu standardnih utikačkih grupa (za skretnice, signale, puteve vožnje itd.) koje se međusobno povezuju standardnim utikačkim kablovima prema kolosječnoj situaciji. Standardne utikačke grupe iste namjene (skretnička, signalna itd.) moraju biti konstruktivno i šemotehnički jednake.

(3) Postavnice kod elektro-relejnih SS uređaja, moraju biti izrađene iz mozaik elemenata sa izvršnim i pokaznim organima raspoređenim prema geografskoj slici kolosečne situacije.

(4) Mogu se ponuditi i druga tehnička rješenja koja se ne temeljiju na principu mozaik tehnike ako pružaju značajna tehnička i eksploataciona preimućstva u odnosu na rješenja po mozaik principu.

(5) Analogno odredbama iz prethodnog stava ovog člana, mogu se ponuditi i elektronski SS uređaji, koji ispunjavaju odredbe ovog Pravilnika i Pravilnika o posebnim tehničkim uslovima za opremanje stanica elektronskim SS uređajima.

(6) Uređaji za postavljanje i kontrolu skretnica (postavne sprave) moraju biti izvedeni i napajani tako da se postigne što veća udaljenost istih od postavnice uz primjenu maksimalno četiri žile u kablu. Kod stanica bez ranžirnih signala skretnički likovi moraju biti osvijetljeni.

(7) Tehničko rješenje za napajanje i kontrolu svjetlosnih signala mora biti takvo da se njime omogućuje što veća udaljenost signala od postavnice uz primjenu što manjeg prečnika i broja žila u kablu.

(8) Sistem signalizacije se mora prilagoditi signalnim pojmovima datim u prilozima 1. i 2. ovog Pravilnika, a sve u skladu sa Pravilnikom 1. (Signalni pravilnik).

(9) Na elektrificiranim prugama SS uređaji moraju biti zaštićeni od svih štetnih uticaja struje vuče, kako u pogledu rada samog uređaja tako i u pogledu bezbjednosti osoblja koje rukuje SS uređajem.

Član 8.
(Šemotehnički uslovi)

(1) Sigurnosni uređaji moraju biti tako šemotehnički i konstruktivno izvedeni i ugrađeni da su potpuno zadovoljeni svi sigurnosni i funkcionalni uslovi koji se po ovim i posebnim propisima zahtijevaju od tih uređaja.

(2) Primjenjenim šemotehničkim i konstruktivnim rješenjima, mogućnost pojave šemotehničkih kvarova i grešaka, naročito onih koji bi mogli dovesti do stanja uređaja opasnog po bezbjednost saobraćaja ili do pojave ponavljanih i dužih smetnji u radu uređaja mora biti svedena na najmanju moguću dozvoljenu mjeru.

(3) SS uređaj mora biti opremljen posebnim brojačima koji registriraju svaku upotrebu komandi za prinudno razrješenje skretnica ili puteva vožnje, postavljanje skretnica poslije presječenja, neispravnog izolovanog odsjeka, signala ili drugih manipulacija pri kvarovima.

(4) Šemotehničko rješenje SS uređaja mora biti takvo da omogući individualno postavljanje skretnica, upotrebom odgovarajućih tastera odnosno komandi izdatih pomoću miša/tastature. Pri obrazovanju određenog puta vožnje, sve skretnice u putu vožnje i zaštitne skretnice se imaju postavljati automatski.

(5) Šematska i konstruktivna rješenja moraju biti takva da u slučaju kvara koji bi mogao dovesti do stanja opasnog po bezbjednost saobraćaja, cio sistem za reguliranje saobraćaja automatski dovode u stanje koje pruža veću bezbjednost. Stanja opasna po bezbjednost saobraćaja su npr.: pogrešno pokretanje skretnice, pogrešno pokazivanje stanja nezauzetosti kolosjeka i skretnice, pogrešno postavljanje signala u položaj "slobodno", prijevremeno razrješenje puta vožnje i slično.

(6) U smislu zaštite od pojave stanja opasnog po bezbjednost saobraćaja, u šemama se mora računati sa istovremenom pojavom jednog kvara i jedne pogonske smetnje pri čemu pojava novog kvara ne smije imati za posljedicu stanje opasnosti po bezbjednost saobraćaja.

(7) Strujnim kolima, koja su bitna za bezbjednost saobraćaja kao što su npr. strujna kola koja obezbjeđuju neprekidnost rada SS uređaja ili strujna kola sa elementima čija se ispravnost rada ne može trajno kontrolirati ili pokazati pri prvom narednom rukovanju, šemotehničkim rješenjem se mora predvidjeti udvajanje kontakta u istom strujnom kolu na ugroženim mjestima, ponavljanjem kontakta u nekom drugom strujnom kolu ili drugim odgovarajućim šemotehničkim rješenjem.

(8) Pojava nekog kvara ili pogonske smetnje mora se po pravilu odmah pokazati na postavnici/monitoru kod dežurnog službenika kako bi se mogao blagovremeno sprovesti postupak za otklanjanje kvara ili smetnje. Od ovog se može odustati samo za one kvarove čije pokazivanje ne bi bilo moguće usljed same prirode kvara, kao i za one kvarove čije bi indiciranje iziskivalo primjenu neekonomičnih rješenja, a njihova priroda nije takva da dovodi u pitanje bezbjednost saobraćaja i mogućnost rukovanja uređajem. U ovim slučajevima se ipak kvar ili pogonska smetnja moraju pokazati pri prvom narednom rukovanju sa SS uređajem.

(9) Kod trajne kontrole pojave kvara smatra se da je kvar pokazan ako je na unaprijed definiran i propisan način odmah signaliran i objavljen alarmom na postavnici/monitoru. Kod nepostojanja trajne kontrole pojave kvara smatra se da je kvar signaliran time što je onemogućeno davanje nove komande koja obuhvata elemenat uređaja u kvaru.

(10) Sigurnosna strujna kola moraju biti zaštićena od pojave prekida provodnika, međusobnog dodira provodnika, dodira provodnika sa masom i pojava stranog napona.

(11) U sigurnosnim strujnim kolima moraju se primjenjivati isključivo sigurnosni releji. Pod sigurnosnim relejima u smislu ovih tehničkih uslova podrazumjevaju se releji sa prinudnom zavisnošću kontakta tako da ni jedan radni kontakt ne može da se zatvori dok svi mirni kontakti nisu prekinuli i obrnuto.

(12) Prekid strujnog kola ne smije da dovede do nepravilnog razrješenja zabravljenih skretnica i postavljenog puta vožnje. Po povratku struje mora se pojaviti stanje koje je bilo prije prekida.

(13) Šeme moraju biti tako izvedne da se signali mogu prekopčati sa dnevnog na noćni napon i obrnuto bez uticaja na pravilan rad strujnih kola.

POGLAVLJE IV

OPĆI USLOVI ZA SMJEŠTAJ I UGRADNJU UNUTRAŠNJEG DIJELA SS UREĐAJA

Član 9.
(Opći uslovi za smještaj staničnih SS uređaja)

(1) Konstruktivna rješenja staničnih signalno-sigurnosnih uređaja moraju biti takva, da smještaj unutrašnjih uređaja iziskuje što je moguće manje prostora u zgradama.

(2) Unutrašnji SS uređaji će se smjestiti u postojeće namjenski predviđene prostorije, koje će se adaptirati u skladu sa odobrenim projektom i posebnim zahtjevima proizvođača opreme.

(3) Kolosječna slika na licu komandne table/monitora treba se prikazivati uvijek tako, kako se vide kolosjeci kada se stane ispred najbližeg kolosjeka licem okrenutim prema njemu, s tim što je najbliži kolosjek najniži na tabli/monitoru.

Član 10.
(Ugradnja postavnice-radne stanice otpravnika vozova)

(1) Centralne, komandne i komandno-izvršne postavnice je potrebno ugraditi u službenoj prostoriji otpravnika vozova. Ugradnju izvršiti tako da je službenik koji rukuje postavnicom okrenut licem prema kolosjecima i skretnicama kojima rukuje, tako da ima što bolji i potpuniji pregled nad situacijom u opsluživanom rejonu.

(2) Ergonomski zahtjevi za elemente radne stanice otpravnika vozova i uslovi za intenzitet fluorescentne rasvjete prostorije otpravnika vozova su definirani normom EN ISO 9241.

(3) Između zadnje strane stola postavnice i prvog paralelnog zida mora biti ostavljen slobodan prostor širine najmanje 0,8 m za rad osoblja održavanja.

(4) Za kablovsko povezivanje radne stanice otpravnika sa SS prostorijom se, zavisno od udaljenosti prostorije otpravnika vozova i SS prostorije, koriste dvije PEHD cijevi ∅50 mm, koje se od duplog poda u SS prostoriji vode kroz pod kancelarije otpravnika vozova do stola za radnu stanicu otpravnika vozova. Ispod radne stanice otpravnika vozova ugrađuje se malo kablovsko okno dimenzija 50x50 cm za dovod kablova.

Član 11.
(Relejna SS prostorija)

(1) Kod potpunih električnih SS uređaja mora biti predviđena posebna relejna prostorija za smještaj releja, razdjelnika i drugih unutrašnjih dijelova sigurnosnog uređaja, kao i uređaji za napajanje, ukoliko za ove ne postoji posebna prostorija. U relejnu prostoriju se ne smiju postavljati akumulatori za koje mora postojati posebna prostorija. Ova prostorija treba da je u neposrednoj blizini službene prostorije u kojoj je ugrađena sama postavnica.

(2) Visina prostorije za smještaj unutrašnjeg SS uređaja treba biti 2,8 m (min. 2,5 m).

(3) Zidovi i tavanice moraju biti kvalitetno obrađeni, da tokom vremena ne dođe do otpadanja materijala i stvaranja prašine. Završni sloj zidova treba biti od glatke žbuke ili betona sa glatkom površinom da se na njihovim neravninama ne bi skupljala prašina. Izolacija zidova s plastificiranom ili nekom drugom posebnom bojom treba biti takva da se ostvari minimalni otpor izolacije od 200 k(. Potrebno je koristiti odgovarajuće materijale da se ostvari potrebna zvučna i toplotna izolacija.

(4) Pod prostorija za smještaj unutrašnjeg SS uređaja mora ispunjavati sljedeće uvjete:

a) biti dobro izravnat i nivelisan sa dozvoljenim tolerancijama ±5 mm, i to u uslovima kada je dio prostorije opterećen sa uređajima a preostali dio prostorije prazan,

b) biti od izdržljivog izoliranog materijala velike dielektrične čvrstoče, prelazne otpornosti prema zemlji od min. 200 k(, a rezultantnog otpora od 6,4 M( do 1 G(,

c) po mogućnosti treba koristiti izolirani dupli pod u obliku mozaika (kvadrati 600x600 mm) prelazne otpornosti min. 200 k(, nosivosti 8 KN/m²,

d) metalni nosači mozaika duplog poda moraju se spojiti na centralno uzemljenje (sabirnicu) i moraju biti električno izolirani od mozaika duplog poda,

e) visina duplog poda treba biti min. 30 cm radi obezbjeđivanja prostora za cirkulaciju vazduha (kod klimatizovanih prostorija),

f) pri polaganju kablova u duplom podu, mora se voditi računa da kablovski snopovi ne ometaju cirkulaciju vazduha u duplom podu,

g) gornja površina mozaik-table duplog poda mora biti glatka radi lakšeg čišćenja, te otporna na trošenje,

h) mozaik table duplog poda moraju biti antistatičke i od nezapaljivog materijala, te materijala koji je u skladu sa EN 60721-3-3.

(5) Vrata trebaju biti sa minimalnom širinom prolaza od 1 m i visinom 2,1 m, čvrsta sigurnosna protivprovalna vrata sa požarnom otpornošću ne manjom od požarne otpornosti zidova, sa otvaranjem prema vani.

(6) Prozore treba prekriti zbog uticaja sunčeve svjetlosti. U cilju zaštite relejne prostorije od prašine i spoljnih uticaja, prozori trebaju biti dvostruki i sa mrežom na njima, a vrata, takođe, dvostruka sa pouzdanom bravom koju smije otvarati samo organ održavanja uređaja.

(7) S obzirom da spoljni klimatski uslovi u pogledu temperaturnog područja spadaju u klasu T1 (-25° do +40°C) prema EN 50125-3, optimalna temperatura rada unutrašnjeg SS uređaja s korištenjem uređaja za klimatizaciju treba biti od +18°C do +27°C. U SS prostoriju je potrebno ugraditi 2 klima uređaja (radi ostvarenja redundanse), u skladu sa odobrenim projektom i proizvođačkim uputstvima za rad SS opreme.

(8) Klima uređaji se ugrađuju na visini od oko 2,2 m iznad poda, ali ne iznad stalaka i kabineta u kojima je oprema SS uređaja.

(9) Intenzitet osvjetljenja SS prostorije mora biti 500 Lx (najmanje 30 W/m²). Fluoroscentna rasvjetna tijela moraju biti dvostruko izolirane izvedbe, pričvršćene na strop da daju optimalno osvjetljenje između ormara sa opremom, stalaka i sl. Izlaz iz relejne prostorije mora biti opremljen (označen) "panik" svjetlom (oznaka izlaza u slučaju potrebe).

(10) Prekidače za uključenje rasvjete ugraditi u blizini ulaznih vrata na visini koja je propisana uslovima za izvođenje el. instalacija u zgradama.

(11) U SS prostoriji moraju se predvidjeti minimalno po jedna električna podžbukna utičnica na svakih 10 m² površine prostorije. Zidne utičnice moraju biti neuzemljene (sa zaštitnom mjerom napajanja preko izoliranog transformatora).

(12) Sve električne instalacije zgrade (sklopke, utičnice, rasvjeta, klimatizacijski i ventilacijski uređaji) moraju biti jednofazni.

Član 12.
(Ugradnja relejnih ramova)

(1) Relejni ramovi služe za nošenje vertikalnih relejnih, napojnih, razvodnih i drugih slogova. Njihova veličina zavisi od broja slogova koje treba smjestiti na njima. Oni u zavisnosti od svoje veličine moraju biti tako sastavljeni da se po potrebi mogu rastaviti radi lakšeg transporta i unosa u relejnu prostoriju. Ramovi se trebaju oslanjati na pod pomoću podesnih nožica.

(2) Vertikalni relejni, napojni, razvodni i drugi slogovi, koji se pričvršćuju na ramove, moraju biti istih dimenzija. Kostur ovih slogova mora biti izrađen tako da on odgovara za sve slučajeve njegove primjene (kao relejnog, napojnog, razvodnog i drugog sloga).

(3) Ramovi i kostur vertikalnih slogova moraju biti izgrađeni od odgovarajućeg profiliranog čelika i obojeni dva puta sivom bojom.

(4) Ramove treba konstruirati tako da se po potrebi mogu električno izolirati od nožica, veza sa zidovima i drugih ramovima. Visina ramova treba da bude takva da se oni mogu postaviti u relejnu prostoriju sa visinom plafona od 2,8 m (min. 2,5 m).

(5) U gornjem polju svakog od vertikalnih slogova mora se postaviti napojna grupa sloga sa osiguračima i razvodom svih napona koji su potrebni za rad pojedinih elemenata u slogu.

(6) Nad svakim od vertikalnih slogova mora se u gornjem polju sloga predvidjeti odgovarajuće svijetleće mjesto za pomoćno osvjetljenje svih polja sloga. Grlo ove sijalice treba biti udaljeno oko 30 cm od ivice sloga. Prekidač za ovu sijalicu mora se postaviti sa strane na podesnom mjestu. Na tom mjestu se treba predvidjeti i utikačka kutija. Napajanje sijalica i utikačke kutije treba biti vršeno iz napojnog uređaja a ne iz mreže.

(7) Svi vertikalni slogovi moraju biti potpuno opremljeni i šemirani u fabrici, tako da se na gradilištu mora vršiti samo njihovo učvršćivanje na ramove i međusobna povezivanja.

(8) Ramovi jedne relejne prostorije moraju biti međusobno povezani spajanjem po bočnim stranicama (kada su u jednom redu) i poprečnim vezama gornjih paralelnih stranica (kada su u paralelnim redovima). Ako se ovakvim povezivanjem ne može ostvariti statički stabilan sistem, onda se moraju nožice ramova pričvrstiti za pod. Ovako povezan sistem ramova mora se najmanje u dvije tačke pričvrstiti za zid u visini poprečnih veza ramova.

(9) Ramovi u relejnoj SS prostoriji se trebaju tako postavljati, da se kod potpuno opremljenih ramova, između paralelnih ramova nalazi slobodan radni prostor širine 1,2 m a između ramova i paralelnih zidova slobodan prostor širine 1 m. Osim toga, za neometano kretanje po relejnoj prostoriji, mora se ostaviti slobodan prolaz između krajnjih ivica ramova i zidova vertikalnih u odnosu na ramove i to sa jedne strane 1,2 m a sa druge strane najmanje 0,6 m.

(10) Svi provodni dijelovi koji mogu dobiti napon veći od 60 V moraju biti zaštićeni od mogućih slučajnih dodira i biti obilježeni odgovarajućom tablicom upozorenja na uočljiv način.

Član 13.
(Smještaj napojnog uređaja u posebnoj prostoriji)

(1) Posebne prostorije za smještaj napojnih uređaja, pored uslova koji zahtjevaju sami uređaji, moraju biti obezbijeđeni uslovi za rad i boravak osoblja koje radi na održavanju i kontroli tih uređaja.

(2) Za uređaje koji imaju veliku disipaciju toplote, potrebno je obezbijediti klimatizaciju (dva klima uređaja zbog ostvarenja redundanse) i dovoljnu ventilaciju za odvođenje toplote i dovođenje svježeg vazduha, u skladu sa odobrenim projektom i tehničkim uslovima za optimalan rad opreme koja se ugrađuje.

(3) Lokacija prostorije za smještaj uređaja za napajanje treba biti tehnološki vezana sa prostorijom dizel agregata i prostorijom za akumulatorske baterije. Rastojanje akumulatorske baterije i uređaj za napajanje mora biti što kraća, da bi baterijski i napojni vodovi, obzirom na uslovljene padove napona, bili kraći sa što manjim presjekom.

(4) Potrebne dimenzije prostorije za smještaj uređaja za napajanje, zavisi od vrste, snage, broja i tipa uređaja koji se u tim prostorijama lociraju. Pri tome se mora voditi računa da oprema kojoj se pristupa sa zadnje strane mora biti odmaknuta od zida prostorije najmanje 0,8 m. Ako se uređajima i opremi pristupa sa prednje strane, uređaji i oprema se mogu smjestiti do zida. Sa prednje strane uređaja mora se obezbijediti čist manipulativni prostor najmanje 1 m.

(5) U prostorijama treba predvidjeti odgovarajuće kanale u podu i otvore u zidovima i plafonu, koji služe za međusobno kablovsko povezivanje uređaja koji su smješteni u različitim prostorijama.

(6) Prostorije za smještaj napojnog uređaja moraju biti suve i obezbijeđene od prodiranja podzemnih voda i poplava. Iz istih razloga kroz ove prostorije ne smiju da prolaze instalacije vodovoda, toplovoda, kišne i fekalne instalacije. Opremu u novoizgrađene i adaptirane prostorije ne treba montirati prije nego što se iste dobro ne isuše.

(7) Pod prostorije mora biti dobro izravnat i nivelisan. Dozvoljene tolerancije u nivelisanju su ±5 mm i to u uslovima kada je dio prostorije opterećen sa uređajima, a preostali dio prostorije prazan. Preko betonske podloge poda, kao završnu obradu, postaviti vinilne table, lakirani parket ili neki drugi izolacioni pod. Može se primjeniti i dupli pod, u skladu sa zahtjevima za relejne SS prostorije.

(8) Zidovi i tavanice moraju biti kvalitetno obrađeni, da tokom vremena ne dođe do otpadanja materijala i stvaranja prašine. Zidovi treba da budu izglačani da se na njihovim neravninama ne bi skupljala prašina, a boje i ostali materijali, koji predstavljaju završnu obradu zidova i tavanica, ne smiju ispuštati sastojke koji mogu biti štetni za uređaje.

(9) Intenzitet osvjetljenja posebne prostorije za napojni uređaj mora biti 500 Lx (najmanje 30 W/m²). Fluoroscentna rasvjetna tijela moraju biti dvostruko izolirane izvedbe, pričvršćene na strop da daju optimalno osvjetljenje između ormara sa opremom, stalaka i sl. Izlaz iz napojne prostorije mora biti opremljen (označen) "panik" svjetlom (oznaka izlaza u slučaju nužde).

Član 14.
(Prostorija za akumulatore)

(1) Akumulatorska baterija treba biti postavljena u posebnoj akumulatorskoj prostoriji, koju mora da stavi na raspolaganje UI. Za smještaj baterija malog napona i kapaciteta može projektom biti predviđeno i drugo odgovarajuće mjesto uz potrebna obezbjeđenja kako same baterije od spoljnih uticaja tako i okoline od štetnih uticaja gasova koji se razvijaju pri punjenju.

(2) Akumulatorska prostorija, mora biti izvedena po važećim propisima za akumulatorske prostorije. Pri ovome treba naročito paziti na sljedeće:

a) da je prostorija suva i svijetla, dobro zaštićena od prodiranja vlage i prašine spolja, kao i da nije izložena velikim temperaturnim promjenama;

b) da je bez direktne veze sa drugim prostorijama i da ima svoj poseban ulaz spolja, sa sigurno zaključanim vratima, koja se trebaju otvarati na spoljnu stranu. U izuzetnim slučajevima može se dozvoliti i ulaz iz nekog sporednog hodnika, ukoliko nije izražen štetan uticaj gasova;

c) da je prostorija dobro ventilirana za odvod gasova koji se javljaju pri punjenju, pri čemu treba voditi računa da se ti gasovi odvode do mjesta gdje neće štetno djelovati na okolinu i lica;

d) da su električno osvjetljenje i utikači za priključak ispitnih sijalica izvedeni sa osiguranjem od varničenja, koja mogu dovesti do eksplozije;

e) da su zidovi i tavanica izgrađeni od cementnog maltera, uglačani i premazani svijetlom masnom bojom i specijalnim lakom otpornim prema kiselinama ili da su obloženi odgovarajućim tablicama;

f) da pod ima potrebnu nosivost i da je izrađen od odgovarajućeg materijala otpornog na uticaj kiselina kao i da ima potreban nagib za odvodnjavanje;

g) da se u prostoriji ne nalaze gvozdeni dijelovi, jer su izloženi brzom propadanju.

(3) Od pojedinih uslova navedenih u prethodnom stavu se može odustati u slučaju da se isporučuju tzv. bezodržavajuće baterije.

POGLAVLJE V

SIGURNOSNI RELEJI I RELEJNE GRUPE

Član 15.
(Releji)

(1) U sigurnosnim uređajima se mogu primjenjivati samo oni tipovi releja koji su ispitani i odobreni za primjenu u sigurnosnim uređajima. Svi ugrađeni releji moraju biti u skladu sa ovim tehničkim uslovima kao i posebnim tehničkim uslovima za izradu, isporuku, ispitivanje i prijem signalnih releja, odnosno minimalno u skladu sa preporukom UIC 736.

(2) U zavisnosti od uloge releja u ostvarenju zahtjevanih sigurnosnih i funkcionalnih uslova rada uređaja, trebaju se primjenjivati sljedeće kategorije releja:

a) signalni relej prve klase, koji se moraju primjenjivati u svim onim sigurnosnim strujnim kolima uređaja, čiji se rad ne može kontrolirati šemotehničkim putem kao npr. releji za kontrolu položaja signala, skretnice i sl.,

b) signalni relej druge klase, koji se mogu primjenjivati umjesto releja prve klase u onim strujnim kolima, čiji se rad može kontrolirati šemotehničkim putem. Kod primjene releja prve klase u ovim strujnim kolima nije obavezno šemotehničko provjeravanje rada, osim ukoliko to nije uslovljeno iz sigurnosnih i funkcionalnih razloga,

c) kolosječni relej koji se primjenjuju u šinskim strujnim kolima, i

d) releji telekomunikacionih i jakostrujnih uređaja, koji se mogu upotrebljavati samo u nesigurnosnim pomoćnim strujnim kolima uređaja.

(3) Signalni releji prve klase obavezno se primjenjuju u onim strujnim kolima SS uređaja, gdje oni svojim privučenim (radnim) položajem omogućavaju ostvarenje određenog stanja uređaja u vezi sa saobraćajem vozova, pri čemu u isto vrijeme vrše i kontrolisanje tog stanja, na način da se u slučaju nastale promjene opasne po bezbjednost saobraćaja, relej automatski vraća u redovan (mirni) položaj u kome se preko njegovih kontakta uspostavlja stanje uređaja koje obezbjeđuje saobraćaj.

(4) Signalni releji prve klase moraju biti tako konstruisani i izrađeni da je obezbijeđeno automatsko vraćanje tog releja u mirno stanje čak i u slučaju bilo kakvog šemotehničkog kvara na releju. Iz ovih razloga releji prve klase moraju zadovoljiti sljedeće uvjete:

a) da se relej mora vratiti iz radnog u mirno stanje sa potpunim prekidanjem svih radnih i ispravnim zatvaranjem svih mirnih kontakata pri svakom prekidu struje kroz namotaje releja i to dejstvom sopstvene težine kotve. U slučaju kada je radi ostvarenja potrebnog kontaktnog pritiska na mirnim kontaktima dejstvo težine kotve nekog releja pojačano nekom oprugom ili dodatnim tegom, relej se mora vratiti pri prekidu struje kroz namotaje u mirni položaj, pod dejstvom težine same kotve i u slučaju da je opruga otkazala ili da je dodatni teg spao;

b) da je relej potpuno obezbijeđen od zavarivanja na kontaktima nastalog usljed varničenja, kako bi se izbjeglo blokiranje kotve zavarenim kontaktom i njen prelazak iz radnog u mirni položaj.

(5) Uslovi a) i b) ovog člana važe i za kolosječne releje.

(6) Releji druge klase se mogu upotrebljavati kao releji prve klase samo po odobrenju nadležnog organa. Signalni releji druge klase treba takođe da zadovolje uvjete iz stava 4. ovog člana, ali se kod njih može dozvoliti i takva konstrukcija, kod koje je pri prelasku releja iz jednog položaja u drugi konstruktivno potpuno obezbijeđen jednovremeni pravilni rad svih kontakata zadovoljavajući pri tome i niže navedene uvjete:

a) ako je zavaren neki mirni kontakt onda pri privlačenju kotve ne smije doći do zatvaranja nijednog od radnih kontakata, dok ostali mirni kontakti mogu biti manje ili više prekinuti ili ostati zatvoreni;

b) ako je zavaren neki radni kontakt, onda pri otpuštanju kotve ne smije doći do zatvaranja nijednog od mirnih kontakata, dok ostali radni kontakti mogu ostati zatvoreni ili prekinuti;

c) kod primjene signalnih releja ovakve konstrukcije moraju se predvidjeti i odgovarajuća šemotehnička rješenja, kod kojih navedeni položaji kontakata pod a) i b) ne mogu izazvati nikakvo stanje opasno po saobraćaj ili prekide u radu uređaja.

(7) Svi signalni i kolosječni releji treba da su tako konstruisani i izrađeni da garantuju pouzdan rad pod normalnim uslovima rada sigurnosnog uređaja za najmanje 5 miliona prekida na kontaktima bez naknadnog regulisanja ili čišćenja kontakata.

(8) Kontakti releja moraju biti u principu izrađeni sa potrebnim kontaktnim pritiskom od najmanje 20 grama i moraju obezbjeđivati potreban međusobni minimalni razmak koji uslovljava ponuđeni tip releja. Pored toga mora biti obezbijeđeno čišćenje kontakta trenjem pri njihovom radu. Mora biti obezbijeđeno i vraćanje u osnovni sigurnosni položaj silom gravitacije (sa ili bez kombinacija sa povratnom oprugom).

(9) Prelazni otpor na novim kontaktima ne smije da bude veći od 0,03 Ω, a poslije 100.000 privlačenja releja on ne smije da postane veći od 0,1 Ω.

(10) Temperatura kontakta pri prolazu struje dva puta jače od nominalne za vrijeme od 15 min. ne smije biti veća od 100°C.

(11) Konstrukcija releja treba da bude takva da se pri izradi i opravci releja može regulirati vazdušni međuprostor između kotve i jezgra namotaja. Kod releja kod kojih može doći do "lijepljenja" kotve za jezgro, ovo mora biti spriječeno stavljanjem graničnika od nemagnetnog materijala na kotvu. Releji dalje moraju biti tako izrađeni da ne smije postojati mogućnost da relej ostane u privučenom položaju usljed remanentnog magnetizma.

(12) Svi metalni dijelovi releja moraju biti zaštićeni od oksidacije osim samih kontakata koji moraju biti načinjeni od materijala koji ne oksidira ili oksidacijom ne mijenja svoje karakteristike. Bojenje se kao zaštita dozvoljava jedino kod poklopca i eventualno lameliranog jezgra releja.

(13) Svaki od releja mora nositi na sebi oznaku proizvođača, tip releja, fabrički broj kao i podatke o osnovnim električnim vrijednostima: jačinu struje otpuštanja i privlačenja, otpor kalemova i dr. sve prema propisima i tehničkim uslovima za izradu, ispitivanje i isporuku signalnih releja.

(14) Releji moraju biti zatvoreni pojedinačno, ili grupno ako su u sklopu neke zatvorene funkcionalne relejne grupe. Imaju se upotrebiti takvi poklopci koji omogućavaju pogled na kontakte bez skidanja poklopca. Poklopci moraju biti poslije izvršenog ispitivanja ispravnosti releja zaštićeni zaštitnim pečatom proizvođača tako da je pristup moguć samo poslije lomljenja pečata.

(15) Pojedinačno zatvoreni releji kao i cijele funkcionalne relejne grupe moraju biti izrađeni po sistemu utikača ili sl., tako da je u eksploataciji moguća brza zamjena neispravnih releja ili relejnih grupa bez ikakvih drugih intervencija u šemiranju.

(16) Kod kolosječnih releja odnos struje privlačenja prema struji otpuštanja treba da je što veći i ne smije da bude ispod 0,65.

(17) Kolosječni relej može da učestvuje u radu drugih strujnih kola bilo neposredno, bilo posredstvom pomoćnih releja ponavljača. Ponavljač kolosječnog releja mora da uvijek bude signalni relej prve klase.

(18) Kod ispitivanja kolosječnih i signalnih releja, oni moraju da izdrže bez otkaza 700.000 privlačenja. Releji trepćućeg napona moraju izdržati bez otkaza najmanje 100 miliona privlačenja.

(19) Ostali releji koji se mogu upotrebljavati u tehnici sigurnosnih uređaja (telefonski, jakostrujni itd.) izrađuju se u tipskom izvođenju a prema uslovima koji se traže za njihovu osnovnu namjenu.

Član 16.
(Osnovni tehnički uslovi za signalni relej)

(1) Signalni releji moraju da zadovolje sljedeće osnovne uvjete:

a) Pokretanje kontakta, odnosno kontaktnih opruga releja mora se obavljati kotvom ili njoj pripadajućim podizačima.

b) Relej treba da je tako izrađen u pogledu kvaliteta materijala i konstruktivnog rješenja, da besprijekorno funkcioniše u temperaturnom opsegu od - 10°C do + 15°C. Kod releja za spoljnu montažu ovaj se opseg proširuje na granice od - 40° C do + 70° C.

c) Konstrukcija releja mora biti takva da bez oštećenja podnosi mehaničke potrese i udare koji redovno nastaju tokom transporta, montaže i eksploatacije.

d) Svi bitni dijelovi releja moraju biti odgovarajućim postupcima zaštićeni od korozije.

e) Relej treba u normalnom radnom položaju, kod potresa vibracijama sinusnih oblika amplitude 1 mm i frekvencije 5-50 Hz još uvijek da radi ispravno tj. da se zatvoreni kontakti ne smiju pokrenuti a otvoreni se ne smiju zatvoriti bez obzira da li je kotva releja privučena ili ne.

f) Kod releja koji se vraćaju silom opruge, konstrukcija mora biti tako izvedena da se pri izostanku opružne sile relej vrati u mirni položaj.

g) Kod releja sa kombinovanim dejstvom opruge i sile teže, vraćanje u mirni položaj mora uslijediti i kod djelovanja samo sile teže pojedinačno.

h) Konstrukcija releja mora biti takva da obezbjeđuje minimalni vijek sigurnog rada releja u iznosu od najmanje 2 x 10⁶ funkcioniranja pod najtežim režimom opterećenja. Ponuđač će dati bliže podatke u ovom pogledu za sve tipove ponuđenih releja. Isto tako on će dati podatke za ove releje i podatke o uslovima mehaničkog ispitavanja ponuđenih releja, kao i podatke o garantovanim rezultatima.

i) Ponuđač je dužan da za svaki od ponuđenih tipova releja, izda i faktor kvaliteta releja tj. odnos između električnih elemenata za privlačenje i otpuštanje kontakta releja (odnos između struje otpuštanja i struje privlačenja itd.).

j) Izolacija između pojedinih namotaja jednog kalema i između svakog namotaja i ostalih dijelova mora izdržati probojni napon od 750 V/50 Hz u vremenu od jednog minuta. Izolacija između ostalih izoliranih dijelova (kontaktnih pera, priključnica i drugo) mora izdržati probojni napon od 2000 V/50 Hz u vremenu od jednog minuta.

k) Kontaktni materijal releja treba da je teško zavarljiv, da zadržava dobru električnu provodljivost i kod pojave oksidnog sloja, te da je oštećenje i deformacija kontaktnih glavica nastalo usljed dejstva električne varnice pri kontaktiranju što manje.

l) Opasnost zavarivanja kontakta treba da je umanjena konstruktivnim mjerama, kada to sklop releja dopušta, kao što su zajedničko vođenje kantakta, male sopstvene vibracije kontaktnih opruga kod prekopčavanja, jaka povratna sila i slično.

m) Vrijeme sopstvenih vibracija kontakta kod prekopčavanja ne smije biti veće od 10 ms. Ovo vrijeme se mjeri u trenutku otpuštanja releja, pošto je po pravilu veće nego kod privlačenja.

n) Materijal od koga su načinjeni pojedini dijelovi kontaktnog mehanizma ne smije biti zapaljiv niti podložan habanju.

o) Ako jedan radni kontakt ostane usljed zavarivanja pri otpuštanju releja zatvoren, drugi radni kontakti treba da se otvore dok se mirni kontakti pri tome ne smiju zatvoriti. Kada mirni kontakt koji obavlja sigurnosnu funkciju ostaje kod privlačenja kotve zatvoren, radni kontakti istog releja se ne smiju zatvoriti niti kod povećanja struje na 1,5 vrijednosti od nominalne.

Član 17.
(Relejne grupe)

(1) Pod relejnim grupama u smislu ovih propisa podrazumevaju se pojedine funkcionalne grupe releja (npr. skretničke grupe, signalne grupe i dr.), koje se ponavljaju kao osnovni šemotehnički elementi u odgovarajućim sistemima sigurnosnih uređaja.

(2) U sigurnosnim uređajima se smiju primjenjivati samo one relejne grupe i kombinacije grupa, koje je poslije ispitivanja odobrio nadležni organ, koji tada odobrava i principijelna šemotehnička i konstruktivna rješenja tih grupa i njihov način povezivanja u jednu funkcionalnu cjelinu.

(3) Relejne grupe se imaju tako konstruirati i izraditi da predstavljaju jednu zatvorenu cjelinu, koja se preko utikača ili sl. može pouzdano postavljati na skelete relejnih ramova, kao i lako skidati sa istih radi zamjene.

(4) U svakoj relejnoj grupi treba predvidjeti odvojeno relejno i kontrolno polje:

a) relejno polje sadržava sve releje i druge potrebne šemotehničke elemente grupe i ono predstavlja jednu zatvorenu osiguranu cjelinu, koja se u eksploataciji uređaja ne smije otvarati već se u slučaju kakvog kvara treba zamjenjivati drugom cijelom ispravnom relejnom grupom, i.

b) kontrolno polje koje sadrži pokazne sijalice, osigurače i druge elemente, do kojih treba obezbijediti pristup u eksploataciji radi zamjene, regulisanja i sl.

(5) Svaka od relejnih grupa treba da bude opremljena u kontrolnom polju grupe sa pokaznim sijalicama koje pokazuju položaj i stanja objekta (signala skretnice, puteva, vožnje i sl.) na sličan način kao na komandnim pločama postavnica.

(6) Na svakoj relejnoj grupi onih signala koji su opremljeni sa pomoćnom crvenom svjetlošću mora postojati u kontrolnom polju ispitni taster za provjeru ispravnosti kontrole i provjeru rada pomoćne crvene svjetlosti.

(7) Signalne relejne grupe moraju biti tako izrađene da pri vađenju iste, signal ne ostane ugašen već se automatski mora na signalu pojaviti signalni pojam "stoj".

(8) Kod signalnih relejnih grupa treba predvidjeti mogućnost uključenja ampermetra bez prekida strujnih kola sijalica signalnih svjetiljki, kao i mogućnost regulisanja promjenljivih otpornika bez otvaranja grupe.

(9) Pregorijevanje osigurača mora biti pokazano na uočljiv način posebnom sijalicom na kontrolnom polju svake grupe. Isto tako treba za svaki vertikalni relejni slog, koji sadrži negrupisane releje, predvidjeti po slogu ovu kontrolu pregorijevanja osigurača.

POGLAVLJE VI

OSNOVNI TEHNIČKI USLOVI ZA NAPOJNE UREĐAJE

Član 18.
(Tehnički uslovi za napojne uređaje)

(1) Uređaji za napajanje staničnih signalno-sigurnosnih postrojenja, moraju biti izvedeni tako, da obezbijede trajno funkcionisanje SS uređaja bez ugrožavanja i ometanja odvijanja saobraćaja.

(2) Uređaj za napajanje mora biti tako izveden, da kvar pojedinih sastavnih funkcionalnih cjelina što manje utiče na raspoloživost i siguran rad SS uređaja u cjelini.

(3) Ako se redovno napajanje pojedinih dijelova SS uređaja vrši preko aktivnog pretvarača istosmjernog napona u trofazni naizmjenični napon (invertor), ovakav pretvarač mora imati svoj rezervni pretvarač, koji će se u slučaju kvara osnovnog pretvarača automatski uključiti.

(4) Uređaji za napajanje moraju biti izvedeni i dimenzionisani tako da je iz istih omogućeno napajanje uređaja putnih prelaza, uređaja međustanične zavisnosti, uređaja automatskog pružnog bloka i telekomunikacionih uređaja, preko posebnih izvoda na napojnom uređaju.

(5) Može se ponuditi i drugi način napajanja pružnih uređaja iz prethodnog stava, ukoliko se pokaže da je takvo rješenje ekonomski isplativije, ako je takvo rješenje već u primjeni kod željeznica iz okruženja, ako takvo tehničko rješenje predviđa tri nezavisna izvora napajanja za telekomunikacione i pružne SS uređaje (putni prelazi, automatski pružni blok), i ako isto obezbjeđuje trajno funkcionisanje SS uređaja bez ugrožavanja i ometanja odvijanja saobraćaja.

(6) Uređaj za napajanje treba da obezbijedi sigurno napajanje koje garantuje normalan rad SS uređaja pri varijacijama nominalnog ulaznog napona od ± 10%.

(7) Svaki kvar ili smetnja u radu pretvarača, ispravljača ili drugog bitnog elementa uređaja za napajanje, mora biti na odgovarajući način pokazan na samom uređaju za napajanje odnosno na postavnici.

(8) Napajanje naizmjeničnim naponom potrošača kao što su signali, skretničke postavne sprave, skretnička rasvjeta i dr., izvesti preko izoliranog transformatora, uz obaveznu primjenu uređaja za kontrolu i dojavu proboja izolacije, minimalno u skladu sa standardima EN 60742 i EN 61557-1, 2...13.

Član 19.
(Osnovni i rezervni izvori napajanja)

(1) Kao osnovni izvor električne energije za rad napojnog uređaja mora se obezbijediti poseban priključak na trofaznu distributivnu mrežu 3x380/220 V, 50 Hz. Pri nestanku napona u distributivnoj mreži ili promjene ulaznog napona preko dozvoljene granice, predvidjeti automatsko uključivanje rezervnog izvora napajanja.

(2) Rezervni izvor napajanja treba obezbijediti iz dva posebna nezavisna izvora. Kao prvi rezervni izvor napajanja predvidjeti priključak na kontaktnu mrežu preko odgovarajućeg statičkog pretvarača (pretvarač jednofaznog u trofazni naizmjenični napon), a za drugi akumulatorsku bateriju odgovarajućeg kapaciteta. Prelaz sa osnovnog na rezervno napajanje i obrnuto, odnosno prelaz sa jednog rezervnog napajanja na drugo, treba da se dešava automatski.

(3) Statički pretvarači napona kontaktne mreže, koji transformišu ulazni monofazni napon 220V/50Hz u izlazni trofazni napon 3x380V/50 Hz, moraju da obezbijede potrebne uvjete za neometan rad uređaja za napajanje pri varijacijama ulaznog napona od +15% do -20%. Statički pretvarači moraju minimalno da ispunjavaju norme EN 50091-2 klasa B (radio smetnje), EN 60950 (sigurnost), EN 62040-2 (elektromagnetna kompatibilnost), ISO 9001.

(4) U slučaju da pruga nije elektrificirana, za prvi rezervni izvor napajanja predvidjeti akumulatorsku bateriju odgovarajućeg kapaciteta, a za drugi, stacionarni dizel agregat za neprekidno napajanje SS uređaja u vremenu od 24 sata bez dodavanja pogonskog goriva. Prelaz sa osnovnog na prvi rezervni izvor napajanja i obrnuto treba da bude automatski dok je za prelazak sa prvog rezervnog napajanja na rad dizel agregata potrebno predvidjeti mogućnost uključenja/isključenja sa postavnice kao i ručnog stavljanja dizel agregata u pogon na licu mjesta.

(5) Stacionarni dizel agregat se smješta u posebnu prostoriju predviđenu za tu namjenu.

(6) Prelazni procesi uključenja/isključenja rezervnog napajanja ne smiju da utiču na pouzdan i bezbjedan rad cjelokupnog SS uređaja.

Član 20.
(Uslov regulisanja napona za osvjetljenje)

(1) Napajanje signalnih sijalica treba da je tako izvedeno da je moguće reguliranje napona za osvjetljenje dan-noć.

(2) Kod napajanja signalnih sijalica predvidjeti mogućnost podešavanja jačine osvjetljenja.

Član 21.
(Akumulatorske baterije)

(1) Kapacitet akumulatorskih baterija treba se predvidjeti za tročasovno normalno funkcionisanje svih komponenti SS uređaja i još dodatnih 8 časova za napajanje crvenih svjetiljki svih glavnih signala. Poželjno je da se ovo napajanje crvenih svjetiljki vrši direktno iz akumulatorske baterije.

(2) Kapacitet akumulatorskih baterija sračunat po napred datom kriterijumu iz prethodnog stava, treba biti povećan za 10% radi eventualnog proširenja sigurnosnog uređaja i za 20% radi obezbjeđenja potrebnog kapaciteta zbog starenja akumulatorskih ćelija.

(3) Ako je drugi rezervni izvor napajanja nepouzdan ili uopšte ne postoji, tada je kapacitet akumulatorske baterije potrebno izračunati za 8-časovno rezervno napajanje pri maksimalnom opterećenju.

(4) Mogu se ponuditi i tzv. bezodržavajuće baterije odgovarajućeg kapaciteta, pri čemu treba da budu odgovarajućih karakteristika u skladu sa ponuđenim tipom napojnog uređaja i da imaju što duži radni vijek pouzdanog rada.

Član 22.
(Razvodni ormari)

(1) Za posluživanje napojnog postrojenja i za nadzor nad ovim postrojenjem imaju biti predviđeni odgovarajući razvodni ormari i pomoćni razvodni ormari.

(2) U principu, glavni razvodni ormar treba smjestiti tako da je pristupačan samo nadležnoj službi za održavanja sigurnosnog uređaja zbog čega je isti potrebno smjestiti u relejnoj prostoriji. U izvjesnim slučajevima, ako to uslovljavaju mjesne prilike, razvodni ormar može biti smješten i na drugom mjestu (npr. kod otpravnika vozova).

(3) Na razvodnom ormaru moraju se nalaziti svi potrebni komandni i kontrolni uređaji, mjerni instrumenti, osigurači i ostali pribor.

Član 23.
(Kontrola sistema napajanja iz postavnice)

Svaka od postavnica mora imati organe ili indikacije za pokazivanje režima rada napojnog postrojenja kao i većih kvarova na ovom postrojenju u cilju kontrole od strane službenika koji rukuje postavnicom i blagovremenog prijavljivanja nastalih poremećaja nadležnoj službi za održavanja sigurnosnog uređaja.

Član 24.
(Prateća dokumentacija za napojne uređaje)

Uz svako postrojenje za napajanje sigurnosnog uređaja izvođač mora da dostavi tehnički opis postrojenja sa principijelnim i montažnim šemama, Uputstvo za rukovanje i Uputstvo za održavanje uređaja za napajanje.

POGLAVLJE VII

OBRAZOVANJE I RAZRJEŠENJE PUTA VOŽNJE

Član 25.
(Definicije zabravljenja i pritvrđenja puta vožnje)

(1) Kod električnih signalno sigurnosnih postrojenja, u zavisnosti od toga da li obezbjeđenje nekog puta vožnje traje samo dok je glavni signal toga puta vožnje na "slobodno" ili ono mora da zavisi i od nekih drugih uslova (npr. prelazak cijelog voza preko posljednje skretnice u putu vožnje ili preko nekog drugog mjesta), razlikujemo dva načina za obezbjeđenje nekog puta vožnje i to:

a) pritvrđeni put vožnje, i

b) zabravljeni put vožnje.

(2) Kod pritvrđenog puta vožnje, sve skretnice i drugi elementi puta vožnje ostaju prinudno u položaju koji je uslovljen datim putem vožnje samo dok odnosni signal tog puta vožnje pokazuje pojam dozvoljene vožnje. Prelaskom odnosnog signala u pojam zabranjene vožnje prestaje obezbjeđenje postavljenog puta vožnje i skretnice se automatski oslobađaju/razrješavaju za ponovno postavljanje. Ovako obezbijeđene skretnice u putu vožnje su električno pritvrđene skretnice u smislu ovih propisa.

(3) Kod zabravljenog/blokiranog puta vožnje, sve skretnice i elementi puta vožnje ostaju prinudno u položaju koji je uslovljen datim putem vožnje i poslije vraćanja odnosnog signala puta vožnje u pojam zabranjene vožnje, sve dok ne budu ispunjeni i ostali uslovi za oslobađenje postavljenog puta vožnje. Suprotno, odnosni signal puta vožnje se može postaviti u pojam dozvoljene vožnje samo ako je prije toga cijeli put vožnje obrazovan i zabravljen. Ovako obezbijeđene skretnice u putu vožnje su električno zabravljene skretnice u smislu ovih propisa.

Član 26.
(Obrazovanje voznog puta vožnje)

(1) Vozni put vožnje je dio kolosjeka i skretnica na kojima je obavezno obezbijediti sljedeće uvjete za vožnju voza:

a) slobodne izolirane odsjeke, uključivo sa putem pretrčavanja,

b) pravilan i ispravan položaj svih skretnica u tome voznom putu vožnje, uključivo i skretnice u putu pretrčavanja,

c) obezbijediti bočnu zaštitu položajem zaštitnih skretnica, iskliznicama na kolosjeku ili glavnim signalima, graničnim kolosječnim signalima ili manevarskim signalima za zaštitu kolosječnog puta blokiranim da pokazuju samo signalni znak zabranjene vožnje,

d) obezbijediti čeonu zaštitu, tj. da su glavni signali, granični kolosječni signali ili manevarski signali za zaštitu kolosječnog puta za suprotne vožnje blokirani da pokazuju samo signalni znak zabranjene vožnje, i

e) zaštititi put vožnje od svih manevarskih ili voznih puteva vožnje koji se sijeku sa postavljenim.

(2) Put vožnje treba da se automatski obrazuje pritiskom na odgovarajuće kolosječne tastere tabloa (ili odgovarajućom manipulacijom mišem/tastaturom) po principu "start-cilj". Pri tome je potrebno šemotehnički obezbijediti izvršenje date komande na način da će se sve skretnice preko kojih se vozi kao i sve zaštitne skretnice i iskliznice automatski, po unaprijed utvrđenom redosljedu, postaviti u odgovarajući pravilan položaj za dati put vožnje. Neizolirane skretnice, kao i skretnice puta pretrčavanja preko kojih bi se vozilo uz jezičak, moraju prije davanja komande biti pojedinačno postavljene u pravilan položaj.

(3) Za puteve vožnji koji se mogu ostvariti sa više varijanti u voznom dijelu ili dijelu puta pretrčavanja, prije zadavanja komande za automatsko obrazovanje puta vožnje, moraju se pojedinačno postaviti u odgovarajući pravilan i ispravan položaj one skretnice koje su odlučujuće za izbor željene varijante.

(4) Ako je bila zadana komanda za pojedinačno postavljanje neke skretnice, a odmah zatim i komanda za automatsko obrazovanje puta vožnje koji obuhvata i ovu skretnicu, automatska komanda smije stupiti u dejstvo tek po izvršenju komande za pojedinačno postavljanje skretnice.

(5) Davanjem komande za automatsko obrazovanje nekog puta vožnje mora biti isključena mogućnost davanja komande za pojedinačno postavljanje skretnica u okviru tog puta vožnje.

(6) Izvršenje komande za automatsko obrazovanje voznog puta vožnje ne smije biti moguće:

a) ako nisu ispunjeni uslovi nezauzetosti izoliranih kolosječnih, skretničkih i drugih odsjeka u putu vožnje, i

b) ako je neka od skretnica puta vožnje presječena ili ako je neki elemenat tog puta vožnje u kvaru.

(7) Zadata komanda za obrazovanje voznog puta vožnje mora automatski da se poništi ako nije izvršena u vremenu od 30-60 sekundi.

Član 27.
(Zabravljenje skretnica)

(1) Prije zabravljenja voznog puta vožnje mora se šemotehnički ispitati da li su sve skretnice tog puta vožnje u pravilnom i ispravnom položaju, kao i da li su svi odgovarajući izolirani odsjeci slobodni.

(2) Kod puteva vožnji ulaza, izlaza i prolaza vozova sve skretnice preko kojih se vozi moraju biti zabravljene, što je preduslov za postavljanje odnosnog glavnog signala u položaj "slobodno". Zabravljenje se vršiti automatski zadavanjem komande za obrazovanje voznog puta vožnje.

(3) Zabravljene skretnice u postavljenom putu vožnje ostaju u tom stanju sve dok se ne završi vožnja preko njih, odnosno dok se ne ispune ostali uslovi za njihovo razrješenje.

(4) Zaštitne skretnice i skretnice u putu pretrčavanja postavljenog voznog puta vožnje ulaza, izlaza i prolaza vozova moraju zauzimati određeni pravilan položaj za datu vožnju, pri čemu moraju biti uslovno zabravljene (uslovi za njihovo razrješenje se razlikuju).

Član 28.
(Razrješenje skretnica)

(1) Do automatskog razrješenja zabravljenih skretnica smije doći nakon što se šemotehnički potvrdi sljedeće:

a) da je izolirani odsjek ispred odnosne skretnice prvo bio zauzet (kolosječni relej otpušten) a zatim oslobođen (kolosječni relej privučen),

b) da je izolirani odsjek odnosne skretnice prvo bio zauzet a zatim oslobođen, i

c) da je naredni izolirani odsjek, posmatrano u smjeru kretanja voza, zauzet (kolosječni relej otpušten).

(2) Do automatskog razrješenja uslovno zabravljenih skretnica u voznim putevima vožnji ulaza, izlaza i prolaza vozova smije doći nakon što se šemotehnički provjeri da je prethodno oslobođen dio puta vožnje štićen zaštitnom skretnicom.

(3) Šinska strujna kola prostornih odsjeka u okviru pružnog bloka ne smiju učestvovati u razrješenju puta vožnje.

Član 29.
(Razrješenje voznog puta vožnje)

(1) Razrješenje zabravljenog puta vožnje vrši se automatski od strane samog voza.

(2) Vozni put vožnje se razrješava postepeno, zauzimanjem i potom oslobađanjem izoliranih odsjeka u smjeru kretanja voza, prema geografskom redosljedu tj. od starta ka cilju.

(3) Put pretrčavanja postavljenog voznog puta vožnje se razrješava kada je razrješen vozni put vožnje, sa vremenskom zadrškom od 30 sekundi. Ako se vozni put vožnje razrješava prisilno, onda ove zadrške nema, ali se ova radnja mora posebno registrirati.

(4) SS uređaj mora da omogući razrješenje postavljenog nezabravljenog puta vožnje sa upotrebom dva tastera (ili zadavanjem odgovarajuće komande mišem ili tastaturom), pri čemu se ova manipulacija ne mora registrirati.

(5) SS uređaj mora da omogućiti prinudno razrješenje zabravljenog puta vožnje sa upotrebom dva tastera (ili zadavanjem odgovarajuće komande mišem ili tastaturom), pri čemu se ova manipulacija mora posebno registrirati.

(6) Za vraćanje glavnog signala iz položaja "slobodno" u položaj "stoj" u slučaju kakve hitne potrebe, mora se na postavnici predvidjeti poseban grupni taster za signal "stoj" koji se ima jednovremeno pritisnuti sa odgovarajućim tasterom signala. U slučaju elektronskog SS uređaja, predvidjeti posebnu komandu za ovu manipulaciju.

Član 30.
(Obrazovanje manevarskog puta vožnje)

(1) Postavljanje manevarskog puta vožnje nije zavisno od stanja izoliranih odsjeka na putanji manevarske vožnje (da li su zauzeti ili slobodni).

(2) Skretnice u manevarskom putu vožnje moraju biti zabravljene i trajno kontrolisane u odgovarajućem pravilnom i ispravnom položaju za datu manevarsku vožnju, tako da se u slučaju gubitka kontrole skretnice u manevarskom putu vožnje, u roku od 1 sekunde moraju automatski uključiti crvene sijalice na graničnim kolosječnim ili manevarskim signalima koji štite skretnicu.

(3) Skretnice u bočnoj zaštiti manevarskog puta vožnje moraju biti zabravljene i trajno kontrolisane u štitnom položaju prema datoj manevarskoj vožnji, tako da se u slučaju gubitka kontrole štitnog položaja skretnice bočne zaštite, u roku od 1 sekunde moraju automatski uključiti crvene sijalice na graničnim kolosječnim ili manevarskim signalima koji štite skretnicu.

(4) Izolovani odsjeci u području bočne zaštite moraju biti slobodni, što je jedan od uslova za postavljanje manevarskog puta vožnje. Promjena stanja (zauzeće ili greška) izolovanog odsjeka u bočnoj zaštiti, mora u roku od 2 sekunde postaviti manevarski ili granični kolosječni signal skretnice u pojam zabranjene vožnje (zabrana manevrisanja).

(5) Manevarski put vožnje treba se obrazovati istovremenim pritiskom na taster manevarskog signala kod koga vožnja počinje i na taster manevarskog signala kod koga se vožnja završava. Kod elektronskog SS uređaja koristi se isti princip, uz zadavanje odgovarajuće komande za postavljanje manevarskog puta vožnje.

(6) Ako se manevarska vožnja završava na staničnom kolosjeku, tada se umjesto tastera završnog manevarskog signala ima pritisnuti taster odnosnog kolosjeka.

(7) Ako se manevarska vožnja završava na odsjeku pruge između ulazne skretnice i ulaznog signala, tada se umjesto tastera završnog manevarskog signala treba pritisnuti na grupni izlazni taster.

(8) Kod manevarskih puteva vožnji, sve skretnice moraju biti automatski pritvrđene dolaskom manevarskog signala u položaj dozvoljene vožnje i one moraju ostati u tom pritvrđenom položaju sve dok je odnosni manevarski signal u položaju dozvoljene vožnje.

Član 31.
(Razrješenje skretnica manevarskog puta vožnje)

(1) Razrješenje skretnica u manevarskim putevima vožnje nastaje vraćanjem manevarskog signala u pojam zabranjene vožnje. Preveženi manevarski put vožnje razrješava se pod sljedećim uslovima:

a) manevarski put vožnje se razrješava sa oslobađanjem prevezenog izolovanog odsjeka,

b) pri izvršenju manevarske vožnje, izolirani odsjeci u manevarskom putu vožnje moraju biti zauzimani i oslobađani u pravilnom redosljedu, i

c) izolirani odsjek u području bočne zaštite se razrješava zajedno sa razrješenjem skretnice ili ukrštaja, kojem je davao bočnu zaštitu.

(2) Skretnica u bočnoj zaštiti manevarskog puta vožnje se razrješava istovremeno sa skretnicom kojoj daje bočnu zaštitu.

POGLAVLJE VIII

NAČINI OBEZBJEĐENJA PUTA VOŽNJE

Član 32.
(Uslovi za obezbjeđenje puta vožnje)

Svaki put vožnje mora sadržati u sebi i sve elemente obezbjeđenja date vožnje od ugrožavanja sa boka, sa čela i sustizanja (zaštitne skretnice, iskliznice, glavni signali opasnih vožnji, manevarski signali).

Član 33.
(Zaštita od sustizanja)

Zaštita od sustizanja se mora ostvariti automatskim prelaskom signala kraj kojeg je voz prošao iz položaja "slobodno", u položaj "stoj", i to:

a) kod izlaza vozova pri nailasku voza na izolirani odsjek prve ulazne skretnice, i

b) kod ulaza vozova pri nailasku voza na prvi izolirani odsjek koji počinje najmanje 50 metara iza ulaznog signala.

Član 34.
(Čeona zaštita)

(1) Ne smije biti moguće jednovremeno obrazovanje dva puta vožnje koji bi bili identični po pravcu a različiti samo po smjeru vožnje (zabrana jednovremenih ulaza iz suprotnih pravaca, zabrana jednovremenog ulaza i izlaza sa nekog kolosjeka).

(2) Čeona zaštita od opasnih vožnji koje ugrožavaju čelo datog kretanja voza mora se izvesti zaštitnom skretnicom na svim mjestima gdje to omogućavaju skretničke veze. U ostalim slučajevima ova zaštita se mora izvesti signalima.

(3) Čeona zaštita za vozni put vožnje se obezbjeđuje na sljedeći način:

a) glavnim, graničnim kolosječnim ili manevarskim signalom za zaštitu kolosječnog puta vožnje iz smjera suprotnog postavljenom voznom putu vožnje, na kome mora biti upaljena crvena svjetiljka (signalni znak "stoj" i "zabrana manevrisanja"), i

b) sa zaštitnim skretnicama postavljenim i blokiranim u štitnom položaju.

Član 35.
(Bočna zaštita)

(1) Bočna zaštita ima za svrhu da zaštiti dati put vožnje od ugrožavajućih bočnih kretanja drugih vozova, manevarskih sastava i nepravilno potisnutih ili odbjeglih vozila.

(2) U cilju ostvarenja bočne zaštite, uređajem mora biti onemogućeno obrazovanje dva ili više puteva vožnji koji bi se dodirivali ma u jednoj tačci na cijeloj njihovoj dužini, uključujući i put pretrčavanja.

(3) Bočna zaštita voznog puta vožnje se obezbjeđuje na sljedeći način:

a) sa zaštitnim skretnicama postavljenim i blokiranim u štitnom položaju,

b) sa iskliznicama postavljenim i blokiranim na kolosjeku,

c) sa glavnim, graničnim kolosječnim ili manevarskim signalima za zaštitu kolosječnog puta vožnje, na kojima mora biti upaljena crvena svjetiljka (signalni znak "stoj" i "zabrana manevrisanja"), i

d) dio kolosjeka između skretnice ili ukrštaja u prevoženom voznom putu vožnje i elementa koji daje bočnu zaštitu mora biti slobodan.

(4) Kod bočne zaštite glavnim signalima priključaka na otvorenoj pruzi (rasputnice, priključci industrijskih pruga, ukrštanje pruga), glavni signali koji štite datu vožnju se postavljaju tako da je između tačke ugrožavanja (međik odvojne skretnice, ukrštaj i itd.) i odnosnog glavnog signala osiguran razmak od najmanje 100 m, odnosno 200 m ako je pruga u padu prema skretnici.

(5) Ako su uslovi vidljivosti nepovoljni ili ako za to postoje i drugi opravdani razlozi, razmak iz prethodnog stava se može povećati i do 400 m, u kom slučaju svi signali moraju imati predsignale. Izuzetno, kod sporednih i industrijskih pruga može se odustati od predsignala ako su uslovi vidljivosti vrlo povoljni ili ako postoji zaštitna skretnica sa hvatačima.

Član 36.
(Zaštitne skretnice)

(1) Ako u nekim slučajevima ne postoji podesna skretnica za ostvarenje zaštite, a terenske i saobraćajne prilike su takve, da se ne može zadovoljiti prostijom zaštitom (npr. samo signalom), niti se zaštita smije izvesti iskliznicom, tada treba razmotriti ugradnju posebne zaštitne skretnice.

(2) Za zaštitu nekog puta vožnje moraju se, gde god je to moguće, koristiti postojeće skretnice kao zaštitne. Ako se ista zaštita može izvesti sa dvije ili više skretnica, tada se kao zaštitna skretnica treba uzimati ona skretnica, koja omogućava najveći broj istovremenih puteva vožnji.

(3) Zaštitne skretnice (postojeće ili nove) treba izabrati tako da se između štićenog puta vožnje i zaštitne skretnice ne može nalaziti neko vozilo. Ako se ovaj uslov ne može ispuniti, tada se ovaj prostor mora izolirati, kako bi se mogla izvršiti provjera zauzetosti tog prostora prilikom postavljanja štićenog puta vožnje.

(4) Kod svih priključaka na otvorenoj pruzi mora biti predviđena bočna zaštita glavnim signalima, zaštitnim skretnicama i iskliznicama pri čemu iskliznice dolaze u obzir samo ukoliko se radi o zaštiti od vozila koja stoje na nekom industrijskom kolosjeku, koji je u usponu ka pruzi.

(5) Ako se na nekom od glavnih kolosjeka stanice nalazi skretnička veza na korisnom dijelu kolosjeka (između izlaznih signala), tada se mora obavezno izvršiti zaštita glavnih kolosjeka zaštitnom skretnicom. Izuzetno, ukoliko nema skretnice, koja bi se mogla koristiti kao zaštitna, a skretnička veza vodi ka nekom sporednom magacinskom kolosjeku, za bočno osiguranje može se primjeniti iskliznica.

(6) Ako zaštitna skretnica štiti dva istovremeno dozvoljena puta vožnje svojim suprotnim položajima, tada takva skretnica ulazi automatski kao zaštitna skretnica za put vožnje koji se prvi obrazuje. Za drugi istovremeni put vožnje ova skretnica se kontroliše samo u pogledu zauzetosti izolovanog skretničkog odsjeka. Međutim, odmah po razrješenju prvog puta vožnje, treba se u slučaju da je obrazovan drugi put vožnje, pojaviti na postavnici zahtjev za njeno pojedinačno prekretanje u položaj zaštite za ovaj drugi put vožnje.

(7) Zaštitne skretnice se uvijek moraju nalaziti položaju koji pruža zaštitu važnijim putevima vožnje.

Član 37.
(Put pretrčavanja)

(1) Put pretrčavanja ulazi u sastav samog ulaznog puta vožnje kao zaštita tog ulaza od ugrožavanja u skretničkoj i kolosječnoj zoni iza izlaznog signala za slučaj da se voz iz bilo kojih razloga nije mogao zaustaviti pred njegovim izlaznim signalom u položaj "stoj".

(2) Put pretrčavanja obuhvata i zahtijeva: određene pravilne i ispravne položaje svih skretnica preko kojih bi voz u slučaju pretrčavanja vozio uz jezičak, kao i svih onih zaštitnih skretnica koje bi mogle ugroziti sa boka jedno takvo pretrčavanje; stanje nezauzetosti svih skretničkih i kolosječnih odsjeke u zoni pretrčavanja; aktivirane uređaje osiguranja putnih prelaza u zoni puta pretrčavanja, ukoliko je to izričito traženo kao potrebno s obzirom na mjesne prilike i stepen ugroženosti (položaj branika, nagib pruge, uslovi vidljivosti, jačina željezničkog i drumskog saobraćaja i sl.).

(3) Vozni put vožnje i odgovarajući put pretrčavanja se ne mogu postaviti na odsjeku koji je već "obilježen" kao dio nekog drugog puta vožnje ili puta pretrčavanja ili manevarskog puta vožnje.

(4) U putu pretrčavanja se ne smije nalaziti nijedna iskliznica.

(5) Redovna dužina puta pretrčavanja određuje se za svaki pojedini slučaj u zavisnosti od mjesnih i saobraćajnih prilika (nagiba pruge, dužine zaustavnog puta itd.), jačine saobraćaja i manevarskog rada u stanici, odnosno stepena ometanja tih kretanja u zoni puta pretrčavanja.

(6) Pod normalnim okolnostima dužina puta pretrčavanja treba da iznosi od 100-200 m, ne duži od 300 m. U izvjesnim slučajevima, kada je to potrebno iz saobraćajnih razloga i zbog što manjeg ometanja procesa rada u stanici, može se ovaj put pretrčavanja uzeti kraći od 100 m, ali ne ispod 50 m.

(7) Kod puteva vožnji za prolaz vozova put pretrčavanja ima u cjelini biti obuhvaćen putem vožnje izlaza.

(8) U slučajevima kada se za neki dati put vožnje ulaza mogu prema kolosječnoj situaciji izabrati više različitih puteva pretrčavanja, onda uređajem treba omogućiti da se prema potrebi i saobraćajnoj situaciji na izlaznom kraju stanice može ostvariti bilo koji od njih.

(9) Sve skretnice puta vožnje sa vožnjom uz jezičak kao i zaštitne skretnice u putu pretrčavanja moraju biti uslovno zabravljene putem vožnje prema datim uslovima za njihovo razrješenje. Sve ostale skretnice i izolirani odsjeci puta pretrčavanja moraju biti kontrolisani strujnim kolom ulaznog signala u položaju "slobodno", za sve vrijeme dok je ovaj u tom položaju.

(10) Put pretrčavanja može voditi na slijepi kolosjek samo ako je ovaj dug najmanje 100 m, računajući od izlaznih signala do kraja slijepog kolosjeka i ako je slijepi kolosjek redovno slobodan, i kontrolisan u pogledu zauzeća. U tom slučaju slijepi kolosjek mora da bude izrađen u potrebnoj dužini, sa potrebnim nagibom i sa zasutim pješčanim krajem radi sigurnog zaustavljanja voza u pokretu.

(11) Ukoliko neki postojeći slijepi kolosjek ne ispunjava uvjete iz prethodnog stava, tada se on ne smije koristiti za ovu svrhu a skretnica koja vodi na slijepi kolosjek mora biti uslovno zabravljena u putu vožnje u suprotnom položaju.

POGLAVLJE IX

KONTROLA STANJA SS UREĐAJA NA POSTAVNICI

Član 38.
(Opći uslovi)

(1) Na postavnici/monitoru moraju biti pokazivani odgovarajućim svjetlosnim pokazivačima:

a) položaj svih skretnica kao i stanje istih u pogledu njihovog blokiranja u okviru puteva vožnji: zauzetosti od strane vozova; presjecanja i eventualno datog ovlasti za posluživanje skretnica na licu mjesta,

b) stanje svih signala,

c) stanje zauzeća izoliranih odsjeka,

d) stanje obrazovanja, blokiranja, zauzeća i razrješavanja puteva vožnji,

e) položaj putoprelaznih branika u rejonu stanice,

f) traženje i davanje privola u vezi sa APB i MZ za označavanje smjera kretanja;

g) pokazivanje kvarova i smetnji, koja imaju biti praćena i sa odgovarajućim akustičnim alarmnim signalom. Ovaj akustični signal može biti isključen poslije njegove pojave pritiskom na poseban taster pri čemu ne smije biti isključen svjetlosni pokazivač smetnje i kvara, i

h) kod stanica koje nisu uključene u međustaničnu zavisnost ili automatski pružni blok, potrebna je indikacija nailaska voza ispred signala na 80 m.

(2) Kod elektronskih postavnica, pored navedenih pokazivača obavezni su i sljedeći indikatori:

a) indikacija stanja napojnog uređaja odnosno njegovih funkcionalnih cjelina,

b) indikacija neispravne izolacije IT sistema zaštite,

c) indikacija vrste ulaznog napona (distributivna mreža, kontaktna mreža/dizel agregat, AKU baterija), i

d) indikacija o naponu na signalima (dnevni ili noćni napon), kao i ostale indikacije i funkcije prethodno usaglašene između proizvođača opreme i UI.

(3) Dokument kojim se definira prikaz (indikacije) mogućih stanja spoljnih i unutrašnjih elemenata SS uređaja na monitoru elektronske postavnice, prikaz stanja puteva vožnji, definiraju moguće komande u sistemu elektronskog osiguranja i način zadavanja istih, uslovi i međusobne zavisnosti, način dijagnosticiranja grešaka i dr., naziva se CRS (Customer Requirement Specifications). CRS predlaže isporučilac opreme a prilaagođava i odobrava UI. Nakon odobravanja, CRS se preslikava u softver elektronske postavnice.

(4) Kod elektronskih SS uređaja, indikacije stanja pojedinih elemenata (skretnice, iskliznice, lokalni rad, putevi vožnje i dr.) se mogu razlikovati od indikacija opisanih u nastavku ovih tehničkih uslova.

Član 39.
(Indikacija stanja skretnice)

(1) Položaj skretnice u kome se ona nalazi treba se pokazivati mirnom žutom svjetlošću na odgovarajućem pokazivaču položaja skretnice.

(2) Davanje komande za postavljanje neke skretnice mora se pokazivati na pokazivačima položaja skretnice gašenjem onog pokazivača položaja skretnice u kome se skretnica nalazila u trenutku davanja komande i pojavom treptajuće žute svjetlosti u pokazivaču položaja u koji skretnica treba da se postavi.

(3) Prelazni položaj jezičaka skretnice, tj. položaj u kome skretnica nije ni u jednom od krajnjih položaja, treba se pokazivati na pokazivačima položaja na isti način kao i kod davanja komande za postavljanje.

(4) Zauzeće izolovanog skretničkog odsjeka treba se pokazivati pojavom crvene svjetlosti u odgovarajućem pokazivaču položaja skretnice umjesto žute svjetlosti.

(5) Presjecanje skretnice treba biti pokazano gašenjem pokazivača položaja, pojavom trepćuće svjetlosti u pokazivaču stanja, kao i pojavom signala alarma.

Član 40.
(Indikacija puteva vožnji)

(1) Davanje komande za obrazovanje nekog puta vožnje mora biti pokazano na kolosječnoj šemi postavnice pojavom žute trepćuće svjetlosti u pokazivaču kolosjeka. Svaki kolosječni odsjek koji učestvuje u formiranju datog puta vožnje treba imati svoj posebni pokazivač kolosjeka.

(2) Po završenom obrazovanju datog puta vožnje i njegovom zabravljenju ili pritvrđenju, mora se na pokazivačima kolosjeka pojaviti mirna žuta svjetlost.

(3) Kako u put vožnje ulazi i odsjek pruge između ulazne skretnice i ulaznog signala, to se i ovi odsjeci moraju opremiti sa pokazivačima stanja koji pri zadavanju komande pokazuju trepćuću svjetlost a po završenom obrazovanju i obezbjeđenju puta vožnje, mirnu svjetlost.

(4) Kod davanja komande za manevarske puteve vožnje mora se u pokazivačima kolosjeka javljati trepćuća plava svjetlost, a kod završenog obrazovanja i obezbjeđenja manevarskog puta, mirna plava svjetlost.

(5) Zauzeće ulaznog izolovanog odsjeka i izolovanog odsjeka kolosjeka treba se pokazati pojavom crvene svjetlosti u odgovarajućim pokazivačima.

Član 41.
(Indiktori smjera vožnje)

(1) Na kolosječnoj šemi postavnice/monitora na linijama koje predstavljaju prugu moraju postojati i pokazivači smjera (ulaza i izlaza). Ovaj pokazivač se sastoji iz dvije sastavljene strelice sa pravcem ulaza i sa pravcem izlaza, koje su kod datog puta vožnje osvijetljene isto kao i pokazivači kolosjeka.

(2) Obrazovani i obezbijeđeni put vožnje treba, prema naprijed navedenom, biti pokazivan jednovremenim žutim osvjetljenjem sljedećih pokazivača:

a) kod ulaza: ulaznom polovinom pokazivača smjera, pokazivačem stanja odsjeka između ulazne skretnice i svih pokazivača kolosjeka u putu vožnje, skupa sa pokazivačima položaja i stanja skretnica puta vožnje, i

b) kod izlaza: kao pod a) ali sa izlaznom polovinom pokazivača smjera.

Član 42.
(Indiktori stanja signala)

(1) Položaj signala mora se kontrolirati pomoću pokazivača signala na postavnici/monitoru sa koje se upravlja signalima kao i svih onih postavnica koje ih mogu vraćati u slučaju potrebe u položaj "stoj".

(2) Signalna slika "stoj" mora se na pokazivaču odnosnog signala ponoviti u cjelini, dok se signalna slika "slobodno" na signalu može pokazivati na pokazivaču samo jednom zelenom pokaznom sijalicom bez obzira na broj i kombinaciju signalnih svjetlosti za pokazivane signale "slobodno" na signalu.

(3) Svaki kvar na nekom od signala, kao na primjer gašenje nekog od signala, paljenje pomoćne crvene svjetlosti, neispravnost strujnog kola pomoćne crvene svjetlosti i dr., mora se pokazati na postavnici trepćućom crvenom svjetlošću u pokazivaču toga signala i uključenjem alarma. Ako se poslije gašenja crvene svjetlosti nije aktivirala pomoćna crvena svjetlost, ili ako se i sama pomoćna svjetlost ugasila, ugasiće se i pokazna sijalica odnosnog pokazivača u postavnici, ali se pri tome mora uključiti alarm.

(4) Alarmni signal se treba sastojati iz akustičnog i optičkog znaka. Akustični znak se daje zvonom, a optički crvenom impulsnom svjetlošću. Akustični znak može da se isključi tasterom, ali samo pod uslovom da je optički znak ostao i dalje u pokazivaču alarma. U slučaju gašenja optičkog znaka dešava automatski, tada mora ponovo da se uključi akustični znak. Signal alarma se isključuje uklanjanjem smetnje koja ga je prouzrokovala.

POGLAVLJE X

TEHNIČKI I FUNKCIONALNI USLOVI ZA SIGNALE

Član 43.
(Vrste signala i signalizacija)

(1) Svi signali koji se primjenjuju u električnim sigurnosnim uređajima po ovim propisima moraju biti svjetlosni signali.

(2) Pod signalima u smislu ovih propisa podrazumjevaju se svi glavni signali (ulazni, izlazni, prostorni), njihovi predsignali, brzinski, pravčani i drugi pokazivači, signali na spuštalicama, manevarski signali i putoprelazni signali koji dolaze u obzir za primjenu kod električnih sigurnosnih uređaja u cilju obezbjeđenja i regulisanja ulaza, izlaza i prolaza vozova i drugih kretanja u stanicama.

(3) Svi signali primjenjeni u električnim sigurnosnim uređajima moraju u pogledu signalnih slika i njihovih znakova odgovarati prema Signalnom pravilniku ŽS BiH.

(4) U istoj stanici ne smiju postojati istovremeno svjetlosni i mehanički signali. Izuzeci od navedenog stava su privremenog karaktera i regulisani su posebnim Uputstvima nadležnog UI.

(5) Predsignal nekog svjetlosnog signala mora uvijek biti svjetlosni.

(6) Stanični i prostorni signali na cijelom odsjeku pruge opremljenom automatskim pružnim blokom i telekomandom, moraju biti isključivo svjetlosni.

Član 44.
Upotreba signala

U električnim sigurnosnim uređajima, moraju biti primjenjivani signali u onom obimu, na onaj način i za onu svrhu, kako je to propisano u važećim propisima ŽS BiH:

a) Signalnim pravilnikom;

b) Saobraćajnim pravilnikom;

c) Posebnim propisima ŽSBiH za montažu i primjenu pojedinih vrsta signala; i

d) Ovim propisima.

Član 45.
(Opći propisi za signale)

(1) Svi signali jednog službenog mjesta osiguranog sigurnosnim uređajima u smislu ovih propisa moraju biti u takvoj međusobnoj prinudnoj zavisnosti, da se sa njima istovremeno ne mogu dozvoljavati vožnje koje bi se međusobno ugrožavale. Osim toga, svaki signal mora biti u odgovarajućoj prinudnoj zavisnosti sa elementima puteva vožnje za koji on važi (skretnica, iskliznica, manevarski signali, branici, kontrola zauzetosti kolosjeka i skretnica).

(2) Svaka nepravilna promjena signalnog pojma na signalu mora automatski dovesti signal u položaj pokazivanja signalnog pojma koji pruža najveću bezbjednost za saobraćaj. Sve takve promjene moraju se odmah pokazati na postavnici odgovarajućom promjenom na pokaznim elementima postavnice i uključenjem znaka alarma.

(3) Sve trepćuće svjetlosti na signalima treba da budu izvedene sa 60 treptaja u minuti uz tolerancij do ±10%. Odnos vremena osvjetljenja i tame mora da iznosi 1:1 do 1:2.

Član 46.
(Opći funkcionalni zahtjevi za signale)

(1) Postavljanje svakog signala u položaj "slobodno", mora biti moguće samo ako su pritisnuta istovremeno dva odgovarajuća tastera na komandnoj tabli, odnosno davanjem odgovarajuće komande putem miša ili tastature.

(2) Vraćanje svakog od signala u položaj "stoj", za slučaj kakve opasnosti ili potrebe mora biti moguće u bilo kom trenutku pritiskom na dva odgovarajuća tastera (od kojih je jedan predviđen kao poseban taster za tu svrhu), odnosno davanjem odgovarajuće komande putem miša ili tastature.

(3) Postavljanje predsignala u položaj "glavni signal u položaju slobodno", vrši se se automatski sa dolaskom glavnog signala u položaj "slobodno". I vraćanje predsignala u položaj "oprezno", vrši automatski sa dolaskom signala u položaj "stoj".

(4) Manevarski signali se trebaju postavljati u položaj za vožnju iz centralne postavnice ili iz spoljne postavnice u nekom skretničkom rejonu stanice, što se treba odrediti projektom za svaki pojedinačni slučaj posebno.

(5) Redovno vraćanje signala iz položaja "slobodno" u položaj "stoj", mora biti automatski u zavisnosti od kretanja voza i pod uslovima datim ovim propisima. Ponovno postavljanje signala u položaj "slobodno" je moguće samo poslije razrješenja prethodnog puta vožnje i zadavanja nove komande za obrazovanje novog puta vožnje.

(6) Glavni signal u položaju "slobodno" za neki dati put vožnje mora automatski preći u položaj "stoj", ako nastane neki od sljedećih slučajeva:

a) presječena neka od skretnica obuhvaćena datim putem vožnje ili ako su neke od skretnica, iskliznica izašle iz pravilnog i ispravnog položaja uslovljenog datim putem vožnje,

b) neki od signala koji štite dati put vožnje od opasnih vožnji nepravilno prešao u položaj kojim se ugrožava data vožnja,

c) neki od releja za kontrolu položaja skretnica, iskliznica i zaštitnih signala otkazao,

d) zauzet neki od izoliranih odsjeka obrazovanog puta vožnje, i

e) ako je došlo do kvara na uređaju za osiguranje staničnog putnog prelaza.

(7) Razrješenje puta vožnje smije da nastupi samo ako je pored ispunjenja ostalih uslova za razrješenje, šemotehnički ispitano da je odnosni glavni signal vraćen u položaj "stoj".

(8) Pojam "stoj" na signalu smije da se promijeni samo pojavom ispravnog pojma "slobodno". Ako je neko od strujnih kola signalnog pojma "slobodno" u kvaru, na signalu mora ostati pojam "stoj".

(9) Signal smije doći u položaj "slobodno", samo ako su prethodno šemotehnički ispitani u pogledu pravilnosti položaja: kolosječni releji svih skretnica, iskliznica i glavnih signala kao i kolosječni releji svih izoliranih odsjeka u datom putu vožnje. Isto tako se mora prethodno ispitati da li je ostvareno pravilno zabravljenje datog puta vožnje.

(10) Glavni signal smije da pređe na pojam "slobodno" tek kada se njegov put vožnje obrazovao i zabravio i kada su slobodni svi odsjeci puta vožnje, puta pretrčavanja i bočne zaštite. Ukoliko u voznom dijelu postoji uređaj putnog prelaza, on prethodno mora da zauzme položaj zabranjenog prelaza preko pruge.

(11) Signal sa pojma "slobodno" mora automatski da pređe na pojam "stoj" ako se neka skretnica elementa bočne zaštite tog puta vožnje presiječe ili napusti pravilan položaj, ako dođe do kvara uređaja putnog prelaza koji je u postavljenom putu vožnje, ili ako neka kontrola u okviru postavljenog puta vožnje otkaže. Ponovno postavljanje signala na "slobodno" može se izvršiti jedino ponovnim postavljanjem puta vožnje.

(12) Glavni signal mora da pređe na pojam "stoj" nailaskom vozila na sljedeći izolirani odsjek koji je udaljen najmanje 50 m iza odnosnog signala.

(13) Kod glavnih signala za pojmove "stoj" ili "slobodno" moraju postojati posebni povratni vodovi.

(14) Usljed nekog kvara ili smetnje ne smije se na signalima pojaviti signalni pojam opasniji po saobraćaj od onog koji bi signal normalno pokazivao da nije bilo kvara ili smetnje, kao što su to npr. pokazivanje pojma "slobodno" umjesto "stoj", pokazivanje pojma "slobodno u pravac" umjesto "slobodno u skretanje" kao i pokazivanje pojma veće brzine umjesto jedne određene manje brzine.

(15) Ako pri pojmu "slobodno" nastupi prekid napojne mreže (glavnog/rezervnog) kraći od 2 sekunde, signal ne smije da se prekopča na pojam "stoj". Ukoliko izostanak napajanja, traje duže od 2 sekunde, signal treba da pokaže pojam "stoj" a može da pređe na pojam "slobodno" tek po ponovnom davanju ispravne komande.

Član 47.
(Pomoćna crvena svjetlost)

(1) Ulazni i izlazni svjetlosni signali glavnih prolaznih kolosjeka moraju imati pomoćnu crvenu svjetlost koja se mora automatski uključiti u slučaju izostanka glavne crvene svjetlosti.

(2) Strujno kolo glavne i pomoćne crvene svjetlosti mora biti trajno kontrolisano u pogledu ispravnosti rada i svaka nepravilnost, odnosno, promjena stanja u njemu, mora biti odmah pokazana na postavnici odgovarajućom indikacijom i alarmom.

(3) Izuzetno, strujno kolo pomoćne crvene svjetlosti se ne mora trajno kontrolirati ako ponuđeno šemotehničko rješenje omogućava da se svaka nepravilnost u tom strujnom kolu pokaže na postavnici odgovarajućom indikacijom i alarmom najkasnije kod sledećeg rukovanja SS uređajem i ako su ispunjeni ostali uslovi iz člana 8 stav 8. ovog Pravilnika.

Član 48.
(Radno stanje signala)

(1) U radnom stanju, svjetlosni signali moraju da ispunjavaju sljedeće uvjete:

a) kada se signalu da komanda za signaliranje vožnje redovnom ili ograničenom brzinom, dotični signal i njegov predsignal moraju pokazivati komandovane signalne znake, pokazni organi ovih signala na postavnici moraju pokazivati iste znake, dok svi ostali signali u odnosnom službenom mjestu koji mogu da ugroze dati put vožnje moraju pokazivati signalni znak "stoj";

b) ako glavni signal pokazuje signalni znak "slobodno", pa se iz svog ležišta izvadi neka od sijalica ostvarenog signalnog znaka, automatski se mora uključiti sijalica za crvenu svjetlost na odnosnom glavnom signalu. Ova promjena mora se pokazati i alarmom objaviti na postavnici;

c) ako glavni signal opremljen crvenom svjetiljkom i sijalicom sa dva vlakna pokazuje signalni znak "stoj", a strujno kolo glavnog vlakna se prekine, na signalu se mora automatski uključiti pomoćno vlakno sijalice za crvenu svjetlost. Ova promjena mora se pokazati i alarmom objaviti na postavnici;

d) ako glavni signal opremljen crvenom svjetiljkom i sijalicom sa dva vlakna, pokazuje signalni znak "stoj", pa dođe do prekida i strujnog kola pomoćnog vlakna sijalice za crvenu svjetlost, ovaj prekid se mora odmah pokazati i alarmom objaviti na postavnici;

e) ako ulazni signal pokazuje signalni znak "stoj", predsignal izlaza, kada je postavljen na stubu ulaznog signala, ali na posebnoj signalnoj tabli, mora biti ugašen.

(2) Svjetlosni predsignali u procesu rada smatraju se ispravnim ako se pri redovnom pregledu i kontroli njihovog rada utvrdi da ispunjavaju sljedeće uvjete:

a) ako predsignal pokazuje signalni znak "očekuj slobodno" ili signalni znak "očekuj ograničenje brzine", pa se iz ležišta svjetiljke za zelenu svjetlost izvadi sijalica, automatski se mora uključiti sijalica svjetiljke za žutu svjetlost, što se mora pokazati na postavnici;

b) ako predsignal pokazuje signalni znak "očekuj stoj", tj. ako je uključena sijalica svjetiljke za žutu svjetlost, pa se ona izvadi iz ležišta, to se mora pokazati i alarmirati na postavnici.

(3) Svjetlosni ponavljači predsignaliranja u procesu rada smatraju se ispravnim ako se pri redovnom pregledu i kontroli njihovog rada utvrdi da ispunjavaju sljedeće uvjete:

a) ako ponavljač predsignaliranja pokazuje signalni znak "glavni signal pokazuje "slobodno"", ili signalni znak "glavni signal pokazuje ograničenje brzine", pa se izvadi sijalica svjetiljke za zelenu svjetlost, automatski se mora uključiti sijalica svjetiljke za žutu svjetlost, što se mora prikazati na postavnici;

b) ako ponavljač predsignaliranja pokazuje signalni znak "glavni signal pokazuje "slobodno"", signalni znak "glavni signal pokazuje ograničenje brzine", ili signalni znak "glavni signal pokazuje "stoj"", pa se izvadi sijalica svjetiljke za bijelu svjetlost, automatski se moraju ugasiti sijalice ostalih svjetiljki, tako da ponavljač predsignaliranja ostaje neosvjetljen;

c) ako se ponavljaču predsignaliranja, koji pokazuje signalni znak "glavni signal pokazuje "stoj"" izvadi sijalica svjetiljke za žutu svjetlost, to se mora pokazati na postavnici.

Član 49.
(Uslovi za rukovanje pozivnim signalom 12a/12b)

(1) Ulazni signali moraju biti opremljeni pozivnim signalima. Pozivni signal je redovno ugašen i smije se pojaviti na ulaznom signalu samo ako je ulazni signal u položaju "stoj" (crvena svjetlost) i kada je čelo voza udaljeno ispred signala najviše 80 metara.

(2) Davanje pozivnog signala treba se u izvjesnim slučajevima, gdje je to iz mjesnih i sigurnosnih razloga potrebno, usloviti ispravnim ili pritvrđenim položajem skretnica obrazovnog puta vožnje ali nikako uz uslov nezauzetosti izoliranih odsjeka.

(3) Jednovremeno davanje pozivnih signala u nekoj stanici smije biti moguće samo ukoliko je kolosječnom situacijom i uređajem osigurano da se njihovi putevi vožnje međusobno ne ugrožavaju.

(4) Pozivni signal treba se automatski isključiti kada prođe 3090 sekundi od njegovog davanja.

Član 50.
(Zavisnost pokazivanja glavnog signala i predsignala)

(1) Zavisnost između glavnog signala i njegovog predsignala mora biti takva, da se na predsignalu javlja automatski onaj pojam, koji odgovara pojmu koji je na njegovom glavnom signalu. Svaka promjena u položaju glavnog signala mora izazvati odgovarajuću promjenu u pokazivanju predsignala.

(2) Predsignal ne smije nikad ostati u položaju "slobodno", ako se glavni signal nalazi u položaju "stoj".

(3) Predsignal koji bi bio postavljen na stubu glavnog signala, koji se nalazi ispred njegovog glavnog signala (kao napr. izlazni predsignal na stubu ulaznog signala), mora biti neosvjetljen za sve vrijeme dok je glavni signal, na čijem stubu je predsignal, u položaju "stoj".

Član 51.
(Manevarski signali)

(1) Manevarski signal za zaštitu kolosječnog puta ugrađuje se za svaki kolosjek desno ispred izolovanog sastava odnosno skretnice. Ovi signali su svjetlosni i moraju biti u zavisnosti sa skretnicama. U slučaju potrebe, ovi signali mogu se ugraditi u podnožju stuba izlaznog signala. Ako nastane potreba da se manevarski signal za zaštitu kolosječnog puta postavi na visokom signalnom stubu na mjestu gdje nema glavnog signala, onda treba postaviti granični kolosječni signal na visokom stubu.

(2) Redovan signalni znak manevarskog signala za zaštitu kolosječnog puta je signalni znak "manevrisanje zabranjeno". Signalni znak "manevrisanje zabranjeno" naređuje da je dalja vožnja od ovog signala zabranjena.

(3) Signalni znak "manevrisanje slobodno" dozvoljava manevarskom osoblju, odnosno mašinovođi nepraćene lokomotive vožnju do narednog manevarskog signala, odnosno do signalnog znaka "granica manevarskih vožnji", ili do kola na kolosjeku. Ovim signalnim znakom ne može se naređivati polazak voza.

(4) Signalni znak "manevrisanje slobodno" dat manevarskim signalom kod izlaznog signala važi za manevarske vožnje samo ukoliko glavni signal pokazuje signalni znak "stoj".

(5) U obezbijeđenom putu vožnje voza svi manevarski signali za zaštitu kolosječnog puta moraju pokazivati signalni znak "manevrisanje slobodno". Na susjednim kolosjecima sa kojih se može ugroziti dati put vožnje vozu ovi signali moraju pokazivati signalni znak "manevrisanje zabranjeno".

(6) Kada se vozu dozvoljava ulazak u stanicu signalnim znakom 12a: "oprezan ulazak u stanicu sa 20 km/h", manevarski signali za zaštitu kolosječnog puta u putu vožnje voza moraju pokazivati signalni znak "manevrisanje slobodno".

(7) Postavljanje manevarskog signala na "slobodno" smije uslijediti tek poslije postavljanja skretnica manevarskog puta u pravilan položaj i ispunjenja ostalih uslova obezbjeđenja date vožnje.

(8) Manevarski signali se moraju automatski vraćati iz signalnog pojma za dozvoljenu vožnju u signalni pojam zabranjene vožnje:

a) oslobođenjem puta vožnje manevarskog signala, pri čemu se prethodno šemotehnički mora provjeriti redosljed zauzeća prevezenog puta vožnje;

b) davanjem neke druge komande koja isključuje postavljeni put vožnje, ukoliko data vožnja nije već otpočela;

c) pritiskom na taster (davanjem komande) za postavljanje manevarskog signala u pojam zabranjene vožnje.

(9) Postavljanje manevarskog signala za pojam dozvoljene vožnjene smije biti moguće, ako se u njegovom putu vožnje nalazi iskliznica, sve dok se šemotehnički ne ispita da li je iskliznica u položaju van šine. S druge strane, iskliznica se smije vratiti na šinu tek kada je šemotehnički ispitano da je manevarski signal prešao u signalni pojam zabranjene vožnje.

(10) Projektom osiguranja se treba za svaki pojedini slučaj detaljno obraditi najoptimalniji raspored manevarskih signala, njihov međusobni odnos i odnos prema glavnim signalima i putevima vožnje kao i odrediti uvjete rada i projektovanih prinudnih zavisnosti.

Član 52.
(Strukovne norme za signale)

(1) Svjetlosni signali se sastoje od temelja, signalnog stuba, table sa signalnim svjetiljkama, zaštitne korpe i signalnog ormarića sa uloškom. Oblik i osnovne mjere za svjetlosni signal propisane su strukovnim normama:

a) Signal sa 3 svjetiljke strukovnom normom-S1.003;

b) Signal sa 4 svjetiljke strukovnom normom S1.004;

c) Signalne svjetiljke s punom lećom Ø 136 mm - S2.009;

d) Svjetlosni signali - S3.002:;

e) Za granični kolosječni signal - S1.020;

f) Za manevarski signal za zaštitu kolosječnog puta S1.025.

Član 53.
(Konstruktivni uslovi za signalne ormariće)

(1) Signalni ormarić je predviđen za ugradnju izvršno kontrolnog organa za upravljanje i kontrolu signala, te za smještaj interfejsa za priključenje pružnih baliza induktivnog sistema za prenos informacija pruga-voz sa pružnim balizama 500 Hz i kombinovanih baliza 1000/2000 Hz.

(2) Mogu se ponuditi i druga rješenja za smještaj gore navedenih elemenata vodeći računa o dozvoljenim gabaritnim mjerama u slobodnom profilu na mjestu ugradnje signala i raspoloživom prostoru u ormarićima na signalima, kao i mjerama kućišta manevarskog signala za zaštitu kolosječnog puta, pošto te dimenzije uslovljavaju gabarite ugrađenih kontrolno upraviteljkih elemenata signala.

(3) Signalni ormari za smeštaj dijelova opreme na signalima moraju biti opremljeni bravom sa ključem.

Član 54.
(Konstruktivni uslovi za signalne stubove)

(1) Signalni stub treba biti konstruisan i usađen tako da zajedno sa signalnim glavama može izdržati maksimalno opterećenje pri brzini vjetra od 50 m/s, bez pojava takvih pomjeranja signalnih glava koje bi imale za posljedicu gubljenje ili slabljenje vidljivosti signala.

(2) Signalni stub se betonira u posebne betonske temelje vodeći računa o uslovu iz prethodnog stava.

(3) Signalni stub mora biti opremljen penjalicama i osiguranom platformom za rad na signalnoj glavi.

(4) Konstrukcijom signalnog stuba treba riješiti i zaštitu privoda kabla do signalne glave.

(5) Stub patuljastih manevarskih signala treba biti od cijevi, a kućište istih od lima ili liva otpornog na udare.

(6) Svi metalni dijelovi signala moraju biti na pouzdan način osigurani od rđanja i atmosferskih uticaja.

Član 55.
(Konstruktivni uslovi za signalne table)

(1) Signalne table moraju biti izrađene od lima debljine najmanje 2 mm sa pojačanjima od ugaonog gvožđa.

(2) Signalne table moraju u načelu biti tako dimenzionisane i takvih geometrijskih oblika da se na njima mogu montirati po određenom, rasporedu sve signalne svjetiljke jednog datog signala, obezbjeđujući pri tome:

a) oblikom table ostvarenje što upadljivije razlike između vrste signala, naročito između glavnog signala i predsignala, kao i između glavnih signala i manevarskih signala i između signala i pravčanih ili brzinskih pokazivača,

b) ostvarenje potrebnog razmaka između svjetiljki koje istovremeno svijetle na signalnoj glavi tako da se one mogu jasno i nedvosmisleno uočavati najmanje sa daljine zaustavnog puta. Ovaj razmak između dvije takve svjetiljke ne smije biti manji od 60 cm, čak i u slučaju da se radi između svetiljki dvaju različitih glava na istom stubu,

c) ostvarenje dovoljnih ivičnih rubova i tamne površine da bi se jasno ocrtavala signalna svetlost danju obzirom na svijetlu pozadinu.

(3) Kod kombinovnih signala na istom stubu, kao npr. ulazni signal sa izlaznim predsignalom, glavni signal sa pravčanim ili brzinskim pokazivačem i sl. moraju za svaki od signala postojati posebne signalne table.

(4) Sistem pričvršćivanja signalne glave na signalni stub mora biti tako konstruktivno riješen da se položaj glave u vodoravnoj ravni može regulirati najmanje za 12° u oba smjera. Regulisanje usmjerenosti pojedinih svjetiljki u vertikalnoj ravni mora se vršiti pojedinačnim reguliranjem položaja samih svjetiljki na glavi. Na svjetiljkama se mora omogućiti i reguliranje u horizontalnoj ravni. Regulisanjem položaja jedne svjetiljke ne smije biti poremećen položaj ostalih svjetiljki.

(5) Signalna glava patuljastih manevarskih signala mora biti tako postavljena na stub, da se njen položaj može regulirati samo u vodorvnoj ravni za ugao do 30° u oba smjera. Signalne svjetiljke trebaju, međutim, biti fiksno pritvrđene na glavi tako da su ose svjetlosnih snopova svih svjetiljki na glavi međusobno paralelne.

Član 56.
(Signalne svjetiljke)

(1) Signalne svetiljke moraju da zadovolje sljedeće konstruktivne zahtjeve:

a) primjenjeni optički sistem mora da onemogući pojavu fantomskih svjetlosti, a omogući dobijanje usmjerenog obojenog svjetlosnog snopa sa takvim vodoravnim i vertikalnim rasipanjem da se postigne najefikasnije korištenje svjetlosnog izvora uz najpovoljnije uvjete vidljivosti signala sa cijelog odsjeka pruge pred signalom. Rasipna stakla moraju imati mogućnost rasipanja svjetlosti lijevo i desno od optičke ose u svemu prema strukovnoj normi S2.008.

b) da budu podesive radi usmjeravanja na tačku usmjeravanja. Pričvrsni zavrtnjevi moraju da budu osigurani od labavljenja. Omogućiti usmjeravanje sa kolimatorom (durbinom). Regulisano stanje svjetiljke mora biti tako obezbijeđeno da se ovo stanje ne smije poremetiti usljed potresa, atmosferskih uticaja ili sličnih uzroka. Na signalima se moraju ugrađivati samo one svjetiljke koje su pravilno fokusirane i u tom položaju fiksno utvrđene tako da se ovo fokusiranje ne može vremenom mijenjati.

c) da se primjenjuju obojena stakla po standardu S2.003.

d) radi izbjegavanja refleksija s unutrašnje strane kućišta signalne svjetiljke, potrebno je nanijeti premaz duboko crne boje RAL 9005. S prednje strane na vidljive spoljašnje dijelove kućišta treba nanijeti premaz duboko crne boje RAL 9005.

e) da budu opremljene sjenilima u cilju zaštite od sunca i atmosferalija. Sjenila moraju spolja i iznutra da imaju premaz duboko crne boje RAL 9005.

f) da ima posebne otvore za ventilaciono hlađenje, a ovi otvori moraju biti izvedeni tako da kroz njih ne može da prodre u svjetiljku kiša, prašina, insekti i da spriječe kondenzovanje vlage.

g) poklopac kućišta svjetiljke koji postoji radi zamjene sijalice mora biti tako izveden da u zatvorenom stanju obezbjeđuje potpunu zaptivenost u pogledu prodiranja vlage, prašine, insekata i dr. Poklopac mora biti opremljen bravom sa ključem radi onemogućavanja trećih lica.

h) da je podnožje sijalice u svjetiljki fiksirano i ima zaštitu od direktnog dodirnog napona, ako se ne koristi bezbjednosni mali napon.

(2) Korištenje signalnih svjetiljki izrađenih po drugim standardima privremenog roka i odnosi se na već ugrađene do isteka njihovog vijeka trajanja.

Član 57.
(Signalne sijalice)

(1) Na signalima se trebaju primjenjivati samo specijalne sijalice sa kratkim vlaknom, određenog tipa i snage u vezi sa primjenjenom optikom i sistemom napajanja.

(2) Primjenjene signalne sijalice moraju imati prosječan radni vijek od najmanje 1.000 sati. Prije ugradnje u signalne svjetiljke, sijalice moraju biti ispitane u pogledu ispravnosti podvrgavajući ih 10-to časovnom radu, pod normalnim vrijednostima struje i napona, poslije čega ne smiju pokazivati nikakav nedostatak.

(3) U svakom strujnom kolu signalne sijalice mora postojati promjenljivi otpornik, pomoću kojeg se može regulirati struja sijalica u granicama od 85% do 100% od vrijednosti nominalne struje.

(4) U neposrednoj blizini promjenljivog otpornika moraju biti predviđene priključnice za uključivanje ampermetra u kolo signalne sijalice tako, da se pri uključivanju ampermetra ne smije prekidati strujno kolo sijalice.

(5) U signalnim svetiljkama na signalima se mogu primjenjivati signalne sijalice izrađene po standardu S2.006. Korišćenje signalnih sijalica izrađenih po drugim standardima odobrava nadležni organ.

POGLAVLJE XI

TEHNIČKI USLOVI ZA SKRETNIČKE POSTAVNE SPRAVE

Član 58.
(Vrste skretnica)

(1) Na području ŽS BiH ugrađuju se standardne skretnice S-45, S-49 i UIC 60. Bliže podatke o vrstama skretnica i njihovoj raspodjeli na pojedinim službenim mjestima daje UI.

(2) Skretnice tipa S-45, S-49 i UIC 60 opremljene su sa spoljašnjim streličastim zatvaračima, pa prema tome skretničke postavne sprave moraju se ponuditi za ovakav tip skretnica.

Član 59.
(Skretnice i putevi vožnje)

(1) Sve skretnice i iskliznice, koje ulaze u sastav puteva vožnji bilo kao skretnice preko kojih se vozi ili kao skretnice i iskliznice koje svojim položajem štite datu vožnju, moraju biti opremljene odgovarajućim skretničkim postavnim spravama, koje se traže po odobrenom projektu sigurnosnog uređaja. Sve te sigurnosne naprave na skretnicama moraju odgovarati postojećem tipu skretnice i gornjeg stroja, kao i ovim uslovima i drugim važećim uslovima za montažu i primjenu tih naprava.

(2) Sve skretnice i iskliznice koje ulaze u sistem osiguranja moraju biti prije montaže pregledane i prihvaćene od strane kontrolno prijemnog organa.

(3) Istovremeno sa postupkom pregleda skretnica mora se izvršiti pregled kolosječnih odsjeka koji će biti izolirani u okviru projektovanog sigurnosnog uređaja.

Član 60.
(Skretničke brave)

(1) Ručne skretničke brave onih skretnica koje ulaze u sastav sigurnosnog uređaja moraju u svemu odgovarati odgovarajućim standardima za brave kao i važećim uslovima za isporuku, ugradnju i primjenu tih brava na skretnicama.

(2) Mehanička konstrukcija brave mora biti takva da se ona može ugraditi na svim standardnim skretnicama. Skretnička brava mora biti tako izvedena da se ne može skinuti sa skretnice kada je u zabravljenom stanju.

(3) Skretničke brave moraju biti tako postavljene da se brava može zaključati i iz nje izvaditi ključ samo ako je skretnica u određenom pravilnom i ispravnom položaju.

(4) Ključ skretničke brave čuva onaj radnik bez čijeg odobrenja se položaj skretnice ne smije mijenjati. Ključ skretničke brave se može čuvati u elektro-magnetnoj bravi.

(5) Ukoliko su u okviru projektovanog sigurnosnog uređaja predviđene elektro-magnetne brave, projektovanim šemotehničkim rješenjem se mora ostvariti zavisnost stanja EB sa pokazivanjima odnosnih signala a takvo rješenje mora biti prethodno odobreno od strane nadležnog organa.

(6) Elektro-magnetna brava (EB) mora biti izvedena tako:

a) da se ključ skretničke brave ne može izvaditi iz elektro-magnetne brave bez posebne komande od strane otpravnika vozova;

b) da su kontakti EB zaštićeni od svih spoljnih štetnih uticaja;

c) da su kontakti pristupačni samo poslije otvaranja kućišta-brave;

d) da su strujna kola za povezivanje elektro-magnetne brave u sigurnosni uređaj izvedena na pouzdan način, koji garantuje bezbjednost saobraćaja.

Član 61.
(Iskliznice)

(1) Kod centralnog rukovanja iskliznicom treba se primenjivati ista postavna sprava kao i za skretnice, sa odgovarajućim priborom.

(2) Između skretnice koja vodi ka iskliznici i same iskliznice, mora da bude ostvarena takva zavisnost, da se skretnica može postaviti u položaj vožnje ka iskliznici samo kada je iskliznica otvorena. Suprotno, vraćanje iskliznice na šinu (zatvaranje iskliznice) smije biti moguće tek ako je zavisna skretnica ponovo postavljena u položaj da ne vodi prema iskliznici.

(3) Ove zavisnosti moraju biti ispunjene kako kod električkih centralno postavljanih skretnica i iskliznica, tako i kod ključevnih zavisnosti pomoću ručnih brava na skretnici i iskliznici.

(4) Skretnički izolirani odsjek kod skretnica sa iskliznicom treba da obuhvati i iskliznicu ukoliko je potrebno da se kontroliše stanje zauzetosti dijela kolosjeka između skretnice i iskliznice. U tome slučaju se iskliznica smije prekretati samo ako je ovaj izolirani odsjek slobodan.

(5) Lik iskliznice mora biti izveden u skladu sa strukovnom normom S1.028 sa električnim osvjetljenjem.

(6) Ukoliko uslovi na terenu dozvoljavaju, postavnu spravu iskliznice montirati na suprotnoj strani od predviđenog smjera iskliznuća šinskog vozila.

Član 62.
(Dokumentacija za skretničke postavne sprave)

(1) Uz skretničke postavne sprave moraju se ponuditi i svi potrebni dijelovi za pritvrđenje i povezivanje sprava sa skretnicom kao što su: potezne i kontrolne motke, dijelovi pritvrđivanja, sprave za skretnicu i svi elementi izolacije postavne sprave i njena veza sa skretnicom kao i za povezivanje sa skretničkim likom i opremu istog za električno osvjetljenje.

(2) Ponuđač je dužan da dostavi:

a) tehnički opis postavne sprave;

b) osnovne tehničke i radne karakteristike;

c) način povezivanja postavne sprave sa skretnicom;

d) uputstvo za održavanje skretničke postavne sprave.

(3) Pored navedenog, ponuđač je dužan da za ponuđenu postavnu spravu pripremi montažne nacrte ugradnje sprave na standardnim skretnicama i to za svaku od varijanti postavljanja sprave s obzirom na položaj skretnice i položaj skretničkog lika.

Član 63.
(Konstruktivni propisi za postavnu spravu)

(1) Postavna sprava mora biti prereziva tj, kod presjecanja skretnice ne smiju da nastanu nikakva oštećenja na samoj spravi, ni na poteznoj i zabravnim motkama za vezu sa skretničkim jezičcima, niti pak na skretnici. Postavna sprava mora kod izvršenog presjecenja skretnice doći u takav položaj koji šemotehnički obezbjeđuje saobraćaj.

(2) Postavne sprave skretnica bez zatvarača jezičaka moraju biti konstruisane sa unutrašnjim zatvaračem.

(3) Postavna sprava mora biti konstruisana za normalan hod skretnice (sa zatvaračem jezičaka) od 220 mm.

(4) Skretnička sprava mora biti tako konstruisana i izrađena, da može izdržati bez otkaza najmanje 400.000 prekretanja skretnica pod normalnim uslovima rada i pri redovnom održavanju.

(5) Pojedini dijelovi, koji su ugrađeni u spravi moraju biti pristupačni za održavanje. Kod pokretnih dijelova moraju se, tamo gdje je to potrebno, predvidjeti mazalice ili mogućnost podmazivanja bez skidanja nekog dijela postavne sprave.

(6) Postavna sprava mora da radi ravnomjerno bez trzaja i udara.

(7) Napajanje skretničkih postavnki izvesti naizmjeničnim naponom 3x380V, 50Hz.

(8) Vrijeme prekretanja skretnice pomoću postavne sprave ne smije da bude veće od 6 sekundi pod normalnim uslovima rada skretnice.

(9) Postavna sprava mora biti izgrađena tako, da se sila postavljanja skretnica (mjerena na poteznoj motki) može regulirati u rasponu od 2,5 do 7 kN. Sila čvrstog držanja podesiva u rasponu od 7 do 9 kN. Ulazna snaga maksimalno 750W.

(10) Postavna sprava mora biti podešena da se skretnica može na licu mjesta ručno prekretati sa pomoćnom ručicom. Pri korišćenju pomoćne ručice moraju se automatski prekinuti dovodi postavne i kontrolne struje na postavnoj spravi koji se imaju automatski uspostaviti vađenjem ručice iz postavnih sprava.

(11) Regulisana postavna sprava ne smije da se sama razreguliše usljed potresa ili drugih uticaja pri vožnji preko skretnice i pri radu postavne sprave. Uz svaku postavnu spravu mora se kod isporuke dati i podatak o veličini sile postavljanja i presjecanja, na koje je sprava regulisana.

(12) Kontakti postavne sprave treba da su odskočni. Prekopčavanje ovih kontakata mora biti zavisno kako od položaja potezne motke tako i od položaja motki za kontrolu jezičaka. Svaka od ovih motki mora vršiti prekopčavanje nezavisno od druge. Broj i vrsta kontakata mora odgovarati skretničkoj šemi.

(13) Postavna sprava se mora potpuno zaštititi od spoljnih uticaja odgovarajućim gvozdenim kućištem sa poklopcem. Kućište sa poklopcem se mora opremiti bravom za pouzdano zaključavanje. Otvaranjem kućišta i skidanjem poklopca ne smije biti ometan rad postavne sprave. Kućište sprave mora omogućavati njeno jednostavno uzemljenje.

(14) U samoj postavnoj spravi ili u kombinaciji sa istom, mora postojati poseban kontrolni uređaj za kontrolu položaja oba jezička skretnice u oba krajnja položaja i to nezavisno od potezne motke postavne sprave.

(15) Električni otpor između međusobno izoliranih dijelova novougrađene postavne sprave mora biti najmanje 30 MΩ.

Član 64.
(Montažni propisi)

(1) Postavna sprava se treba po mogućnosti ugraditi na skretnici na strani priljubljenog jezička skretnice u redovnom položaju. Od ovoga se treba odustati ukoliko to iziskuju terenske i saobraćajne prilike, kao i ukoliko je to potrebno radi postizanja povoljnijeg rješenja izolacije. U skladu sa navedenim, postavne sprave koje se isporučuju moraju imati mogućnost montaže na obje strane kolosjeka.

(2) Skretnica na kojoj se montira postavna sprava mora biti ispravna, sa propisanom silom postavljanja i ispravnim jezičcima i zatvaračima, bez putovanja jezičaka i glavnih šina, sa propisno izrađenim i podbijenim drvenim pragovima, a prema propisima Pravilnika o održavanju gornjeg stroja. Kod skretnica koje su izolirane mora biti ostvareno pouzdano odvodnjavanje terena skretnice.

(3) Veza postavne sprave sa skretnicom mora biti izvedena na efikasan i pouzdan način, tako da ona može da radi sigurno i kod onih pomjeranja šina i jezičaka koja mogu biti dopuštena u vezi sa konstrukcijom i sigurnošću funkcioniranja zatvarača jezičaka.

(4) Sve veze postavne sprave sa skretnicom, kao i međusobne veze jezičaka i svih motki moraju biti osigurane od razlabavljenja veze, pretjeranog i brzog habanja elemenata veze, kao i razdvajanja veze usljed ispadanja bolcni i navrtki.

(5) Spojne, potezne, kontrolne motke kao i motka za skretničku signalnu svetiljku moraju biti tako montirane da je njihovo kretanje lako i neometano, bez međusobnog trenja kao i trenja sa pragovima i drugim dijelovima skretnice.

(6) Postavna sprava mora biti tako montirana na skretnicu da potezna motka i uređaj za kontrolu položaja jezičaka ne mogu zatvarati kontrolne kontakte u spravi, ako je naležući jezičak udaljen više od 4 mm od njegove glavne šine, a odvojeni jezičak nije na propisanom odstojanju za odnosni tip skretnice (normalni hod skretničkog jezička date skretnice). Mjerenje priljubljivanja naležućeg jezička vrši se na mjestu djelovanja potezne motke na jezičak. Prilikom ovog mjerenja uvijek je potrebno prekontrolirati i ispravnost zatvarača jezička, kao i samog vrha jezička.

(7) Izvođač radova mora izvršiti sve potrebne izolacije motki, šinskih sastava i ostalih eventualnih poprečnih metalnih veza, kao i ostvariti sve neophodne prespoje, spojnice i međušinske veze. Ugrađena postavna sprava na izolovanoj skretnici mora biti električno izolovana od same skretnice.

(8) Po završenoj montaži skretničke postavne sprave, a prije puštanja uređaja u rad, potrebno je za svaku skretnicu izvršiti probno presječenje skretnice. Po izvršenom presjecanju potrebno je utvrditin da li je usljed presjecanja došlo do kvarova ili poremećaja na jezičcima, zatvaračima jezičaka i drugim dijelovima skretnice. Svi uočeni nedostaci moraju tom prilikom biti uklonjeni.

(9) Nakon montaže elektro postavne sprave na skretnicu, potrebno je izvršiti provjeru pravilnog funkcioniranja rada skretnice.

Član 65.
(Šemotehnički uslovi za postavne sprave)

(1) Šemotehničko rješenje povezivanja elektro postavne sprave na relejni uređaj odnosno na komandne organe postavnice u načelu mora biti izveden sa što manjim brojem spojnih provodnika za postavljanje i potpuno sigurnu kontrolu položaja i stanja skretnice u okviru sigurnosnog uređaja.

(2) Šema veze mora biti tako izvedena da se jednom započetom prekretanju skretnice može u svakom trenutku promijeniti smijer radi vraćanja u početni položaj (reverzibilnost postavne sprave).

(3) Primjenjenim šemotehničkim rješenjem mora biti onemogućeno podbacivanje skretnice pod vozilom dok se ovo nalazi na izolovanom odsjeku skretnice. Odstupanje od ovoga je dozvoljeno samo kod lokalnog postavljanja skretnica sa pomoćnih spoljnih lokalnih skretničkih manevarskih postavnica, smještenih neposredno u opsluživanom skretničkom rejonu, ukoliko se sa mjesta rukovanja može sa sigurnošću imati uvid u to da li je vozilo prešlo preko skretnice ili ne.

(4) Jednom započeto prekretanje skretnice iz jednog u drugi položaj ne smije biti prekinuto ako je neko vozilo već stupilo na izolirani odsjek skretnice. Kod skretnica preko kojih se manevriše uz jezičak, kao i kod skretnica na spuštalicama ranžirnih stanica, mora se predvidjeti početak skretničke izolacije pred vrhom skretnice na dovoljnom rastojanju od vrha kako bi se spriječilo da vozilo ne naiđe na skretnički jezičak prije nego što je prekretana skretnica došla u krajnji položaj.

(5) Šemotehničkim rješenjem SS uređaja mora biti omogućeno da se skretnicom može centralno rukovati i u slučaju da je redovan način postavljanja bio onemogućen zbog nekog kvara u izolovanom šinskom strujnom kolu skretnice. U ovom slučaju, prije centralnog rukovanja takvom skretnicom uz korištenje posebnog tastera (ili posebne komande) čija upotreba se registruje, je obavezna vizuelna provjera zauzeća izolovanog odsjeka odnosne skretnice.

(6) Ukoliko se jednom započeto prekretanje skretnice ne može izvršiti pravilno i potpuno (do potpunog osiguranog položaja jezičaka) izvršiti, onda se šemotehnički mora ostvariti takvo rešenje:

a) da se postavna struja za dalje postavljanje u datom smjeru prekine;

b) da se ukopča postavna struja radi vraćanja skretnice u početni ispravan krajnji položaj, u koliko se ovo bude zahtijevalo od UI za pojedine stanice;

c) da se usljed ovoga ne pojavljuje nikakav momenat ugrožavanja saobraćaja;

d) da se ovakvo stanje pokaže alarmnim signalom i skretničkim pokazivačima na postavnici.

Ovo isključivanje postavne struje može da se izvede bilo na osnovu vremenskog kriterijuma (50% više od normalno potrebnog vremena prekretanja skretnice), bilo na osnovu porasta struje preko nominalne vrednosti, ili po kakvom drugom rješenju.

(7) Šema mora biti u cjelini tako izvedena da su u svakoj fazi rada skretnice kao i u njenim krajnjim položajima ostvarene sve šemotehničke i druge zavisnosti, koje su nužne za pravilan i siguran rad sigurnosnog uređaja kao cjeline.

(8) Postavljanje skretnice mora biti šemotehnički tako izvedeno da se po pravilu istovremeno može postavljati samo po jedan elemenat puta vožnje (skretnica, iskliznica, branik). Kod velikih stanica ili gdje saobraćajne prilike iziskuju što brže obrazovanje puta vožnje, dozvoljava se postavljanje dvije pa i više skretnica istovremeno. U takvim slučajevima mora se voditi računa da se odgovarajući dijelovi napojnog uređaja pravilno dimenzionišu.

(9) Korištenje novog tipa postavne sprave ili šemotehničkog rješenja za postavnu spravu na ŽS BiH odobrava ROŽ BiH.

Član 66.
(Postavljanje skretnica)

(1) Iz postavnice se daje komanda za postavljanje skretnica ili grupno za postavljanje više skretnica u okviru nekog datog puta vožnje (komanda za obrazovanje puta vožnje, automatsko postavljanje skretnica) ili pojedinačno za svaku skretnicu. I kod automatskog postavljanja skretnica komandom za obrazovanje puta vožnje mora biti predviđena mogućnost davanja komandi za pojedinačno postavljanje skretnica.

(2) Kod pojedinačnog postavljanja skretnica mora biti omogućeno da se svaka data komanda za postavljanje skretnice može i poslije započetog kretanja skretnice opozvati i skretnica vratiti u početni položaj ponovnim pritiskom na pojedinačni i grupni skretnički taster, odnosno odgovarajućom komandom sa elektronske postavnice.

Član 67.
(Lokalno postavljanje skretnica)

(1) Lokalni postavljači se koriste za lokalno rukovanje centralno postavljanim skretnicama na licu mjesta. Ugrađuju se na pogodno odabrano mjesto koje pruža dobru vidljivost skretnica/iskliznica kojima se rukuje.

(2) Lokalni postavljač se ugrađuje na metalni nosač odgovarajuće visine sa betonskim temeljem. Kućište za ugradnju table lokalnog rada, kao i kućište svjetlosnog pokazivača moraju biti u kompaktnom vodonepropusnom kućištu kojim je onemogućeno rukovanje elementima postavljača od strane neovlaštenih lica.

(3) Ugrađeni lokalni postavljač ne smije svojim najvišim dijelom prelaziti 1,4 m iznad gornje površine tla na kome stoji službenik koji njom rukuje. Konstrukcija komandne table lokalnog postavljača mora biti takva da najniži taster na njoj nije niži od 1 m iznad tla. Tlo na kome stoji službenik koji rukuje lokalnim postavljačem mora biti čvrsto, bez mogućnosti klizanja.

(4) Lokalni postavljač mora da omogući lokalno upravljanje sa maksimalno 2-3 centralno postavljane skretnice ili iskliznice.

(5) Sa table lokalnog postavljača se obavljaju sljedeće manipulacije:

a) traženje odobrenja za lokalno rukovanje,

b) prebacivanje skretnica i iskliznica po principu svaki drugi put, i

c) isključenje lokalnog rada.

(6) Sve opisane manipulacije moraju se realizirati korištenjem istovremeno dva komandna elementa (pojedinačni i grupni taster).

(7) Odobreni lokalni rad se mora javljati svjetlosnom signalizacijom koja mora biti vidljiva sa svih strana sa udaljenosti minimalno 50 metara.

(8) Davanje lokalnog rada za postavljanje skretnica sa lokalnog postavljača ne smije biti moguće ako je skretnica zabravljena ili pritvrđena u nekom putu vožnje.

Član 68.
(Kontrola položaja skretnice)

(1) Kontrola položaja skretnice se treba vršiti posredno kontroliranjem položaja kontakta postavne sprave, radi čega postavna sprava mora biti tako montirana i održavana, da se kontrolni kontakti zatvaraju samo kada je skretnica došla u potpuno ispravan odgovarajući krajnji položaj.

(2) Skretnice radijusa R=500 m ili više moraju biti dodatno opremljene spravama (kontrolnicama) za kontrolu položaja jezička. Kontrolnik položaja jezička mora biti tako konstruiran da je moguće podešavanje kontrole ispravnog položaja jezička te da preko svojih kontakata javlja i nasilno prebacivanje jezička. Kod skretnica sa središnjim postavljanjem kontrolnik jezička se mora nalaziti u strujnom krugu kontrole postavne sprave. Poklopac kontrolnika jezička se zaključava istim tipom brave i ključa kao što je to za postavnu spravu skretnice.

(3) Kod skretnica koje ulaze u puteve vožnje vrši se nezavisno od potezne motke i kontrola položaja jezičaka pomoću kontrolnih motki. U tome slučaju zatvaranje kontakta postavne sprave mora biti zavisno i od položaja ovih kontrolnih motki. Ukoliko je primjenjen poseban kontrolni uređaj za kontrolu položaja jezičaka, koji radi nezavisno od postavne sprave, položaj skretnice se mora kontrolirati i kontaktima ovog kontrolnog uređaja.

(4) Strujna kola kontrolnih skretničkih releja moraju trajno kontrolirati položaje kontakta postavne sprave i kontrolnog uređaja, ukoliko ovaj poslednji postoji. Ova strujna kola moraju biti potpuno obezbjeđena u pogledu sigurnosti funkcioniranja.

Član 69.
(Presijecanje skretnice)

(1) Sve centralizovane skretnice koje ulaze u ulazne i izlazne puteve vožnji moraju biti kontrolirane u pogledu njihovog presjecanja.

(2) Kod izvršenog presjecanja skretnice mora se na postavnici na jasan i uočljiv način to pokazati na pokazivačima presječene skretnice i alarmnim signalom. Ova pojava presjecanja mora biti obavezno registrovana pomoću brojača.

(3) SS uređaj mora biti šemotehnički tako izveden da se poslije izvršenog presjecanja ne može postaviti nijedan put vožnje u čiji sastav bi ulazila presječena skretnica, sve dok skretnica ne bi bila, po šemotehničkim i eventualno potrebnom neposrednom ispitivanju njene ispravnosti, vraćena u stanje redovnog posluživanja iz postavnice. U slučaju da je presječena skretnica bila u sklopu puta vožnje, onda se šemotehnički mora obezbijediti automatsko vraćanje signala za tu vožnju u položaj "stoj".

Član 70.
(Osvjetljenje skretničkih signala)

(1) Električno osvetljenje skretničkih signalnih svjetiljki mora po pravilu biti izvedeno sijalicama za vagonsko osvetljenje 24V, 10W. Dozvoljava se izuzetno i upotreba drugih za ovu svrhu podesnih sijalica, s tim da napon koji se dovodi na svjetiljke bude što manji, a najviše 60 V.

(2) Napon za osvjetljenje 220V treba dovesti do skretničkog rejona (do kablovskog razvodnog ormara-KRO). U KRO ormaru se pomoću posebnih grupnih transformatora dovedeni napon snižava na radni napon svjetiljke skretničke rasvjete, pri čemu treba voditi računa da se najviše dvije svjetiljke smiju povezati na jedan par provodnika.

(3) Sijalica u skretničkoj svjetiljci treba da je postavljena tako da se vlaga sa balona sijalice ne sliva u grlo. Grlo treba da je od nemetala i tipa "bajonet".

(4) Dovod kabla u svjetiljku mora biti načinjen tako, da kabl ne trpi oštećenje usljed uvijanja pri okretanju skretničke svjetiljke.

(5) Uključenje/isključenje skretničke rasvjeste se može realizirati pomoću posebnog dvopoložajnog mjenjača ili pritiskom na taster osvjetljenja zajedno sa grupnim skretničkim tasterom (ili zadavanjem posebne komande ako je u pitanju elektronska postavnica).

(6) Kod sigurnosnih postrojenja bez pouzdanog izvora naizmjenične struje mora se osvjetljenje skretnica izvesti iz pomoćnog izvora za napajanje uređaja ili akumulatora.

POGLAVLJE XII

KONTROLA ZAUZETOSTI KOLOSJEKA I SKRETNICA

Član 71.
(Opći uslovi za rad šinskih strujnih kola)

(1) Za kontrolu zauzetosti pojedinih kolosječnih odsjeka i skretnica imaju se po pravilu primenjivati izolirani odsjeci i brojači osovina.

(2) Šinska strujna kola moraju raditi na principu trajnog kontroliranja strujnog kola tj. sa proticanjem struje kroz cio izolirani odsjek kada je ovaj slobodan od vozila, a sa kratkim vezivanjem strujnog kola preko točkova osovine vozila kod zauzetosti izolovanog odsjeka.

(3) Kod potpunih sigurnosnih uređaja moraju se kontrolirati u pogledu zauzetosti:

a) svi prolazni kolosjeci i ostali glavni kolosjeci puteva vožnje;

b) sve skretnice puteva vožnji ulaza, izlaza i prolaza vozova;

c) kao i ulazni pružni odsjeci tj. odsjeci između ulaznih signala i ulazne

skretnice i sl.

(4) Šinska strujna kola moraju pouzdano da rade pri uslovima električne vuče naizmjeničnim naponom 25 kV, 50 Hz.

(5) Sa otporom izolacije kolosječnog odsjeka u šinskom strujnom kolu mora se računati sa specifičnim otporom izolacije od 1,6 Ω/km na otvorenoj pruzi a 1 Ω/km u rejonu stanice.

(6) Maksimalni otpor premošćenja (kratka veza između šina kolosječnog odsjeka) sa kojim se treba računati za pouzdani rad šinskog strujnog kola iznosi 0,5 Ω.

(7) Kolosječno rele šinskog strujnog kola mora imati faktor dobrote najmanje 0,65.

(8) Šinska strujna kola u stanicama od ulaznog do ulaznog signala moraju se izvesti sa jednošinskom izolacijom. Frekvencija napona koji se koristi za rad izoliranih odsjeka je 83 1/3Hz.

(9) Maksimalan napon, koji se smije dovesti na šine, ne smije biti veći od 12 V.

(10) Podatke o tipovima šine skretnice daje investitor za svaki konkretan slučaj.

(11) Kolosječne prigušnice na izoliranim odsjecima moraju biti dimenzionirane za naizmjeničnu struju vuče 700 A.

(12) U okviru ponude za šinska strujna kola moraju se ponuditi i svi ostali potrebni sastavni elementi kao što su: izolirani šinski sastavi, kablovske priključne glave sa transformatorima, šinski prevezi, kolosječne prigušnice i drugo. Detaljni tehnički uslovi o izoliranim sastavima su definirani Pravilnikom 312. Za izolirane šinske sastave potrebno je da ponuđač podnese ateste.

Član 72.
(Način izvedbe šinskih strujnih kola)

(1) Šinska strujna kola moraju biti tako izvedena da kolosječni relej pokazuje sigurno nezauzetost izolovanog odsjeka kod otpora zastora od 1,6 Ω i preko toga, kao i da pokazuje stanje zauzetosti kod premošćenja jednom osovinom vozila sa otporom do 1 Ω. Kod onih nerazgranatih izoliranih odsjeka dužine do najviše 50 m, čiji ukupan otpor zastora i pri najnepovoljnijim uslovima rada ne pada ispod 20 Ω, mora se pokazivati sigurno stanje nezauzetosti kod otpora zastora od najmanje 10 Ω.

(2) Za skretnice u stanicama u principu mora se predvidjeti serijska izolacija za svaku skretnicu pojedinačno, ukoliko odobrenim projektom nije predviđeno drugačije.

(3) Kod razgrananih izoliranih odsjeka (odsjeci sa skretnicama i ukrštajima) izolacija se treba u načelu izvesti po rednoj vezi tako da se time trajno kontroliše neprekinutost svih šina, prespoja, veza i vodova.

(4) Izolovani sastav izolovanog odsjeka skretnice se ugrađuje na rastojanju od najmanje 3 metra od međika skretnice. Ovaj razmak se mora povećati na 6 metara kod telekomandovanih uređaja.

(5) Izolovani odsjeci moraju biti vezani sa relejnim dijelom SS uređaja posredstvom napojnih i relejnih priključnih glava u kojima se nalaze napojni i relejni transformator.

(6) Kod nerazgranatih izoliranih odsjeka (čisto kolosječni odsjeci) napojne i relejne priključne glave se trebaju postavljati na suprotnim krajevima izolovanog odsjeka.

(7) Svaki izolirani šinski sastav između dva izolovana odsjeka, kao i unutar jednog istog izolovanog odsjeka, mora imati suprotan polaritet/fazu napajanja susjednih odsjeka, naizmjeničnu promjenu izoliranih šina (kod jednošinske izolacije), kao i ispunjavati sve ostale uvjete za siguran i međusobno neometani rad susjednih izoliranih odsjeka.

(8) Relejni i napojni krajevi susjednih izoliranih odsjeka ne smiju se međusobno graničiti, tj. sa obe strane izolovanog sastava moraju doći ili samo relejni ili samo napojni krajevi. Od ovoga se smije odstupiti samo u slučaju ako je primjenjenim sistemom omogućeno sigurno i besprijekorno funkcioniranje izoliranih odsjeka i bez ovog uslova.

(9) Kod izoliranih odsjeka preko kojih se vozi u jednom smjeru treba po mogućnosti da relejni kraj bude na početku, a napojni kraj na kraju odsjeka, posmatrano u smjeru vožnje. Ukoliko je to neizvodljivo tada ovaj uslov treba ispuniti kod onog izolovanog odsjeka, čiji je otpor zastora najniži.

(10) Za vezu izolovanog odsjeka sa relejnom prostorijom, mora svaki relejni kraj imati posebne vodove, dok se napojni krajevi mogu povezivati na zajedničke napojne vodove.

(11) Pored ovih propisa, u pogledu izolovanja kolosjeka i skretnica, važe i posebni tehnički propisi UI, o izolaciji kolosjeka i skretnica.

Član 73.
(Napojne i relejne priključne glave)

(1) Pod priključnom glavom na izolovanom odsjeku podrazumevaju se kućišta sa otpornicima, priključnicama, transformatorima kao i ostalim potrebnim elementima za vezu izolovanog odsjeka sa relejnom prostorijom. Na napojnom kraju izolovanog odsjeka ugrađuje se napojna priključna glava, a na relejnom kraju relejna priključna glava.

(2) Kućište priključne glave treba da je u načelu iste konstrukcije i za relejnu i za priključnu glavu jednog usvojenog sistema rada izoliranih šinskih odsjeka.

(3) Sav pribor koji je smješten u kućištu mora biti potpuno i sigurno zaštićen od uticaja vlage, dima i mehaničkih oštećenja, kao i protiv otvaranja od nepozvanih lica.

(4) Glave trebaju biti jednostruke ili dvostruke, tj. podešene samo za priključak jednog ili dva izolovana odsjeka. Na svakoj od glava treba omogućiti, pored veze sa kablom iz relejne prostorije i veze sa šinom izolovanog odsjeka, još i ostvarenje eventualno potrebnih kablovskih veza sa druge dvije priključne glave. Otvori koji se ne koriste pri montaži moraju biti zaptiveni.

(5) Transformatori kod napajanja izoliranih odsjeka naizmjeničnom strujom moraju imati dovoljan broj izvoda za grubo reguliranje napona. Za fino reguliranje napona moraju biti predviđeni odgovarajući otpornici.

Član 74.
(Izolovani šinski sastavi)

(1) Izolovani šinski sastavi između dva izolovana odsjeka ili između jednog izolovanog i jednog neizolovanog odsjeka kao i izolirani sastavi unutar jednog izolovanog odsjeka, moraju imati što je moguće veći otpor za prolaz struje iz jednog odsjeka u drugi. Ovaj otpor ne smije biti manji od 50Ω ni pod najnepovoljnijim uslovima rada.

(2) Sastavi moraju biti tako izrađeni i ugrađeni, da odgovaraju tipu šine i gornjeg stroja pruge gdje se ugrađuju, da su otporni na udare i ugibe kod vožnji preko sastava, da ne smiju mijenjati mehaničke i električne osobine ispod propisane granice pri temperaturnim promjenama od - 20⁰ C do + 60⁰ C, kao ni pod dejstvom vode i pritiska.

(3) Svi ugrađeni dijelovi u sastavu, naročito vezice, izolacioni umeci i ostalo, moraju odgovarati odobrenim tipovima od strane nadležnog organa, prema propisima iz Serije 300 ŽS BiH, kao u tehničkim uslovima za iste.

(4) Dilatacioni razmak između šina ne smije ni pri najvećoj temperaturnoj promjeni da bude manji od 5 mm. Ako postoji mogućnost putovanja šina, usljed čega bi dilatacioni razmak mogao pasti ispod ove granične vrijednosti, moraju se na kolosjeku ugraditi sprave protiv putovanja šina u dovoljnom broju.

(5) Presjek šina na sastavima treba da je gladak bez neravnina i iskošenja koja bi mogla da oštete izolacioni umetak u dilatacionom razmaku.

(6) Izolovani sastav se mora po pravilu ugrađivati kao poduprti sastav na duplim pragovima. Slobodan lebdeći sastav nije dozvoljen.

Član 75.
(Priključni spojevi i međušinski prevezi)

(1) Pod priključnim spojevima podrazumevaju se spajanja priključnih napojnih i relejnih glava za šine izolovanog odsjeka. Međušinski prevezi su spajanja odvojenih šina međusobno radi ostvarenja potrebnih šinskih strujnih kola (skretnički prevezi, dijagonalni prevezi i sl.).

(2) Priključni spojevi i međušinski prevezi izrađuju se po pravilu od bakarnog užeta. Skretnički međušinski prevezi se moraju izraditi po zahtjevu i specijalnim skretničkim kablom sa jačim zaštitnim omotačem. Bakarno uže za ove spojeve i preveze mora imati propisane dimenzije sa ukupnim prečnikom od najmanje 6 mm i biti upleteno od žica najvećeg prečnika 0,6 mm.

(3) Priključni spojevi i prevezi imaju biti vođeni do šina i pritvrđeni na iste na podesan i pouzdan način, tako da je spriječen dodir ili prelaz struje između spojeva i preveza međusobno i sa neodgovarajućom šinom, da su spojevi, prevezi i mjesta pritvrđena na šini dobro zaštićeni od oštećenja pri radovima na održavanju gornjeg stroja, kao i da je sama veza sa šinom izvedena tako da ta veza ne može vremenom sama po sebi oslabiti ni u mehaničkom ni u električnom pogledu. Prelazni otpor na mjestu pritvrđenja spoja ili preveza za šinu ne smije biti veći od 0,004 Ω.

Član 76.
(Prespoji)

(1) Pod prespojem se podrazumevaju veze između šina istog traka na neizoliranim sastavima u nekom izolovanom odsjeku, koje veze imaju za svrhu premošćavanja velikih prelaznih otpora koji su svojstveni takvim sastavima.

(2) Prespoji se izrađuju od golog bakarnog užeta prečnika najmanje 6 mm i upletenog od žica najvećeg prečnika 0,6 mm.

(3) Prespoji se po pravilu imaju zavarivati na šinu, a poslije zavarivanja premazati terom za gvožđe kako bi bila izbjegnuta mogućnost njihovog skidanja od nepozvanih lica.

Član 77.
(Pragovi i zastor)

(1) Izolovani odsjeci ne smiju se koristiti u kombinaciji sa gvozdenim pragovima.

(2) Pragovi moraju imati što veći električni otpor. Stoga se u izoliranim odsjecima smiju ugrađivati samo neimpregnirani pragovi ili pragovi impregnirani kreozotom ili kojim drugim sredstvom koje ne sadrži soli i druge materije koje čine prag električno provodljivim. Natruli ili jako naprsli pragovi u kojima se zadržava vlaga treba da budu zamjenjeni.

(3) Zastor treba po pravilu da je dobrog kvaliteta, prorešetan i postavljen tako da ne dodiruje donju ivicu šine.

(4) Pragovi i zastor pruga treba da budu u takvom stanju da električni otpor cjeline ne bude manji od 1 Ω/km pri najnepovoljnijim uslovima tj. poslije kiša ili topljenja snijega. Ako ovaj uslov nije ispunjen mora se prosijavanjem zastora, ubacivanjem tucanika, izbacivanjem natrulih pragova itd. povećati vrijednost otpora zastora.

Član 78.
(Opći uslovi za brojače osovina)

(1) Uređaj brojača osovina mora zadovoljiti tehničke i sigurnosne uvjete najmanje kao i odgovarajući uređaj sa šinskim strujnim kolima. Ponuđeni brojači osovina moraju minimalno zadovoljiti uvjete definirane objavom UIC790E iz 1975. godine sa svim kasnijim izmjenama i dopunama. Otpornost na vibracije i udare u skladu sa EN 50125-3. Imunost na elektromagnetne smetnje u skladu sa EN 50121-4 i TS 50238-3. zaštita od vode i prašine u skladu sa IP68 (senzor) i IP67 (za kontrolnu elektroniku).

(2) Opći uslovi za brojače osovina su:

a) da omogući kontrolu skretničkih i staničnih odsjeka, pružnih odsjeka APB-a i kontrolu međustaničnog rastojanja do 20 km;

b) da radi pouzdano kako za projektovane maksimalne dopuštene brzine, tako i kod zaustavljenih vozova;

c) da je njegov pouzdan rad nazavisan od dopuštenih varijacija pogonskog napona;

d) da ispunjava opšte sigurnosne uvjete, tj. da kod otkaza pojedinih elemenata pokaže stanje veće sigurnosti;

e) da reaguje nezavisno od vrste materijala zastora (drveni, betonski i gvozdeni pragovi), od vrste, materijala i svojstva točkova (prečnika metalnih točkova i stepena istrošenosti) kao i od bočnih pomjeranja točkova u kompoziciji);

f) da ne postoji uticaj od visećih cijevi, lanaca i magnetnih kočnica;

g) da je neosjetljiv na uticaj stranih polja (od struje vuče, magneta na vozilima, točkova sa remanentnim magnetizmom) kao i na mehaničke potrese šina (vibracije šina);

h) da neometano radi u dozvoljenim radnim klimo-tehničkim uslovima: temperatura, (npr. od -40(C do +80(C), vlaga, snijeg, led;

i) u cilju povećanja trajnosti i smanjenja troškova održavanja, pokretne dijelove uređaja svesti na najmanju moguću mjeru;

j) da se ostvari mogućnost daljinskog napajanja uz što nižu potrošnju energije i minimalan broj žila ili parica kabla;

k) da se jednostavno ugrađuje bez većih radova na prilagođavanju postojećih (relejnih) uređaja kao i bez znatnih radova na gornjem stroju pri čemu se spoljašnji dio uređaja mora nalaziti van granica slobodnog profila;

l) uređaj brojača osovina mora imati mogućnost brojanja najmanje 250 osovina;

m) da se upotrebom posebne komande sa registrovanjem omogući daljinsko dovođenje

brojača osovina u redovno stanje.

(3) Za uređaj brojača osovina moraju se dostaviti principijelne šeme za razne slučajeve primjene uz naznačenje potrebnog broja kablovskih žila za rad uređaja, sa naznačenjem svrhe pojedinih parica.

POGLAVLJE XIII

SIGNALNO-SUGURNOSNI KABLOVI

Član 79.
(Opći tehnički uslovi za SS kablove)

(1) Za vezu sa spoljašnjim dijelovima SS uređaja (skretničkim postavnim spravama, signalima, uređajima za kontrolu odsjeka i sl.) po pravilu se primjenjuju signalni i telekomunikacioni kablovi prema strukovnim normama S2.011 ili odgovarajućim DIN VDE standardima.

(2) Ponuđeni signalno-sigurnosni kablovi moraju imati sljedeće karakteristike:

a) provodnici kabla su od punog meko odžarenog bakra, nazivnog prečnika Ø 0.9, 1.4 i 1.8 mm,

b) provodnici su upredeni ili u slojevima kao čitava jezgra,

c) izolacija provodnika kao i pokrivač, omotač jezgra su od plastične mase,

d) spoljni plašt je od ojačane plastične mase,

e) zaštita od mehaničkih oštećenja i glodara je urađena od čeličnih traka sa preklopom,

f) upotrijebljeni izolacioni materijal provodnika, pokrivača i omotača jezgre i spoljni plašt ne smiju sadržavati PVC,

g) u jezgru, odnosno sloju, bojom izolacije provodnika se mora označiti početni provodnik kao i provodnik smjera upredanja,

h) maksimalan otpor petlje kabla sa provodnikom Ø 0.9 mm do 28.8 Ω/km, za kablove sa provodnikom Ø 1.4 do 11.9 Ω/km a za kablove sa provodnikom Ø 1.8mm do 7.2 Ω/km,

i) maksimalna međukapacitivnost između provodnika pri 800 Hz za kabal Ø 0.9 mm 115 nF/km a za kabal Ø 1.4mm i Ø 1.8mm od 145 nF/km,

j) otpor izolacije za provodnik Ø 0.9 mm 10 GΩ/km

k) faktor redukcije je 1,

l) ispitni napon između provodnika i provodnika te između provodnika i omotača (čelična zaštita) je minimalno 2.5 kV/ 50 Hz 1 min.,

lj) dozvoljeni temperaturni opseg za vrijeme polaganja -10º C do 60º C, a prije i nakon polaganja -40º C do +60º C.

(3) Osim navedenog, ponuđeni kablovi moraju odgovarati standardu IEC 60502.

(4) Kod odabira kablova koji povezuju signale i ulazne jedinice elektronskog SS uređaja, potrebno je voditi računa o dozvoljenom indukovanom naponu nastalom usljed uticaja povratne struje vuče, koji prema normi EN 50121-4 tabela A1 iznose:

a) normalni i prisilni uslovi vuče: 150 V/50 Hz ukupno, i

b) u uslovima kratkog spoja: 650 V/50 Hz.

(5) Potreba korišćenja kabla sa induktivnom zaštitom i redukcionim faktorom utvrđuje se projektom a na osnovu proračuna uticaja struje vuče u prisilnom režimu i u režimu kratkog spoja.

(6) Uz signalne kablove ima se ponuditi i potreban kablovski pribor. Spajanje (nastavljanje) kablova se vrši ravnim plastičnim termoskupljajućim spojnicama, dimenzija prilagođenih vanjskom prečniku ponuđenih kablova.

(7) Za slučaj da je ponuđeni sistem osiguranja baziran na distribuiranoj strukturi (centralna logika i koncentratori) za komunikaciju između elemenata navedene strukture može se predvidjeti i korištenje optičkog kabla odgovarajućih tehničkih karakteristika.

(8) U zajednički kabl mogu se uključiti svi spoljni SS uređaji izuzev relejnih vodova izoliranih odsjeka, za koje je po pravilu potrebno predvidjeti poseban kabl. Izuzetak se može napraviti u slučaju sigurnosnih uređaja malih stanica prolaznog tipa (do najviše 4 kolosjeka).

(9) Kod proračuna potrebnog broja žila u kablu, pored efektivnih žila predvidjeti i rezervne žile:

a) kablovi do 4 žile i kraći od 100m: ne mora se predvidjeti rezerva,

b) kablovi do 20 žila: rezerva od 20 do 30%,

c) kablovi preko 20 žila: rezerva od 10 do 15%, i

d) za kablove koji povezuju dijelove SS postrojenja koji su opremljeni uređajima za multipleksni prenos, ovo ne važi.

(10) Polaganje kablova i njegovo povezivanje mora biti izvedeno po propisima ŽS BiH o polaganju kablova kod sigurnosnih uređaja.

(11) Po završetku polaganja kablova, izrade spojnica, razvodnih i završnih glava, a prije povezivanja kabla sa spoljnim i unutrašnjim uređajima, mora se izvršiti mjerenje otpora izolacije između žila međusobno kao i između žila sa zemljom. Izmjerena otpornost izolacije bilo koje žile prema ostalim žilama ili metalnom plaštu kabla (dužine 1 km) ne smije biti manja od 5M(/km, a za dužine kablova ispod 100 metara, otpornost izolacije ne smije biti manja od 50 M(/km.

(12) Kod polaganja kablova u staničnom rejonu, na ukršajima ispod puta ili kolosjeka moraju se primjenjivati mjere fizičke zaštite kablova.

(13) Prilikom približavanja ili ukrštanja sa električnim instalacijama drugih postrojenja, moraju se primjeniti posebne mjere zaštite.

POGLAVLJE XIV

MEĐUSTANIČNA ZAVISNOST I AUTOMATSKI PRUŽNI BLOK

Član 80.
(Opći uslovi za MZ)

(1) Na prugama na kojima nije predviđen automatski pružni blok imaju se ponuditi uređaji za prinudno ostvarenje zavisnosti između susjednih stanica u pogledu odvijanja saobraćaja u staničnom razmaku (u daljem tekstu uređaji međustanične zavisnosti-MZ).

(2) Tehničko rješenje ovakvog uređaja mora biti takvo, da izlaz nekog voza iz stanice na otvorenu prugu može biti pokazan na izlaznom signalu samo ukoliko su zadovoljeni sljedeći uslovi:

a) da je putem ovog uređaja električno ostvaren sporazum između otpravnika vozova i susjednih stanica (traženje i davanje privole);

b) da je davanje privole za neku vožnju uslovljeno time da je prethodno voz potpuno ušao u susjednu stanicu, kao i da su u momentu davanja privole odgovarajući ulazni i izlazni signali u položaju "stoj";

c) da je tehnički onemogućeno da se u slučaju pojave bilo kakvog kvara ili smetnje na uređaju, može pojaviti bilo kakvo ugrožavanje saobraćaja kako na pruzi tako i u stanicama.

Član 81.
(Opći uslovi za APB)

Uređaj automatskog pružnog bloka mora biti konstruiran i izveden tako da zadovoljava sljedeće uvjete:

a) Diobom staničnih razmaka na potreban broj blokovnih odsjeka mora biti omogućeno potpuno bezbjedno kretanje dva ili više uzastopnih vozova u jednom staničnom razmaku. Broj i raspored prostornih odsjeka daje investitor posebno za svaki odsjek pruge.

b) Na dvokolosječnim prugama, uređaj automatskog pružnog bloka mora biti izveden za kretanje vozova u jednom smjeru, a na jednokolosječnim prugama i na dvokolosječnim prugama sa obostranim saobraćajem, za kretanje u oba smjera po jednom istom kolosjeku.

c) Na jednokolosječnim prugama i na dvokolosječnim prugama sa obostranim saobraćajem mora biti tehnički obezbjeđena promjena smjera kretanja od strane otpravnika vozova dviju susjednih stanica.

d) U staničnim uređajima za dati smjer kretanja mora biti pokazivano stanje zauzetosti svakog blokovnog odsjeka i smetnja na svakom blokovnom signalu. Ova stanja i smetnja pokazuju se u stanicama na jednokolosječnoj pruzi i na dvokolosječnim prugama sa obostranim saobraćajem u smjeru kretanja voza.

Član 82.
(Signali APB-a)

(1) Signali automatskog pružnog bloka za utvrđeni smjer vožnje moraju biti međusobno u takvoj zavisnosti, da je na svakom od ovih signala predsignaliran položaj narednog prostornog ili staničnog ulaznog signala, odnosno stanje zauzetosti dvaju narednih blokovnih odsjeka iza signala.

(2) Na jednokolosječnim prugama i na dvokolosječnim prugama sa obostranim saobraćajem svi prostorni signali moraju biti uvijek osvijetljeni za jedan smijer vožnje. Prostorni signal ispred ulaznog signala suprotnog smjera mora biti osvijetljen. Na dvokolosječnim prugama signali automatskog pružnog bloka moraju biti trajno osvijetljeni.

(3) Signali automatskog pružnog bloka imaju se automatski postavljati u položaj "stoj" kada čelo voza pređe put od 50 metara iza signala (put pretrčavanja). Ako je pruga ispred prostornog signala najmanje na dužini od 1 km u usponu, tada se prema veličini uspona i najvećoj dozvoljenoj brzini na tom dijelu pruge propisana dužina puta pretrčavanja od 50 m smanjuje prema donjoj tabeli i to:



(4) U slučaju gašenja crvene svjetlosti mora se automatski upaliti pomoćna crvena svjetlost, za koju svrhu treba predvidjeti poseban izvor napajanja sa kapacitetom za osmočasovno pomoćno napajanje.

(5) U slučaju gašenja zelene svjetlosti mora se automatski upaliti žuta, a u slučaju gašenja žute ima se automatski pojaviti crvena svjetlost. Sijalice za zelenu, žutu i crvenu svjetlost moraju imati duplo vlakno.

Član 83.
(Tehničko rješenje za APB)

(1) Uređaj automatskog pružnog bloka mora biti izveden primjenom šinskih strujnih kola ili brojača osovina u skladu sa odobrenim projektom.

(2) Šinska strujna kola moraju obezbijediti trajan i siguran rad automatskog pružnog bloka, tj. da se na prostornim signalima pouzdano pokazuje stanje zauzeća pojedinih prostornih odsjeka, računajući pri tome sa maksimalnom dužinom od 1800 m po odsjeku, pri minimalnom otporu zastora od 1,6 Ω/km, računajući sa maksimalnim otporom premošćenja od 0,5 Ω.

(3) Ponuđač je dužan da dostavi ponudu za dvošinske izolirane odsjeke za uređaje automatskog pružnog bloka. Pored toga mogu se ponuditi i izolirani odsjeci sa jednošinskom izolacijom.

(4) Uređaj automatskog pružnog bloka mora biti izveden tako, da je potpuno obezbijeđen od ugrožavajućih i opasnih uticaja povratne struje vuče i kontaktne mreže.

(5) Napajanje uređaja automatskog pružnog bloka ima se vršiti iz susjednih stanica preko posebnog napojnog kabla. Pri ovome sistem napajanja mora biti takav, da se sa njim može postići što veći domet sigurnog napajanja uz što manji presjek napojnog kabla.

(6) Tehničkim rješenjem uređaja automatskog pružnog bloka mora biti obezbijeđen i prelaz sa dnevnog na noćno napajanje svjetlosnih signala i obratno.

Član 84.
(Upotreba kablova za APB)

(1) Za uređaj automatskog pružnog bloka u pružnom signalno-telekomunikacionom kablu mogu se koristiti maksimalno 4 parice. Može se ponuditi i rješenje sa optičkim kablom.

(2) Ponuđač je obavezan da ponudi pružni napojni kabel sa priborom konstrukcije i presjeka koje zahtjeva ponuđeno tehničko rješenje uređaja automatskog pružnog bloka.

(3) Za pružni napojni kabl mehaničke i električne karakteristike su određene strukovnom normom S2.012.

(4) Pružni napojni kablovi moraju minimalno da zadovolje sljedeće tehničke uvjete:

a) Opis: Kabl sa bakarnim provodnicima sa izolacijom od plastične mase ispunom od nevulkanizirane gume ili plastične mase, zaštićen metalnom trakom i sa spoljnim plaštom od plastične mase, za nazivni napon od 1 kV.

b) Specifični zahtjevi:

b0) Specifični otpor meko odžarenog bakarnog provodnika ne smije biti veći od 17,241 Ωmm²/km na 20° C.

b1) Plastična masa za izolaciju mora zadovoljiti sljedeće zahtjeve:

- Prekidna čvrstoća minimalno 160 kg/cm²

- Prekidno izduženje minimum 180%

- Specifični otpor izolacija na 20° C minimum 1 x 10¹⁴ Ωcm

- Specifični otpor izolacije na 60° C minimum 1 x 10¹¹ Ωcm

- Otpornost na niskim temperaturama:

na savijanje -15° C

na udar -15° C

b2) Plastična masa za plašt mora zadovoljiti sljedeće zahtjeve:

- Prekidna čvrstoća minimum 160 kg/cm²

- Prekidno izduženje minimum 180%

- Specifični otpor izolacije na 20° C minimum 1 x 10¹²Ωcm

- Otpornost na niskim temperaturama:

na savijanje -15° C

na udar -15° C

b3) Kao zaštita od glodara kablovi moraju biti zaštićeni metalnom trakom.

b4) Naponsko ispitivanje: 4 kV naizmjeničnog napona.

b5) Dielektrična čvrstoća:

- Prethodna ispitivanja: sa 8 kV naizmjeničnog napona za vrijeme od 5 minuta na 60° C.

- Glavno ispitivanje: Sa 1,2 kV jednosmjernog napona za vrijeme od 10 x 24 h.

c) U svemu ostalom kablovi moraju biti izrađeni shodno VDE 0271/62 ili odgovarajućem nacionalnom standardu proizvođača.

d) Za ovaj tip napojnog kabla treba se ponuditi i sav potreban kablovski pribor.

e) Ponuđeni tip pružnog napojnog kabla mora biti zaštićen od uticaja opasnih napona vuče i korozije.

POGLAVLJE XV

UREĐAJI NA PUTNIM PRELAZIMA

Član 85.
(Opći uslovi za uređaje putnih prelaza)

(1) Automatski uređaji za obezbjeđenje putnih prelaza u nivou moraju ispunjavati odredbe ovog Pravilnika i Uputstva o opremanju putnih prelaza u nivou sa električnim uređajima za osiguranje.

(2) Elektronski SS uređaji za osiguranje putnih prelaza moraju biti usaglašeni sa sljedećim standardima: UIC (761, 781), IEC, Cenelec EN 50124, EN 50126, EN 50128, EN 50129, EN 50159.1 i EN 50159.2, UIC 91/440, ISO 9000-9004 i dr. Mogu se prihvatiti i uređaji koji su projektovani i izrađeni po standardima koji su kompatibilni sa navedenim standardima, i ukoliko ti standardi rezultiraju u jednakom ili boljem kvalitetu uređaja.

(3) Automatski uređaji za obezbjeđenje putnih prelaza mogu biti opremljeni:

a) samo sa svjetlosno-zvučnim signalima,

b) sa svjetlosno-zvučnim signalima i polubranicima, i

c) sa svjetlosno-zvučnim signalima i svjetlosnim tablicama sa natpisom "DVA

VOZA".

(4) Automatski uređaji za obezbjeđenje putnih prelaza sa svjetlosno-zvučnim putnim signalima moraju ispunjavati sljedeće osnovne uvjete:

a) svaki putni signal mora biti opremljen sa po dvije crvene svjetiljke koje naizmjenično svijetle kada se putnom prelazu približavaju željeznička vozila. Svjetiljke se naizmjenično pale i gase 60 puta u minuti; Oblik i dimenzije putoprelaznih signala koji su u upotrebi su određene standardom JUS Z.S2.580.

b) jakozvučna zvona se postavljaju na stub putnog signala. Zvono mora biti uključeno sve dok putni signali pokazuju zabranjen prelaz preko željezničke pruge. Zvono mora da radi u ritmu od 120 udaraca u minuti; Jakozvučno zvono mora biti minimalne jačine 90dB.

c) putni signali moraju biti u redovnom položaju ugašeni; Za putoprelazne signale treba upotrijebiti standardizovane sijalice sa dva vlakna, minimalne snage 20 W.

d) uređaj uključuje i isključuje voz koji se približava putnom prelazu;

e) moraju se predvidjeti udvojeni uključno-isključni uređaji; uključno-isključni uređaji moraju biti tako izvedeni da se pouzdano kontroliše njihova ispravnost, kao i ispravnost priključnog kabla.

f) svjetlosni putni signali se gase najkasnije 5 do 10 sekundi poslije prolaska željezničkih vozila;

g) ako se između uključne tačke i putnog prelaza nalazi glavni signal ili stanica onda uređaj mora biti sposoban za automatsko postavljanje od strane voza i za posluživanje iz stanične centralne postavnice; u slučaju automatskog postavljanja uređaji putnog prelaza nisu u zavisnosti sa signalima;

h) otkazivanjem jednog od elemenata od kojih zavisi ispravno funkcioniranje uređaja ne smije da se ugrozi bezbjednost saobraćaja na putnom prelazu. Uređaj mora biti izveden tako da se putni signali uključuju u svakom slučaju kada se pojavi ma kakva smetnja. Ovaj zahtjev treba riješiti udvostručavanjem onih elemenata koji bi mogli da budu uzročnici smetnje ili nekim drugim tehničkim rješenjima;

i) kontrolni uređaj u službenom mjestu u kome se kontroliše ispravno funkcioniranje uređaja, mora pokazivati minimalno tri osnovna stanja: ispravno stanje, pojavu smetnje i pojavu kvara.

(5) Pod smetnjom se podrazumjeva tehnička neispravnost koja ne ugrožava bezbjednost na putnom prelazu (putni signali pokazuju crvenu svjetlost), dok se pod kvarom podrazumjeva tehnička neispravnost koja ugrožava bezbjednost na putnom prelazu zbog toga što putni signali ili polubranici ne zabranjuju prelaz preko željezničke pruge kada se približava voz.

Član 86.
(Tehnički uslovi za polubranike putnih prelaza)

Polubranici moraju da zadovolje sljedeće tehničke uvjete:

a) Pogonski motori moraju biti opremljeni električnim spojnicama koje pridržavaju polubranike u krajnjim položajima;

b) Polubranik mora u slučaju prestanka struje da se automatski spusti u položaj "Zabranjen prelaz". Polubranik mora biti podešen za ručno podizanje pomoću ručice;

c) Pogonski motori moraju biti podešeni tako da spuštanje polubranika traje do 10 sekundi, a podizanje oko 5 sekundi;

d) Polubranik mora imati zaseban pogonski motor;

e) Polubranik mora biti vezan sa pogonskim motorom tako da ne dolazi do oštećenja ni polubranika ni motora u slučaju da polubranik prilikom spuštanja naiđe na neku prepreku (na primjer ako udari na krov nekog drumskog vozila). Svako oštećenje polubranika mora se pokazati na kontrolnom uređaju kao kvar;

f) Prije spuštanja polubranika mora se čuti predzvonjenje koje traje u zavisnosti od dužine putnog prelaza od 15-25 sekundi. Za vrijeme predzvonjenja putni signali moraju pokazivati crvenu naizmjeničnu svjetlost;

g) Na vrhu polubranika mora postojati crvena svjetlost koja zasvijetli čim se polubranik pomakne iz svog redovnog položaja i mora da svijetli sve dok se polubranik ne vrati u taj položaj.

h) oblik i dimenzije polubranika koji su u primjeni, određeni su standardom JUS Z.S2.150.

Član 87.
(Svjetlosna tabla sa natpisom "DVA VOZA")

Svjetlosna tabla nosi natpis "DVA VOZA" i postavlja se na dvokolosječnim i paralelnim prugama umjesto polubranika na putnim prelazima sa neznatnim saobraćajem drumskih motornih vozila. Svjetlosna tabla se postavlja neposredno ispod trougle table putnog prelaza i mora biti izvedena tako, da se natpis ne vidi kada nije osvijetljen. Ovaj natpis se uključuje samo kada se istovremeno na drugom kolosjeku putnom prelazu približava još jedan voz. Uključenje ovog natpisa mora biti propraćeno posebnim akustičnim signalom. Akustični signal traje sve do nailaska voza na putni prelaz po drugom kolosjeku.

Član 88.
(Napajanje uređaja putnih prelaza)

(1) Napajanje putnih prelaza se vrši iz napojnog kabla. U slučaju bilo kakvog kvara na napojnom uređaju, svjetlosni putni signali se napajaju iz posebne baterije kapaciteta za osmočasovno rezervno napajanje.

(2) Moraju se preduzeti sve potrebne zaštitne mjere za zaštitu od električnog udara u skladu sa standardom JUS N.B2.741, odnosno odgovarajuće EN i IEC norme.

(3) Moraju se preduzeti sve potrebne mjere za zaštitu od uticaja struje električne vuče moofaznog sistema 25kV, 50Hz.

Član 89.
(Upotreba parice STKA kabla za uređaj putnog prelaza)

Za uređaje putnih prelaza na otvorenoj pruzi, u pružnom signalno-telekomunikacionom kablu mogu se koristiti maksimalno dvije parice.

Član 90.
(Standardi za elektronske uređaje osiguranja putnih prelaza)

(1) U principu, elektronski uređaj za osiguranje putnog prelaza se sastoji od: mikroprocesorske sigurnosne logike, softvera, napojne jedinice, prenaponske zaštite i uključno/isključnih tačaka povezanih odgovarajućim kablovima na uređaj.

(2) Elektromagnetni uticaj je definiran normama EN 61000-4-2 (statički elektricitet), EN 61000-4-3 (elektromagnetno polje) i EN 61000-4-4 (impulsni uticaj).

(3) Temperaturni opseg rada uređaja je definiran normama IEC 60721-3-3 i IEC 60721-3-4, a to je:

a) za unutrašnju opremu: -5 do +40⁰C, i

b) za vanjsku opremu: -30 do +70⁰C.

(4) Mehanički uslovi rada su definirani normama IEC 60068-2-6, IEC 60068-2-27 i IEC 60068-2-31.

(5) Zaštitne mjere su definirane normama EN 60000-4-2 (instalacija) i IEC 60536 (klasifikacija).

(6) Zaštitne mjere po pitanju dimenzioniranja izolacije i ispitnog napona su definirane normom EN 50178.

(7) Zahtjevi po pitanju prenaponske zaštite su definirani normom Zaštitne mjere po pitanju dimenzioniranja izolacije i ispitnog napona su definirane normom EN 50122.

(8) Uređaj ne smije imati elektromagnetno zračenje veće nego što su propisane CISPR, kako slijedi:

a) Frekventni opseg od 150-500 kHz: 10mV, i

b) Frekventni opseg od 0,5-30 MHz: 5mV.

(9) Sigurnosni zahtjevi elektronskog SS uređaja za osiguranje putnog prelaza moraju biti verifikovani sigurnosnom analizom i sigurnosnim izvještajem.

(10) Uslovi za realizaciju sigurnosnog sistema moraju biti u skladu sa UIC objavom 738 "Processing and Transmission of Safety Information".

(11) Nivo sigurnosnog integriteta "Safety Integrity Level - SIL" mora odgovarati nivou 4, u skladu sa IEC 61508 i EN 50129.

(12) Svi parametri vezani za RAMS moraju biti u skladu sa EN 50126, EN 50128 i EN 50129.

(13) Konfiguracija elektronske logike (hardver i softver) mora biti riješena minimalno po principu 2 od 2.

(14) Raspoloživost sistema MTBF odnosno vrijeme između dva otkaza, mora biti minimalno 6 godina. Zahtijevani vijek trajanja elektronskog SS uređaja je između 15 i 20 godina.

(14) Raspoloživost sistema MTBF odnosno vrijeme između dva otkaza, mora biti minimalno 6 godina. Zahtijevani vijek trajanja elektronskog SS uređaja je između 15 i 20 godina.

POGLAVLJE XVI

UREĐAJI ZA KONTROLU I REGULISANJE BRZINE KRETANJA VOZA

Član 91.
(Opći tehnički uslovi za auto-stop uređaje)

(1) U okviru ponude za sistem osiguranja, predvidjeti pružni autostop uređaj. Koristi se auto-stop uređaj sistema I-60 Indusi sa pružnim balizama sa radnim frekvencijama 500, 1000 i 2000 Hz. Kombinovane pružne balize 1000/2000 Hz obavezno se primjenjuju kod ulaznih signala i predsignala te kod izlaznih signala na glavnom prolaznom kolosijeku. Primjena i tehničke karakteristike autostop uređaja je propisana uputstvom 425, 426 i 427.

(2) Ponuđeno tehničko rješenje uređaja za kontrolu i upravljanje brzinom kretanja voza treba da naznači i jediničnu cijenu (bez montaže) za lokomotivski dio uređaja, za koji će se zaključiti poseban ugovor.

(3) Auto-stop uređaj treba da obezbijedi sigurno zaustavljanje vozova pri brzinama od 120 km/h i većim, na rastojanju maksimalno 200 m iza signala sa sigurnosnim pojmom "stoj".

(4) Ponuđeni sistem mora biti projektovan i konstruiran tako da omogućava jednostavnu dogradnju na sljedeći nivo/generaciju uređaja za automatsku kontrolu i reguliranje brzine kretanja voza.

(5) Uređaj mora biti podesan za primjenu na lokomotivama sa jednosmjernom ili naizmjeničnom strujom vuče kao i na dizel lokomotivama.

(6) Rad uređaja ne smije da zavisi od vremenskih uslova, uticaja struje vuče, potresa i drugih spoljnih uticaja.

(7) Uređaj mora biti tako konstruiran da se može jednostavno ugraditi u lokomotive i na pruzi, pri čemu ne smije prelaziti granice slobodnog profila.

(8) Uređaj treba u sebi da sadrži što manje pokretnih dijelova, zbog čega dolaze u obzir i rješenja sa beskontaktnom tehnikom, ali pri tome moraju biti ostvareni i svi uslovi za signalno sigurno funkcioniranje ovakvog sistema.

(9) Za ponuđena tehnička rješenja moraju se dostaviti detaljni tehnički opisi sa osnovnim nacrtima i šemama sa karakteristikama i uslovima ugradnje, eksploatacije i održavanja.

Član 92.
(Opći tehnički uslovi za ETCS sistem)

(1) Ukoliko su predmet tendera savremeni sistemi za kontrolu i upravljanje brzinom kretanja voza kao što je to ETCS sistem (vidjeti priloge broj 3, 4 i 5), tehničko rješenje mora biti u skladu sa odobrenim projektom, a ponuđena oprema mora da ispunjava sljedeće uvjete:

a) Specifikacije funkcionalnih zahtjeva - FRS (izdate od strane Evropske željezničke agencije, br.ERA/ERTMS/003024) kojima se definiraju funkcionalni zahtjevi koje postavljaju željeznice pred ETCS sistem,

b) Specifikacije sistemskih zahtjeva - SRS (izdate od strane grupacije UNISIG, br. SUBSET- 026) koje opisuju jezgro ETCS sistema zajedno sa interfejsima prema GSM-R sistemu, signalno-sigurnosnom uređaju i opremi na vučnom vozilu.

(2) Osim navedenih specifikacija funkcionalnih zahtjeva (FRS v5.0) i specifikacija sistemskih zahtjeva (SRS v2.3.0), pružni dio opreme za ETCS mora zadovoljavati zahtjeve definirane u tačkama 4.2.1, 4.2.3, 4.2.5, 4.2.7, 4.2.8., 4.2.9, 4.2.11, 4.2.12, 4.2.15 i 4.2.16 Tehničkih specifikacija za interoperabilnost za komandno-kontrolne i signalne sisteme (TSI CCS), izdate od strane Evropske željezničke agencije (ERA), kao i sljedeće posebne uvjete za pojedine komponente:

a) za RBC (Radio-blok centar):UNISIG SUBSET- 039 (v2.3.0), SUBSET- 097 (v1.1.0) i SUBSET - 098 (v1.1.0);

b) za eurobalize: UNISIG SUBSET -036 (v2.4.1);

c) za europetlje: UNISIG SUBSET-044 (v2.3.0);

d) za radio in-fill balize: UNISIG SUBSET-046 (v2.0.0), SUBSET-047 (v2.0.0), SUBSET-048 (v2.0.0) i SUBSET-049 (v2.0.0).

(3) Radi postizanja interoperabilnosti cijelog sistema moraju biti zadovoljeni i sljedeći sigurnosni zahtjevi:

a) za postizanje odgovarajućeg nivoa sigurnosti (SIL) zahtjevi iz dokumenta "Requirements on risk and hazard analysis for interoperability",

b) za sve dijelove pružne opreme mora biti parametar THR (Tolerable Hazard Rate) <10^-9 slučajnih kvarova/čas, što odgovara SIL 4 nivou,

c) uslovi iz UNISIG SUBSET-091 (v2.5.0) "Safety Requirements for the Technical Interoperability of ETCS in levels 1&2",

d) pouzdanost i raspoloživost mora biti u skladu sa "Reliability - Availability Requirements",

e) funkcionalnost mora zadovoljavati uvjete iz UNISIG SUBSET-040 (v2.3.0) "Dimensioning and Engineering Rules",

f) funkcionalna testiranja moraju biti u skladu sa UNISIG SUBSET-0763532 (v2.3.1), SUBSET-0763633 (v2.3.1) i SUBSET-07637 (v1.0.2).

Član 93.
(Prateći uslovi)

Za svako ponuđeno tehničko rješenje uređaja za kontrolu i upravljanje brzinom kretanja voza, ponuđač mora dostaviti tehničke opise, šeme, tehničke i eksploatacione karakteristike uređaja, uputstva za ugradnju, korištenje i održavanje kao i odgovarajuće dozvole od nadležnih organa sa područja drugih država.

POGLAVLJE XVII

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 94.
(Stupanje na snagu)

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta, a isti će se primjenjivati, nakon što ROŽ BiH od entiteta dobije pismenu potvrdu o prihvatanju i primjeni odredbi ovog pravilnika u svrhu izmjene Priloga I "Instrukcije za sigurnost i interoperabilnost željezničkog sistema u BiH" ("Službeni glasnik BiH", br.11/12).

Broj 10-01-29-7-158-1/14.
02. juna 2014. godine
Doboj

Direktor
Borka Trkulja, s. r.