Službeni glasnik BiH, broj 28/12
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2596/09, rješavajući apelaciju "Kontakt" d.o.o. Konjic, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Zlatko M. Knežević, sudija
na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija "Kontakt" d.o.o. Konjic.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Ps 008092 09 Pz od 26. juna 2009. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. "Kontakt" d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Advokatska kancelarija Desimir i Velimir Kevec iz Banje Luke, podnio je 14. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Ps 008092 09 Pz od 26. juna 2009. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 11 71 Ps 008092 01 Ps od 23. marta 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda, te "Jahorina osiguranja" a.d. Pale, Filijala Doboj (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 19. januara 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 25. januara 2010. godine, Osnovni sud 1. februara 2010. godine, a tužena 29. januara 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog i Osnovnog suda, te tužene dostavljeni su apelantu 1. aprila 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Osnovni sud je Presudom broj 11 71 Ps 008092 01 Ps od 23. marta 2009. godine obavezao tuženu da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati novčani iznos naveden u dispozitivu presude sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 10. februara 2009. godine do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove postupka. Apelantov tužbeni zahtjev koji se odnosio na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga za period od 20. decembra 2000. godine pa do 10. februara 2009. godine odbijen je kao neosnovan. U obrazloženju presude je, pored ostalog, istaknuto da su, u skladu sa članom 277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), apelantu dosuđene zakonske zatezne kamate za period od dana kada je utvrđena visina totalne štete, i to po cijenama na dan izrade nalaza i mišljenja vještaka, tj. za period od 10. februara 2009. godine pa do isplate. Apelantov tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata za period od dana nastanka štete, tj. od 20. decembra 2000. godine pa do utvrđivanja visine štete vještaka, tj. do 10. februara 2009. godine, odbijen je kao neosnovan, pored ostalog, zbog toga što je apelantov opunomoćenik tužbeni zahtjev uskladio sa visinom štete po cijenama na dan izrade nalaza vještaka, tj. na 10. februar 2009. godine, od kada je i određeno da teku zakonske zatezne kamate.
7. Okružni sud je Presudom broj 71 0 Ps 008092 09 Pz od 26. juna 2009. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv odbijajućeg dijela prvostepene presude koju je u tom dijelu potvrdio. Istom presudom odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka. U obrazloženju presude je istaknuto da je apelantov navod kojim je osporavаo odluku o zakonskim zateznim kamatama u odbijajućem dijelu neosnovan s obzirom na čl. 186. i 189. ZOO u vezi sa članom 277. istog zakona. U vezi s tim je ukazano da je članom 186. ZOO propisano da obaveza naknade štete dospijeva od trenutka nastanka štete, a članom 189. stav 1. istog zakona da se visina naknade određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakonom nije drugačije određeno. S obzirom na navedeno, Okružni sud je istakao da je potrebno razgraničiti moment nastanka štete od dana padanja u docnju (od kada teku kamate), jer dan dospjelosti obaveze na naknadu štete ne mora istovremeno da bude i dan padanja u docnju. Dalje, ukazano je da je prema članu 277. ZOO propisano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu. Također, ukazano je da ovim članom nije propisano kada se dosuđuje kamata kada je u pitanju materijalna šteta, pa pošto se isplata kamate vezuje za docnju dužnika, s obzirom na činjenicu da je u konkretnom slučaju obim štete utvrđen 10. februara 2009. godine, tuženom je tada postao poznat, pa je utvrđenje prvostepenog suda ocijenjeno kao pravilno. Dalje, ukazano je da član 185. ZOO govori o sankcioniranju dužnosti odgovornog lica da štetu nadoknadi, te da čl. 324. i 277. ZOO govore kada dužnik pada u docnju s tim da se primjena člana 277. ZOO ne može posmatrati izolirano i mora se dovesti u vezu sa osnovnom svrhom naknade štete. U vezi s tim je ukazano da obaveza na naknadu štete ima svrhu popravljanja štete kroz uspostavljanje stanja koje je bilo prije nastupanja štetnog događaja, a ne kažnjavanje dužnika, što bi se desilo u slučaju kada bi se kamate dosudile od vremena nastanka štete s obzirom na to da u to vrijeme docnja dužnika nije nastupila, niti je dužnik znao za štetu, odnosno koliki je njen obim i u kojem roku ju je dužan nadoknaditi. Pri tome, ukazano je i na odštetno načelo, tj. da naknada štete ne može biti veća od uzrokovane štete, pa da je parametar za uspostavljanje ekvivalentnog odnosa između štete i njene naknade upravo visina utvrđena na dan vještačenja, odnosno na dan presuđenja (član 189. ZOO). Prema ocjeni Okružnog suda, tako utvrđena visina štete odgovara običnoj stvarnoj šteti nastaloj uništenjem vozila i na taj način se materijalna situacija oštećenog dovodi u isto stanje koje je bilo prije nastanka štetne radnje i samo od tog datuma može se smatrati da je tužena kao odgovorno lice pozvana da tu obavezu ispuni. Na osnovu navedenog zaključeno je da se ne može prihvatiti da član 186. ZOO (po kojem se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka naknade štete) istovremeno znači i docnju dužnika. Najzad, ukazano je da su odredbe o naknadi štete imperativne prirode i da je princip ekvivalentnosti u konkretnom slučaju pravilno primijenjen dosudom iznosa po cijenama u vrijeme izvršenog vještačenja (10. februara 2009. godine), jer se na taj način uspostavlja stanje koje je bilo prije štetnog događaja, kao i da ovaj princip važi u apsolutnom smislu, a u slučaju da se dosudi kamata od dana nastanka štete, to bi značilo odstupanje od ovog pravila jer bi po osnovu kamata moglo biti naplaćeno isto koliko i na ime stvarne štete, što bi značilo da dosuđena naknada prevazilazi iznos pretrpljene štete. Najzad, budući da apelantova žalba nije izmijenila njegov uspjeh u sporu, zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da stav usvojen u osporenim presudama da mu pravo na zatezne kamate pripada od trenutka kada je šteta utvrđena, a ne od trenutka kada je šteta nastala, nema opravdanje i uporište u relevantnim odredbama ZOO na koje je ukazano u obrazloženju osporene presude Okružnog suda. Pri tome, apelant posebno ukazuje da Okružni sud citira relevantne odredbe ZOO koje se ne mogu primijeniti a da pritom ne navodi na kojim članovima zasniva svoj stav. Apelant ukazuje da je članom 186. ZOO regulirano da obaveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete, pa da mu, u skladu s tim, pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana štetnog događaja. Prema apelantovom mišljenju, Okružni sud citiranu zakonsku odredbu, koja je jasna i nedvosmislena, pokušava relativizirati tvrdnjom da dospjelost i docnja nisu isto.
b) Odgovor na apelaciju
9. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je osporena presuda u cjelini dala odgovor na apelantove žalbene navode o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, konkretno člana 186. ZOO u vezi sa članom 277. istog zakona, te da pravni stav tog suda, iznesen u obrazloženju, ima i zakonsku i logičnu osnovu u primjeni ove odredbe.
10. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u prvostepenom postupku nije došlo do povrede apelantovih prava, te da je odluka donesena u skladu sa važećim zakonima.
11. Tužena je u odgovoru na apelaciju istakla da je u pobijanim presudama činjenično stanje pravilno utvrđeno i da je na osnovu njega dosuđen pravilan iznos naknade štete. Dalje, ukazano je da je apelant, na osnovu nalaza i mišljenja vještaka, precizirao tužbeni zahtjev na iznos štete koji je utvrđen ovim nalazom, pa da je nejasno zašto u apelaciji prigovara vremenu početka računanja zakonskih zateznih kamata kad je tužbeni zahtjev precizirao na dan izrade nalaza. Tužena ukazuje da vozilo nije popravljeno do dana vještačenja, pa da se stoga nije ni mogla znati visina štete. U vezi s tim, tužena je citirala načelni stav zajedničke sjednice Saveznog suda, vrhovnih sudova i vrhovnih vojnih sudova od 29. maja 1987. godine prema kojem: "Zatezna kamata na naknadu nenovčane materijalne štete, dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja, teče od dana donošenja prvostepene presude kojom je visina naknade određena, osim jednog izuzetka da je oštećeni sam otklonio štetu prije donošenja sudske odluke, zatezna kamata tada teče od dana kada je šteta otklonjena, odnosno kada su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete."
V. Relevantni propisi
12. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik RS" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 189.
(...)
Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo.
Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 71 0 Ps 008092 09 Pz od 26. juna 2009. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 10. jula 2009. godine a apelacija je podnesena 14. augusta 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
17. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)
19. U suštini, apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje se svode na tvrdnju da je pogrešan stav redovnih sudova da se zatezna kamata na ime naknade materijalne štete obračunava od dana kada su na osnovu nalaza i mišljenja vještaka utvrđeni obim i visina štete. S tim u vezi, apelant ističe da je članom 186. ZOO jasno regulirano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, pa da mu, u skladu s tim, i pravo na zatezne kamate pripada od tog momenta.
20. Ustavni sud podsjeća da je o pitanju početka roka za računanje zakonskih zateznih kamata pri određivanju naknade materijalne štete već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/08, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 50/09). U navedenim odlukama usvojen je stav da se, pri određivanju naknade materijalne štete, zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete. Naime, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1757/06, tačka 43, zaključio da je "[…] članom 186. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Nadalje, članom 277. navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim članovima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje pri materijalnoj šteti, ipak, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da bi zateznu kamatu u slučaju materijalne štete trebalo dosuditi od dana nastanka štete". Ustavni sud je u navedеnim odlukama zaključio da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate pri dosuđivanju naknade materijalne štete.
21. Imajući u vidu da je ovakav stav usvojen u vezi sa tumačenjem relevantnih odredbi ZOO, koje su i u vrijeme donošenja osporenih presuda, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje o kojem je već bilo raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud je zaključio da i predmetnu odluku treba da donese u skladu sa navedenim odlukama Ustavnog suda, te da se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih žalbenih navoda u potpunosti poziva na citirani stav. Pri tome, Ustavni sud se rukovodio činjenicom da je potrebno, prije svega, osigurati pravilnu primjenu relevantnih zakonskih odredaba s ciljem omogućavanja pravne sigurnosti i pravilne primjene materijalnog prava.
22. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud, prihvatajući kao ispravan stav prvostepenog suda da se za početak računanja roka za obračun zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete odredi dan izrade nalaza i mišljenja vještaka, a ne dan nastanka materijalne štete, od kojeg dana je apelant i u tužbi tražio da se odredi njihova isplata, te u tom smislu i u žalbi osporavao prvostepenu presudu, povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
23. U svjetlu zaključka o postojanju kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati i apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada nadležni sud, pri određivanju naknade materijalne štete, zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade dosuđuje od dana kada su obim i visina štete utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka, umjesto od dana nastanka štete, kako je regulirano relevantnim zakonskim odredbama.
25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.