Službeni glasnik BiH, broj 80/20
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Margarita Caca-Nikolovska i sudije Tudor Pantiru, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić i Angelika Nussberger, na sjednici održanoj 26. novembra 2020. godine u predmetu broj
U 8/20, rješavajući zahtjev
Općinskog suda u Bihaću (sudije Općinskog suda u Bihaću Dine Muslića), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 19. stav (1) tačka a) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Općinskog suda u Bihaću (sudije Općinskog suda u Bihaću Dine Muslića) za ocjenu kompatibilnosti Odluke o javnim parkiralištima na području grada Bihaća ("Službeni glasnik Grada Bihaća" br. 1/15, 1/16, 6/16 i 11/18) sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
1. Općinski sud u Bihaću (sudija Općinskog suda u Bihaću Dino Muslić; u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 10. augusta 2020. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu kompatibilnosti Odluke o javnim parkiralištima na području grada Bihaća ("Službeni glasnik Grada Bihaća" br. 1/15, 1/16, 6/16 i 11/18; u daljnjem tekstu: Odluka o javnim parkiralištima).
2. Podnosilac zahtjeva je naveo da je Zakonom o komunalnim djelatnostima Unsko-sanskog kantona u članu 58. stav 1. tačka h propisano da se posebnim općinskim odlukama regulira obavljanje komunalnih djelatnosti individualne komunalne potrošnje – djelatnost javnih parking prostora i javnih garaža (tačka h). Dalje je naveo da je u skladu s tom zakonskom odredbom i članom 8. Statutarne odluke o organizaciji grada Bihaća, Gradsko vijeće Bihać na sjednici održanoj 12. decembra 2015. godine donijelo Odluku o javnom parkiralištu.
3. Podnosilac zahtjeva je istakao da je navedenom odlukom koja je zasnovana na Zakonu i koja predstavlja podzakonski akt u dijelu 5. koji nosi naziv "Kontrola korištenja javnih parkirališta, blokiranje i deblokiranje vozila", u čl. od 28–31. propisan postupak povrede uvjeta korištenja javnih parkirališta, blokiranje nepropisno parkiranog vozila, deblokiranje vozila i troškovi deblokiranja vozila.
4. Dalje je naveo da "pravni osnov stavljanja uređaja za blokiranje točkova vozila, koji u konkretnom predmetu se mora primijeniti, a to je Odluka o javnim parkiralištima" nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, blokiranje nepropisno parkiranog vozila na način kako je to propisano navedenom odlukom dovodi do povrede prava na nesmetano korištenje imovine (odnosno vozila) zagarantiranog članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Istaknuto je da nije sporno da Grad Bihać ima pravo da regulira korištenje javnih parkirališta i da to korištenje naplaćuje. Međutim, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, sporna je blokada imovine, kao i činjenica da se za tu blokadu mora platiti novčana kazna, odnosno kako Odluka o javnim parkiralištima to naziva "troškovi deblokiranja vozila", te troškovi korištenja javnog parkinga ukoliko korisnik usluge ne istakne, nepravilno istakne ili istakne neodgovarajuću parkirnu kartu s unutrašnje strane vjetrobranskog stakla vozila (tačka f člana 28. Odluke o javnim parkiralištima), što nameće dvostruku obavezu korisniku usluge parkinga.
6. Podnosilac zahtjeva je također istakao da blokiranje vozila na način kako je to propisano navedenom odlukom – "lisicama" dovodi i do povrede prava na slobodu kretanja koja je zagarantirana članom II/3.m) Ustava BiH i članom 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
7. Podnosilac zahtjeva je naveo da podnosi zahtjev za ocjenu kompatibilnosti osporenih članova Odluke o javnim parkiralištima s navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije jer se, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, osporenim članovima krše navedena ljudska prava i slobode.
Činjenice predmeta povodom kojih je podnesen zahtjev
8. U zahtjevu je navedeno da je podnosiocu zahtjeva kao sudiji za prethodno saslušanje Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona uputilo Optužnicu broj T01 0 KT 0036148 20 od 22. juna 2020. godine protiv S. S. iz Cazina jer je: "Dana 24. 4. 2020. godine oko 11:00 sati, u Bihaću, u Ulici 502. viteške brigade, na parking prostoru broj P-20, bez cilja pribavljanja imovinske koristi, sa putničkog motornog vozila marke 'Ford', tip Fiesta, registarskih oznaka K36-0-629, skinuo i prisvojio uređaj za blokiranje točkova, koji je prethodno zbog nepropisnog parkiranja postavljen od strane zaposlenika JKP 'Komrad' Bihać, nakon čega se vozilom udaljio u nepoznatom pravcu, pričinivši time štetu JKP 'Komrad' d.o.o. Bihać u iznosu od oko 234,00 KM. Dakle, bez cilja pribavljanja imovinske koristi protivpravno oduzeo tuđu pokretninu, čime bi učinio krivično djelo oduzimanja tuđe pokretnine iz člana 291. stav 1. KZFBiH."
9. U navedenoj optužnici u prijedlozima dokaza je, između ostalog, predložen uvid u zapisnik JKP "Komrad" d.o.o. Bihać od 24. aprila 2020. godine u kojem je konstatirano da je predmetno vozilo blokirano uređajem za blokiranje točkova zbog povrede uvjeta parkiranja iz člana 28. Odluke o javnim parkiralištima.
Relevantni propisi
10. U
Odluci o javnim parkiralištima na području grada Bihaća ("Službeni glasnik Grada Bihaća" br. 1/15, 1/16 i 6/16).
Za potrebe ove odluke koristi se tekst
Odluke o javnim parkiralištima na području grada Bihaća ("Službeni glasnik Grada Bihaća" broj 1/15) koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 28.
(Povreda uslova korištenja javnih parkirališta)
Korisnik usluge čini povredu uslova korištenja javnih parkirališta propisanih ovom Odlukom ako:
a) vozilo nema istaknutu važeću vinjetu
b) vinjeta nije nalijepljena
c) vinjeta ne odgovara lokaciji za koju je izdata
d) vinjeta ne odgovara vozilu za koje je izdata
e) parkira vozilo suprotno saobraćajnom znaku, horizontalnoj i vertikalnoj signalizaciji
f) ne istakne, nepravilno istakne ili istakne neodgovarajuću parkirnu kartu s unutrašnje strane vjetrobranskog stakla vozila
g) prekorači dopušteno vrijeme parkiranja za više od 15 minuta
h) nepropisno parkira vozilo
Član 29. st. (1) i (7)
(Blokiranje nepropisno parkiranog vozila)
(1) U slučaju povreda uslova korištenja javnih parkirališta iz člana 28. ove Odluke, ovlaštene službene osobe davaoca usluge izvršit će blokiranje vozila uređajem za blokiranje točkova - "lisicama".
[...]
(7) Troškove blokiranja vozila snosi korisnik usluge.
Član 30. stav (1)
(Deblokiranje vozila)
(1) Po pozivu korisnika usluge, čije je vozilo blokirano, ovlaštene službene osobe davaoca usluge dužne su izvršiti deblokadu vozila, bez obzira da li je korisnik platio troškove deblokiranja ili ne.
Član 31. st. (1) (4) i (5)
(Troškovi deblokiranja vozila)
(1) Troškove deblokiranja vozila snosi korisnik usluge.
[...]
(4) Ukoliko korisnik usluge u ostavljenom roku ne plati troškove deblokiranja, ovlaštena službena osoba davaoca usluge dužna je komunalnom inspektoru dostaviti dokaze (zapisnik o blokadi vozila, fotografije vozila, zapisnik o deblokadi vozila, izvještaj o počinjenom prekršaju) radi pokretanja prekršajnog postupka.
(5) Na osnovu dostavljenih dokaza iz stava (4) ovog člana, komunalni inspektor pokreće prekršajni postupak u skladu sa odredbama Zakona o prekršajima FBiH ("Službeni glasnik FBiH" br. 63/14).
11. U
Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/03, 37/03 – ispravka, 21/04 – ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17) relevantne odredbe glase:
Član 291. stav 1.
Oduzimanje tuđe pokretnine
(1) Ko bez cilja pribavljanja imovinske koristi protupravno oduzme ili zadrži tuđu pokretninu, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
[…]
12.
Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/03, 37/03 ispravke, 56/03 ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 243. st. (1) i (2)
Odlučivanje o optužnici
(1) Odmah po prijemu optužnice sudija za prethodno saslušanje ispitat će da li je sud nadležan, postoje li okolnosti iz člana 239. stav (1) tačka d) ovog Zakona, te je li optužnica propisno sastavljena (član 242. ovog Zakona). Ukoliko sud nađe da optužnica nije propisno sastavljena postupit će se u skladu sa članom 162. st. (3) i (4) ovog Zakona.
(2) Sudija za prethodno saslušanje može potvrditi ili odbiti sve ili pojedine tačke optužnice u roku od osam dana, a u složenim predmetima u roku od 15 dana od dana prijema optužnice. Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice, sudija za prethodno saslušanje donosi rješenje koje se dostavlja tužitelju. Protiv ovog rješenja žalba se podnosi u roku od 24 sata. O žalbi odlučuje vijeće iz člana 25. stav (6) ovog Zakona u roku od 72 sata.
[…]
13. Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela zahtjeva, Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda.
14. Član VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
[…]
c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
15. Član 19. Pravila Ustavnog suda u relevantnom dijelu glasi:
Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
[…]
16. Ustavni sud ističe da je u vezi sa svojom nadležnošću iz člana VI/3.c) Ustava BiH izgradio značajnu praksu u kojoj je istakao, između ostalog, da se njegova nadležnost iz ovog člana Ustava BiH odnosi na "pitanje ustavnosti osporenog zakona od odlučujućeg značaja za tok postupaka koji se vode pred podnosiocem zahtjeva" (Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U 17/06 od 29. septembra 2006. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 14/07, dostupna i na www.ustavnisud.ba). U drugim odlukama Ustavni sud je kontinuirano isticao da se ovlaštenje suda da, po članu VI/3.c) Ustava BiH, proslijedi Ustavnom sudu pitanje o ustavnosti zakona koji treba primijeniti u konkretnom slučaju "ne može tumačiti na način da je Ustavni sud nadležan da odlučuje o meritumu spora koji je pokrenut pred redovnim sudom, već da će Ustavni sud odlučiti o kompatibilnosti zakona sa Ustavom BiH, koji nakon te odluke redovni sud treba da primijeni u rješavanju spora iz svoje stvarne nadležnosti" (Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U 11/17 od 15. februara 2018. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 17/18, dostupna i na www.ustavnisud.ba).
17
. Rješavajući o zahtjevima po članu VI/3.c) Ustava BiH, Ustavni sud je donio i niz odluka kojima je zahtjeve različitih sudova odbacivao zbog nenadležnosti. Tako je npr. u predmetu broj U 1/19 Ustavni sud zaključio da je u smislu člana VI/3.c) "nadležan da ocjenjuje da li je spornom odredbom došlo do kršenja nekog ustavnog prava, u konkretnom slučaju prava na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje, a ne da tumači spornu odredbu na način kako bi ona trebalo da se primjenjuje u praksi, niti da riješi sporno pravno pitanje koje se nalazi na rješavanju pred redovnim sudom" (Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U 1/19 od 28. marta 2019. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 29/19, dostupna i na www.ustavnsud.ba). U drugom predmetu, Ustavni sud je zaključio da nije nadležan da u okviru člana VI/3.c) razmatra "zahtjev koji je postavljen tako da Ustavni sud naloži izvršnoj vlasti ono što je već zakonom propisano kao njena obaveza, ili, kako to, također, traži podnosilac – da naloži primjenu zakona koji su prestali važiti" (Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj
U 3/15 od 21. januara 2016. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 13/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba).
18. Iz navedenog jasno proističe da se ovlaštenje "bilo kog suda" da pokrene postupak po članu VI/3.c) Ustava BiH odnosi na pitanja koja se pred taj sud postave u postupku iz njegove stvarne nadležnosti, odnosno u postupcima odlučivanja o pojedinačnim pravima u parničnom, krivičnom ili upravnom postupku, u kojem sud smatra da propis koji treba primijeniti radi pružanja tražene sudske zaštite nije u skladu s Ustavom BiH, Evropskom konvencijom i njenim protokolima, sa zakonima Bosne i Hercegovine "ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda".
19. Ustavni sud zapaža da je podnosilac zahtjeva podnio zahtjev shodno članu VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine navodeći da je "pravni osnov stavljanja uređaja za blokiranje točkova vozila, koji u konkretnom predmetu se mora primijeniti, a to je Odluka o javnim parkiralištima".
20. U konkretnom slučaju nesporno je da je zahtjev podnio Općinski sud u Bihaću (sudija Općinskog suda u Bihaću Dino Muslić), čime je ispunjen prvi uvjet iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine: "Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini."
21. Nadalje, u vezi s ispunjenošću drugog uvjeta, tj. "da li je zakon, od čijeg važenja njegova odluka zavisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine" Ustavni sud uočava sljedeće. Naime, iz činjenica predmeta povodom kojih je podnesen zahtjev slijedi da je na osnovu Odluke o javnim parkiralištima izvršena blokada točkova predmetnog vozila zbog povrede člana 28. navedene odluke, da je podnosiocu zahtjeva kao sudiji za prethodno saslušanje Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona uputilo optužnicu protiv S. S. iz Cazina jer je sa predmetnog vozila skinuo i prisvojio uređaj za blokiranje točkova, koji je prethodno zbog nepropisnog parkiranja postavljen od strane zaposlenika JKP "Komrad" Bihać, nakon čega se vozilom udaljio u nepoznatom pravcu. Dakle, podnosilac zahtjeva u konkretnom predmetu kao sudija za prethodno saslušanje u smislu člana 243. Zakona o krivičnom postupku treba da odluči u krivičnom postupku o osnovanosti optužnice protiv S. S. kojom je tom licu stavljeno na teret izvršenje krivičnog djela oduzimanja tuđe pokretnine iz člana 291. stav 1. Krivičnog zakona FBiH, a ne o blokiranju nepropisno parkiranog vozila, deblokiranju vozila ili troškovima deblokiranja vozila u smislu Odluke o javnim parkiralištima čija se ocjena kompatibilnosti traži. Proizlazi da nije ispunjen drugi uvjet iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine jer Odluka o javnim parkiralištima nije "zakon" od čijeg važenja zavisi odluka podnosioca zahtjeva u predmetu povodom kojeg je podnesen zahtjev.
22. Imajući u vidu odredbu člana 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.