Službeni glasnik BiH, broj 53/19

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1614/17, rješavajući apelaciju HMEZAD-TMT d.o.o. Ljubljana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija HMEZAD-TMT d.o.o. Ljubljana.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 311464 16 Pž 2 od 8. februara 2017. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. HMEZAD-TMT d.o.o. Ljubljana, Republika Slovenija (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Nedim Ademović, advokat iz Sarajeva, i Ciril Ribičič, redovni profesor Ustavnog prava i bivši sudija Ustavnog suda Slovenije, podnio je 25. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 311464 16 Pž 2 od 8. februara 2017. godine (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 7. marta 2016. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda, te od Federacije Bosne i Hercegovine, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je 22. oktobra 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. januara 2019. godine, Kantonalni sud 28. januara 2019. godine, a izvršenik 22. i 25. januara 2019. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 Ip 3111464 12 Ip od 28. januara 2013. godine dozvoljeno je izvršenje na apelantov prijedlog, na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ps 024523 11 Ps 2 od 28. juna 2012. godine i pravosnažnog rješenja o ispravci (naziva tužioca) od 2. augusta 2012. godine kojim je utvrđeno apelantovo potraživanje i obaveza izvršenika na isplatu duga u iznosu od 932.444,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 8. septembra 1998. godine do isplate i naknade troškova postupka u iznosu od 26.345,67 KM. Troškovi izvršenja su određeni u iznosu od 2.000 KM. Izvršno rješenje o izvršenju dostavljeno je UniCredit Bank d.d. Mostar radi provođenja izvršenja na novčanim sredstvima na transakcijskom računu izvršenika.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 3111464 12 Ip od 28. novembra 2013. godine djelimično je obustavljeno izvršenje i Rješenje o izvršenju broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 28. januara 2013. godine je stavljeno van snage u dijelu koji se odnosi na plaćeni iznos novčanog potraživanja od 28.345,66 KM i 932.444,50 KM. U preostalom dijelu rješenje o izvršenju je ostalo na snazi. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je, nakon donošenja rješenja o izvršenju i njegovog dostavljanja banci na realizaciju, uslijedila isplata novčanog potraživanja prema rješenju o izvršenju u iznosu od 26.345,67 KM na ime troškova izvršnog postupka i isplata iznosa od 932.444,50 KM.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 21. oktobra 2015. godine, na apelantov prijedlog, obustavljeno je izvršenje Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 Ip 3111464 12 Ip od 28. januara 2013. godine na novčanim sredstvima na transakcijskim računima izvršenika kod banke.

8. Apelant je prijedlozima za izvršenje od 21. decembra 2014. godine i 21. aprila 2015. godine zahtijevao izvršenje pravosnažne presude na novom predmetu, u smislu člana 8. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Predložio je da sud donese rješenje o izvršenju kojim bi se na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ps 024523 11 Ps 2 od 28. juna 2012. godine protiv izvršenika radi naplate apelantovog novčanog potraživanja u iznosu od 932.444,50 KM sa preostalom zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 926.824,29 KM, dospjelom zaključno sa 20. aprilom 2015. godine, a od 8. septembra 1998. godine, što ukupno iznosi 1.859.268,79, te troškova izvršnog postupka odredilo izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom dionica izvršenika, vrijednosnih papira emitenta BH Telecoma d.d. Sarajevo. U prilogu prijedloga apelant je dostavio nalaz vještaka finansijske struke od 20. aprila 2015. godine na osnovu kog je izvršen obračun preostalog iznosa duga sa obračunom kamata za isplatu.

9. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 7. marta 2016. godine odbačen je prijedlog apelanta kao tražioca izvršenja za promjenu predmeta i sredstva izvršenja.

10. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud zaključkom od 25. decembra 2015. godine pozvao apelanta da u roku od osam dana uredi prijedlog za izvršenje na novom predmetu izvršenja (podnesak od 15. decembra 2015. godine) na način da sam tražilac izvršenja (apelant) ne vrši obračun potraživanja i kamata po izvršnoj ispravi, te je upozoren da će, u protivnom, sud odbiti prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja. S obzirom na to da se apelant podneskom od 14. januara 2016. godine ponovo izjasnio o iznosu i obračunu duga i kamata prema dostavljenom obračunu sudskog vještaka kojeg je apelant sam angažirao, Općinski sud je zaključio da apelant nije dostavio uređene prijedloge za izvršenje po zaključku suda. Općinski sud se pozvao na odredbu člana 39. stav 2. ZIP-a kojom je propisano da, ukoliko je rješenjem o izvršenju određena obaveza i naplate kamata, obračun kamata o trošku tražioca izvršenja obavlja izvršni sud, osim kada se naplata vrši na novčanim sredstvima na računu kod banke u kom slučaju obračun kamata vrši banka na teret izvršenika, zaključivši da iz ove zakonske odredbe jasno proizlazi da tražilac izvršenja nema ovlaštenja da sam vrši obračun kamate koji će izvršiti banka, odnosno izvršni sud.

11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 311464 16 Pž 2 od 8. februara 2017. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 7. marta 2016. godine.

12. Kantonalni sud je ocijenio da je Općinski sud pravilno utvrdio da apelant nije dostavio uređene prijedloge za izvršenje, što mu je bilo naloženo zaključkom suda, već da se podneskom od 14. januara 2016. godine ponovo izjasnio o iznosu i obračunu duga i kamata prema dostavljenom obračunu sudskog vještaka, kog je sam tražilac izvršenja angažirao, te stoga pravilno odbacio apelantov prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja. Kantonalni sud je, također, ukazao na odredbu člana 39. ZIP-a i istakao da dostavljanjem uređenog prijedloga za izvršenje, suprotno citiranoj zakonskoj odredbi, apelant kao tražilac izvršenja mijenja izvršnu ispravu u pogledu obaveza koje su sadržane u izvršnoj ispravi, tako što izlazi iz okvira izvršne isprave u pogledu obračuna zakonskih zateznih kamata na glavni dug u iznosu od 932.444,50 KM, koji je isplaćen 29. maja 2013. godine. Rješenje o izvršenju mora biti istovjetno sa dužnikovom obavezom sadržanom u izvršnoj ispravi, pa tražilac izvršenja, bez obzira na dispozitivni karakter njegovih radnji, ne može preduzimati neke radnje (samoinicijativno vršiti obračun kamata) kojima se utječe na sadržaj izvršne isprave, jer sud u izvršnom postupku postupa u skladu sa načelom formalnog legaliteta, odnosno provodi izvršenje u skladu sa izvršnom ispravom onako kako ona glasi.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama kojim je odbačen njegov prijedlog kao tražioca izvršenja za promjenu predmeta i sredstva izvršenja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ukazuje da su sudovi na arbitraran način tumačili zakon, te na uskraćivanje efektivne sudske zaštite, povredu apelantovog prava na imovinu, što je, u konačnici, dovelo do nemogućnosti apelanta da namiri potraživanje koje mu je dosuđeno pravosnažnom presudom. Prema apelantovom mišljenju, arbitrarnost se ne ogleda samo u činjenici da je izvršni sud donio nezakonite odluke već i u svjesnim opstrukcijama koje je činio izvršenik s ciljem da osujeti apelanta da naplati svoje pravosnažno potraživanje.

14. U vezi sa povredom prava na pravično suđenje, navodi da je na osnovu pravosnažne i izvršne presude pokrenuo izvršni postupak 11. decembra 2012. godine, te da je potraživanje djelimično izvršeno 29. maja 2013. godine u iznosu od 932.444,50 KM, a 26. jula 2013. godine izvršenik je uplatio iznos od 28.345,67 KM na ime troškova postupka. S obzirom na to da, kako apelant navodi, glavni dug i dio kamata nisu plaćeni, a izgleda za daljnje naplate sa računa izvršenika nije bilo, apelant je promijenio predmet izvršenja, te u preciziranom prijedlogu od 16. aprila 2015. godine tražio da se izvršenje provede na novom sredstvu izvršenja, tačnije zapljenom, procjenom i prodajom dionica kao vrijednosnih papira u kojima tuženi ima učešće u vlasništvu BH Telecoma d.d. Apelant, dalje, navodi da u trenutku izmjene predmeta izvršenja važeći ZIP nije zabranjivao ovakav predmet izvršenja, ali koliko je nelegitimno postupanje javne vlasti u konkretnom slučaju pokazuje i činjenica da je izvršenik, po hitnoj proceduri, izvršio izmjene i dopune ZIP-a, uvodeći normu o eksplicitnoj zabrani izvršenja na imovini javnih preduzeća, što je bila posljedica pregovora između apelanta i predstavnika izvršenika o mogućnosti rješenja ovog spora i saznanja da apelant, u slučaju da se spor ne riješi drugačije, želi naplatiti pljenidbom i prodajom dionica BH Telecoma d.d. Sarajevo, zbog čega je postupak i pokrenut.

15. Apelant, dalje, navodi da je nalog suda da uredi prijedlog na način da označi neizmireni iznos novčanog potraživanja, i to na ime zakonskih zateznih kamata na plaćeni iznos glavnog duga od 932.444,50 KM od dana presuđenja, 8. septembra 1998. godine pa do dana isplate glavnog duga, 29. maja 2013. godine, bez obračuna kamata od tražioca izvršenja, bio ne samo nelogičan već i nezakonit. Smatra da je nalog protivan članu 313. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i da je njegov cilj bio da natjera apelanta da indirektno prizna da je glavni dug plaćen. Nelogičnost navoda, prema apelantovom mišljenju, ogleda se u tome što je sud tražio od apelanta da dostavi iznos novčanog potraživanja na ime zakonskih zateznih kamata na plaćeni iznos glavnog duga, a u posljednjem stavu je tražio da ne dostavlja obračun kamata. Apelant smatra da je ovim zahtjevom sud tražio bilo kakav razlog da odbaci prijedlog za izvršenje na dionicama BH Telecoma d.d. kako ne bi donosio odluku o tome, jer je pritisak izvršenika bio strahovit. Apelant navodi da je u svom dopisu sudu ukazao na nezakonitost i ponovo dostavio tačan iznos duga koji se morao platiti apelantu, te da je, kako bi pomogao sudu, dostavio obračun kamata od sudskog vještaka iz kojeg se jasno vidi kako je došao do traženog iznosa s tim da je takav apelantov zahtjev sud mogao prihvatiti ili ne prihvatiti, a ne staviti na teret apelantu to što je dostavio obračun kamata. Apelant je, dalje, ukazao na odredbu člana 313. ZOO, te zaključio da iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi na koji način se tumači uplata dijela duga. Naime, nakon dospjelosti glavnog duga teku kamate, tako da je uplaćeni iznos izvršenika od 932.444,50 KM, a kasnije od 28.345,67 KM odbijen od troškova postupka, a koje su u trenutku uplate navedenih iznosa, po odbitku troškova postupka, veće od same glavnice, tako da glavnica nije ni dirnuta uplaćenim novcem, što izvršenik nije htio da prizna. Shodno navedenom, apelant smatra da su sudovi arbitrarno primijenili odredbu člana 313. ZOO kako bi spriječili apelanta da se u cijelosti naplati od izvršenika. Konačno, apelant ukazuje da je članom 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a, koje su stupile na snagu 16. juna 2016. godine, kojim je ZIP dopunjen na način da je dodan član 187a. kojim je propisano da se ne može odrediti izvršenje na dionici, ostalim registriranim vrijednosnim papirima, osnivačkom ili drugom ulogu u pravnom licu koji su u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine (izvršenika), te zaključuje da izvršenik pokušava sve da osujeti izvršni postupak, prvo pokušavajući da dokaže da se radi o slučaju "ratne štete", zatim, negirajući član 313. ZOO da bi na kraju izvršenik preduzeo zakonodavne mjere s ciljem osujećivanja naplate i instrumentalizacije sudova koji su svojim arbitrarnim podnescima onemogućili pristup sudu. Stoga, apelant smatra da su mu sudovi onemogućili pristup sudskom izvršnom postupku, što je povreda prava na pristup sudu u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

16. U odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, apelant smatra da, s obzirom na navedeno miješanje u pravo na imovinu u predmetnom slučaju, ne može izdržati test zakonitosti. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te utvrdi povredu navedenih prava.

b) Odgovor na apelaciju

17. Općinski i Kantonalni sud su se u odgovoru na apelaciju pozvali na obrazloženja svojih odluka, te zaključili da je apelacija neosnovana.

18. Izvršenik je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelacija neosnovana, te ukazao da se u konkretnom slučaju radi o posebnom režimu izmirenja, budući da se odnosi na ratna potraživanja koja su, u skladu sa članom 6. Zakona o utvrđivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, proglašena javnim dugom FBiH i na njih se ne obračunavaju kamate od dana nastanka do dana realizacije.

V. Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi:

Član 36.
Prijedlog za izvršenje

(1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

Član 39. st. 1. i 2.
Rješenje o izvršenju

(1) U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni izvršna, odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvršenje određuje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvršenja, te drugi podaci potrebni za provođenje izvršenja.

2) Ukoliko je rješenjem o izvršenju određena obaveza i naplata kamata, obračun kamate o trošku tražioca izvršenja će obaviti izvršni sud osim kad se naplata vrši na sredstvima na računima kod banaka. U ovom drugom slučaju obračun kamate će izvršiti banka na teret izvršenika.

Član 64.
Dovršenje izvršenja

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

20. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 336. st. 1. i 3.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

(3) Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će se.

21. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) koji u relevantnom dijelu glasi:

Uračunavanje kamata i troškova

Član 313.

Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i najzad glavnica.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 311464 16 Pž 2 od 8. februara 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 6. marta 2017. godine, a apelacija je podnesena 25. aprila 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

26. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je osporenim odlukama kojim je odbačen njegov prijedlog kao tražioca izvršenja za promjenu predmeta i sredstva izvršenja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

29. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje odluke koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana II/3.е) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05, Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). U konkretnom slučaju se radi o pravu koje je utvrđeno u parničnom postupku čije je izvršenje apelant zatražio u izvršnom postupku, pa apelant uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.е) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant povredu prava na pravično suđenje suštinski obrazlaže proizvoljnom primjenom odredaba ZIP-a, konkretno člana 39. navedenog zakona, u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude. U vezi s tim, apelant ističe da su redovni sudovi u okolnostima konkretnog slučaja, u izvršnom postupku, proizvoljno protumačili relevantne odredbe o obračunu kamata u izvršnom postupku, zanemarivši član 313. ZOO, te da su odbacili apelantov prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja.

31. Imajući u vidu apelacione navode o kršenju prava na pravično suđenje koji se odnose na proizvoljnu primjenu prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni prava.

32. Ustavni sud prije analize obrazloženja odluka osporenih u ovoj apelaciji napominje da je cilj izvršnog postupka hitno i efikasno prinudno namirenje potraživanja tražioca izvršenja i da je, stoga, postojanje izvršne isprave nužna pretpostavka za određivanje izvršenja u postupku u kojem se postupa prema jasno utvrđenim načelima, među kojima su, između ostalih, najvažniji: načelo dispozicije, načelo formalnog legaliteta i načelo zaštite interesa stranaka u postupku (tražioca izvršenja i izvršenika). S tog aspekta Ustavni sud podsjeća da načelo formalnog legaliteta zauzima središnje mjesto i podrazumijeva nemogućnost da se u izvršnom postupku izvršna isprava donesena u parničnom ili nekom drugom postupku preispituje, mijenja ili prilagođava.

33. Vraćajući se na predmetni izvršni postupak, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom izvršnom postupku rješenjem o izvršenju od 28. januara 2013. godine dozvoljeno izvršenje na apelantov prijedlog, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Zenici od 28. juna 2012. godine kojom je utvrđeno apelantovo potraživanje i obaveza izvršenika na isplatu duga u iznosu od 932.444,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 8. septembra 1998. godine do isplate i naknade troškova postupka u iznosu od 26.345,67 KM. Nakon donošenja rješenja o izvršenju uslijedilo je djelimično ispunjenje predmetnog novčanog potraživanja apelantu od izvršenika isplatom iznosa od 932.444,50 KM i troškova parničnog postupka u iznosu od 26.345,67 KM (apelantov podnesak od 19. jula 2013. godine).

34. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant povukao prijedlog za izvršenje na novčanim sredstvima na bankovnim računima izvršenika i zahtijevao izvršenje pravosnažne presude na novom predmetu, u smislu člana 8. ZIP-a, zapljenom, procjenom i prodajom dionica izvršenika, vrijednosnih papira emitenta BH Telecoma d.d. Sarajevo, radi naplate neizmirenog iznosa novčanog potraživanja u iznosu od 932.444,50 KM sa preostalom zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 926.824, 29 KM od 8. septembra 1998. godine, zaključno sa 20. aprilom 2015. godine, što ukupno iznosi 1.859.268,79 KM.

35. Ustavni sud primjećuje da su Općinski i Kantonalni sud odbacili apelantov prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, zaključivši da apelant nije dostavio uređen prijedlog za izvršenje po zaključku suda pozivajući se na odredbu člana 39. stav 2. ZIP-a kojom je propisano da, "ukoliko je rješenjem o izvršenju određena obaveza i naplate kamata, obračun kamata o trošku tražioca izvršenja obavlja izvršni sud (...)", zaključivši da iz ove zakonske odredbe jasno proizlazi da tražilac izvršenja nema ovlaštenja da sam vrši obračun kamate, te da dostavljanjem uređenog prijedloga za izvršenje, suprotno citiranoj zakonskoj odredbi, apelant mijenja izvršnu ispravu u pogledu obaveza koje su sadržane u izvršnoj ispravi, tako što izlazi iz okvira izvršne isprave u pogledu obračuna zakonskih zateznih kamata na glavni dug u iznosu od 932.444,50 KM, koji je isplaćen 29. maja 2013. godine. Kantonalni sud je posebno ukazao da rješenje o izvršenju mora biti istovjetno sa dužnikovom obavezom sadržanom u izvršnoj ispravi, pa tražilac izvršenja (apelant), bez obzira na dispozitivni karakter njegovih radnji, ne može preduzimati neke radnje (samoinicijativno vršiti obračun kamata) kojima se utječe na sadržaj izvršne isprave, jer sud u izvršnom postupku postupa u skladu sa načelom formalnog legaliteta, odnosno provodi izvršenje u skladu sa izvršnom ispravom onako kako ona glasi.

36. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja kao suštinsko postavlja pitanje da li apelantovo navođenje tačnog iznosa koji potražuje na ime zakonske zatezne kamate koja mu je izvršnom presudom dosuđena "od 8. septembra 1998. godine do isplate" predstavlja razlog zbog čega je njegov prijedlog trebalo odbaciti kao neuredan, te da li su sudovi prilikom donošenja osporenih odluka (rješenja) postupili u smislu svih relevantnih odredaba ZIP-a i ZPP koji se supsidijarno primjenjuje. U tom kontekstu Ustavni sud ponovno podsjeća na osnovna načela izvršnog postupka, i to načelo dispozicije, načelo formalnog legaliteta i načelo zaštite interesa stranaka u izvršnom postupku (apelanta kao tražioca izvršenja i izvršenika), te, s tim u vezi, podsjeća da je cilj izvršnog postupka hitno i efikasno namirenje potraživanja tražioca izvršenja (apelanta) uz postojanje nužne pretpostavke za pokretanje postupka izvršenja, dakle, izvršne isprave koja u okolnostima konkretnog slučaja nije bila dovedena u pitanje. Ako se to ima u vidu, kao i da u bitnom aspektu načelo formalnog legaliteta podrazumijeva nemogućnost da se u izvršnom postupku izvršna isprava (donesena u parničnom ili nekom drugom postupku) preispituje, mijenja ili prilagođava u suštinskom smislu, ostaje otvoreno pitanje da li apelantov obračun kamata, odnosno navođenje iznosa na ime zakonskih zateznih kamata koje su mu dosuđene izvršnom ispravom može predstavljati razlog koji bi apsolutno spriječio izvršenje pravosnažne i izvršne presude. Ovo pitanje, svakako, treba sagledati kroz sadržaj i cilj ostalih načela izvršnog postupka, prije svega načela dispozicije i načela zaštite interesa stranaka u postupku, u konkretnoj situaciji apelantovog interesa kao tražioca izvršenja. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da relevantna odredba člana 36. ZIP-a propisuje osnovne elemente koje mora imati prijedlog za izvršenje, između ostalog izvršni naslov, oznake strana u postupku, predmet i sredstvo izvršenja, ali i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

37. U tom smislu, imajući u vidu relevantne odredbe ZIP-a i ZPP, kao i načela izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da suštinsko pitanje koje se tiče obračuna kamata od apelanta u okolnostima konkretnog slučaja nije sagledano u svjetlu svih relevantnih principa izvršnog postupka o kojima je ranije bilo riječi, niti načela hitnosti i djelotvornosti, te svih odredaba prvenstveno ZIP-a, a i relevantnih odredaba ZPP. Naime, Općinski i Kantonalni sud su odbacili apelantov prijedlog za promjenu sredstva izvršenja ocijenivši da apelant nije dostavio uređen prijedlog, dakle, nije ispunio formalne uvjete za daljnje postupanje o meritumu njegovog zahtjeva za promjenu sredstva izvršenja, jer se apelant ponovo izjasnio o iznosu i obračunu duga i kamata prema dostavljenom obračunu sudskog vještaka, kojeg je apelant sam angažirao, iako mu je ukazano da sam tražilac izvršenja (apelant) ne vrši obračun potraživanja i kamata po izvršnoj ispravi, te da je bio upozoren da će, u protivnom, sud odbiti prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja.

38. Imajući u vidu sadržaj i smisao osnovnih načela izvršnog postupka, odredaba ZIP-a i odredaba ZPP koji se u izvršnom postupku supsidijarno primjenjuju, pa stoga i odredbe čl. 36. i 39. ZIP-a, člana 336. ZPP, Ustavni sud smatra da su arbitrarni stav i obrazloženje Kantonalnog i Općinskog suda iz kojih proizlazi da apelantov obračun duga i kamata koje su mu dosuđene prema izvršnoj ispravi, prema dostavljenom obračunu sudskog vještaka, kojeg je apelant sam angažirao, čini njegov prijedlog neurednim u smislu člana 336. ZPP. Naime, iz odredbe člana 36. stav 1. ZIP-a proizlazi da su bitni elementi prijedloga za izvršenje: izvršni ili vjerodostojni dokument na osnovu kojeg se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i drugi podaci koji su potrebni za provođenje izvršenja. Dalje, odredbom člana 39. stav 2. ZIP-a je propisano da, "ukoliko je rješenjem o izvršenju određena obaveza i naplata kamata, obračun kamate o trošku tražioca izvršenja obavit će izvršni sud (...)", a odredbom člana 336. ZPP da će sud, "ukoliko je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune (…)". Imajući u vidu da je apelantov prijedlog sadržavao sve elemente koji su propisani članom 36. ZIP-a, činjenica da je apelant u svom prijedlogu naveo i iznos koji potražuje na ime kamata koje su mu dosuđene izvršnim naslovom, uz obračun kamata koji je sačinio sudski vještak, ne čini apelantov prijedlog takvim da sud nije mogao po njemu postupati. Upravo u postupku odlučivanja o apelantovom prijedlogu za promjenu sredstva izvršenja, kako je to i sam apelant ukazao, sud bi primjenom odredbe člana 39. ZIP-a, svakako, sam obračunao kamate nezavisno od apelantovog obračuna, ukoliko bi rješenjem o izvršenju bila određena obaveza i naplate kamata.

39. Stoga, Ustavni sud smatra da data obrazloženja zašto u predmetnom izvršnom postupku okončanom osporenim rješenjima nisu ispunjeni uvjeti za rješavanje konkretne pravne stvari ne zadovoljavaju zahtjev prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da je na taj način apelantu uskraćen pristup sudu, jer mu je onemogućeno da se o njegovom prijedlogu u izvršnom postupku meritorno odluči. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

40. Konačno, Ustavni sud ističe da se neće upuštati u ostale apelantove navode koji se odnose na primjenu člana 313. ZOO, člana 187a. ZIP-a i člana 6. Zakona o utvrđivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti što je proglašeno javnim dugom FBiH. Ovo zbog toga što je osporenim rješenjima odbačen apelantov prijedlog za promjenu sredstva izvršenja, jer apelant nije dostavio uređene prijedloge za izvršenje, što mu je bilo naloženo zaključkom suda, pa se Općinski i Kantonalni sud nisu ni bavili navedenim propisima prilikom donošenja osporenih odluka.

Pravo na imovinu

41. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u ovom predmetu došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su sudovi u osporenim odlukama svoj pravni zaključak o nemogućnosti izvršenja (postojanju razloga koji sprečavaju izvršenje) zasnovali na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZIP-a i ZPP, zanemarujući kontekst i cilj načela izvršnog postupka.

43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.