Službeni glasnik BiH, broj 51/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj
AP 3437/07, rješavajući apelaciju
Jakova Konte i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija
Jakova Konte, Davora Garića, Ivice Krivića, Tvrtka Ćubele i Naska Bajraktarevića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda Livno broj 010-0-Gž-07-000-294 od 25. septembra 2007. godine u dijelu u kojem je preinačena Presuda Općinskog suda Livno broj 068-0-P-06-000-364 od 26. februara 2007. godine o troškovima postupka.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu Livno, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku o troškovima postupka, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu Livno da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Jakov Konta, Davor Garić, Ivica Krivić, Tvrtko Ćubela i Nasko Bajraktarević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Livna, koje zastupa Emir Karača, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 18. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Livno (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Gž-07-000-294 od 25. septembra 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 7. januara 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. januara 2008. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Tužiteljica Janja Perković (u daljnjem tekstu: tužiteljica) podnijela je tužbu Općinskom sudu Livno (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženih RU "Tušnica" d.o.o. Livno (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Jakova Konte, direktora prvotuženog (u daljnjem tekstu: drugotuženi), i Davora Garića, Ivice Krivića, Tvrtka Ćubele i Naska Bajraktarevića, članova Nadzornog odbora prvotuženog (u daljnjem tekstu: trećetuženi), radi poništenja ugovora o radu, naknade materijalne štete, te naknade nematerijalne štete zbog mobinga i klevete.
6. Presudom Općinskog suda broj 068-0-P-06-000-364 od 26. februara 2007. godine, prvim stavom izreke presude, poništen je Ugovor o radu broj 01-703/06 od 3. januara 2006. godine i obavezan prvotuženi da tužiteljici izda novi ugovor o radu koji neće biti nepovoljniji od njenog ranijeg radnopravnog statusa (u pogledu radnog mjesta i plaće). Također, presudom je obavezan prvotuženi da tužiteljici naknadi materijalnu štetu u iznosu pobliže označenom u navedenoj presudi. Dalje, odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila da se prvotuženi, drugotuženi i trećetuženi obavežu da joj na ime nematerijalne štete, zbog mobinga i klevete, isplate iznose pobliže označene u navedenoj presudi. Tužiteljica je obavezana drugotuženom i trećetuženima naknaditi troškove postupka u iznosu od 5.670.00 KM.
7. Obrazlažući odluku u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva, Općinski sud je naveo da tužiteljica, u pogledu optužbi za mobing, nije prezentirala dokaze na osnovu kojih je sud mogao utvrditi da je tužiteljica doživjela bilo kakvo zlostavljanje na poslu, da je pretrpjela materijalnu štetu ili duševne bolove. U pogledu tužiteljicinih optužbi za klevetu, Općinski sud je utvrdio da u odnosu na drugotuženog tužiteljica nije dostavila dokaze na osnovu kojih se može utvrditi u kojem je vremenskom periodu drugotuženi, navodno, iznosio ili prenosio neistinite činjenice identificirajući tužiteljicu. Zbog toga, Općinski sud je taj dio tužbenog zahtjeva odbio. Sud je, dalje, utvrdio da je tužiteljica 27. juna 2005. godine saznala da su trećetuženi izražavali neistinite činjenice identificirajući tužiteljicu, a da je tužbu protiv njih podnijela 9. maja 2006. godine, dakle nakon proteka prekluzivnog roka od tri mjeseca koji je propisan odredbom člana 12. Zakona o zaštiti od klevete, zbog čega je sud odbio i taj dio tužbenog zahtjeva. Dalje, obrazlažući odluku o troškovima postupka, sud je naveo da je odluku donio na osnovu člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi spor dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. S obzirom na to da nije uspjela u parnici protiv drugotuženog i trećetuženih, sud je obavezao tužiteljicu da drugotuženom i trećetuženima naknadi troškove postupka.
8. Odlučujući o tužiteljicinoj žalbi, Kantonalni sud je donio Presudu broj 010-0-Gž-07-000-294 od 25. septembra 2007. godine kojom je žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu u kojem je odlučeno da tužiteljica drugotuženom i trećetuženima naknadi troškove postupka. Naime, Kantonalni sud je navedenom presudom odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Tužiteljicina žalba, u dijelu u kojemu se žalila na dio presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog mobinga i klevete, odbijena je kao neosnovana.
9. Obrazlažući odluku o troškovima, Kantonalni sud je naveo: "Tužiteljicina žalba je osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka, pa je u tom dijelu žalbu valjalo uvažiti i prvostepenu presudu preinačiti na način da je svaka stranka dužna da snosi svoje troškove postupka na osnovu člana 386. stav 2. ZPP".
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da su im presudom Kantonalnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti ističu da je odluka o troškovima protivzakonita, jer o njoj u osporenoj odluci nisu dati razlozi. Dalje, apelanti ističu da su u parničnom postupku učestvovali samo u dijelu u kojemu su i tuženi, te, budući da je u tom dijelu tužiteljicin tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, smatraju da je nejasno "zbog čega je Kantonalni sud donio odluku o troškovima na izloženi način, jer su apelanti uspjeli u sporu u kojem su se parničili 100%". Stoga, apelanti predlažu da se odluka Kantonalnog suda o troškovima spora ukine i naloži sudu da novom odlukom obaveže tužiteljicu da drugotuženom i trećetuženima naknadi troškove postupka.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud navodi da iz navoda apelacije nije jasno u čemu se sastoje navodna kršenja ustavnih prava drugotuženog i trećetuženih u dijelu odluke o troškovima, te ističe da su u obrazloženju osporene odluke navedeni razlozi i zakonsko uporište za preinačenje. Zbog navedenih razloga, Kantonalni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
12.
Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 383.
Parnične troškove sačinjavaju izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka.
Parnični troškovi obuhvataju i nagradu za rad advokata i drugih lica kojima zakon priznaje pravo na nagradu.
Član 386.
(1) Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove.
(2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može, a s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove, ili da jedna stranka naknadi drugoj razmjeran dio troškova.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-07-000-294 od 25. septembra 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 19. oktobra 2007. godine, a apelacija je podnesena 18. decembra 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
17. Apelanti osporavaju presudu Kantonalnog suda tvrdeći da im je tom presudom, u dijelu u kojem se odlučivalo o troškovima postupka, povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
18. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima, ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
19. Apelanti smatraju da im je zbog uvažavanja tužiteljicine žalbe i preinačenja prvostepene presude u dijelu odluke o troškovima, dakle kada je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da je odluka Kantonalnog suda protivzakonita, jer nisu dati razlozi za preinačenje prvostepene presude. Osim toga, budući da je tužiteljicin tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog i trećetužene odbijen u cijelosti, apelanti smatraju da im pripadaju troškovi, kako je to i odredio prvostepeni sud.
20. Ustavni sud zapaža da je o istom činjeničnom i pravnom pitanju već razmatrao u Odluci broj AP 2422/07 od 11. novembra 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U toj odluci Ustavni sud je utvrdio da apelantovo pravo na naknadu troškova sudskog postupka ne predstavlja "postojeću imovinu". Međutim, s obzirom na relevantne odredbe ZPP koje reguliraju pravo na naknadu troškova, odnosno obavezu stranke koja u cjelini izgubi parnicu da protivnoj stranci naknadi troškove postupka, Ustavni sud smatra da je apelant, na osnovu odredbe člana 386. stav 1. ZPP, imao "legitimno očekivanje" da će, budući da je tužiočev tužbeni zahtjev u odnosu na apelanta u cijelosti odbijen, biti udovoljeno njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka koje je imao u toku postupka. Ustavni sud je, dalje, utvrdio da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbe člana 386. stav 2. ZPP, budući da je nesporno da je tužbeni zahtjev tuženog u odnosu na apelanta u cijelosti odbijen. U kontekstu navedenog, Ustavni sud je zaključio da pravo na naknadu troškova postupka, prema svojoj suštini, ima akcesorni karakter, te da odluka o glavnoj stvari praktično determinira odluku suda o troškovima postupka. Iz navedenog slijedi, a što je i materijalizirano u odredbi člana 386. stav 1. ZPP, da je stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove.
21. Imajući ovo u vidu, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu žalbenih navoda apelanata u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP 2422/07 od 11. novembra 2009. godine.
22. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 2422/07 od 11. novembra 2009. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku. Uzimajući u obzir razloge navedene u spomenutoj odluci, Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
23. S obzirom na utvrđenu povredu prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno da razmatra ostale navode apelanata.
VIII. Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povreda se ogleda u tome što je Kantonalni sud, proizvoljnom primjenom člana 386. stav 2. ZPP, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka iako je tužiteljicin tužbeni zahtjev u odnosu na apelante u cijelosti odbijen.
25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.