Službeni glasnik BiH, broj 92/14

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2738/11, rješavajući apelaciju Federacije Bosne i Hercegovine – Vlade Federacije Bosne i Hercegovine – Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Usvaja se apelacija Federacije Bosne i Hercegovine – Vlade Federacije Bosne i Hercegovine – Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine.

1. Federacija Bosne i Hercegovine – Vlada Federacije Bosne i Hercegovine – Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Federalno pravobranilaštvo, podnijela je 7. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 005326 11 Uvl od 2. juna 2011. godine i S1 3 U 005326 08 U od 5. aprila 2011. godine.

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Mitra Bjelice, kao druge strane u predmetnom postupku, zatraženo je 11. juna 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

10. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je Sud BiH, pri donošenju osporenih odluka, potpuno ignorirao apelanticine navode i činjenice koje se odnose na to da je Mitar Bjelica nakon 19. maja 1992. godine, odnosno 14. decembra 1995. godine, ostao u službi u oružanim snagama izvan Bosne i Hercegovine, da ima riješeno stambeno pitanje iz novoformiranog fonda oružanih snaga Vojske Republike Srbije i da nije izmirio svoje obaveze iz ugovora o otkupu predmetnog stana. Naime, apelantica navodi da je u postupku pred Komisijom utvrđeno da se Mitar Bjelica ne smatra izbjeglim i raseljenim licem, jer je nastavio raditi kao aktivno vojno lice u oružanim snagama izvan teritorije Bosne i Hercegovine nakon 9. maja 1992. godine, odnosno 14. decembra 1995. godine. Apelantica, dalje, navodi da je Mitru Bjelici dodijeljen stan u Beogradu, što proizlazi iz akta Ministarstva odbrane Republike Srbije broj 5122-42/98 od 7. juna 2011. godine. Također, apelantica navodi da je Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj P-743/05 od 17. marta 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2222/05 od 3. oktobra 2005. godine, odbijen tužbeni zahtjev Mitra Bjelice kojim je tražio da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, budući da je u toku postupka utvrđeno da nije u cijelosti izmirio svoju obavezu u pogledu isplate kupoprodajne cijene. Apelant smatra da je Sud BiH, pri donošenju osporenih odluka, potpuno zanemario odredbe člana 3.a Zakona o prestanku primjene, kao i odredbe čl. 39. i 39e. Zakona o prodaji stanova.

11. Sud BiH je naveo da je apelanticinim nezakonitim postupanjem predmetni stan oduzet zakonitim korisnicima i dodijeljen privatnim licima za koje apelantica smatra da zaslužuju stambeno zbrinjavanje. Sud BiH je naveo da apelantica kao upravni organ predmetnom apelacijom štiti privatne interese drugih lica koja nisu opunomoćila apelanticu da postupa u njihovo ime i za njihov račun. Sud BiH je naveo da, osim toga, zaštita javnih interesa po prirodi stvari ne spada u zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da je, stoga, predmetna apelacija nepodobna za postupanje Ustavnog suda. Sud BiH smatra da je u osporenim presudama potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo, tako da su svi apelanticini navodi o kršenju ljudskih prava proizvoljni i paušalni.

12. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03 i 81/09) relevantne odredbe glase:

Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim ili član njegovog porodičnog domaćinstva kao što je utvrđeno članom 6. Zakona o stambenim odnosima, ima pravo na povratak u skladu sa Aneksom VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Izuzetno od odredbe člana 3. st. 1. i 2. Zakona stanovi iz stambenog fonda bivšeg Federalnog ministarstva odbrane koji su proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a kojima raspolaže Vlada Federacije Bosne i Hercegovine čiji je nosilac stanarskog prava nakon 19. maja 1992. godine ostao u službi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine, ne smatra se izbjeglicom niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine, izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara tom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 14. decembra 1995. godine.

Pravo vlasništva na stan kupac stječe upisom u zemljišne knjige.

Nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora zaključenog sa bivšim SSNO-om, na osnovu Zakona o stambenom obezbjeđenju u JNA ("Službeni list SFRJ", broj 84/90) i podzakonskih akata za njegovo provođenje, na stan koji je na raspolaganju Federalnom ministarstvu odbrane zaključio je pravno obavezujući ugovor ako je zaključio pisani ugovor o otkupu stana do 06. aprila 1992. godine i ugovor dostavio na ovjeru nadležnoj poreskoj službi, te ukoliko je kupoprodajna cijena utvrđena u skladu sa tada važećim zakonom i cijenu izmirio u cijelosti u ugovorenom roku.

Ako nosilac stanarskog prava na stanu koji je na raspolaganju Vlade Federacije Bosne i Hercegovine taj stan koristi legalno i ako je prije 6. aprila 1992. godine zaključio pravno obavezujući ugovor o otkupu stana sa Saveznim sekretarijatom za narodnu odbranu (SSNO) u skladu sa zakonima navedenim u članu 39. ovog zakona, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine izdaje nalog da se nosilac stanarskog prava uknjiži kao vlasnik stana u nadležnom sudu.

Nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora koji je zaključio pravno obavezujući ugovor iz člana 39. stav 1. Zakona, a koji je napustio stan u Federaciji Bosne i Hercegovine i nakon toga iz istog stambenog fonda ili novoformiranih stambenih fondova oružanih snaga država nastalih iz bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo ili pravo koje odgovara tom pravu, sticanjem novog stana raskinut je ugovor o otkupu stana u Federaciji Bosne i Hercegovine, te nema pravo na upis prava vlasništva na tom stanu.

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. Apelantica pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju.

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

24. Ustavni sud neće razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu s obzirom na to da su i ti navodi, u suštini, isti kao i navodi koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, a što je Ustavni sud već razmotrio u ovoj odluci.

25. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, jer je Apelaciono odjeljenje Suda BiH, pri donošenju svoje odluke, propustilo da na predmetnu situaciju primijeni odredbe člana 3.a Zakona o prestanku primjene.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE


3. Sud BiH je 20. juna 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju. S obzirom na to da se pismeno kojim je zatražen odgovor na apelaciju od Mitra Bjelice vratilo sa naznakom da "nije tražio", dostava tog pismena imenovanom je izvršena 4. augusta 2014. godine, protekom roka od osam od dana stavljanja predmetnog pismena na oglasnu ploču Ustavnog suda, u skladu sa članom 75. Pravila Ustavnog suda.

5. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 512-1772-1/1 od 3. septembra 2002. godine potvrđeno je da je Mitar Bjelica na 1. april 1992. godine bio savjestan posjednik stana koji se nalazi u Sarajevu, Ulica Zrinjskog čikma broj 9 (u daljnjem tekstu: predmetni stan) i da mu pripada pravo na povrat u posjed predmetnog stana.

Stav 1. ovog člana primjenjuje se samo na nosioce stanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domove prema članu 1. Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Osobe koje su napustile svoje stanove između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine smatraju se izbjeglicama i raseljenim licima prema Aneksu 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Izbjeglicom se ne smatra niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine ni nosilac stanarskog prava na stanove iz stava 1. ovog člana, koji je iz istog stambenog fonda bivše JNA ili novoformiranih fondova oružanih snaga država nastalih na prostorima bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo ili pravo koje odgovara tom pravu.

Umjesto prava na upis vlasništva nosiocu prava iz kupoprodajnog ugovora iz stava (1) ovog člana pripada naknada iz stava (3) ovog člana.

15. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

26. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Ukida se Presuda Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 005326 11 Uvl od 2. juna 2011. godine.

I. Uvod


6. Odlukom Komisije broj R-512-1772-1/1-01-70/04 od 28. decembra 2004. godine usvojen je zahtjev Federalnog ministarstva odbrane i Fuada Puriševića za ponovno razmatranje Odluke Komisije broj 512-1772-1/1 od 3. septembra 2002. godine i navedena odluka je stavljena van snage, te je ujedno odbijen zahtjev Mitra Bjelice za povrat u posjed predmetnog stana. U obrazloženju odluke Komisija je navela da iz akta Vojno-tehničkog instituta u Beogradu, Vojna pošta 1313, broj 288-2/2000 od 27. aprila 2000. godine proizlazi da je Mitar Bjelica nakon 14. decembra 1995. godine ostao u oružanim snagama izvan teritorije Bosne i Hercegovine i da od 12. maja 1992. godine živi u Beogradu. S obzirom na to, Komisija je navela da mu ne pripada pravo na povrat u posjed predmetnog stana shodno odredbama člana 3.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene).

13. U Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 45/07, 51/07, 72/08, 23/09 i 5/10) relevantne odredbe glase:

(Napomena: Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj U 15/11 od 30. marta 2012. godine utvrđeno je da odredba člana 39e. st. 3. i 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje naknade, nije u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je Rješenjem o neizvršenju broj U 15/11 od 16. januara 2013. godine utvrdio da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije izvršio Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 15/11 od 30. marta 2012. godine u ostavljenom roku od tri mjeseca od dana njenog objavljivanja u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", pa je utvrđeno da odredba člana 39e. st. 3. i 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 45/07, 51/07, 72/08, 23/09 i 5/10), u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje naknade, prestaje da važi narednog dana od dana objavljivanja te odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine". Rješenje o neizvršenju broj U 15/11 objavljeno je u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 11/13 od 12. februara 2013. godine. Ostali dio prečišćenog teksta relevantnih odredaba Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo načinjen je samo za potrebe ove odluke.)

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj S1 3 U 005326 11 Uvl od 2. juna 2011. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 7. juna 2011. godine, a apelacija je podnesena 7. jula 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predmet se vraća Apelacionom odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine, koje je dužno da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


7. Odlukom Komisije broj R-512-1772-1/1-01-70-149/05 od 14. septembra 2006. godine usvojen je zahtjev Mitra Bjelice za ponovno razmatranje Odluke Komisije broj R-512-1772-1/1-01-70/04 od 28. decembra 2004. godine i navedena odluka je stavljena van snage. U obrazloženju odluke Komisija je navela da je uvidom u predmetni spis utvrdila da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o nosiocu stanarskog prava na predmetnom stanu, već o nosiocu prava iz kupoprodajnog ugovora zaključenog sa bivšim SSNO-om na osnovu Zakona o stambenom obezbjeđenju u JNA. Naime, Komisija je navela da se u predmetnom spisu nalazi Ugovor o kupoprodaji-otkupu nepokretnosti in. broj 3513-1507-4 od 10. februara 1992. godine iz kojeg proizlazi da je Mitar Bjelica zaključio ugovor o otkupu predmetnog stana sa SSNO-om. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu odredbe člana 39e. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova), Komisija je navela da je u konkretnom slučaju isključena mogućnost primjene odredaba člana 3.a Zakona o prestanku primjene.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

21. Ustavni sud podsjeća da je o sličnom, odnosno identičnom činjeničnom i pravnom pitanju raspravljao u svojoj dosadašnjoj praksi u predmetima br. AP 1527/11 i AP 3911/12 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1527/11 od 15. maja 2012. godine i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3911/12 od 17. jula 2013. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u tač. 49. i 50. Odluke broj AP 1527/11 naveo (te isto ponovio i u Odluci broj AP 3911/12) "da je Evropski sud u presudi Đokić, u dijelu u kojem daje uvod u pogledu vojnih stanova, istakao da oni koji su kupili vojne stanove koji se nalaze na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine nisu mogli upisati svoje pravo vlasništva i da su ostali, strogo uzevši, nosioci stanarskog prava. Pri tome je Evropski sud konstatirao da, prema domaćem zakonu, ugovor o kupoprodaji sam po sebi ne prenosi pravo vlasništva na kupca. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je u svojoj Odluci broj U 15/11 od 30. marta 2012. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 15/11 od 30. marta 2012. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) konstatirao da je Evropski sud, uzimajući u obzir domaće pravo, prihvatio da se u predmetu Đokić ne radi o vlasništvu u pravom smislu riječi, već o tzv. specijalnoj kategoriji nosilaca stanarskog prava na koje se, prema domaćem zakonu, primjenjuje odredba člana 3.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Međutim, nesporno je, kako je i Evropski sud naveo, a i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama, da ovo pravo (stanarsko pravo) predstavlja imovinsko pravo u smislu odredbe člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i kao takvo uživa zaštitu. Dalje, Ustavni sud napominje da se u Odluci broj U 15/11 ovaj sud bavio pitanjem vojnih stanova putem ocjene ustavnosti relevantnih odredaba domaćeg prava koje reguliraju ovu materiju, a u svjetlu presude Đokić. U toj odluci Ustavni sud je reafirmirao svoje ranije stavove izražene u Odluci broj U 83/03 u kojoj je Ustavni sud odlučivao o ustavnosti odredbe člana 3.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, te zaključio da lišavanje imovine nosioca prava na tzv. stanovima JNA, ako im se pod uvjetima iz navedene odredbe onemogući povrat u stan, zadovoljava princip proporcionalnosti, odnosno da uspostavlja pravičnu ravnotežu između interesa nosioca prava i javnog interesa. Međutim, slijedeći presudu Đokić, kao i standarde Evropske konvencije u Odluci broj U 15/11, Ustavni sud je ustanovio da lišavanje imovine bez odgovarajuće naknade ne bi uspostavilo pravičnu ravnotežu između interesa nosioca prava i javnog interesa, jer bi takvi nosioci prava morali snositi 'poseban i prekomjeran teret', što nije u skladu sa standardima Evropske konvencije ukoliko ne postoje izuzetni razlozi koji bi opravdali lišavanje imovine bez odgovarajuće naknade. Dalje, u toj odluci Ustavni sud je ustanovio da je odredba člana 39a. u skladu sa odredbom člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, jer postoji pravična ravnoteža između javnog interesa i nosilaca prava koji, umjesto povrata u stanove i uknjižbe prava vlasništva, imaju pravo na naknadu u smislu odredbe člana 39e. Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo. Međutim, Ustavni sud je podržao stav Evropskog suda o tome da naknada koju propisuje odredba člana 39e. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo nije adekvatna, te da, stoga, ne uspostavlja pravičnu ravnotežu između javnog interesa i interesa nosioca prava zbog čega nije u skladu sa odredbom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i odredbom člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine".

Nalaže se Apelacionom odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

III. Činjenično stanje


8. Protiv navedene odluke Komisije apelantica je podnijela tužbu Sudu BiH, koji je u Vijeću za upravne sporove donio Presudu broj S1 3 U 005326 08 U od 5. aprila 2011. godine kojom je odbio tužbu. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je Komisija pravilno utvrdila sve činjenice koje su od utjecaja na donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari, od kojih je odlučujuća činjenica ta da je Mitar Bjelica sa SSNO-om zaključio Ugovor o otkupu predmetnog stana broj 3513-1507-4 od 10. februara 1992. godine, te da je taj ugovor u cijelosti izvršen. Sud BiH je ukazao da iz priloga spisa proizlazi da su ispunjeni svi uvjeti da se navedeni ugovor smatra pravno obavezujućim shodno odredbama člana 39. stav 1. Zakona o prodaji stanova. Sud BiH je naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu nosioca stanarskog prava za povrat u posjed stana, već o zahtjevu vlasnika stana, te da su, stoga, neosnovani apelanticini navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, Sud BiH je ukazao da se odredbe Zakona o prestanku primjene ne mogu primjenjivati na lica koja su na osnovu valjanog ugovora otkupila stan i stekla pravo vlasništva na toj imovini. Sud BiH je istakao da je izmijenjenim odredbama člana 39. Zakona o prodaji stanova, koje su stupile na snagu 16. oktobra 2004. godine, propisano da je pravno obavezujući ugovor o otkupu stana iz Vojno-stambenog fonda bivše JNA ako je nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora zaključio ugovor sa bivšim SSNO-om do 6. aprila 1992. godine, ako je kupoprodajna cijena utvrđena u skladu sa tadašnjim važećim zakonom i ako je cijena isplaćena. Sud BiH je naveo da je u tom slučaju, prema odredbama člana 39a. Zakona o prodaji stanova, Federacija Bosne i Hercegovine, odnosno Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine dužno da izda nalog za uknjižbu navedenog lica kao vlasnika u zemljišnim knjigama. Pri tome, Sud BiH je ukazao da je Komisija konstatirala da su u toku postupka prezentirani i kontradiktorni podaci, kao i falsificirane potvrde, ali da je na osnovu potvrde Vojne pošte 1313 broj UP-1.5122-15/98 od 5. marta 2003. godine utvrdila da Mitar Bjelica nije riješio stambeno pitanje iz Stambenog fonda VJ na teritoriji Republike Srbije. Konačno, Sud BiH je naveo da ispravnost i zakonitost odluke Komisije potvrđuje i presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Đokić protiv Bosne i Hercegovine.

22. Ustavni sud je u tački 51. Odluke broj AP 1527/11 ukazao "da je Apelaciono odjeljenje Suda BiH propustilo da u konkretnom slučaju primijeni odredbu člana 3.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima koja regulira pitanje povrata tzv. vojnih stanova onim nosiocima stanarskih prava koji su nakon 19. maja 1992. godine ostali u službi vojnog lica u bilo kojim oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ponavlja da navedenu odredbu nije problematizirao ni Evropski sud u presudi Đokić. Naime, suština presude Đokić je da se podnosiocu prijave omogući adekvatna kompenzacija zbog lišavanja prava na povrat stanova (restitucijа). Ustavni sud ponavlja svoj stav izražen u Odluci broj U 15/11 da po sistemu Evropske konvencije nacionalne vlasti su te koje daju inicijalnu procjenu i postojanje problema od javnog interesa koji zahtijeva mjere lišavanja imovine i korektivnih postupaka koji treba da se preduzmu. Dakle, država, prema sistemu Evropske konvencije, ima širok stepen slobodne procjene pri određivanju toga šta je od općeg interesa povodom rješavanja složenih pitanja kao što je i pitanje povrata tzv. vojnih stanova. Ustavni sud smatra da je i član 3.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima rezultat takve slobode procjenjivanja i već je u svojoj Odluci broj U 83/03 utvrdio da je u skladu sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer uspostavlja pravičnu ravnotežu između javnog interesa i nosilaca stanarskog prava".

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

9. Protiv navedene presude apelantica je podnijela zahtjev za preispitivanje sudske odluke Sudu BiH, koji je u Apelacionom upravnom vijeću donio Presudu broj S1 3 U 005326 11 Uvl od 2. juna 2011. godine kojom je odbio zahtjev za preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je Sud BiH, pri donošenju pobijane presude, pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, te donio pravilnu i zakonitu presudu. Naime, Sud BiH je naveo da je odlučujuća činjenica koja je utvrđena u predmetnom postupku ta da je Mitar Bjelica sa SSNO-om zaključio Ugovor o otkupu predmetnog stana broj 3513-1507-4 od 10. februara 1992. godine, na osnovu odgovarajućih odredaba Zakona o stambenom obezbjeđenju u JNA, te da je taj ugovor u cijelosti izvršen. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da je Sud BiH, pri donošenju pobijane presude, pravilno primijenio materijalno pravo, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu nosioca stanarskog prava za povrat u posjed predmetnog stana, te da se stoga primjenjuju odredbe člana 39. Zakona o prodaji stanova. Sud BiH je ukazao da je u tom slučaju, prema odredbama člana 39a. Zakona o prodaji stanova, Federacija Bosne i Hercegovine, odnosno Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine dužno da izda nalog za uknjižbu navedenog lica kao vlasnika u zemljišnim knjigama. Pri tome Sud BiH je naveo da je Sud BiH, pri donošenju pobijane presude, jasno ukazao da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu, u pogledu primjene odredaba člana 39e. Zakona o prodaji stanova (kojima su regulirani izuzeci od osnovnih pravila), zauzela stav da navedene zakonske odredbe kojima se uvjetuje pravo na posjed licima koja su stekla pravo vlasništva na stanovima nisu u skladu sa odredbama člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

IV. Apelacija


23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 1527/11 u cijelosti odnose i na ovu odluku, te da se, umjesto posebnog obrazloženja u pogledu apelanticinih navoda, poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Pri tome Ustavni sud ukazuje da je imao u vidu presudu u predmetu Evropskog suda Đokić protiv Bosne i Hercegovine kojom je, u suštini, podnosiocu prijave omogućena adekvatna kompenzacija zbog lišavanja prava na povrat stana (restitucija), te Odluku Ustavnog suda broj U 15/11 u kojoj je Ustavni sud ustanovio da lišavanje imovine bez odgovarajuće naknade ne bi uspostavilo pravičnu ravnotežu između interesa nosilaca prava i javnog interesa, jer bi takvi nosioci prava morali snositi "poseban i prekomjeran teret" a što nije u skladu sa standardima Evropske konvencije, ukoliko ne postoje izuzetni razlozi koji bi opravdali lišavanje imovine bez odgovarajuće naknade. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je Apelaciono odjeljenje Suda BiH, pri donošenju svoje presude, kao konačne odluke u predmetnom postupku, proizvoljno primijenilo materijalno pravo, jer je propustilo da u konkretnom slučaju primijeni odredbe člana 3.a Zakona o prestanku primjene, čime je došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da je bilo potrebno ukinuti osporenu odluku, te predmet vratiti Apelacionom odjeljenju Suda BiH kako bi taj sud u ponovnom postupku primijenio odredbe člana 3.a Zakona o prestanku primjene, te uzeo u obzir standarde iz Odluke Ustavnog suda broj U 15/11 (u pogledu prava na naknadu u smislu odredaba člana 39e. Zakona o prodaji stanova), kao i standarde iz presuda Evropskog suda Đokić protiv Bosne i Hercegovine i Mago protiv Bosne i Hercegovine.

a) Navodi iz apelacije


b) Odgovor na apelaciju


V. Relevantni propisi


Član 3. st. 1. i 2.


Član 3.a


Član 27.


Član 39.


Član 39a.


Član 39e.


VI. Dopustivost


VII. Meritum


Pravo na pravično suđenje


Pravo na imovinu


VIII. Zaključak



Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!