Službeni glasnik BiH, broj 97/12

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2860/09, rješavajući apelaciju Merse Milak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Usvaja se apelacija Merse Milak.

Utvrđuje se kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000943 od 17. juna 2009. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i u „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE I. Uvod


1. Mersa Milak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Murisa Makarević, advokatica iz Sarajeva, podnijela je 9. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-000943 od 17. juna 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-67-005964 od 29. augusta 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 23. februara 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Ustavni sud je odgovor na apelaciju od Kantonalnog suda primio 4. marta 2010. godine, a od Općinskog suda 26. februara 2010. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 25. juna 2010. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-P-67-005964 od 29. augusta 2007. godine odbačena je kao nedopuštena apelanticina tužba za utvrđenje postojanja vanbračne zajednice između nje i Ismaila Kalisa u periodu od 1966. godine do 25. januara 2001. godine, zbog ostvarivanja prava na porodičnu penziju. U obrazloženju rješenja je navedeno da je 16. novembra 2006. godine apelantica putem punomoćnika podnijela sudu prijedlog za utvrđenje postojanja vanbračne zajednice, a 27. februara 2007. godine uređenu tužbu i dopunu tužbe od 5. marta 2007. godine protiv tuženih S. K., S. K. i M. K. i predložila da se utvrdi postojanje vanbračne zajednice. Odlučujući o apelanticinom tužbenom zahtjevu, sud je odlučio kao u dispozitivu odluke, u smislu odredbe člana 67. stav 7. Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), navodeći da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe, s obzirom na to da se traži utvrđenje vanbračne zajednice, što predstavlja utvrđenje činjenice, a ne prava ili pravnog interesa.

7. Apelantica je podnijela žalbu protiv rješenja Općinskog suda u kojoj je navela da je prvostepeni sud počinio povrede odredaba ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelantica je istakla da je, prema odredbi člana 3, u vezi sa članom 9. Porodičnog zakona („Službene novine FBiH“ broj 35/05), vanbračna zajednica žene i muškarca u cijelosti izjednačena sa bračnom zajednicom, te da, stoga, utvrđenje postojanja vanbračne zajednice ne predstavlja utvrđenje činjenica već utvrđenje pravnog odnosa na osnovu citiranog propisa. Slijedom toga, apelantica je predložila da se žalba uvaži, prvostepeno rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-000943 od 17. juna 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje Općinskog suda od 29. augusta 2007. godine.

9. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da su tačni navodi prvostepenog suda da se predmetnom tužbom za utvrđenje traži utvrđenje činjenica i da apelantica nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe. Dalje je navedeno da su tačni navodi žalbe u kojoj se tvrdi da je članom 3. Porodičnog zakona vanbračna zajednica izjednačena sa bračnom zajednicom, a iz cijelog teksta zakona se može zaključiti da se to prvenstveno odnosi na sticanje imovine kao vanbračne stečevine i podjele te imovine, zatim na prava i obaveze roditelja prema djeci rođenoj u takvoj zajednici i obaveze djece prema roditeljima. Slijedom toga, Kantonalni sud je konstatirao da bi predmetna tužba za utvrđenje bila dopuštena kao prethodno pitanje, u smislu člana 12. ZPP, da apelantica traži utvrđenje postojanja vanbračne zajednice radi utvrđenja da je stekla zajedničku imovinu sa umrlim vanbračnim partnerom. Međutim, ovakav tužbeni zahtjev se, kako je to naveo drugostepeni sud, ne može postaviti da bi on služio za ostvarivanje prava na porodičnu penziju. Naime, Kantonalni sud je istakao da su odredbom člana 60. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine FBiH“ br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09) tačno određena lica koja imaju pravo na porodičnu penziju, pa se iz te odredbe da zaključiti da vanbračna supruga, odnosno apelantica, ne može ostvariti pravo na porodičnu penziju iza umrlog vanbračnog supružnika. Na osnovu navedenog, kako je to naveo drugostepeni sud, proizlazi da apelantica i nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud, a što se apelanticinom žalbom neosnovano tvrdi. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 67. stav 7. ZPP, te pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa je, na osnovu odredbe člana 235. stav 1. tačka 2. ZPP, odlučeno kao u dispozitivu drugostepenog rješenja.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije


10. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelantica vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Apelantica navodi da je pogrešan zaključak Općinskog suda da utvrđenje postojanja vanbračne zajednice predstavlja utvrđenje činjenice a ne prava ili pravnog odnosa, kao i da je pogrešno stanovište Kantonalnog suda da apelantica nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje. Slijedom navedenog, apelantica je istakla da joj je uskraćeno i pravo na pristup sudu jer o njenom tužbenom zahtjevu nije raspravljano i uz činjenicu da su bračna i vanbračna zajednica izjednačene u pogledu prava, zbog čega smatra da su sudovi nadležni za utvrđivanje postojanja vanbračne zajednice.

b) Odgovor na apelaciju


11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su navodi apelacije neosnovani, te da taj sud ostaje pri svim navodima iz drugostepene odluke, ističući da je u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te pravilno primijenjeno materijalno pravo.

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je, nakon što je u parničnoj pisarnici izvršena provjera predmeta broj 065-0-P-67-005964, utvrđeno da navedeni predmet nije moguće pronaći.

V. Relevantni propisi


13. U Zakonu o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

2. Tužba za utvrđenje

Član 54.


(1) Tužilac može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave.

(2) Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno ili, kad tužilac ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa.

(3) Ako odluka o sporu zavisi o tome postoji li ili ne postoji neki pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan, tužilac može pored postojećeg zahtjeva istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev.

(4) Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. ovog člana neće se smatrati preinakom tužbe.

Član 67.


(1) Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:

[...]

7) da ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje;

[...]

14. U Porodičnom zakonu FBiH („Službene novine FBiH“ broj 35/05) relevantne odredbe glase:

Član 2.


Porodica, u smislu ovog Zakona, jeste životna zajednica roditelja i djece i drugih krvnih srodnika, srodnika po tazbini, usvojilaca i usvojenika i osoba iz vanbračne zajednice ako žive u zajedničkom domaćinstvu.

(2) Uređenje odnosa u porodici zasniva se na:

a) zaštiti privatnosti porodičnog života;

b) ravnopravnosti, međusobnom pomaganju i poštovanju članova porodice;

c) obavezi roditelja da osiguraju zaštitu interesa i dobrobiti djeteta i njihovoj odgovornosti u podizanju, odgoju i obrazovanju djeteta;

d) obavezi države da osigura zaštitu porodice i djeteta;

e) pružanju starateljske zaštite djeci bez roditeljskog staranja i odraslim osobama koje nisu sposobne same starati se o sebi, svojim pravima, interesima i imovini.

Član 3.


Vanbračna zajednica, u smislu ovog Zakona, jeste zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom osobom, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

Član 213.


(1) Međusobno izdržavanje bračnih i vanbračnih partnera, roditelja i djece i drugih srodnika njihova je dužnost i pravo kada je to predviđeno ovim Zakonom.

(2) U slučajevima u kojima se međusobno izdržavanje osoba iz stava 1. ovog člana ne može ostvariti u cijelosti ili djelimično, društvena zajednica pruža, pod uvjetima određenim zakonom, neosiguranim članovima porodice sredstva neophodna za izdržavanje.

(3) Odricanje od prava i dužnosti izdržavanja nema pravnog učinka.

Član 214.


Osobe iz stava 1. člana 213. ovog Zakona međusobnom izdržavanju doprinose srazmjerno svojim mogućnostima i potrebama izdržavane osobe.

Član 230.


(1) Vanbračni partner koji ispunjava uvjete iz čl. 3. i 224. ovog Zakona ima pravo na izdržavanje od drugog vanbračnog partnera nakon prestanka vanbračne zajednice.

(2) Tužba za izdržavanje iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od jedne godine od prestanka vanbračne zajednice.

Član 231.


Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje vanbračnog partnera ako se on bez ozbiljnog povoda od drugog vanbračnog partnera grubo ili nedolično ponašao u vanbračnoj zajednici, ili ako bi obaveza izdržavanja predstavljala očitu nepravdu za drugog vanbračnog partnera.

Član 232.


(1) Sud može odlučiti da obaveza izdržavanja vanbračnog partnera traje određeno vrijeme, naročito u slučaju kada je tražilac izdržavanja u mogućnosti u dogledno vrijeme na drugi način osigurati sredstva za život.

(2) U opravdanim slučajevima sud može produžiti obavezu izdržavanja.

(3) Tužba za produženje izdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je izdržavanje određeno.

Član 233.


Pravo na izdržavanje prestaje kada izdržavani vanbračni partner sklopi brak, ili zasnuje novu vanbračnu zajednicu, ili postane nedostojan tog prava, ili ako više ne postoji neki od razloga utvrđenih u članu 224. ovog Zakona.

Član 234.


Otac vanbračnog djeteta dužan je, srazmjerno svojim mogućnostima, izdržavati majku svog djeteta za vrijeme od tri mjeseca prije porođaja i jednu godinu nakon porođaja, ako se majka stara o djetetu, a nema dovoljno sredstava za život.

Član 263.


(1) Imovina koju su vanbračni partneri stekli radom u vanbračnoj zajednici koja ispunjava uvjete iz člana 3. ovog Zakona smatra se njihovom vanbračnom stečevinom.

(2) Na imovinu iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe ovog Zakona o bračnoj stečevini.

Član 380.


(1) Pravo na zaštitu od nasilničkog ponašanja u porodici imaju bračni partneri, vanbračni partneri i svi članovi porodice.

(2) Zaštitu od nasilničkog ponašanja dužni su pružiti policija, organ starateljstva i sud za prekršaje.

(3) Sva fizička i pravna lica dužna su odmah po saznanju za nasilničko ponašanje o tome dostaviti obavještenje nadležnoj policijskoj upravi.

VI. Dopustivost


15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-000943 od 17. juna 2009. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 28. jula 2009. godine, a apelacija je podnesena 9. septembra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


VII. Meritum

19. Apelantica osporava navedena rješenja Općinskog i Kantonalnog suda tvrdeći da su joj tim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje


20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud zapaža da se suština apelacionih navoda tiče načina na koji su redovni sudovi primijenili materijalno pravo na način da je apelanticin tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja vanbračne zajednice odbačen kao nedopušten uz obrazloženje da se tužbom za utvrđenje (član 54. ZPP) može tražiti samo utvrđivanje postojanja, odnosno nepostojanja prava ili pravnog odnosa, te da utvrđivanje postojanja vanbračne zajednice predstavlja utvrđivanje činjenica a ne prava ili pravnog odnosa.

23. Ustavni sud ističe da je, u pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao pitanja koja apelantica pokreće ovom apelacijom. Naime, Ustavni sud je o identičnom pravnom pitanju (utvrđenje postojanja vanbračne zajednice), u smislu primjene člana 54. ZPP, u vezi sa relevantnim odredbama Porodičnog zakona, raspravljao u Odluci broj AP 2900/09 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2900/09 od 13. juna 2012. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelanticinih žalbenih navoda poziva na obrazloženje i razloge iznesene u obrazloženju navedene odluke.

24. Naime, u navedenoj odluci (stav 29) Ustavni sud je, između ostalog, obrazložio: „[...] iz sadržaja odredbi člana 2. Porodičnog zakona je evidentno da ni sam zakonodavac tom odredbom nije napravio nikakvu distinkciju između bračne i vanbračne porodične zajednice u pogledu pravnog odnosa. Naime, tom odredbom je definirano da je porodica životna zajednica roditelja i djece i drugih krvnih srodnika, srodnika po tazbini, usvojilaca i usvojenika i osoba iz vanbračne zajednice ako žive u zajedničkom domaćinstvu. Stoga, Ustavni sud smatra da iz navedenih odredbi Porodičnog zakona, kojim se reguliraju odnosi vanbračnih drugova, nesporno proizlazi da i život u vanbračnoj zajednici povlači određena prava i obaveze, te samim time i postojanje pravnog odnosa između osoba koje žive ili su živjele u vanbračnoj zajednici“. Na kraju je, u citiranoj odluci (stav 35), navedeno: „Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su nadležni sudovi arbitrarno primijenili odredbe čl. 12. i 54. ZPP-a u apelanticinom slučaju, tumačeći da se utvrđivanje postojanja vanbračne zajednice smatra utvrđivanjem činjenice a ne pravnog odnosa, budući da niti jedna zakonska odredba ne upućuje na ovakvo tumačenje, već da, naprotiv, iz odredbi čl. 2., 213., 230-234., 263. i 380. Porodičnog zakona proizlazi da se radi o pravnom odnosu“.

25. Razlozi dati u Odluci broj AP 2900/09 u cijelosti se odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak


26. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog arbitrarnog odlučivanja nadležnih sudova u pogledu primjene odredbe čl. 54. i 67. stav 7. ZPP u apelanticinom slučaju, tumačenjem da se utvrđivanje postojanja vanbračne zajednice smatra utvrđivanjem činjenice a ne pravnog odnosa.

27. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!