Službeni glasnik BiH, broj 64/14

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2699/11, rješavajući apelacije Nedžada Delića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 2, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Nedžada Delića, Muhameda Marića, Privrednog društva "TEF" d.o.o. Sarajevo i "Granit Zagreb" d.o.o. Zagreb, podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj KT-51/10 (sada T20 0 KT 0003079 10).

Odbija se kao neosnovana apelacija Privrednog društva "TEF" d.o.o. Sarajevo i "Granit Zagreb" d.o.o. Zagreb, podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 St 115069 09 St.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Nedžad Delić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant Delić) kojeg zastupa Žarko Bulić, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj KT-51/10. Apelacija je registrovana pod brojem AP 2699/11.

2. Muhamed Marić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant Marić) podnio je 4. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Tužilaštva BiH broj KT-51/10. Apelacija je registrovana pod brojem AP 2700/11. Apelant je dopunio apelaciju 17. juna 2013. godine.

3. Privredno društvo TEF d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu apelant TEF), koje zastupa Žarko Bulić, advokat iz Sarajeva, podnijelo je 28. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Tužilaštva BiH broj KT-51/10, te u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 St 115069 09 St. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere. Apelacija je registrovana pod brojem AP 3052/11.

4. "Granit Zagreb" d.o.o. iz Zagreba (u daljnjem tekstu: apelant "Granit Zagreb"), kojeg zastupa zakonski zastupnik direktor Krešimir Jerin iz Zagreba, podnio je 12. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Tužilaštva BiH broj KT-51/10, te u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 St 115069 09 St. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere. Apelacija je registrovana pod brojem AP 3220/11. Apelant je 12. septembra 2011. godine dostavio specijalnu punomoć za Bogdana Jokovića iz Sarajeva. Apelant je dopunio apelaciju 14. juna 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

5. Ustavni sud je odlukama o privremenoj mjeri broj AP 3052/11 od 12. oktobra 2011. godine i broj AP 3220/11 od 9. novembra 2011. godine odbio zahtjeve apelanata TEF i "Granit Zagreb" za donošenje privremene mjere.

6. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik BiH" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Tužilaštva BiH i Općinskog suda u Sarajevu zatraženo je u periodu od 20. oktobra 2011. godine do 9. oktobra 2013. godine da dostave odgovore na apelacije.

7. Tužilaštvo BiH i Općinski sud u Sarajevu su odgovore dostavili u periodu od 9. novembra 2011. godine do 1. novembra 2013. godine.

8. Ustavni sud je 28. aprila 2014. godine od Općinskog suda u Sarajevu zatražio da mu dostavi na uvid spis broj 65 0 St 115069 09 St, što je i učinjeno 7. maja 2014. godine. Nakon ostvarenog uvida, spis je vraćen 28. maja 2014. godine. Istog dana od Tužilaštva BiH je zatraženo da dostavi informaciju u kojoj fazi se nalazi postupak u odnosu na apelanta "Granit Zagreb". Tužilaštvo BiH je odgovor dostavilo 5. maja 2014. godine.

9. Na osnovu člana 32. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da su Ustavnom sudu dostavljene četiri apelacije iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2699/11, AP 2700/11, AP 3052/11 i AP 3220/11 u kojim će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2699/11.

III. Činjenično stanje

10. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

U odnosu na krivični postupak

11. Naredbom Tužilaštva BiH broj KT-51/10 od 11. februara 2010. godine pokrenuta je istraga protiv apelanta Delića (direktora apelanta TEF) i apelanta Marića (direktora "Granit Jablanica" - u daljnjem tekstu: stečajni dužnik), zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo organizovanog kriminala iz člana 250. st. 2. i 3, krivično djelo pranja novca iz člana 209. stav 3. Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZ BiH), te krivično djelo zloupotrebe položaja i ovlasti iz člana 247. stav 2. u vezi sa stavom 1, tač. b), c) d) i e), krivično djelo nesavjesnog privrednog poslovanja iz člana 242. stav 2. u vezi sa stavom 1, krivično djelo lažnog stečaja iz člana 244. stav 2. u vezi sa stavom 1c, krivično djelo zloupotrebe u postupku privatizacije iz člana 248. stav 3. u vezi sa stavom 1. i krivično djelo davanja dara i drugih koristi iz člana 381. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH).

12. Ovlaštena lica iz SIPA su, po naredbi Tužilaštva BiH, apelante Delića i Marića lišila slobode 26. februara 2010. godine.

13. Sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) je, odlučujući o prijedlogu Tužilaštava BiH za određivanje pritvora, Rješenjem broj X-KRN-10/892 od 27. februara 2010. godine apelantu Deliću izrekao mjere zabrane, a apelantu Mariću pritvor koji je po ovom rješenju mogao trajati do 26. marta 2010. godine. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je postojanje uvjeta za određivanje pritvora apelantu Mariću u smislu člana 132. stav 1. tač. b) i c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP BiH) cijenjeno s obzirom na okolnosti da je Tužilaštvo BiH planiralo saslušati, prema najavama, preko 100 svjedoka, ostvariti uvid u obimnu finansijsku dokumentaciju preduzeća "Granit Jablanica" (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik), te obimnost i kompleksnost predmeta. Apelantu Deliću su određene navedene mjere zabrane s trajanjem dok postoji potreba jer je zaključeno da nisu ispunjeni posebni pritvorski razlozi u odnosu na njega.

14. Žalbu apelanta Marića na rješenje o određivanju pritvora Apelaciono odjeljenje Suda BiH je odbilo kao neosnovanu Rješenjem broj X-KRN-10/892 od 5. marta 2010. godine, saglasivši se u cjelini, pored ostalog, sa zaključcima o kompleksnosti i složenosti predmeta.

15. Tužilaštvo BiH je prijedlogom od 23. marta 2010. godine zatražilo produženje pritvora apelantu Mariću. Sud BiH je Rješenjem broj X-KRN-10/892 od 25. marta 2010. godine apelantu Mariću produžio pritvor do 26. maja 2010. godine.

16. Tužilaštvo BiH je 6. maja 2010. godine saslušalo apelanta Marića u svojstvu osumnjičenog.

17. Sud BiH je Rješenjem broj X-KRN-10/892 od 26. maja 2010. godine apelantu Mariću produžio pritvor za još dva mjeseca, tj. do 26. jula 2010. godine. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da nije prihvaćen prijedlog Tužilaštva BiH za produženje pritvora za tri mjeseca. U vezi s tim, Sud BiH je istakao da smatra da je period od dva mjeseca dovoljan Tužilaštvu BiH da preduzme pobrojane istražne radnje: identifikovanje i saslušanje svjedoka i saučesnika, uvid u finansijsku i poslovnu dokumentaciju stečajnog dužnika, prikupljanje druge potrebne dokumentacije te njenu analizu i vještačenje, pribavljanje potrebnih dokaza iz Hrvatske u odnosu na apelanta "Granit Zagreb", pribavljanje podataka o bankovnim računima osumnjičenih u Splitskoj banci, te da završi druge istražne radnje.

18. Apelaciono odjeljenje Suda BiH je Rješenjem broj X-KRN-10/892 od 9. juna 2010. godine odbilo kao neosnovane žalbe apelanta Marića i Tužilaštva BiH na prvostepeno rješenje o produženju pritvora apelantu Mariću. Apelaciono odjeljenje se saglasilo sa zaključkom prvostepenog suda da će dva mjeseca biti dovoljno Tužilaštvu BiH za pribavljanje i obezbjeđenje dokaza, kao i za saslušanje preostalih svjedoka. S tim u vezi je ukazano da se radi o istrazi koja traje već duži vremenski period, koju je započelo još Kantonalno tužilaštvo HNK-a, pa da je, u situaciji kada se neki od osumnjičenih nalaze u pritvoru, potrebno preduzeti sve potrebne mjere kako bi se istraga uspješno i efikasno okončala a boravak osumnjičenih u pritvoru sveo na najkraću moguću mjeru.

19. Tužilaštvo BiH je 20. jula 2010. godine podnijelo prijedlog Sudu BiH za ukidanje pritvora apelantu Mariću i određivanje mjera zabrane.

20. Sud BiH je Rješenjem broj X-KRN-10/892 od 21. jula 2010. godine apelаntu Mariću ukinuo mjeru pritvora i odredio mjere zabrane koje mogu trajati dok za tim postoji potreba, uz vršenje kontrole opravdanosti svaka dva mjeseca.

21. Mjere zabrane apelantu Deliću određene rješenjem od 27. februara 2010. godine, te izmijenjene rješenjem od 27. aprila 2010. godine, kao i mjere zabrane izrečene apelantu Mariću određene rješenjem od 21. jula 2010. godine, izmijenjene rješenjem od 1. oktobra 2010. godine, ukinute su rješenjem Suda BiH od 4. oktobra 2011. godine. Žalba Tužilaštva BiH na ovo rješenje odbijena je kao neosnovana rješenjem od 24. oktobra 2011. godine.

22. Tužilaštvo BiH je 12. oktobra 2010. godine u predmetu KT-51/10 uputilo prijedlog Sudu BiH za određivanje privremene mjere zabrane radi osiguranja kako pokretne tako i nepokretne imovine koja je vlasništvo stečajnog dužnika, pokretne imovine trećih lica koja se nalazi u svim dijelovima stečajnog dužnika, gotovih proizvoda i poluproizvoda u vrijednosti od 3.000.000,00 KM, koji se nalaze na lageru stečajnog dužnika, te da se privremeno obustavi izvršni postupak provođenja hipoteke nad imovinom stečajnog dužnika u korist apelanta "Granit Zagreb", a sve do okončanja krivičnog postupka protiv apelanta i drugih osumnjičenih lica.

23. Sud BiH je Rješenjem broj S1 Ž K 002597 Krn Ž (veza X-KRN-10/892) od 22. oktobra 2010. godine prijedlog Tužilaštava BiH uvažio, te u krivičnom predmetu koji se vodio protiv apelanata Marića i Delića i još dva lica odredio privremene mjere obezbjeđenja kojim je, pored ostalog, u tački II zabranjena prodaja, skrivanje, ustupanje ili na drugi način otuđenje pokretne imovine trećih lica koja se nalaze u svim dijelovima stečajnog dužnika, do okončanja stečajnog postupka u predmetu Tužilaštva BiH KT-51/10, i to taksativno pobrojane imovine koja je trenutno prenijeta u vlasništvo apelanta TEF; u tački III privremena obustava izvršnog postupka i provođenje hipoteke nad imovinom stečajnog dužnika u korist apelanta "Granit Zagreb" do okončanja krivičnog postupka u predmetu Tužilaštva BiH broj KT-51/10. Izvršenje privremenih mjera ("zbog nepreciznih podataka u prijedlogu") povjereno je Tužilaštvu BiH, koje je na temelju rješenja Suda BiH trebalo odrediti tijela nadležna za provođenje navedenih mjera, te koje je, nakon toga, tijelima nadležnim za provođenje mjera trebalo dostaviti ovu odluku Suda BiH radi provođenja.

24. Tužilaštvo BiH je 29. oktobra 2010. godine podnijelo prijedlog za dopunu rješenja o privremenoj mjeri. Apelanti Delić i "Granit Zagreb" su istog dana podnijeli žalbu na rješenje od 22. oktobra 2010. godine o određivanju privremene mjere.

25. Sud BiH je Rješenjem broj S1 2 K 002597 10 Krn (veza X-KRN-10/892) od 8. novembra 2010. godine djelimično usvojio prijedlog Tužilaštva BiH i rješenje o privremenoj mjeri dopunio.

26. Apelant TEF je u pismenom obraćanju Tužilaštvu BiH 9. novembra 2010. godine zatražio da se spriječi blokiranje dijela njegove opreme koja se nalazi kod stečajnog dužnika, a u odnosu na koju nije tražena niti je donesena mjera obezbjeđenja.

27. Sud BiH je rješenjem od 12. novembra 2010. godine odbio kao neosnovane žalbe apelanata Delića i "Granit Zagreb" protiv rješenja o određivanju privremenih mjera obezbjeđenja od 22. oktobra 2010. godine. U obrazloženju rješenja je, pored ostalog, ukazano da se osnovano sumnja da se imovina naznačena u osporenom rješenju dovodi u vezu s nezakonitim radnjama, odnosno potiče od nezakonitih radnji, pa da je s ciljem uspješnog vođenja postupka u interesu da se ona privremeno oduzme dok se ne rasvijetle činjenice u pogledu načina njenog sticanja, a što nije suprotno članu 73. stav 1. i 202. stav 1. ZKP-a. Najzad, ukazano je na član 74. ZKP-a prema kojem se privremeno oduzeti predmeti vraćaju vlasniku odnosno držatelju kada u toku postupka postane očigledno da ne postoje razlozi za njihovo dalje zadržavanje.

28. Apelant TEF je 14. decembra 2010. godine od PU Konjic zatražio da mu se pruži asistencija pri preuzimanju imovine koja nije obuhvaćena privremenom mjerom koju je izdao Suda BiH, u čiji posjed je uveden rješenjem Općinskog suda u Konjicu 18. oktobra 2010. godine. PU Konjic je 21. decembra 2010. godine obavijestila apelanta da nije u mogućnosti pružiti asistenciju s obzirom na privremenu mjeru obezbjeđenja koju je izdao Sud BiH, kao i da je konsultovan tužilac koji vodi istragu u konkretnom predmetu, a koja ih je uputila da je kompletna oprema kod stečajnog dužnika predmet istrage i da se ne dozvoljava da se njome raspolaže na bilo kakav način.

29. Apelant TEF se 22. decembra 2010. godine obratio Tužilaštvu BiH tražeći obrazloženje zašto mu se onemogućava pristup opremi koja nije obuhvaćena privremenom mjerom.

30. Tužilaštvo BiH je u odgovoru od 24. decembra 2010. godine, pored ostalog istaklo da je vlasnik apelanta (apelant Delić), kojem je izrečena mjera zabrane preduzimanja bilo kakvih poslovnih aktivnosti vezanih za apelanta i stečajnog dužnika, zatražio od Općinskog suda u Konjicu da ga uvede u posjed pokretnih stvari, a što nije smio učiniti s obzirom na izrečenu mjeru. Dalje, ukazano je da je Tužilaštvo BiH 1. decembra 2010. godine u istom krivičnom predmetu proširilo istragu i na apelanta TEF i na A. D. (odgovorno lice kod apelanta), te da su u toku i "druga proširenja istrage", a naročito u vezi s krivičnim djelom pranja novca, pa da je neophodno provjeriti od čijeg novca je vlasnik apelanta kupio opremu na čijoj predaji u posjed insistira apelant TEF.

31. Tužilaštvo BiH je apelantu Mariću uputilo poziv za saslušanje u svojstvu osumnjičenog 14. marta 2011. godine. Apelant Marić je saslušan 22. marta 2011. godine.

32. Apelant Delić je 12. juna 2011. godine uputio dopis glavnom tužiocu i Kolegiju Tužilaštva BiH tražeći, pored ostalog, da se preduzmu mjere u svrhu okončanja istrage u predmetu KT-51/10. Apelant Delić je istakao da tužiteljica J. G. ne postupa u skladu s rješenjem Suda BiH kojim je određena privremena mjera obezbjeđenja, te da ga nezakonitim naredbama sprečava da raspolaže imovinom koja nije obuhvaćena navedenim rješenjem.

33. Apelant Marić je 24. juna 2011. godine Tužilaštvu BiH uputio pritužbu protiv tužiteljice J. G. zbog neprofesionalnog, neobjektivnog i pristrasnog obavljanja funkcije tužioca, sa zahtjevom za hitno postupanje i preduzimanje neophodnih mjera i radnji u cilju što bržeg i efikasnijeg okončanja istrage u predmetu KT-51/10. Pritužbu je dopunio 7. jula 2011. godine.

34. Tužilaštvo BiH je u odgovoru na pritužbe apelanta Marića u dopisu od 18. jula 2011. godine istaklo da je Ured glavnog tužioca zatražio zakazivanje i održavanje sjednice Kolegija Tužilaštva shodno članu 225. stav 2. ZKP BiH, a u pogledu preduzimanja mjera okončanja istrage u predmetu broj KT-51/10. U vezi s pritužbama na rad tužiteljice J. G. ukazano je da je ovo pitanje u nadležnosti Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, kojem se apelant već i obratio, te da mu se sugeriše da od njega i zatraži odgovore u vezi s ovim navodima.

35. Tužilaštvo BiH je 27. juna 2011. godine, na traženje v. d. direktora "Granit Jablanica" izdalo dodatno pojašnjenje rješenja Suda BiH od 22. oktobra 2010. godine, a u vezi s korištenjem imovine koja je obuhvaćena ovim rješenjem, odnosno da je preduzeće može koristiti u procesu proizvodnje i rada.

36. Tužilaštvo BiH je 15. jula 2011. godine uputilo prijedlog za dopunu Rješenja Suda BiH broj S1 2 K 002597 Krn od 22. oktobra 2010. godine (o određivanju privremene mjere obezbjeđenja).

37. Sud BiH je Rješenjem broj S1 2 K 002597 10 Krn (veza: X-KRN-10/892) od 1. septembra 2011. godine prijedlog usvojio i odredio da se u tački IV rješenja iza postojećeg teksta dodaje i da sva finansijska sredstva koja se ostvare u nastavku poslovanja (u stečajnom dužniku) treba da se pohrane na posebnom računu koji će biti "nanovo otvoren" i preko kojeg će se obavljati svo finansijsko poslovanje do okončanja krivičnog postupka.

38. Protiv ovog rješenja žalbe su izjavili stečajni dužnik kojeg je zastupao stečajni upravitelj, te apelanti Marić i Delić.

39. Sud BiH je Rješenjem broj S1 2 K 002597 11 Kv 12 od 28. septembra 2011. godine, odlučujući o izjavljenim žalbama, ukinuo rješenje od 1. septembra 2009. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U obrazloženju rješenja je, pored ostalog, ukazano da je prvostepeno vijeće popustilo cijeniti odlučnu činjenicu da je prema stečajnom dužniku pokrenut stečajni postupak pravosnažnim rješenjem Općinskog suda u Sarajevu, da postoji stečajni upravitelj koji je imenovan rješenjem tog suda, a koji je, u skladu sa zakonskim ovlaštenjima koja ima, već otvorio račun preko kojeg treba da se obavlja finansijsko poslovanje stečajnog dužnika. Zatim, ukazano je da se radi o složenom predmetu, da su izrečene mjere privremenog oduzimanja imovine velike vrijednosti, a zbog čega može nastati šteta ne samo za stečajnog dužnika već i za zaposlene i druge povjerioce koji u stečajnom postupku nastoje ostvariti svoja potraživanja. Najzad, ukazano je da je u spis uložena i Informacija-obavijest stečajnog sudije Općinskog suda u Sarajevu, pred kojim se vodi stečajni postupak nad stečajnim dužnikom, koji je upozorio na primjenu Zakona o stečaju i da neće dozvoliti raspolaganje imovinom stečajnog dužnika bilo kome ko za to po zakonu nije ovlašten.

40. Na sjednici Kolegija Tužilaštva BiH, održanoj 18. oktobra 2011. godine, usvojen je Plan postupajućeg tužioca za dovršetak istrage.

41. Sud BiH je u ponovnom postupku, Rješenjem broj S1 2 K 002597 10 Km od 26. oktobra 2011. godine, odbio kao neosnovan prijedlog Tužilaštva BiH od 15. juna 2011. godine za dopunu rješenja od 22. oktobra 2010. godine (o određivanju privremene mjere obezbjeđenja). Sud BiH je rješenjem od 18. novembra 2011. godine odbio kao neosnovanu žalbu Tužilaštva BiH. U obrazloženju rješenja je, pored ostalog, ukazano da ovaj sud, suprotno tvrdnjama Tužilaštva BiH, nije nadležan da stvara pretpostavke za dalji rad stečajnog dužnika, niti da odlučuje o pravima radnika iz radnog odnosa, niti drugim poslovima koji su u nadležnosti stečajnog sudije, već je nadležnost ovog suda da odlučuje o određivanju privremenih mjera obezbjeđenja imovinsko-pravnog zahtjeva oštećenih (član 202. ZKP BiH) i privremenog oduzimanja imovine radi obezbjeđenja (član 73. ZKP BiH). Po ocijeni suda zahtjev Tužilaštva BiH ne može se podvesti niti pod jednu od navedenih odredbi. Najzad, ukazano je da na ovakav zaključak ne utiču navodi Tužilaštva BiH da se istraga u ovom krivičnom predmetu vodi i zbog krivičnog djela pranjа novca preko otvorenog stečaja, te krivičnog djela lažnog stečaja.

42. Tužilaštvo BiH je 10. novembra 2011. godine izdalo naredbu za finansijsko vještačenje materijalno-finansijske dokumentacije stečajnog dužnika, kao i dokumentacije koja se nalazila u spisu broj KT-51/10.

43. Tužilaštvo BiH je 14. oktobra i 20. decembra 2011. godine, te 12. aprila 2012. godine, izdalo naredbe za vještačenje vještaku mašinske struke koji je trebalo da izvrši pregled mašina i drugih radnih postrojenja koja se nalaze u krugu stečajnog dužnika koja je nabavio apelant "Granit Zagreb", te procijeni njihovu vrijednost u vrijeme isporuke u odnosu na vrijednosti označene u fakturama koje je ispostavio apelant "Granit Zagreb", i dr.

44. Naredba o provođenju istrage od 11. februara 2010. godine proširena je 13 puta do 2. aprila 2012. godine kada je donijeta posljednja od naredbi o proširenju istrage.

45. Tužilaštvo BiH je u predmetu KT-51/10 podiglo optužnicu 8. juna 2012. godine protiv više lica, pored ostalih, apelanata Delića, Marića i TEF-a. Optužnica je potvrđena 28. juna 2012. godine i u toku je glavni pretres pred Sudom BiH.

46. Apelant "Granit Zagreb" je 2. aprila 2013. godine uputio dopis Tužilaštvu BiH tražeći da bude obaviješten o svom statusu u krivičnom predmetu KT-51/10.

47. Tužilaštvo BiH je u dopisu od 9. maja 2013. godine obavijestilo apelanta "Granit Zagreb" da je u predmetu KT-51/10, sada broj T20 0 KT 0003079 10 protiv apelanta Marića i dr. otvorena istraga i protiv pet lica iz Hrvatske, među kojim i Krešimira Jerina (zakonski zastupnik i direktor apelanta "Granit Zagreb") koji su, zajedno s apelantom Marićem, u saizvršilaštvu počinili krivična djela iz člana 250. stav 1. u vezi s članom 209. stav 2. KZ BiH, te krivična djela iz čl. 247. stav 2. i 252. stav 2. KZ FBiH. Zatim, ukazano je da su ova lica zajedno s apelantom Marićem osnivači apelanta "Granit Zagreb" i da nisu obuhvaćeni optužnicom zbog nedostupnosti (strani državljani). Dalje, Tužilaštvo BiH je istaklo da se iz krivičnog djelovanja ovih lica izvodi i krivična odgovornost apelanta "Granit Zagreb", koji je krivično odgovorno pravno lice i koji će biti krivično procesuiran pred stvarno i mjesno nadležnim sudom u Zagrebu, nakon dostavljanja odnosno ustupanja dokaza protiv navedenih fizičkih lica i apelanta "Granit Zagreb" putem pružanja međunarodne pomoći. Najzad, ukazano je da u tom smislu već postoji komunikacija s nadležnim tužilaštvom u Zagrebu.

U odnosu na stečajni postupak

48. Općinski sud u Sarajevu je Rješenjem broj 65 0 St 115069 09 St od 27. januara 2010. godine otvorio stečajni postupak nad imovinom "Granit Jablanica" (stečajni dužnik). Kao vrijeme otvaranja stečajnog postupka utvrđena je srijeda, 27. januar 2010. godine. Povjerioci su pozvani da u roku od 30 dana od dana objavljivanja Oglasa o otvaranju stečajnoga postupka u "Službenim novinama FBiH" prijave svoja potraživanja sudu u dva primjerka s dokazima, a u skladu s članom 110. Zakona o stečajnom postupku. Istim rješenjem imenovan je stečajni upravitelj, te je ročište za ispitivanje prijava potraživanja zakazano za 24. mart 2010. godine.

49. Apelanti TEF i "Granit Zagreb" blagovremeno su prijavili svoja potraživanja. Apelant TEF je potraživao opremu koja se nalazi kod stečajnog dužnika, ističući svoj zahtjev kao izlučni povjerilac. Apelant "Granit Zagreb" je prijavio novčano potraživanje na ime isporučene robe, te je potraživanje obezbijeđeno hipotekom čiji je postupak izvršenja obustavljen donošenjem rješenja o otvaranju stečajnog postupka, sa zahtjevom da mu se prizna svojstvo razlučnog povjerioca.

50. Stečajni upravitelj je, nakon propalog pokušaja da uđe u posjed imovine stečajnog dužnika, te s tim u vezi također bezuspješnog obraćanja PU Jablanica, 19. februara 2010. godine uložio zahtjev Općinskom sudu u Sarajevu za uvođenje u posjed imovine stečajnog dužnika. Postupajući po ovom zahtjevu Općinski sud u Sarajevu se obratio Općinskom sudu u Konjicu za pružanje pravne pomoći radi prinudnog uvođenja stečajnog upravitelja u posjed imovine stečajnog dužnika 23. februara 2010. godine. Isti zahtjev ponovljen je i 2. marta 2010. godine.

51. Apelant "Granit Zagreb" je 3. marta 2010. godine dostavio Rješenje o izvršenju broj 56 0 Ip 026356 09 Ip od 1. oktobra 2009. godine Općinskog suda u Konjicu i zaključak istog suda kojim se dozvoljava zabilježba rješenja o izvršenju na bliže označenoj nekretnini stečajnog dužnika.

52. Općinski sud u Konjicu je, na zahtjev stečajnog upravitelja i Odjeljenja sudske policije Kantona Sarajevo, zbog bezbjednosnih razloga 9. marta 2010. godine odložio ročište od 12. marta 2010. godine za prinudno uvođenje u posjed imovine stečajnog dužnika.

53. Tužilaštvo BiH je 16. marta 2010. godine uputilo dopis Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), te općinskom sudu u Konjicu i Sarajevu, izvještavajući ih da je protiv apelanta Marića i drugih saizvršilaca, članova ortačke grupe u stečajnom dužniku, otvorena istraga 11. februara 2010. godine, zbog postojanja osnova sumnje da su počinili niz krivičnih djela (lažni stečaj, pranje novca i dr.), da je u pripremi prijedlog ovog Tužilaštva Sudu BiH za izdavanje "privremene mjere brisanja neosnovanog upisa u sudski registar", "privremene mjere obustave stečajnog postupka", te je ukazalo da sa "daljnjim nastavkom stečajnoga postupka treba odmah prekinuti".

54. Općinski sud u Sarajevu je ispitno ročište zakazano za 24. mart 2010. godine odložio jer je stečajni upravitelj izjavio da nije uveden u posjed imovine stečajnog dužnika, odnosno poslovne dokumentacije, pa da ne može da se izjasni o prijavljenim potraživanjima, te odredio da će naredno biti zakazano nakon što stečajni upravitelj dostavi sudu izvještaj i obavijesti ga da je ušao u posjed imovine i poslovne dokumentacije stečajnoga dužnika. U tabeli prijavljenih potraživanja za ovo ročište navedeno je potraživanje apelanta "Granit Zagreb" na ime isporučene robe u označenoj novčanoj vrijednosti, te apelanta TEF, na temelju ugovora o najmu od 25. septembra i 12. oktobra 2009. godine kao izlučno pravo (izručenje pokretnih stvari).

55. S obzirom da Tužilaštvo BiH a ni Sud BiH nisu obavijestili Općinski sud u Sarajevu da je izrečena "privremena mjera obustave stečajnog postupka" u maju 2010. godine, stečajni sudija je uz konsultacije s predsjednikom suda, zaključio da ne postoje smetnje za nastavak postupka.

56. U periodu od maja 2010. godine do 18. oktobra 2010. godine Općinski sud u Sarajevu je preduzimao radnje na uvođenju u posjed stečajnog upravitelja u imovinu stečajnog dužnika, razriješio dužnosti imenovanog i odredio novog stečajnog upravitelja, nakon ulaganja aktuelnog izvoda iz sudskog registra za stečajnog dužnika od 24. juna 2010. godine proglasio se nenadležnim za vođenje stečajnog postupka, da bi, nakon rješenja Vrhovnog suda od 27. jula 2010. godine koji je odredio nadležnost ovog suda za postupanje i dostavljanje spisa 23. septembra 2010. godine, stečajni postupak nastavio. Zatim, podnijete su krivične prijave protiv lica koja su neovlašteno ometala ulazak u posjed stečajnog upravitelja u prostorije i imovinu stečajnoga dužnika u Jablanici.

57. Stečajni upravitelj je prinudno uveden u posjed imovine stečajnog dužnika 18. oktobra 2010. godine, iako su Tužilaštvo BiH 14. oktobra 2010. godine, te dio radnika stečajnog dužnika, tražili odlaganje provođenja stečajnog postupka, odnosno odlaganje uvođenja stečajnog upravitelja u posjed imovine stečajnog dužnika. Tužilaštvo BiH je u svom zahtjevu istaklo da će u tom smislu zatražiti i intervenciju Visokog predstavnika. Stečajni upravitelj i Komisija za popis imovine prisilno su udaljeni iz imovine stečajnoga dužnika 19. oktobra 2010. godine jer angažovana agencija za osiguranje nije mogla obezbijediti sigurnost, a radnici PU Jablanica se nisu odazvali pozivu za asistenciju.

58. Tužilaštvo BiH je 25. oktobra 2010. godine izdalo Naredbu Općinskom sudu u Sarajevu o postupanju u povodu rješenja Suda BiH od 22. oktobra 2010. godine kojim su određene mjere obezbjeđenja. Istog dana Općinski sud u Sarajevu je izdao rješenje stečajnom upravitelju da u cijelosti ispoštuje navedeno rješenje Suda BiH.

59. Do kraja 2010. godine, te tokom 2011. godine, Općinski sud u Sarajevu je preduzimao radnje kako bi osigurao uvođenje u posjed stečajnog upravitelja, obraćajući se Općinskom sudu u Konjicu, MUP-u HNK-a, PS Konjic i Jablanica, podnosio krivične prijave Kantonalnom tužilaštvu HNK-a u povodu nezakonitih radnji radnika koji su onemogućavali pristup stečajnom upravitelju, kao i zbog saznanja o otuđivanju imovine stečajnog dužnika, insistirao na obavještenju kod nadležnih policijskih organa o stvaranju bezbjednosnih uvjeta za nastavak rada stečajnoga upravitelja, kao i ishodu postupka po njegovim prijavama. Također, zakazana je i održana skupština povjerilaca 23. februara 2011. godine kojoj su prisustvovali apelanti TEF i "Granit Zagreb" na kojoj su svi prisutni upoznati s poteškoćama kao i mjerama i radnjama koje se preduzimaju za uvođenje u posjed stečajnog upravitelja u imovinu stečajnog dužnika, a kako bi se stvorili zakonski uvjeti za vođenje ovog postupka.

60. Općinski sud u Sarajevu je u Obavijesti-informaciji o stečajnom postupku nad imovinom stečajnog dužnika od 7. septembra 2011. godine upućenoj Sudu BiH, u povodu prijedloga Tužilaštva BiH o dopuni rješenja o određivanju privremene mjere obezbjeđenja, pored ostalog, ukazao da je Tužilaštvo BiH od početka stečajnog postupka imalo negativan stav prema ovom postupku, ali da ovaj sud nije očekivao da će se Tužilaštvo BiH upustiti i u postupke koji direktno podržavaju one koji silom sprečavaju provođenje ovog postupka, tj. osoba koje vrše samovlašće i sprečavaju službena lica u vršenju službenih radnji. Također, ukazano je i da se privremene mjere izrečene dosadašnjim rješenjima Suda BiH po mišljenju ovog suda ne odnose na Općinski sud u Sarajevu, stečajni postupak i stečajnog upravitelja pa da će ovaj postupak biti i nastavljen.

61. U periodu od otvaranja stečajnoga postupka pa do kraja 2011. godine apelanti TEF i "Granit Zagreb" su u više navrata ulagali urgencije i zahtjeve tražeći da im se prizna status izlučnih odnosno razlučnih povjerilaca, te zahtijevali preduzimanje mjera i radnji s ciljem zaštite svojih potraživanja. U obavijestima povodom ovih obraćanja stečajni upravitelj ih je obavještavao da se ne nalazi u posjedu imovine stečajnog dužnika, te da po ovim zahtjevima nije u mogućnosti da se izjašnjava.

62. Općinski sud u Sarajevu je 26. marta 2012. godine razriješio dužnosti dotadašnjeg i imenovao novog stečajnog upravitelja.

63. Stečajni upravitelj je 28. marta 2012. godine obavijestio sud da je ušao u posjed imovine stečajnog dužnika.

64. Općinski sud u Sarajevu je rješenjem od 7. maja 2012. godine zakazao ispitno ročište za 13. jun 2012. godine.

65. Na ispitnom ročištu održanom 13. juna 2012. godine stečajni upravitelj je odbio priznati potraživanje apelanta TEF kao izlučnog povjerioca jer nije predočio izvršnu ispravu kojom mu je ovo pravo priznato, te je ukazao na rješenje Suda BiH o određivanju mjere osiguranja prema kojoj je zabranjeno raspolaganje pokretnom imovinom trećih lica koja se nalazi kod stečajnog dužnika, a među kojom se nalazi i imovina za koju apelant TEF traži da mu se prizna izlučno pravo. Apelant je istakao da posjeduje rješenje Općinskog suda u Sarajevu o privremenoj mjeri osiguranja koje je pravosnažno i izvršno, da je po tom pokrenut i postupak izvršenja kod Općinskog suda u Konjicu ali da ovaj postupak nije okončan zbog općih dešavanja oko stečajnog dužnika, te najzad da neki od predmeta za koje traži izlučno pravo nisu ni obuhvaćeni rješenjem Suda BiH. Na istom ročištu, stečajni upravitelj je u cjelini osporio potraživanje apelanta "Granit Zagreb" u iznosu od 396.287,354 KM jer nije ponudio pravni osnov za svoje potraživanje i jer nema izvršnu ispravu.

66. Nastavak ispitnoga ročišta zakazan je i održan 26. juna 2012. godine. Na ovom ročištu apelant "Granit Zagreb" je istakao da se stečajni upravitelj izjasnio o samo jednoj prijavi na ročištu od 13. juna 2012. godine, po kojoj je stvarni iznos potraživanja 296.287,34 KM, ali ne i po drugoj prijavi koju je podnio. Općinski sud u Sarajevu je donio rješenje da se po okončanju ročišta odmah provjeri zaprimanje i ove apelantove prijave, te da se u tabeli ispravi greška na koju je apelant "Granit Zagreb" ukazao. Apelant TEF je izjavio da prigovara svim izjašnjenjima stečajnog upravitelja na ročištu od 13. juna 2012. godine.

67. Nastavak ispitnoga ročišta zakazan je i održan 11. jula 2012. godine. Apelant "Granit Zagreb" je predao kopiju prijave potraživanja o kojoj se stečajni upravitelj nije izjašnjavao, a na kojoj je označen datum od 16. februara 2010. godine. Sud je donio rješenje da će se o ovoj prijavi stečajni upravitelj izjasniti na prvom posebnom ispitnom ročištu.

68. Općinski sud u Sarajevu je Rješenjem broj 65 0 St 115069 10 St 2 od 11. jula 2012. godine apelanta "Granit Zagreb" uputio da za osporeno novčano potraživanje u iznosu od 296.287,20 KM može pokrenuti parnični postupak u roku od 30 dana računajući od 11. jula 2012. godine. Istim rješenjem stečajni upravitelj je upućen da može pokrenuti parnični postupak radi dokazivanja osporavanja da apelantu TEF ne pripada izlučno pravo na mašinama i opremi koja je navedena u prijavi potraživanja od 5. marta 2010. godine.

69. Apelant "Granit Zagreb" je 22. augusta 2012. godine pokrenuo parnični postupak u vezi s osporenim novčanim potraživanjem.

70. Općinski sud u Sarajevu je rješenjem od 4. oktobra 2012. godine odredio da će se prvo posebno ispitno ročište održati 1. novembra 2012. godine.

71. Drugo posebno ispitno ročište zakazano je i održano 20. februara 2013. godine. Apelant "Granit Zagreb" je prijavio svoje potraživanje kao razlučni povjerilac, navodeći da ima zasnovanu hipoteku na imovini stečajnog dužnika, tj. da je razlučno pravo stekao na osnovu izvršne notarske isprave, na temelju koje je podnijet prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Konjicu koji je donio rješenje kojim je dozvoljeno izvršenje na nekretninama stečajnog dužnika. Najzad, istakao je da potražuje razlučno pravo na potraživanje glavnog duga od 2.141.346,75 KM, te troškove izvršnog postupka od 9.926,64 KM. Stečajni upravitelj je osporio potraživanje ukazujući na rješenje Suda BiH kojim je izrečena privremena mjera kojom je upravo obustavljen izvršni postupak provođenja hipoteke.

72. Općinski sud je rješenjem od 21. februara 2013. godine uputio stečajnog upravitelja da može pokrenuti parnicu u roku od 30 dana radi dokazivanja osporavanja potraživanja apelanta "Granit Zagreb", kako u pogledu troškova izvršnog postupka tako i u pogledu tvrdnje da ovaj povjerilac nema svojstvo razlučnog povjerioca.

73. Općinski sud je treće posebno ispitno ročište zakazao i održao 28. februara 2013. godine.

74. Općinski sud je rješenjem od 2. aprila 2013. godine stečajnom upravitelju izrekao novčanu kaznu od 1.500,00 KM jer nije postupio po rješenju suda od 3. septembra 2012 godine kojim mu je naloženo da dostavi izvještaje i dokumentaciju radi nadzora nad njegovim radom, uz nalog da ubuduće mjesečno dostavlja detaljne finansijske izvještaje.

75. Općinski sud je rješenjem od 23. aprila 2013. godine smijenio dotadašnjeg i imenovao novog stečajnog upravitelja. Novi stečajni upravitelj je preuzeo dužnost 30. aprila 2013. godine.

76. Apelant "Granit Zagreb" je podneskom od 26. juna 2013. godine obavijestio Općinski sud da stečajni upravitelj nije pokrenuo parnicu u zakonskom roku, te od suda zatražio da donese posebno rješenje kojim mu priznaje razlučno pravo s pravom odvojenog namirenja na iznos glavnog potraživanja, kao i troškove izvršnog postupka.

77. Stečajni upravitelj je u izjašnjenju od 29. septembra 2013. godine u povodu zahtjeva apelanta "Granit Zagreb" naveo da ne postoji pravni osnov za priznanje statusa razlučnog povjerioca jer je provođenje izvršnog postupka privremeno obustavljeno rješenjem Suda BiH o određivanju mjere osiguranja, da stečajni upravitelj nije dužan podnijeti tužbu jer ne postoji pravosnažni izvršni naslov kao osnov prijavljenog potraživanja, te da će eventualno priznata potraživanja općeg isplatnog reda ovog povjerioca biti zakonita tek nakon pravosnažnosti konačnog rješenja Suda BiH (o dopuni privremene mjere obezbjeđenja od 1. septembra 2011. godine, koje je ukinuto rješenjem Suda BiH od 28. septembra 2013. godine).

78. Općinski sud je zakazao i održao četvrto posebno ispitno ročište 12. marta 2014. godine.

79. U periodu od 28. marta 2012. godine do 16. aprila 2014. godine u razumnim vremenskim intervalima zakazano je i održano 12 sjednica Odbora povjerilaca, te su zakazivane i održavane Skupštine povjerilaca.

80. Na sjednici Odbora povjerilaca od 27. marta 2014. godine razmatran je i prijedlog Nacrta stečajnog plana koji je sačinio stečajni upravitelj, a čija je glavna odrednica opstanak i reorganizacija i dalji nastavak rada stečajnog dužnika. Odbor povjerilaca je donio jednoglasnu odluku da stečajni upravitelj objavi javni poziv za izražavanje interesa potencijalnih investitora za učešće u projektu i sanaciji stečajnog dužnika.

81. Prema stanju spisa, stečajni postupak je još uvijek u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacija

U odnosu na krivični postupak

82. Apelanti tvrde da im je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Tužilaštva BiH broj KT-51/10. Apelanti TEF i "Granit Zagreb" tvrde da im je povrijeđeno i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

83. Iz opširnih navoda svih apelanta u suštini proizlazi kako smatraju da istraga traje neopravdano dugo s obzirom da je od donošenja naredbe o provođenju istrage proteklo više od 18 mjeseci. S tim u vezi ističu da je u rješenju o produženju pritvora apelantu Mariću od 26. maja 2010. godine Sud BiH zaključio da su Tužilaštvu BiH dovoljna još dva mjeseca za preduzimanje navedenih istražnih radnji, da je od tada, a u vrijeme podnošenja apelacija, proteklo više od jedne godine ali da to još uvijek nije učinjeno. Po njihovom mišljenju odgovornost za to u cjelini snose postupajući tužilac i Kolegij Tužilaštva BiH koji je, u skladu sa zakonskim ovlaštenjem koje ima, propustio da preduzme mjere u svrhu okončanja istrage s obzirom da ona već traje više od šest mjeseci. Po njihovom mišljenju, a imajući u vidu stav Suda BiH iz navedenog rješenja, proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu koji bi opravdao ovako dugo trajanje istrage. S tim u vezi, apelanti Delić i Marić su istakli da po njihovim saznanjima Tužilaštvo BiH još uvijek nije donijelo ni naredbu o finansijskom vještačenju, koja je, po njihovom mišljenju, s obzirom na optužbe koje im se stavljaju na teret, ključni dokaz. Također, oba apelanta su istakla da su se obratila glavnom tužiocu i Kolegiju Tužilaštva BiH radi preduzimanja radnji s ciljem okončanja istrage, ali da u vrijeme podnošenja apelacije nisu dobili nikakav odgovor.

84. Apelant Delić je još istakao da je za postojanje optužbi saznao prilikom hapšenja od ovlaštenih radnika SIPA, te da ima poseban interes da se otkloni neizvjesnost u kojoj se nalazi. U vezi s tim je ukazao da mu se na teret stavljaju krivična djela za koja može biti izrečena kazna zatvora preko pet godina ili teža kazna, da je u toku istrage Sud BiH po prijedlogu Tužilaštva BiH donio rješenje o privremenim mjerama osiguranja koje ostaju na snazi do okončanja ovog krivičnog postupka, a zbog čega apelant TEF, čiji je on vlasnik i koji nije osumnjičeni, ne može raspolagati legalno stečenom imovinom koja je obuhvaćena ovim mjerama, te najzad da su još uvijek na snazi izrečene mjere zabrane.

85. Apelant Marić je još istakao da je Kantonalno tužilaštvo HNK-a započelo i vodilo više istraga protiv njega i stečajnog dužnika još u toku 2006, 2007, 2008. i 2009. godine, te da je Tužilaštvo BiH formalno-pravno preuzelo sve ove predmete i donijelo Naredbu o provođenju istrage broj KT-51/10. Apelant također ukazuje i da je Tužilaštvo BiH još u decembru 2006. godine donijelo Naredbu o preduzimaju istražnih radnji protiv njega i stečajnog dužnika broj KTA-672/06 od 1. decembra 2006. godine. U dopuni apelacije od 17. juna 2013. godine ovaj apelant je dostavio niz dokumenata, pored ostalih, naredbe o provođenju vještačenja koje je naložilo Tužilaštvo BiH, dopunu pritužbi na rad tužioca J. G., kao i odgovor glavnog tužioca na njegove predstavke.

86. Apelant TEF i apelant "Granit Zagreb" su još istakli da im je povrijeđeno pravo na imovinu s obzirom da je rješenjem Suda BiH određena privremena mjera osiguranja do okončanja krivičnog postupka, zbog čega im je onemogućeno da ostvaruju i štite svoju imovine koju su stekli na legalan način. Oba apelanta u opširnim navodima ukazuju na, po njihovom mišljenju, nezakonito postupanje i opstrukcije postupajućeg tužioca Tužilaštva BiH, koji ni nakon 18 mjeseci nije okončao istragu, ali ga to ne sprečava da se miješa u rad nadležnih pravosudnih institucija i policijskih organa, u samovoljnom tumačenju rješenja Suda BiH o određivanju mjere obezbjeđenja i komunikaciji s nelegalnim organima stečajnog dužnika, što sve za rezultat ima onemogućavanje apelanata da ostvare svoja prava na imovinu. Apelant TEF tvrdi da mu je zbog nezakonitog postupanja Tužilaštva BiH onemogućeno da pristupi i onoj imovini koja nije obuhvaćena privremenom mjerom koju je izrekao Sud BiH. Apelant TEF pak ističe da je privremena mjera donijeta u vezi s postupkom koji je već bio obustavljen donošenjem rješenja o otvaranju stečajnog postupka. Također, oba apelanta tvrde da, prema njihovim saznanjima protiv njih, kao pravnih lica, nije pokrenuta istraga. Pri tom, apelant "Granit Zagreb" ističe da je USKOK u više navrata vršio detaljne provjere njegovog poslovanja sa stečajnim dužnikom, kao i svih bankovnih i drugih računa koji glase na njegovo ime, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Po njegovim tvrdnjama svi izvještaji koje je USKOK već odavno dostavio Tužilaštvu BiH bili su po njega pozitivni jer ova agencija nije pronašla bilo kakve nezakonitosti u okviru poslovnih odnosa između njega i stečajnog dužnika.

87. U dopuni apelacije od 16. juna 2013. godine apelant "Granit Zagreb" je istakao da je u krivičnom predmetu KT-51/10 optužnica potvrđena 28. juna 2012. godine, ali da iz dopisa Tužilaštva BiH, koji je dostavljen u prilogu, proizlazi da je apelant i dalje predmet istrage u navedenom predmetu Tužilaštva BiH. Apelant ističe da nije optužen potvrđenom optužnicom, kao i da protiv njega nije pokrenut bilo kakav krivični postupak od nadležnog tužilaštva u Hrvatskoj, a suprotno tvrdnjama Tužilaštva BiH.

U odnosu na stečajni postupak

88. Apelanti TEF i "Granit Zagreb" tvrde da im je u stečajnom postupku pred Općinskim sudom u Sarajevu povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

89. Oba apelanta tvrde da su blagovremeno prijavili svoja potraživanja, da su u podnesenim prijavama dokazali svoje izlučno odnosno razlučno pravo. Zatim, oba apelanta ukazuju da se stečajni postupak nalazi u početnoj fazi, odnosno u fazi u kojoj je bio i u momentu donošenja rješenja o otvaranju stečajnog postupka, zato što stečajni upravitelj ni do danas nije uveden u posjed imovine stečajnog dužnika. Kao uzroke za ovakvo stanje oba apelanta u suštini ukazuju na konstantne napade na stečajnog upravitelja od "ilegalnih štrajkača", bivših radnika stečajnog dužnika, koji se bez bilo kakvog pravnog osnova predstavljaju kao legitimni organi stečajnog dužnika i koji uživaju podršku Tužilaštva BiH, te koji ne dozvoljavaju pristup ni ovlaštenim službenim licima (sudskoj policiji, uniformisanoj policiji i dr.); odsustvo asistencije i intervencije MUP-a HNK-a, načelnika PU Konjic i komandira PS Jablanica, a zbog "neformalnih" naredbi Tužilaštva BiH, te najzad postupanje Tužilaštva BiH koje kontinuirano vrši opstrukciju pravosuđa tako što se miješa u rad nadležnih institucija vršeći pritisak na Vrhovni sud s namjerom da spriječi sudsku policiju u asistenciji prinudnog uvođenja stečajnog upravitelja u posjed imovine stečajnog dužnika, izdavanjem neformalnih naredbi nadležnim policijskim tijelima da s tim u vezi uskrate svoju podršku i asistenciju, te najzad pritiscima na Općinski sud u Sarajevu, stečajnog sudiju i stečajnog upravitelja.

90. Apelant "Granit Zagreb" je u dopuni apelacije od 16. juna 2013. godine istakao da stečajni postupak još uvijek nije okončan, te da odgovornost za to snose Općinski sud u Sarajevu i stečajni upravitelji koje je ovaj sud imenovao. U prilogu je dostavljeno i rješenje suda od 23. aprila 2013. godine o smjeni dotadašnjeg i imenovanju novog stečajnog upravitelja.

b) Odgovor na apelaciju

91. Tužilaštvo BiH je u odgovoru na navode iz apelacija svih apelanata istaklo da je Optužnica u predmetu broj KT-51/10 (sada T20 0 KT 0003079 10) podignuta 8. juna 2012. godine, da je potvrđena 28. juna 2012. godine i da je u toku glavni pretres pred Sudom BiH. Nadalje, ukazano je da se u konkretnom slučaju radi o vrlo složenoj i komplikovanoj istrazi s velikim brojem osumnjičenih lica (24 fizička lica i tri pravna lica), te velikom broju krivičnih djela – ukupno 40 krivičnopravnih radnji u povodu kojih je vođeno 14 istraga, tj. nakon donošenja naredbe o provođenju istrage 11. februara 2010. godine donijeto je još 13 naredbi o proširenju ove istrage, od kojih posljednja 2. aprila 2012. godine. Zatim, ukazano je da su istragu vodila i tužilaštava R Slovenije i R Hrvatske, da su radnje preduzimane u kontinuitetu, da je s obzirom na broj osumnjičenih i broj krivičnih djela zahtjevan angažman i većeg broja istražitelja, vještaka i drugih stručnih lica, pa da se u vrijeme potrebno za provođenje istrage mora računati i vrijeme koje je bilo potrebno ovim licima da preduzmu naložene radnje. Po mišljenju Tužilaštva BiH, shodno naprijed navedenom, istraga je opravdano trajala duže od šest mjeseci, zbog čega je Kolegij Tužilaštva BiH prihvatio Prijedlog plana postupajućeg tužioca za dovršetak istrage na sjednici Kolegija održanoj 18. oktobra 2011. godine. Također, ukazano je da je istraga rezultirala optuženjem sedam fizičkih lica protiv kojih je vođena, među kojim apelanata Delića i Marića, te protiv dva pravna lica. Najzad, ukazano je da su apelanti Delić i Marić, te apelant TEF doprinijeli trajanju istrage podnošenjem žalbi, pritužbi, predstavki i drugih podnesaka na rad tužioca (uključujući i tužbu protiv tužioca i države BiH) glavnom tužiocu, Sudu BiH, VSTV, te Ustavnom sudu.

92. U odgovoru od 3. novembra 2011. godine na navode apelanta "Granit Zagreb" Tužilaštvo BiH je još istaklo da je apelaciju podnio zakonski zastupnik Krešimir Jerin, koji u predmetu KT-51/10 ima svojstvo osumnjičenoga lica "a po dovršetku istrage će se na osnovu odgovornosti Krešimira Jerina i dr. izvući odgovornost i firme 'Granit Zagreb' koja se nalazi na području R Hrvatske". Zatim, ukazano je da se u naredbi o proširenju istrage od 1. aprila 2010. godine i apelant pojavljuje kao osumnjičeno lice, zajedno sa svojim suvlasnicima, za navedena krivična djela čijim izvršenjem su počinili materijalnu štetu stečajnom dužniku u označenom iznosu. Prema mišljenju Tužilaštva BiH, osnovni razlog za podnošenje apelacije je da se ishoduju odluke Ustavnog suda kojim bi bila osujećena istraga i ostvari namjera da se izvuku finansijska sredstva iz stečajnog dužnika, a na osnovu dogovora između apelanta Marića, bivšeg direktora stečajnog dužnika, koji je ispostavio uvećane račune apelantu "Granit Zagreb" za isporuku mašina, te koji je ujedno i suvlasnik apelanta "Granit Zagreb". S tim u vezi je ukazano da se istraga po ovoj krivičnoj stvari nalazi u fazi vještačenja vještaka mašinske struke. Zatim, ukazano je da se apelant "Granit Zagreb" s još četiri lica u ovom krivičnom predmetu pojavljuje kao saizvršilac krivičnih djela kojim je nanijeta velika materijalna šteta stečajnom dužniku, da nije potrebno navoditi koliki broj istražnih radnji i vještačenja je naređen u ovom predmetu, uključujući i istrage tužilaštava R Slovenije i Hrvatske. S obzirom da se radi o komplikovanom i obimnom predmetu, prema mišljenju Tužilaštva BiH istraga traje opravdano dugo, a prema procjeni mogla bi biti okončana za tri mjeseca (računajući od novembra 2011. godine). Dalje, ukazano je da je neosnovan apelantov prigovor na mjeru osiguranja određenu rješenjem Suda BiH, koja, po mišljenju Tužilaštva BiH, jeste predmet apelacije. Njenim ukidanjem, odnosno eventualnim usvajanjem apelacije, dalji krivični postupak bio bi osujećen do te mjere da bi izgubio svaki smisao. Neosnovanim su ocijenjeni i navodi o dužini stečajnog postupka, koji po mišljenju Tužilaštva BiH treba da bude obustavljen do okončanja krivičnog postupka s obzirom da se istraga vodi i zbog krivičnog djela lažnog stečaja kroz koji je trebalo da bude oprano 12.000.000,00 KM. S obzirom da ovaj zahtjev Tužilaštva BiH nije prihvatio stečajni sudija, stečaj je i dalje na snazi a razlozi za neprovođenje ne mogu se pripisati Sudu BiH i Tužilaštvu BiH.

93. U odgovoru od 5. maja 2014. godine Tužilaštvo BiH je istaklo da lica iz R Hrvatske kao i njihova firma "Granit Zagreb" nisu obuhvaćeni optužnicom koja je potvrđena 28. juna 2012. godine, te da će oni, po okončanju ovog postupka, biti procesuirani u R Hrvatskoj. U vezi s tim je ukazano da je uspostavljena komunikacija s Tužilaštvom R Hrvatske i dogovoreno da se dokazi dostave po okončanju ovog krivičnog postupka. Također, ukazano je da je u postupku po potvrđenoj optužnici preostalo da se sasluša još deset svjedoka, da je provedeno 36 materijalnih dokaza (od 408 predloženih optužnicom) i da je u toku izlaganje vještaka finansijske struke. Zatim, ukazano je da i dalje stoje razlozi za mjere obezbjeđenja određene rješenjem Suda BiH, jer bi njihovim ukidanjem optuženi kao i lica iz Hrvatske odmah izvršili neosnovanu naplatu svojih potraživanja od stečajnog dužnika jer su u tom pravcu već došli do izvršnih naslova. Najzad, u vezi s tvrdnjama o dužini trajanja stečajnog postupka ukazano je da se on "radi" po zakonu, a da stečajni upravitelj i uposleni radnici nastoje da ozdrave stečajnog dužnika kako ne bi otišao pod likvidaciju.

V. Relevantni propisi

94. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07,53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09 i 16/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 13.
Pravo na suđenje bez odgađanja

Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

(…)

Član 16.
Princip akuzatornosti

Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužioca.

Član 17.
Princip legaliteta krivičnog gonjenja

Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Član 35.
Prava i dužnosti

Osnovno pravo i osnovna dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela koja su u nadležnosti suda.

Tužilac ima pravo i dužan je da:

a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere s ciljem njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, (…),

b) provede istragu u skladu s ovim zakonom,

(…)

Član 73. stav 1
Privremeno oduzimanje imovine radi obezbjeđenja

(1) Sud može u bilo koje vrijeme u toku postupka donijeti na prijedlog Tužitelja privremenu mjeru oduzimanja imovine koja se ima oduzeti po KZ BiH, mjeru zaplijene ili drugu neophodnu privremenu mjeru kako bi se spriječilo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom imovinom.

Član 202.
Privremene mjere obezbjeđenja

(1) Privremene mjere obezbjeđenja imovinskopravnog zahtjeva nastalog usljed učinjenja krivičnog djela mogu se odrediti u krivičnom postupku po odredbama koje važe za izvršni postupak.

(2) Rješenje iz stava 1. ovog Člana donosi Sud. Dopuštena je žalba protiv ovog rješenja o kojoj odlučuje vijeće iz člana 24. stava (7) ovog zakona. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Član 225.
Okončanje istrage

Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.

(…)

Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala preduzet će Kolegij Tužilaštva.

Član 395.
Privremene mjere osiguranja

Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, Sud će po službenoj dužnosti po odredbama koje važe za izvršni postupak odrediti privremene mjere osiguranja. U takvom slučaju shodno se primjenjuju odredbe člana 202. ovog zakona.

95. Zakon o stečajnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 29/03, 32/04 i 42/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.
Ciljevi stečajnog postupka

(1) Stečajni postupak provodi se radi grupnog namirenja povjerilaca stečajnog dužnika unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima.

(2) U toku stečajnog postupka može se provesti i reorganizacija stečajnog dužnika po odredbama glave V ovog zakona radi uređivanja pravnog položaja stečajnog dužnika i njegovog odnosa prema povjeriocima, a naročito radi održavanja njegovog poslovanja.

Član 9. stav 1.
Načela postupka

(1) Stečajni postupak je hitan.

Član 46. stav 1
Pozivi povjeriocima i dužnicima

(1) U rješenju o otvaranju stečajnog postupka pozivaju se povjerioci da u roku od 30 dana prijave kod stečajnog suda svoja potraživanja u skladu sa članom 110. ovog zakona.

Član 47.
Određivanje ročišta

(1) U rješenju za otvaranje stečajnog postupka stečajni sudija određuje ročišta za:

1) skupštinu povjerilaca na kojoj se na osnovu izvještaja stečajnog upravitelja, odlučuje o daljnjem toku stečajnog postupka (izvještajno ročište). Skupština povjerilaca koja je sazvana da bi saslušala izvještaj stečajnog upravitelja (izvještajno ročište) ne smije se održati prije ročišta za ispitivanje potraživanja, a ni kasnije od 15 dana od ročišta za ispitivanje podnesenih potraživanja.

2) skupštinu povjerilaca na kojoj se ispituju prijavljena potraživanja (ročište za ispitivanje). Period između isteka roka za prijave i ročišta za ispitivanje potraživanja treba da iznosi najmanje osam dana a najviše 30 dana.

(...)

Član 56.
Potraživanja stečajnih povjerilaca

Stečajni povjerioci mogu svoja potraživanja prema stečajnom dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

Član 88.
Preuzimanje stečajne mase

(1) Nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni upravitelj dužan je ući u posjed cjelokupne imovine koja ulazi u stečajnu masu i njome upravljati.

(2) Stečajni upravitelj može na osnovu izvršnog rješenja o otvaranju stečajnog postupka zahtijevati od suda da naredi stečajnom dužniku predaju stvari i odredi izvršenje radnje kojima će se ta naredba prisilno ostvariti. Uz nalog za predaju sud može po službenoj dužnosti odrediti i mjere prisile protiv zastupnika koji po zakonu zastupa dužnika - pravno lice ili dužnika - pojedinca iz člana 62. ovog zakona.

Član 110.
Prijava potraživanja

(1) Povjerilac pisano prijavljuje svoja potraživanja stečajnom sudu. (...)

(...)

(5) Razlučni povjerioci označavaju u prijavi dio imovine stečajnog dužnika na koji se odnosi njihov zahtjev i iznos do kojega njihova potraživanja po predviđanju neće biti pokrivena tim razlučnim pravom.

(6) Izlučni povjerioci označavaju u prijavi predmet u imovini na koji se njihov zahtjev odnosi.

(...)

(8) Stečajni povjerioci podnose prijavu svojih potraživanja u dva primjerka s dokazima o osnovanosti potraživanja.

Član 111.
Tabela

Stečajni sud dužan je svako prijavljeno potraživanje sa podacima navedenim u članu 110. ovog zakona unijeti u tabelu. Tabela se zajedno s priloženim prijavama i ispravama izlaže u službenim prostorijama suda na uvid svim učesnicima najmanje osam dana prije ročišta za ispitivanje.

Član 112.
Tok ispitnog ročišta

(1) Prijavljena potraživanja povjerilaca ispituje stečajni sudija na ročištu za ispitivanje potraživanja.

(2) Na ročištu za ispitivanje potraživanja učestvuju stečajni upravitelj, povjerioci koji su prijavili svoje potraživanje, kao i druga lica koja, s obzirom na poslove koje su obavljali kod stečajnog dužnika mogu pružiti podatke o postojanju i visini prijavljenih potraživanja.

Član 113. st. 1. i 2.
Naknadne prijave

(1) Potraživanja prijavljena nakon isteka roka za prijavljivanje mogu se ispitati na ispitnom ročištu, ako to predloži stečajni upravitelj.

(2) Potraživanja prijavljena nakon isteka roka za prijavljivanje koja nisu ispitana na ispitnom ročištu, te potraživanja prijavljena najkasnije u roku od tri mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta, ali ne poslije objavljivanja poziva za završno ročište, mogu se ispitati na jednom ili više posebnih ispitnih ročišta koja će, na prijedlog povjerilaca koji nisu blagovremeno prijavili svoje potraživanje, odrediti stečajni sudija rješenjem, uz uvjet da u roku od 15 dana solidarno uplate predujam za pokriće troškova tog ročišta. Ako se predujam ne uplati u roku posebno ispitno ročište se neće održati, a neblagovremene prijave bit će odbačene.

Član 114.
Uvjeti i djelovanja utvrđivanja

(1) Stečajni upravitelj mora izjaviti da li potraživanje priznaje ili ga osporava (...)

(2) Prigovor stečajnog dužnika ili stečajnog povjerioca ne sprečava priznavanje. Stečajni sudija u listu s tabelom unosi bilješku o rezultatu ispitivanja i ko je uložio prigovor.

(3) U pogledu iznosa i ranga priznatih potraživanja upis u tabelu ima djelovanje kao pravosnažna presuda.

Član 115.
Sporna potraživanja

Ako je stečajni upravitelj osporio neko potraživanje povjerilac se upućuje na parnicu radi utvrđenja osporenog potraživanja. Ukoliko je osporeno potraživanje za koje postoji izvršni naslov, stečajni upravitelj dužan je podići tužbu da dokaže osnovanost osporavanja. (...) Stranka koja je dužna da pokrene parnicu vezanu za osporeno potraživanje mora da pokrene tu parnicu u roku od 30 dana od dana ročišta za ispitivanje na kojem je potraživanje osporeno. Ako stranka koja je dužna da pokrene parnicu to ne učini u tom roku smatrat će se da se odrekla prava na pokretanje parnice.

Član 116.
Djelovanje odluke

(1) Pravosnažna odluka kojom se utvrđuje potraživanje i njegov isplatni red ili kojom se neki prigovor proglašava osnovanim ima djelovanje prema stečajnom upravitelju i svim stečajnim povjeriocima.

(2) Stranka koja je uspjela u sudskom sporu može tražiti od stečajnog upravitelja da ispravi tabelu potraživanja.

Član 117. stav 1.
Namirenje stečajnih povjerilaca

(1) S namirenjem stečajnih povjerilaca može se početi tek nakon ročišta za ispitivanje.

Član 142. stav 1
Osnovna odredba

(1) Nakon otvaranja stečajnog postupka dopušteno je izraditi stečajni plan u kojem se može odstupiti od zakonskih odredbi o unovčenju i raspodjeli stečajne mase.

VI. Dopustivost

96. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

97. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

98. U konkretnom slučaju apelanti Marić, Delić, "Granit Zagreb" i TEF tvrde da im je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Tužilaštva BiH broj KT-51/10 koje ni nakon nešto više do jedne godine od donošenja naredbe o provođenju istrage istragu nije okončalo. Iz istog razloga apelanti TEF i "Granit Zagreb" još tvrde i da im је povrijeđeno pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

99. Dalje, apelanti TEF i "Granit Zagreb" tvrde da su im povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog dužine trajanja stečajnoga postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 St 115069 10 St 2, jer se i nakon nešto više od jedne godine ovaj postupak nalazi u početnoj fazi, odnosno ni stečajni upravitelj još nije uveden u posjed imovine stečajnog dužnika.

100. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema meritorne odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

101. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivost.

VII. Meritum

102. Apelanti tvrde da im je pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije povrijeđeno zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Tužilaštva BiH broj KT-51/10.

103. Apelanti TEF i "Granit Zagreb" tvrde da su im povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u stečajnom postupku pred Općinskim sudom u Sarajevu koji se vodi brojem 65 0 St 115069 10 St 2.

Pravo na pravično suđenje

104. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

105. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Primjenjivost člana 6. stav 1. u odnosu na krivični postupak

106. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju u odnosu na apelante Delića i Marića, te apelanta TEF postoji "optužba" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da im moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku. Umjesto posebnog obrazloženja za ovaj zaključak, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, tačka 47 (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

107. U pogledu apelanta "Granit Zagreb" Ustavni sud primjećuje da iz odgovora Tužilaštva BiH na navode ovog apelanta proizlazi da se na osnovu naredbe o proširenju istrage od 1. aprila 2010. godine i ovaj apelant pojavljuje kao osumnjičeni, da je istraga vođena i protiv odgovornog lica i suvlasnika apelanta, da ova lica kao i apelant nisu obuhvaćeni i optužnicom potvrđenom 28. juna 2012. godine, već da će, po okončanju postupka pred Sudom BiH, biti procesuirani u R Hrvatskoj čijim organima će biti dostavljeni dokazi po okončanju postupka pred Sudom BiH. Najzad, rješenjem Suda BiH o određivanju privremene mjere obezbjeđenja, izrečena je i mjera privremene obustave izvršnog postupka provođenja hipoteke nad imovinom stečajnog dužnika u korist apelanta "Granit Zagreb". Imajući u vidu stav da "optužnica", u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ima autonomno značenje i da postoji od momenta kada država preduzme mjere koje impliciraju tvrdnje da je neko lice počinilo krivično djelo "što značajno utječe na situaciju osumnjičenog lica" (vidi Evropski sud, Foti i dr. protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A broj 56), Ustavni sud smatra da navedene specifične okolnosti u kojim se nalazi apelant "Granit Zagreb" također rezultiraju postojanjem "optužbe", pa da mu moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku.

Primjenjivost člana 6. stav 1. u odnosu na stečajni postupak

108. Ustavni sud ukazuje da se garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku primjenjuju i na stečajni postupak (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2511/09 od 6. decembra 2012. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 3145/09 od 20. decembra 2012. godine).

Relevantni principi

109. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka, bez obzira da li se radi o odlučivanju o postojanju krivičnih optužbi ili građanskom pravu, mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Krivični postupak

Period koji se uzima u obzir

110. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda, pri ocjeni razumnog roka, početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima vezuje se za trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo, jer od tog momenta ima interes da sud donese odluku o postojanju te sumnje. Određivanje početka relevantnog perioda očigledno je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19; Dobbertin protiv Francuske, presuda broj 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138). Zatim, početak relevantnog perioda može se vezivati i za donošenje rješenja o provođenju istrage (vidi Evropski sud, Nankov protiv Makedonije, presuda od 29. novembra 2007. godine). Dalje, kao kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. Pri tome, u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Konačno odlučivanje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljeg vođenja krivičnog postupka (vidi Wemhoff, stav 18). Najzad, ukoliko je u vrijeme podnošenja aplikacije Evropskom sudu pred nacionalnim sudovima još uvijek u toku, zahtjevi suđenja u razumnom roku moraju biti ispunjeni sve dok ne bude donijeta odluka pred nacionalnim sudom (vidi Evropski sud, Neumeister protiv Austrije, A 8 (1968); 1 EHRR 313 i Nibbio protiv Italije, A 228-A (1992)).

111. Rukovodeći se navedenim principima Evropskog suda, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja, na način kako su one prezentirane u činjeničnom dijelu ove odluke, u odnosu na sve apelante početak relevantnog perioda treba računati od donošenja naredbe o pokretanju odnosno proširenju istrage. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je Tužilaštvo BiH donijelo naredbu o provođenju istrage 11. februara 2010. godine koja se, pored ostalih, odnosila na apelante Marića i Delića. Naredbom o proširenju istrage od 1. aprila 2010. godine istraga je proširena na apelanta "Granit Zagreb". Najzad, naredbom o proširenju istrage od 1. decembra 2010. godine istraga je proširena i na apelanta TEF. Optužnicom koja je potvrđena 28. juna 2012. godine optuženi su apelanti Delić, Marić i TEF, i u trenutku donošenja ove odluke u toku je održavanje glavnog pretresa pred Sudom BiH. Zatim, prema navodima Tužilaštva BiH protiv apelanta "Granit Zagreb" vodit će se krivični postupаk pred nadležnim organima u R Hrvatskoj nakon što bude okončan postupak pred Sudom BiH i putem međunarodne pravne pomoći dostavljeni dokazi iz ovog postupka. Shodno navedenom, proizlazi da krivični postupak protiv apelanata traje nešto više od četiri godine i da još uvijek nije okončan.

112. Ustavni sud primjećuje da apelant Marić u apelaciji tvrdi da je istragu pokrenulo još Kantonalno tužilaštvo HNK-a 2006. godine, da je Tužilaštvo BiH naložilo preduzimanje istražnih radnji protiv njega još u toku 2007. godine, da je Tužilaštvo BiH zvanično preuzelo istrage od Kantonalnog tužilaštva 2010. godine. S obzirom da iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu nije moguće zaključiti da su i istrage vođene protiv apelanta Marića do 2010. godine suštinski uticale na njega, početak relevantnog perioda vezuje se za naredbu o provođenju istrage od 11. februara 2010. godine, nakon čega mu je u jednom periodu bila izrečena mjera pritvora, odnosno mjere zabrane, u kojem je saslušan u svojstvu osumnjičenog, i dr.

Analiza razumnosti trajanja postupka

113. Rukovodeći se kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda u analizi razumnosti trajanja postupka, Ustavni sud će prvo ispitati složenost predmeta.

114. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je Tužilaštvo BiH u odgovoru na navode iz apelacije istaklo da je nakon donošenja prve naredbe o provođenju istrage u ovom predmetu 11. februara 2010. godine, donijelo još 13 naredbi o proširenju istrage, od kojih posljednja 2. aprila 2010. godine, odnosno da je vođeno 14 istraga. Zatim, Tužilaštvo BiH je ukazalo da su istragom obuhvaćena 24 fizička lica i tri pravna lica, te veliki broj krivičnih djela – ukupno 40 krivičnopravnih radnji. Također, ukazano je da je na temelju ove istrage podignuta i potvrđena optužnica protiv sedam fizičkih lica u vezi više krivičnih djela. U prilog tvrdnji o složenosti predmeta ukazano je i da su istragu vodila i tužilaštva u R Sloveniji i R Hrvatskoj, što je zahtijevalo izvođenje velikog broja radnji različitih vještaka i istražitelja. Najzad, iz odgovora Tužilaštva BiH proizlazi da je do 5. maja 2014. godine na glavnom pretresu pred Sudom BiH provedeno, pored ostalog, 38 od preko 400 predloženih materijalnih dokaza, da je preostalo da se sasluša još deset svjedoka, te da je u toku izlaganje vještaka finansijske struke. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je i u rješenjima o određivanju i produženju pritvora apelantu Mariću, kao i u rješenju o određivanju privremene mjere obezbjeđenja Sud BiH, također, zauzeo stav da se radi o složenom i komplikovanom predmetu. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o izuzetno složenom predmetu kako u pogledu činjeničnih, tako i pravnih pitanja. Stoga tvrdnje apelanata da je Sud BiH prilikom produženja pritvora apelantu Mariću u rješenju od 26. maja 2010. godine zaključio da je Tužilaštvu BiH dovoljno dva mjeseca da provede radnje koje je navelo u prilogu za produženje pritvora, a za koliko je pritvor i produžen, ne mogu se prihvatiti kao argument da se ne radi o složenom i komplikovanom predmetu, odnosno da je Tužilaštvo BiH u ovom periodu trebalo i da okonča istragu u ovom predmetu. Naime, ovakav stav Suda BiH tiče se samo opravdanosti trajanja mjere pritvora apelantu Mariću ali ne i ocjene koliko istraga u konkretnom predmetu može i treba trajati.

115. Sljedeći kriterij koji će Ustavni sud ispitati jeste ponašanje stranaka u postupku, polazeći pri tome od ponašanja Tužilaštva BiH kao i Suda BiH pred kojim je u trenutku donošenja ove odluke u toku glavni pretres. U vezi s tim Ustavni sud, prije svega, naglašava da član 6. Evropske konvencije nalaže da sudski postupak treba biti brz, ali da uspostavlja i generalni princip o pravilnom administriranju pravde. Da li su organi koji učestvuju u postupku uspostavili pravedan balans između ovih principa ocjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja (vidi Evropski sud, Boddaert protiv Belgije, presuda broj 12919/87 od 22. septembra 1992. godine, stav 39).

116. Ustavni sud najprije ukazuje da je shodno principu akuzatornosti propisanom ZKP BiH odluka o pokretanju, obustavljanju i okončanju istrage u isključivoj nadležnosti tužioca. Također, zakonska obaveza tužioca je da preduzme krivično gonjenje kada postoje dokazi da je počinjeno krivično djelo, te da vodi računa o rasvjetljavanju kako činjenica koje terete osumnjičenog, tako i onih koje mu idu u prilog. Nadalje, Kolegij Tužilaštva BiH u skladu sa ZKP-om preduzima mjere radi okončanja istrage u situaciji kada istraga nije okončana nakon šest mjeseci od donošenja naredbe o njenom provođenju. Ustavni sud dalje zapaža da odredbama ZKP-a nije propisano koliko istraga može trajati, odnosno do kada mora biti okončana u slučaju kada Kolegij Tužilaštva BiH preduzme potrebne mjere i radnje u svrhu njenog okončanja, kao i koliko istraga može trajati, odnosno do kada mora biti okončana nakon preduzimanja ovih mjera. Međutim, Ustavni sud smatra da se u svakom slučaju navedene zakonske odredbe (član 225. ZKP kojom je regulirano okončanje istrage) ne mogu tumačiti kao pravo Tužilaštva BiH da istragu može voditi neograničeno jer bi na taj način bilo dovedeno u pitanje jedno od osnovnih prava osumnjičenog odnosno optuženog, da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja. Suprotno tumačenje iluzornim bi učinilo obavezu organa koji učestvuju u postupku da uspostave pravilan balans između principa da postupak mora biti hitan i da mora osigurati pravilno administriranje pravde.

117. U konkretnom slučaju u kontekstu ponašanja Tužilaštva BiH, Ustavni sud zapaža da je naredba o provođenju istrage donijeta 11. februara 2010. godine, nakon čega je donijeto još 13 naredbi o njenom proširenju od kojih posljednja 2. aprila 2012. godine. Zatim, Ustavni sud primjećuje da su se i apelanti Marić i Delić obratili glavnom tužiocu i Kolegiju tužilaca Tužilaštva BiH u junu 2011. godine tražeći da se preduzmu mjere u svrhu okončanja istrage. Ishod obraćanja apelanta Delića nije predočen Ustavnom sudu, ali iz akta glavnog tužioca iz jula 2011. godine vezanog za obraćanje apelanta Marića proizlazi da je zatražio zakazivanje i održavanje sjednice Kolegija tužilaca, ali nije moguće zaključiti da li je i kada ova sjednica i održana. U svakom slučaju, u trenutku obraćanja ove dvojice apelanata Tužilaštvu BiH već je bilo proteklo više od jedne godine od pokretanja istrage protiv njih, kao i apelanta TEF. Iz odgovora na apelacije Tužilaštva BiH proizlazi da je na sjednici Kolegija tužilaca u oktobru 2011. godine usvojen Plan postupajućeg tužioca za okončanje predmetne istrage. U odgovoru na navode iz apelacija Tužilaštvo BiH nije ponudilo niti jedan razlog ili obrazloženje zašto je ovaj Plan, kao jedna od mjera propisana zakonom u svrhu osiguranja efektivnog okončanja istrage, usvojen nakon proteka više od jedne godine od pokretanja istrage iako, shodno članu 225. ZKP BiH, Kolegij Tužilaštva preduzima mjere za okončanje istrage kada ona nije okončana nakon šest mjeseci od pokretanja. Zatim, Ustavni sud primjećuje da iz navoda apelanata o pojedinim radnjama koje je preduzimalo Tužilaštvo BiH, kao što su njihova saslušanja u svojstvu osumnjičenih, izdavanje naredbi za pojedina vještačenja i dr., a koje Tužilaštvo BiH u odgovorima na apelaciju nije dovelo u pitanje, proizlazi da ove radnje nisu preduzimane i na način koji je bio u službi efektivnog provođenja istrage. Međutim, i pored ovih propusta, iz predočenih dokumenta nije moguće zaključiti da se u ukupnom trajanju istrage izdvaja bilo koji period koji bi uputio na neaktivnost Tužilaštva BiH ili zastoj u provođenju istrage i nepotrebna odlaganja. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da i pored činjenice da je Tužilaštvo BiH svojim ponašanjem doprinijelo trajanju istrage, ovaj doprinos ipak nije bio od odlučujućeg značaja za njeno ukupno trajanje na način koji bi doveo u pitanje ravnotežu između obaveze da postupak bude hitan i pravilnog administriranja pravde.

118. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je u trenutku donošenja ove odluke u toku glavni pretres pred Sudom BiH. S obzirom da apelanti nisu dopunjavali apelacije u odnosu na ovu fazu postupka, kao i da Sud BiH, u skladu sa zakonom, nije ovlašten da preduzima ili nalaže da se preduzmu bilo kakve radnje kojim bi mogao uticati na tok i efikasnost provođenja same istrage, niti je u tom smislu predočen bilo koji dokaz koji bi uputio na suprotno, Ustavni sud nije mogao zaključiti da postoji njegov doprinos u dosadašnjem trajanju postupka.

119. Zatim, Ustavni sud nije mogao zaključiti da su apelanti svojim ponašanjem na bilo koji način doprinijeli dosadašnjem trajanju postupka. Naime, u dokumentima predočenim Ustavnom sudu nema ništa što bi uputilo na zaključak da su apelanti izbjegavali, odugovlačili ili odbili postupati po pozivima i naredbama Tužilaštva BiH, odnosno da su preduzimali mjere i radnje koje su otežavale ili onemogućavale provođenje istražnih radnji. Tužilaštvo BiH je u odgovorima na apelacije istaklo da su dužini istrage doprinijeli i sami apelanti podnošenjem pritužbi i žalbi Kolegiju tužilaca, Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, te apelacija Ustavom sudu. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da prema stanovištu Evropskog suda aplikanti ne mogu biti optuživani za korištenje raspoloživih sredstava u domaćem pravnom sistemu u svrhu ostvarivanja i zaštite svojih prava (vidi Evropski sud, Kesyan protv Rusije, aplikacija broj 36496/02, stav 55, 19. oktobar 2006. godine i Rizova protiv Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, aplikacija broj 41228/02, stav 50, 6. juli 2006. godine). Nadalje, Ustavni sud ukazuje da iako dužina trajanja istrage može pokrenuti pitanje razumnog roka u smislu prava na pravično suđenje kao Ustavom i Evropskom konvencijom garantovanog prava, postojeća zakonska rješenja ne nude osumnjičenom mogućnost da to pitanje pokrene u okviru samog istražnog postupka i da o tome ishoduje odluku nadležnog redovnog suda. U tom smislu, efektivni pravni lijek predstavlja podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, stav 56, dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Najzad, Ustavni sud primjećuje da iz dokumenata koji su mu predočeni ne proizlazi da su i pojedinačne pritužbe na rad postupajućeg tužioca Kolegiju Tužilaštva BiH i glavnom tužiocu, kao i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, za učinak imala zaustavljanje ili prekid rada postupajućeg tužioca na ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud nije mogao prihvatiti navode Tužilaštva BiH o doprinosu apelanata dužini istrage.

120. Najzad, Ustavni sud ukazuje da je u krivičnim predmetima zahtjev za suđenje u razumnom roku kreiran s ciljem da se izbjegne da optužena osoba bude predugo u neizvjesnosti o svojoj sudbini (vidi naprijed citiranu, Wemhoff protiv Njemačke). U konkretnom slučaju apelanti su najprije osumnjičeni, a zatim i optuženi, za više krivičnih djela iz oblasti privrednog kriminala za koje je propisana kazna zatvora preko pet godina, odnosno značajne novčane kazne. Pri tom, u odnosu na apelanta "Granit Zagreb" još uvijek nije podignuta ni optužnica. Nadalje, u toku trajanja istražnog postupka apelant Marić je bio lišen i slobode, odnosno njemu i apelantu Deliću bile su izrečene mjere zabrane sve do 24. oktobra 2011. godine, a ticale su se ograničenja kretanja, zabrane obavljanja djelatnosti i sl. U tom smislu provođenje istrage, odnosno krivičnog postupka, je nesumnjivo imalo učinak na normalno odvijanje životnih odnosno poslovnih aktivnosti apelanata Marića i Delića. Zatim, izricanjem privremene mjere obezbjeđenja apelantu Deliću kao njegovom vlasniku, apelantu TEF je onemogućeno raspolaganje imovinom, mašinama i opremom koja se zatekla kod stečajnog dužnika, a imovina je, kako je u ovom rješenju o određivanju mjere obezbjeđenja i navedeno, prenijeta u vlasništvo apelanta TEF. Ova mjera na snazi je do okončanja krivičnog postupka i nesumnjivo je da ima učinak na poslovanje ovog apelanta kao i da se on nalazi u neizvjesnosti da li će ove imovine biti i lišen, a ta neizvjesnost može biti otklonjena tek konačnom odlukom o postojanju krivičnog djela i njegove krivične odgovornosti. Zatim, neizvjesnost u kojoj se nalaze traje i dalje jer krivični postupka pred Sudom BiH još uvijek nije okončan, odnosno u odnosu na apelanta "Granit Zagreb", a kako proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, po okončanju ovog postupka, krivični postupak će biti pokrenut pred nadležnim organima R Hrvatske. Također, i ovaj apelant trpi neizvjesnost u pogledu imovine koja mu je privremeno oduzeta mjerom obezbjeđenja, a koja je na snazi do okončanja krivičnog postupka.

121. Ustavni sud, međutim, nezavisno od naprijed navedenog, smatra da krivični postupak u predmetu koji pokreće složena činjenična i pravna pitanja, te koji, s obzirom na učinak koji ima na apelante, nesumnjivo upućuje na neophodnost da neizvjesnost u kojoj se nalaze ne traje predugo, a koji, do trenutka donošenja ove odluke, traje četiri godine i nalazi se u fazi glavnog pretresa, ne dovodi u pitanje pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku. Naime, u ukupnom trajanju postupka izdvaja se trajanje istrage koju je vodilo Tužilaštvo BiH nešto više od dvije godine. U ovoj fazi postupka Tužilaštvo BiH očigledno nije uvijek preduzimalo radnje na način koji bi osigurao efektivno provođenje istrage, a i mjere za okončanje istrage u smislu člana 225. ZKP BiH su preduzete nakon više od jedne godine. Međutim, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da se radilo o izuzetno složenom i komplikovanom predmetu, kojim je obuhvaćen veliki broj krivičnopravnih radnji, kao i veliki broj počinilaca i saučesnika, zbog čega je bilo nužno i donošenje, u više navrata, naredbi o proširenju istrage. Sve ovo je, očigledno, zahtijevalo duži vremenski period u kojem je trebalo sagledati predmet u cjelini kako bi se mogle usvojiti i efikasne mjere da se istraga okonča. Pri tome, ni iz dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu, kao ni iz navoda apelanata, nije moguće zaključiti da Tužilaštvo BiH nije u kontinuitetu preduzimalo radnje iz svoje nadležnosti, odnosno da je u ovom periodu došlo do zastoja u radu Tužilaštva BiH i nepotrebnih odlaganja u provođenju istrage. Zatim, u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda ovaj postupak se nalazi u fazi glavnog pretresa, a Ustavnom sudu nije predočeno ništa što bi uputilo na zaključak da se ovaj postupak ne odvija s potrebnom marljivošću i bez nepotrebnih odlaganja ili odugovlačenja. Stoga Ustavni sud smatra, imajući prije svega u vidu da se radi o predmetu koji pokreće složena činjenična i pravna pitanja i pored određenih propusta Tužilaštva BiH koje je nesporno kontinuirano poduzimalo poslove iz svoje nadležnosti, u dosadašnjem toku postupka nije narušen balans između principa da postupak mora biti hitan i da se mora osigurati pravilno administriranje pravde.

122. Ustavni sud zaključuje da su neosnovani navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Tužilaštva BiH broj KT-52/10, sada broj T20 0 KT 003079 10.

Stečajni postupak

123. Apelanti TEF i "Granit Zagreb" tvrde da su im povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu.

Period koji se uzima u obzir

124. Ustavni sud primjećuje da je stečajni postupak pokrenut donošenjem rješenja od 27. januara 2010. godine i da još uvijek nije okončan, odnosno da u trenutku donošenja ove odluke traje nešto više od četiri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

125. U konkretnom slučaju radi se o stečajnom postupku koji je strogo formalan postupak, u kojem je od otvaranja pa da okončanja, potrebno provesti niz radnji, kako u zakonom određenim rokovima tako i u zakonom određenom redoslijedu. Dalje, u konkretnom slučaju stečajni postupak je pokrenut protiv stečajnog dužnika, privrednog subjekta, u kojem je potraživanje prijavilo više od 300 povjerilaca.

126. Ustavni sud primjećuje da se u dosadašnjem trajanju postupka od četiri godine izdvajaju dva perioda, i to: prvi, od 27. januara 2010. godine pa do 28. marta 2012. godine, te drugi, od 28. marta 2012. godine do donošenja odluke Ustavnog suda.

127. Prvi period obilježen je mjerama i radnjama koje je Općinski sud preduzimao kako bi u posjed imovine stečajnog dužnika uveo stečajnog upravitelja i tako stvorio uvjete za nastavak postupka. Na temelju uvida u spis utvrđeno je da se Općinski sud u tu svrhu u više navrata obraćao nadležnom sudu za pružanje pravne pomoći kako bi izdejstvovao prinudno uvođenje u posjed stečajnog povjerioca, zatim nadležnim policijskim organima radi obezbjeđenja provođenja prinudnog uvođenja u posjed, te osiguranja bezbjednosti stečajnog upravitelja, kao i da je ulagao krivične prijave protiv lica koja su to onemogućavala blokiranjem pristupa imovini stečajnog dužnika.

128. Zatim, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacija apelanata TEF i "Granit Zagreb" (juli odnosno august 2011. godine) stečajni upravitelj još uvijek nije bio uveden u posjed imovine stečajnog dužnika. Oba apelanta su tvrdila da je uvođenje u posjed stečajnog upravitelja onemogućeno zbog pritisaka Tužilaštva BiH, kako na Općinski sud, tako i na policijske organe da ne pružaju podršku uvođenju u posjed stečajnog dužnika u imovinu stečajnog povjerioca. S tim u vezi, a na temelju uvida u spis, utvrđeno je da je Općinski sud zaključio da je neutemeljeno traženje Tužilaštva BiH od 16. februara 2010. godine da se zastane sa stečajnim postupkom, kao i da zahtjev Tužilaštva BiH od 14. oktobra 2010. godine da se stečajni upravitelj ne uvodi u posjed imovine stečajnog dužnika, nije imao nikakav učinak na mjere i radnje koje je s tim u vezi preduzimao Općinski sud. Naime, i pored ovog zahtjeva, stečajni upravitelj je uveden u posjed već 18. oktobra 2010. godine, nakon čega je imovinu stečajnoga dužnika morao prisilno napustiti 19. oktobra 2010. godine što se može pripisati policijskim organima koji nisu pružili potrebnu podršku. Međutim, i nakon ovog, Općinski sud je, u skladu sa zakonskim ovlaštenjima koja ima, nastavio intenzivno preduzimati radnje radi uvođenja u posjed stečajnog upravitelja. Dalje, na temelju uvida u spis utvrđeno je da nije došlo do prekida i obustave napora da se osigura uvođenje u posjed stečajnog upravitelja ni nakon donošenja rješenja Suda BiH kojim je izrečena privremena mjera obezbjeđenja oduzimanja imovine koja se zatekla kod stečajnog dužnika (mašine i oprema apelanta TEF) odnosno obustavljanje postupka izvršenja upisa hipoteke (apelant "Granit Zagreb") a koja su kao potraživanja uvrštena u Tabelu prijavljenih potraživanja. Najzad, u povodu prijedloga Tužilaštva BiH iz jula 2011. godine da se navedeno rješenje Suda BiH dopuni određivanjem dodatnih mjera, stečajni sudija je u Informaciji-obavijesti dostavljenoj Sudu BiH ukazao na dotadašnji tok stečajnog postupka, činjenicu da je Tužilaštvo BiH od početka imalo negativan stav prema ovom postupku, da stečajni sud nije očekivao da će se upustiti i u postupke koji direktno podržavaju one koji silom sprečavaju provođenje stečajnog postupka, te najzad, da će preduzeti sve mjere i radnje kako bi onemogućio raspolaganje imovinom stečajnog dužnika bilo kome ko za to nije ovlašten Zakonom o stečajnom postupku. Shodno navedenom, ne može se zaključiti da je u ovoj fazi postupka Općinski sud propustio da postupa s potrebnom marljivošću niti da je svojim radnjama doprinio trajanju ove faze postupka.

129. Zatim, Ustavni sud primjećuje da sljedeći period obuhvata trajanje postupka od 28. marta 2012. godine kada je stečajni upravitelj ušao u posjed imovine i poslovne dokumentacije stečajnog dužnika do donošenja odluke Ustavnog suda.

130. U ovom periodu, Općinski sud je u zakonom određenim rokovima zakazao i održao ispitno ročište 13. juna 2012. godine, koje je okončao nakon dva održana ročišta, 11. jula 2012. godine, održana su četiri posebna ispitna ročišta, te su održavane sjednice Odbora povjerilaca, kao Skupštine povjerilaca. Potraživanja oba apelanta unijeta su u Tabelu potraživanja i označena kao sporna, s obavezom stečajnog upravitelja da pokrene parnične postupke radi dokazivanja osporavanja apelantu TEF izlučnog prava, odnosno apelantu "Granit Zagreb" razlučnog prava, te je apelantu "Granit Zagreb" naloženo da pokrene parnični postupak radi dokazivanja osporenog novčanog potraživanja. U ovom periodu, na temelju uvida u spis, Ustavni sud nije mogao zaključiti da stečajni postupak nije vođen s posebnom marljivošću i bez nepotrebnih odlaganja i odugovlačenja koja bi dovela u pitanje načelo hitnosti.

131. Ustavni sud primjećuje da je apelant "Granit Zagreb" u dopuni apelacije od 16. juna 2013. godine iznio tvrdnju da su za trajanje stečajnog postupka odgovorni stečajni sud i stečajni upravitelji koje je imenovao. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da su u dosadašnjem toku stečajnog postupka imenovana četiri stečajna upravitelja. Svi stečajni upravitelji su imenovani s liste stečajnih upravitelja, kao stručna lica koja ispunjavaju uvjete za obavljanje ovih poslova. Dalje, prvi od imenovanih stečajnih upravitelja je podnio ostavku iz zdravstvenih razloga, te je istovremeno s prihvatanjem njegove ostavke imenovan drugi stečajni upravitelj. Nakon što je i drugi stečajni upravitelj podnio ostavku, istovremeno s prihvatanjem njegove ostavke imenovan je treći stečajni upravitelj. Treći stečajni upravitelj je razriješen dužnosti rješenjem stečajnog sudije zbog toga što je propustio da postupi po rješenju suda i dostavi tražene izvještaje i obavještenja. Također, ovom stečajnom upravitelju je zbog ovog propusta prethodno izrečena i novčana kazna. Na temelju uvida u spis Općinskog suda utvrđeno je da je stečajni sudija u odnosu na sve od imenovanih stečajnih upravitelja pravovremeno preduzimao mjere i radnje u skladu sa zakonskim ovlaštenjima koja ima u pogledu nadzora nad njihovim radom, te da činjenica o višestrukom mijenjanju stečajnih upravitelja nije uticala na sam tok i dosadašnje trajanje stečajnog postupka.

132. Zatim, Ustavni sud primjećuje da su apelanti blagovremeno i uredno prijavili svoja potraživanja, da su blagovremeno postupali u skladu s uputama i nalozima stečajnog suda, te da svojim postupanjem nisu doprinijeli dosadašnjem trajanju postupka. Također, s obzirom da su apelanti privredni subjekti koji kao stečajni povjerioci nastoje ostvariti značajna potraživanja od stečajnog dužnika, nesporno je da ovaj postupak za njih ima i poseban značaj.

133. U ovoj odluci već je ukazano da se stečajni postupak po svojoj prirodi može smatrati relativno složenim postupkom, kao i da je u konkretnom slučaju prijavljeno preko 300 potraživanja. Dalje, zastoj u vođenju postupka koji je nastupio zbog poteškoća oko uvođenja stečajnog upravitelja u posjed imovine stečajnog dužnika, kao uvjet za daljnji nastavak postupka koji je trajao nešto više od dvije godine, izazvan je okolnostima na koje stečajni sud nije mogao uticati, te koje je, u skladu sa zakonskim ovlaštenjima koje ima, nastojao prevazići i razriješiti preduzimanjem adekvatnih mjera. Nakon što je stečajni upravitelj uveden u posjed imovine stečajnog dužnika ne može se zaključiti da postupak nije vođen s potrebnom marljivošću i uz poštivanje načela hitnosti s obzirom na konkretne okolnosti. Pri tom, ne može se zaključiti da je višestruko mijenjanje stečajnih upravitelja u značajnijoj mjeri uticalo na dosadašnji tok i trajanje stečajnog postupka nešto više od četiri godine.

134. S obzirom na navedeno, imajući u vidu dosadašnji tok postupka u kojem je stečajni sudija kontinuirano, bez bilo kakvih neopravdanih zastoja, poduzimao radnje koje su mu stajale na raspolaganju s ciljem da okonča postupak, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani navodi apelanata TEF i "Granit Zagreb" da im je u stečajnom postupku pred Općinskim sudom u Sarajevu koji se vodi pod brojem 65 0 St 115069 09 povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Pravo na imovinu

135. Apelanti TEF i "Granit Zagreb" tvrde da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Tužilaštva BiH povrijeđeno i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

136. Apelanti TEF i "Granit Zagreb" tvrde da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u stečajnom postupku povrijeđeno i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Krivični postupak

137. Apelanti su u prilog tvrdnji o povredi prava na imovinu u suštini istakli da je, po prijedlogu Tužilaštva BiH, Sud BiH donio rješenje kojim je odredio privremene mjere koje se tiču njihove imovine i koje će ostati na snazi do okončanja krivičnog postupka, pa da im je pravo na imovinu povrijeđeno jer istraga traje neopravdano dugo a time i mjere ograničenja koje su im izrečene. S obzirom da se i u ovom dijelu suština navoda tiče dužine trajanja postupka, koji su već detaljno razmotreni u odnosu na pravo na pravično suđenje i za koje je zaključeno da su neosnovani, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Tužilaštva BiH neosnovani.

Stečajni postupak

138. Apelanti su u prilog tvrdnji o povredi prava na imovinu istakli identične tvrdnje i razloge na kojima su temeljili i tvrdnje da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. S obzirom da su ovi navodi već detaljno razmotreni u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje i da je zaključeno da su neosnovani, Ustavni zaključuje da su navodi apelanata o povredi prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u stečajnom postupku pred Općinskim sudom u Sarajevu koji se vodi pod brojem 65 0 St 115069 09 St, također, neosnovani.

VIII. Zaključak

139. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u krivičnom predmetu koji traje nešto više od četiri godine i koji još uvijek nije okončan, pored propusta nadležnog tužilaštva u provođenju istrage na efikasan način, nije dovedena u pitanje ravnoteža između hitnosti postupka i administriranja pravde na način koji bi rezultirao povredom apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku imajući u vidu složenost činjeničnih i pravnih pitanja koja su u postupku pokrenuta.

140. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelanti kršenje tog prava u krivičnom postupku vezuju za nedonošenje odluke u razumnom roku od nadležnog tužilaštva, a Ustavni sud je zaključio da ova garancija u okolnostima konkretnog slučaja nije dovedena u pitanje.

141. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je u stečajnom postupku koji traje četiri godine i koji još uvijek nije okončan došlo do zastoja postupka od nešto više od dvije godine uslijed okolnosti koje se ne mogu pripisati nadležnom sudu koji ih je, u skladu sa zakonskim ovlaštenjima koja ima, nastojao prevazići, te kada, nakon otklonjenih razloga za zastoj, u nastavku postupka nema ništa što bi uputilo na zaključak da se ne vodi s potrebnom marljivošću i u skladu s načelom hitnosti.

142. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelanti kršenje tog prava u stečajnom postupku vezuju za to što nadležni sud nije donio odluku u razumnom roku, a Ustavni sud je zaključio da ova garancija u okolnostima konkretnog slučaja nije dovedena u pitanje.

143. Na osnovu člana 18. stav 2, člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

144. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.