Službeni glasnik BiH, broj 70/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj
AP 320/08, rješavajući apelaciju
Ivana Kvesića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija
Ivana Kvesića.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Gradskoj upravi Grada Mostara da, bez daljnjeg odlaganja, provede Zaključak o dozvoli izvršenja Rješenja Odjela za urbanizam, građenje i zaštitu okoliša Grada Mostara Ur. broj 08/VI-25-5-220/04 od 4. augusta 2004. godine.
Nalaže se Gradskoj upravi Grada Mostara da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ivan Kvesić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Branislav Kolovrat, advokat iz Mostara, podnio je 25. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Zaključka o dozvoli izvršenja Rješenja Odjela za urbanizam, građenje i zaštitu okoliša Grada Mostara (u daljnjem tekstu: građevinsko-urbanistički inspektor) Ur. broj 08/VI-25-5-220/04 od 4. augusta 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Gradske uprave Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Gradska uprava) zatraženo je 1. februara 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Gradska uprava je dostavila odgovor na apelaciju 18. februara 2008. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Gradske uprave dostavljen je apelantu 22. februara 2008. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Rješenjem građevinsko-urbanističkog inspektora Ur. broj 08/VI-25-5-220/04 od 24. juna 2004. godine naloženo je investitoru Ivanu Krešiću da, u roku od osam dana od dana prijema tog rješenja, ukloni građevinu - poslovni objekt. Naime, poslovni objekt je bespravno izgrađen na nekretnini na kojoj je uknjiženo pravo korištenja građevinskog zemljišta u apelantovu korist sa 1/1 dijela. Nekretnina se nalazi u ulici Dubrovačka bb u Mostaru.
7. Građevinsko-urbanistički inspektor je 4. augusta 2004. godine donio Zaključak Ur. broj 08/VI-25-5-220/04. Navedenim zaključkom je utvrđeno da je Rješenje građevinsko-urbanističkog inspektora Ur. broj 08/VI-25-5-220/04 od 24. juna 2004. godine postalo izvršno i da će se pristupiti njegovom izvršenju. Zaključkom je utvrđeno da će se izvršenje provesti uklanjanjem bespravno izgrađenog građevinsko-poslovnog objekta investitora Ivana Krešića u ul. Dubrovačka bb u Mostaru, te uklanjanjem građevinskog materijala, tako da se teren dovede u prvobitno stanje. Istim rješenjem je određeno da troškove izvršenja snosi investitor, te da žalba ne odgađa izvršenje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant ističe da Gradska uprava, u okviru pozitivne obaveze provođenja nadzora, nije preduzela mjere kako bi se izvršio zaključak o dozvoli izvršenja rješenja o uklanjanju bespravno izgrađenog poslovnog objekta na nekretnini na kojoj je uknjiženo pravo korištenja u njegovu korist. Apelant navodi da se u konkretnom slučaju radi o grubom kršenju njegovog prava na mirno uživanje imovine, zagarantiranog članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodeći hronologiju događaja, apelant je istakao da je na nekretnini na kojoj je uknjiženo pravo korištenja građevinskog zemljišta u njegovu korist sa 1/1 dijela, investitor Ivan Krešić bespravno izgradio poslovni objekt, koji je prema rješenju građevinskog urbanističkog inspektora trebao biti uklonjen, međutim, zaključak o dozvoli izvršenja rješenja kojim je naređeno uklanjanje poslovnog objekta nije izvršen. Apelant smatra da se, i uz sve poteškoće koje ima Grad Mostar u ovoj oblasti, ne može opravdati činjenica da Gradska uprava ni nakon skoro četiri godine od donošenja zaključka nije preduzela nikakve radnje da se navedeno rješenje izvrši. Također, apelant navodi da je Grad Mostar, nakon bezbroj njegovih pismenih urgencija i usmenih obraćanja, 28. septembra 2006. godine donio i plan demolicije, kojim je bespravno izgrađeni poslovni objekt planiran za demoliciju - rušenje, međutim, predmetni zaključak nije izvršen iako su protekle četiri godine od njegovog donošenja. Apelant predlaže da se usvoji njegova apelacija, utvrdi povreda ustavnog prava na mirno uživanje imovine, te naloži Gradskoj upravi da hitno provede predmetni zaključak.
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Gradska uprava je istakla da nije sporno da postoji Zaključak o dozvoli izvršenja Rješenja Ur. broj 08/VI-25-5-220/04 od 24. juna 2004. godine, te da izvršenje rješenja nije bilo moguće provesti zbog nepostojanja odgovarajuće službe u gradu i da je takva služba tek nedavno formirana na nivou grada. Dalje, navodi se da je investitor Ivan Krešić nadležnom organu podnio zahtjev za legalizaciju objekta, da je taj postupak još u toku, te da nadležna služba nije u mogućnosti da nastavi postupak sve do donošenja pravosnažnog rješenja povodom zahtjeva za legalizaciju.
V. Relevantni propisi
10. U
Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 5. stav 1.
Kada organi i institucije, koji imaju javna ovlaštenja, vode postupak i rješavaju, dužni su da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica, niti u suprotnosti sa zakonom utvrđenim javnim interesom.
Član 6.
Kada organi i institucije, koji imaju javna ovlaštenja, rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 220. stav 4.
ŽŽalba ne odgađa izvršenje zaključka, osim ako je ovim ili drugim zakonom ili samim zaključkom drukčije određeno.
Član 275. stav 1.
Da bi se moglo pristupiti izvršenju rješenja, potrebno je da organ nadležan za provođenje administrativnog izvršenja donese po službeoj dužnosti ili na zahtjev tražioca izvršenja zaključak o dozvoli izvršenja. Zaključkom se utvrđuje da je rješenje koje se treba izvršiti postalo izvršno i određuje način izvršenja. Protiv ovog zaključka dopuštena je žalba nadležnom drugostepenom organu.
VI. Dopustivost i meritum
11. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant povredu navedenog prava vidi u tome što Gradska uprava, u okviru pozitivne obaveze provođenja nadzora, nije provela zaključak o dozvoli izvršenja rješenja o uklanjanju bespravno izgrađenog poslovnog objekta na nekretninama na kojima je stekao pravo trajnog korištenja.
12. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
k) Pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno i neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi kontrolirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima, ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
13. Ustavni sud podsjeća na to da je u Odluci broj AP 3255/06 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 5. aprila 2007. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 57/07) već odlučivao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima koja se postavljaju u ovoj apelaciji. Zbog toga se Ustavni sud i u konkretnom predmetu u pogledu dopustivosti apelacije i merituma poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci.
14. U pogledu dopustivosti apelacije Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti budući da se radi o neprovođenju zaključka o dozvoli izvršenja rješenja koje je donio nadležni organ Gradske uprave, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje. Stoga je Ustavni sud odlučio da je apelacija dopustiva.
15. U pogledu merituma Ustavni sud je u navedenoj odluci, između ostalog, zaključio da javna vlast nije izvršila svoju pozitivnu obavezu da reagira blagovremeno i konzistentno u pogledu apelantovog prava na zaštitu od bespravnog uznemiravanja njegovog prava na mirno uživanje imovine, te da toleriranje bespravne gradnje i neprovođenje zaključka o dozvoli izvršenja rješenja nisu aktivnosti u skladu sa općim interesom zajednice, te da se takvim ponašanjem krše i osnovna prava pojedinca. Prema tome, država nije izvršila svoju obavezu prema kojoj je morala djelovati i zaštititi pravo na imovinu svojih građana, koje im je zagarantirano članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Paduraru protiv Rumunije, predstavka broj 63252/00, tačka 112).
16. Ustavni sud zapaža da je i u konkretnom slučaju nadležni organ Gradske uprave, u okviru pozitivne obaveze provođenja efektivnih mjera s ciljem da zaštiti apelantovo pravo na mirno uživanje imovine, proveo postupak i utvrdio da postoji bespravna gradnja na nekretnini na kojoj je apelant stekao pravo korištenja. Međutim, nadležni organ Gradske uprave nije preduzeo mjere kojima bi prekinuo kontinuiranu povredu apelantovog prava na mirno uživanje imovine.
17. S obzirom na to da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na propust javne vlasti da osigura apelantu pravo na mirno uživanje imovine, u istim činjeničnim i pravnim okolnostima kao što je bio slučaj u Odluci broj AP 3255/06, Ustavni sud je zbog toga zaključio da je u predmetnoj apelaciji prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII. Zaključak
18. Ustavni sud zaključuje da postoji kontinuirana povreda apelantovog prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Gradska uprava Grada Mostara nije navela da preduzima bilo kakve mjere za provođenje zaključka o dozvoli izvršenja rješenja donesenog s ciljem uklanjanja bespravno izgrađenog poslovnog objekta na nekretninama na kojima apelant ima pravo korištenja, niti je dala bilo kakve druge razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovaj propust ispunjenja pozitivne obaveze.
19. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.