Službeni glasnik BiH, broj 46/14

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1623/13, rješavajući apelaciju Drage Vukovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. maja 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Drage Vukovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se presude Kantonalnog suda u Bihaću br.:

- 18 0 Rs 012375 13 Rsž od 13. januara 2014. godine,

- 18 0 Rs 020486 13 Rsž od 10. decembra 2013. godine,

- 18 0 Rs 010859 13 Rsž od 20. januara 2014. godine,

- 18 0 Rs 017026 13 Rsž od 24. januara 2014. godine,

- 18 0 Rs 004300 13 Rsž od 25. oktobra 2013. godine i

- 01 0 Rs 002871 09 Rsž od 25. februara 2013. godine.

Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Bihaću, koji je dužan da po hitnom postupku donese nove odluke u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ovih odluka.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Drago Vuković iz Gradiške (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 13. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Rs 002871 09 Rsž od 25. februara 2013. godine i Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 018-0-P-08-000076 od 27. novembra 2008. godine. Predmetna apelacija je evidentirana u Ustavnom sudu kao AP 1623/13.

2. Apelant je 25. novembra 2013. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 18 0 Rs 004300 13 Rsž od 25. oktobra 2013. godine i Presude Općinskog suda broj 18 0 P 004300 09 P od 28. februara 2013. godine. Predmetna apelacija je evidentirana u Ustavnom sudu kao AP 4783/13.

3. Apelant je 1. marta 2014. godine podnio još četiri apelacije, i to protiv presuda Kantonalnog suda br. 18 0 Rs 017026 13 Rsž od 24. januara 2014. godine, 18 0 Rs 010859 13 Rsž od 20. januara 2014. godine, 18 0 Rs 020486 13 Rsž od 10. decembra 2013. godine i 18 0 Rs 012375 13 Rsž od 13. januara 2014. godine i presuda Općinskog suda br. 18 0 Rs 017026 12 Rs od 25. oktobra 2013. godine, 18 0 Rs 010859 11 Rs od 25. oktobra 2013. godine, 18 0 Rs 020486 13 Rs od 31. maja 2013. godine i 18 0 Rs 012375 11 Rs od 25. oktobra 2013. godine. Predmetne apelacije su evidentirane u Ustavnom sudu kao AP 965/14, AP 966/14, AP 967/14 i AP 968/14.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

4. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno ukupno šest apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 1623/13, AP 4783/13, AP 965/14, AP 966/14, AP 967/14 i AP 968/14 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1623/13.

5. Dalje, s obzirom na to da se predmetnim apelacijama pokreće isto činjenično i pravno pitanje kao i u predmetu broj AP 4771/13, Ustavni sud je, u smislu člana 23. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odlučio da ne dostavlja apelacije radi davanja odgovara, već će uzeti u obzir ranije dostavljene odgovore.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Općinski sud je pobrojanim presudama, koje su u cjelini potvrđene navedenim presudama Kantonalnog suda, odbio kao neosnovane apelantove tužbene zahtjeve kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu na ime razlike plaće za, u svakoj tužbi određeni mjesec, isplati označeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove postupka.

8. Iz obrazloženja presuda Općinskog suda proizlazi da je apelant tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće temeljio na tvrdnji da tuženi odbija da mu obračuna i isplati dodatak za radni staž iz člana 5. Zakona o plaćama i naknadama sudija i tužilaca u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama) jer smatra da se radni staž koji je ostvario u SR Hrvatskoj, dok je bila u sastavu SFRJ, ne može priznati kao kriterij za obračun i isplatu plaće.

9. Dalje, iz obrazloženja presuda proizlazi da je prvostepeni sud zaključio da apelant nije dokazao da mu je radni staž u SR Hrvatskoj upisan u radnu knjižicu koju je predao Općinskom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: poslodavac) prilikom stupanja na rad kao staž ostvaren u inozemstvu, a zbog čega tuženi i nije obavezan da mu obračunava i isplaćuje dodatak za radni staž iz člana 5. Zakona o plaćama.

10. Kantonalni sud je, odlučujući o apelantovim žalbama, zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, ali da apelantu ne pripada pravo na dodatak za radni staž u smislu člana 5. Zakona o plaćama, jer se ovaj dodatak može ostvarivati samo za radni staž koji je ostvaren u BiH, odnosno da će apelantu radni staž u SR Hrvatskoj biti priznat kao penzijski staž u Republici Hrvatskoj kada bude ostvarivao pravo na penziju.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelantovi navodi se svode na tvrdnju da su mu navedena prava povrijeđena jer su redovni sudovi proizvoljno tumačili i primijenili materijalno pravo, konkretno član 5. Zakona o plaćama, kada su odbili njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan.

b) Odgovori na apelaciju koje su redovni sudovi dali u predmetu broj AP 4771/13

12. Kantonalni sud je u odgovoru na navode iz apelacije istakao da u cijelosti ostaje pri razlozima i obrazloženjima iz osporenih presuda, a zbog čega smatra da su apelantovi navodi neosnovani.

13. Općinski sud u odgovoru na navode iz apelacije istakao je da apelant u postupku koji je vođen pred tim sudom nije tražio (čak i da je sud nadležan da o tome odlučuje) utvrđivanje radnog staža od pet godina, 10 mjeseci i devet dana koji je ostvario u SR Hrvatskoj dok je bila u sastavu SFRJ. Dalje, ukazano je da apelant nije tražio, niti je u toku postupka utvrđeno ko je poništio podatak o početku rada u Općinskom sudu u Bihaću u njegovoj radnoj knjižici izdatoj u SR Hrvatskoj, niti je tražio obrazloženje zašto je to učinjeno, odnosno zašto je ovaj upis poništen. Dalje, ukazano je da je apelantu u BiH izdata nova radna knjižica kao duplikat, da je u njoj upisan početak rada u Općinskom sudu u Bihaću, te da je apelant ovu radnu knjižicu predao Općinskom sudu u Bihaću a da nije pokrenuo bilo kakav postupak ukoliko je smatrao da ona nije izdata u skladu sa zakonom, odnosno da ne sadrži podatke u skladu sa zakonom. Prema navedenom, ukazano je da apelant nije dokazao da mu je izdata radna knjižica duplikat sa upisanim radnim stažom u Republici Hrvatskoj, a da mu od poslodavca na ime tog dijela staža nije isplaćivano mjesečno 60,00 KM. Općinski sud je ukazao da je svoju odluku zasnovao na članu 5. Zakona o plaćama, te na čl. 14. i 31. Pravilnika o radnoj knjižici. Dalje, ukazano je da u postupku nije utvrđivano, niti je to apelant tražio, da li je tuženi odbio priznati radni staž koji je apelant ostvario u inozemstvu, niti se sud upuštao u eventualno priznanje radnog staža, jer se apelantov tužbeni zahtjev odnosio samo na isplatu iznosa od 60,00 KM. Prema ocjeni Općinskog suda, obračun plaće apelantu vršen je prema podacima iz radne knjižice, odnosno evidencije kod nadležnog zavoda PIO, koja je javna, a apelant je u svakom slučaju imao mogućnost da pobija postupak izdavanja nove radne knjižice ukoliko on nije bio u skladu s navedenim zakonskim i podzakonskim aktima. Najzad, ukazano je da apelant podnošenjem tužbi sudu ne rješava pitanje priznanja radnog staža, te da, prema mišljenju ovog suda, apelantu nisu prekršena prava na koja ukazuje.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji BiH ("Službene novine FBiH" br. 72/05, 22/09 i 55/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.
Osnovna mjesečna plata sudija

1. Osnovna mjesečna plata sudija iznosi:

a) Za sudije općinskih sudova: 2.400 KM.

(…)

Član 5.
Dodatak na radni staž

Osnovna mjesečna plata svakog sudije (…) povećava se za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža, najviše do 40 godina.

Član 13.
Penzijsko i invalidsko osiguranje

Sudije, tužioci i stručni saradnici iz člana 4. ovog zakona imaju pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu sa važećim Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju u Federaciji Bosne i Hercegovine.

15. Zakon o radu Federacije BiH ("Službene novine FBiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 133.

Zaposlenik ima radnu knjižicu.

Radna knjižica je javna isprava.

Radnu knjižicu izdaje općinski organ uprave nadležan za poslove rada.

Federalni ministar donijet će propis o radnoj knjižici, kojim će se urediti: sadržaj, postupak izdavanja, način upisivanja podataka, postupak zamjene i izdavanja novih radnih knjižica, način vođenja registra izdatih radnih knjižica, oblik i način izrade, kao i druga pitanja predviđena propisom o radnoj knjižici.

16. Pravilnik o radnoj knjižici ("Službene novine FBiH" br. 42/00 i 53/00) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Na stranicama od 22-25. "Podaci o zaposlenju u inozemstvu", upisuju se podaci o zaposlenju u inozemstvu, i to podaci o državi, nazivu i sjedištu poslodavca, dan zasnivanja i prestanka radnog odnosa, trajanje zaposlenja, podaci o ispravi na osnovu koje se dokazuje radni staž proveden u inozemstvu, izdavaocu, broju, datumu i mjestu izdavanja.

Podatke iz stava 1. ovog člana upisuje odgovarajuća služba PIO.

Član 21.
Na dan kad počne da radi zaposlenik predaje radnu knjižicu poslodavcu, o čemu se zaposleniku izdaje pismena potvrda

Član 31.

Zaposleniku, koji je izgubio radnu knjižicu ili čija je radna knjižica izgubljena, izdaje se, na njegov zahtjev, duplikat radne knjižice.

Duplikat radne knjižice izdaje se na osnovu isprava dokaza i potvrde o izvršenoj uplati za objavljivanje oglasa o izgubljenoj radnoj knjižici u "Službenim novinama Federacije BiH".

Duplikat radne knjižice izdaje nadležna služba prema mjestu zaposlenja zaposlenika čija je radna knjižica izgubljena, a za nezaposleno lice prema mjestu prebivališta.

U duplikat radne knjižice unose se svi podaci koje je sadržavala izgubljena radna knjižica odnosno oštećena radna knjižica, na osnovu isprava i drugih dokaza podnosioca zahtjeva.

VI. Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama su pobrojane presude Kantonalnog suda protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud je utvrdio, s obzirom na datume donošenja osporenih presuda i datume podnošenja apelacija, da su apelacije podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

21. U pogledu merituma Ustavni sud ukazuje da je identične apelantove navode o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i povredi člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, u povodu identičnih činjeničnih i pravnih pitanja, tj. obračuna i isplate dodatka iz člana 5. Zakona o plaćama za radni staž koji je ostvaren u SR Hrvatskoj, kao bivšoj republici SFRJ, razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4771/13 od 12. marta 2014. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

22. U citiranoj odluci Ustavni sud, u vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, zaključio je (vidi tač. 46. i 47): "S obzirom na to da je članom 5. Zakona o plaćama kao kriterij za ostvarivanje dodatka za radni staž propisana svaka navršena godina radnog staža, te kada ni ovim, niti nekim drugim propisom nije regulirano da se pojam radni staž odnosi samo na radni staž ostvaren u BiH, ili samo radni staž upisan u radnu knjižicu, ili da se radni staž koji će biti priznat kao penzijski staž bilo u BiH ili u nekoj drugoj državi ne može računati kao radni staž na osnovu kojeg se isplaćuje dodatak za radni staž, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud arbitrarno tumačio i primijenio materijalno pravo kada je zaključio da apelantu ne pripada pravo iz člana 5. Zakona o plaćama, jer se radi o radnom stažu koji nije ostvaren u BiH, odnosno o radnom stažu koji će apelantu biti priznat kao penzijski staž. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije."

23. Dalje, u citiranoj odluci Ustavni sud je, u vezi sa apelantovim navodima o povredi prava iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, zaključio (vidi tačku 48): "S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno ispituje apelantove navode u odnosu na pravo iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju."

24. S obzirom na to da predmetnim apelacijama apelant pokreće identično pitanje koje je Ustavni sud, dakle, detaljno razmotrio u Odluci broj AP 4771/13 (isti apelant, isti sudovi, isto obrazloženje), tj. arbitrarno tumačenje člana 5. Zakona o plaćama, kao i da su u navedenim osporenim presudama, kao i u onim koje su bile predmet razmatranja u navedenoj odluci, redovni sudovi zaključili da radni staž, u smislu citirane odredbe, predstavlja samo radni staž ostvaren u BiH, odnosno radni staž koji je upisan u radnu knjižicu, odnosno kada ne postoji prepreka da se radni staž koji će biti priznat kao penzijski staž ne može računati kao osnov za obračun naknade propisane citiranom odredbom, Ustavni sud smatra da i u konkretnom slučaju nema razloga da odstupi od citiranih stavova iz Odluke broj AP 4771/13, te se u cijelosti poziva na razloge navedene odluke.

25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da nema potrebe da ispituje apelantove navode u odnosu na pravo iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi arbitrarno tumačili relevantnu odredbu materijalnog prava koja je u okolnostima konkretnog slučaja bila od odlučujućeg značaja za ishod postupka.

27. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.