Službeni glasnik BiH, broj 47/11

na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1323/08, rješavajući apelaciju "Ramixa" d.o.o. Tešanj i Ise Ramića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija "Ramixa" d.o.o. Tešanj i Ise Ramića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-PŽP-07-000 265 od 26. februara 2008. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Bihaću koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod


1. "Ramix" d.o.o. Tešanj i Iso Ramić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tešnja, koje zastupa Senad Droce, advokat iz Mostara, podnijeli su 5. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-PŽP-07-000 265 od 26. februara 2008. godine i Rješenja Federalnog ministarstva prometa i komunikacija, Ured za prekršaje Mostar (u daljnjem tekstu: Ured za prekršaje), broj P-325/06 od 28. jula 2006. godine. Apelanti su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio nadležnom organu pokretanje postupka izvršenja do donošenja odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Ustavni sud je na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 1323/08, kojom je odbio kao neosnovan zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Ureda za prekršaje zatraženo je 20. maja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Odgovore na apelaciju nije dostavio ni Kantonalni sud a ni Ured za prekršaje.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Ureda za prekršaje broj P-325/06 od 28. jula 2006. godine, a zbog počinjenog prekršaja iz člana 95. st. 1. i 2. tačka 2. i člana 99. stav 2. Zakona o cestovnom prijevozu FBiH ("Službene novine FBiH" broj 28/06), apelant "Ramix" d.o.o. Tešanj je, kao pravno lice, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 KM, a apelant Iso Ramić je, kao odgovorno lice, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 800,00 KM. Također, apelant Iso Ramić je kažnjen (i) kao vozač motornog vozila (šlepera) i to novčanom kaznom u iznosu od 150,00 KM. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je protiv apelanata pokrenut prekršajni postupak povodom prijave Državne granične službe Izačić broj 18-14-6-29-532/06 od 15. maja 2006. godine, zbog počinjenih prekršaja pobliže opisanih kao u izreci rješenja. Naime, neposrednom policijskom kontrolom utvrđeno je da su apelanti odgovorni što su 14. maja 2006. godine prilikom ulaska u BiH preko graničnog prijelaza Izačić zatečeni u prometu sa motornim vozilima (šleperima) a da je važnost kartona o izvršenom preventivnom tehničkom pregledu, za jedan od šlepera, istekla 14. marta 2006. godine, dok za drugi šleper nije postojao karton o izvršenom preventivnom tehničkom pregledu.

7. Nakon što je, rješavajući o žalbi apelanata, ispitao rješenje Ureda za prekršaje, Kantonalni sud je, postupajući u smislu člana 146. stav 3. u vezi sa članom 148. Zakona o prekršajima, donio Rješenje broj 001-0-PŽP-07-000 265 od 26. februara 2008. godine. U navedenom rješenju je zaključeno da je prvostepeni organ pravilno utvrdio činjenično stanje i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je apelante proglasio odgovornim za prekršaj iz člana 95. st. 1. i 2. tačka 2. i člana 99. stav 2. Zakona o cestovnom prijevozu FBiH. Stoga je Kantonalni sud žalbu apelanata odbio kao neosnovanu. S tim u vezi, u obrazloženju odluke Kantonalni sud je ukazao na odredbu člana 8. Zakona o cestovnom prijevozu FBiH, kojom je propisano da se javni prijevoz za vlastite potrebe može obavljati samo ako je na motornom vozilu obavljen preventivni tehnički pregled. Kako je prvostepeni organ na osnovu provedenih dokaza utvrdio da su apelanti postupili suprotno navedenoj blanketnoj normi, to su se radnjama apelanata ostvarili svi elementi bića prekršaja za koji su i proglašeni krivim. Ispitujući osporeno rješenje o odluci o izrečenoj novčanoj kazni, a u vezi sa žalbenim navodima apelanata, Kantonalni sud je zaključio da su navodi apelanata neosnovani jer je prvostepeni organ prilikom izricanja i odmjeravanja kazne apelantima pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja na izricanje visine kazne propisane odredbom člana 32. Zakona o prekršajima, kojom se povređuju federalni propisi, pa je apelantima izrekao kaznu razmjerno težini učinjenog prekršaja i stepenu odgovornosti.

IV. Apelacija


Navodi iz apelacije


8. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se žale na pogrešnu i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, konkretno Zakona o prekršajima FBiH, koji je, kako navode, objavljen 21. juna 2006. godine, a stupio je na snagu osam dana kasnije, tj. 29. juna 2006. godine, pa, stoga, ističu da je prvostepeno rješenje donio nepostojeći organ, a da je Kantonalni sud, u postupku odlučivanja povodom njihove žalbe, propustio da o tome vodi računa po službenoj dužnosti.

V. Relevantni propisi


9. Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 31/06 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 83. st. 1, 4, 5. i 6.

Prestanak važenja Zakona

(1) Danom početka primjene ovog Zakona prestaje da važi Zakon o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi ("Službene novine Federacije BiH" br. 9/96 i 29/00) i drugi zakoni kojima je uređen prekršajni postupak u Federaciji, a koji su se primjenjivali na području Federacije do dana početka primjene ovog Zakona.

(4) Federalno vijeće za prekršaje i komisije za prekršaje federalnih organa uprave prestaju raditi danom početka primjene ovog Zakona.

(5) Predmeti komisija za prekršaje federalnih organa uprave u kojima do dana početka primjene ovog Zakona nije završen postupak dostavit će se nadležnim općinskim sudovima na rješavanje.

(6) Predmeti Federalnog vijeća za prekršaje u kojima do dana početka primjene ovog Zakona nije završen postupak dostavit će se nadležnim kantonalnim sudovima na rješavanje.

Član 84. stav 3.

Prijelazne odredbe vezane za postupak

(3) U postupcima u kojima je do dana početka primjene ovog Zakona izjavljena žalba na prvostepenu odluku, ili je bio u toku rok za žalbu i u njemu izjavljena žalba, postupak će nastaviti i dovršiti nadležni kantonalni sud po postupku iz ranijeg zakona.

10. Zakon o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 28/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 95. st. 1. i 2. tačka 2.

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 5.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

2. vrši prijevoz vozilom na kojem nije obavljen preventivni tehnički pregled, ili je istekao, ili je obavljen kod neovlaštene stanice tehničkog pregleda (član 8. ovog Zakona);

Š...Ć

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.000,00 KM i odgovorno lice pravnog lica ili vozač stranog prijevoznika.

Član 99. stav 2.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 200,00 KM i vozač vozila.

VI. Dopustivost


11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 001-0-PŽP-07-000 265 od 26. februara 2008. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelanti su primili 6. marta 2008. godine, a apelacija je podnesena 5. maja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


15. Apelanti osporavaju navedena rješenja tvrdeći da im je zbog pogrešne i proizvoljne primjene materijalnog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Pravo na pravično suđenje


16. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

17. Ustavni sud ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se, s tim u vezi, postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno pitanje da li se radi o "krivičnoj" optužbi protiv apelanata, u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba "krivična" u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja, priroda i strogost kazne, i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o "krivičnoj optužbi". Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o "krivičnoj optužbi", odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, tačke 21. i 22).

18. U konkretnom predmetu, Ustavni sud smatra da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv s obzirom na to da je apelantima izrečena sankcija prema relevantnim odredbama Zakona o cestovnom prijevozu FBiH, čijim su odredbama za počinjene prekršaje predviđene visoke novčane kazne (od 500,00 KM do 5.000,00 KM), dok je Zakonom o prekršajima Federacije prekršajni postupak prenesen u isključivu nadležnost redovnih sudova.

19. Ustavni sud zapaža da se suština apelacionih navoda, u pogledu kršenja prava na pravično suđenje, odnosi na proizvoljnu primjenu materijalnog prava (Zakon o prekršajima FBiH) jer je prvostepeno rješenje, prema tvrdnjama apelanata, ništavo s obzirom na to da ga je donio apsolutno nenadležan organ, odnosno organ koji je prestao postojati stupanjem na snagu Zakona o prekršajima FBiH, dok taj propust nije ispravio Kantonalni sud rješavajući o žalbi apelanata.

20. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).

21. Ustavni sud zapaža da je protiv apelanata pokrenut postupak na osnovu prijave Državne granične službe Izačić od 15. maja 2006. godine, zbog počinjenog prekršaja iz člana 95. st. 1. i 2. tačka 2. i člana 99. stav 2. Zakona o cestovnom prijevozu FBiH ("Službene novine FBiH" broj 28/06). Ustavni sud primjećuje da je o predmetnoj prijavi odlučio Ured za prekršaje koji je prvostepeno rješenje donio 28. jula 2006. godine primjenom odredbi Zakona o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi ("Službene novine FBiH" br. 9/96 i 29/01), koji je prije donošenja prvostepenog rješenja stavljen van snage odredbama Zakona o prekršajima FBiH, koji je objavljen u "Službenim novinama FBiH" broj 31/06 od 21. juna 2006. godine a stupio na pravnu snagu 29. juna 2006. godine. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 83. st. 1, 4. i 5. Zakona o prekršajima FBiH, kojima je propisano da danom početka primjene ovog Zakona prestaje da važi Zakon o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi ("Službene novine Federacije BiH" br. 9/96 i 29/00) i drugi zakoni kojima je uređen prekršajni postupak u Federaciji, a koji su se primjenjivali na području Federacije do dana početka primjene ovog Zakona (stav 1). Federalno vijeće za prekršaje i komisije za prekršaje federalnih organa uprave prestaju raditi danom početka primjene ovog Zakona (stav 4). Predmeti komisija za prekršaje federalnih organa uprave u kojima do dana početka primjene ovog Zakona nije završen postupak dostavit će se nadležnim općinskim sudovima na rješavanje (stav 5). Iz navedenih odredbi proizlazi da Ured za prekršaje nije imao stvarnu nadležnost za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari jer na osnovu odredbi člana 83. st. 4. i 5. Zakona o prekršajima FBiH proizlazi da su nastali zakonski uvjeti da se konkretan predmet dostavi nadležnom općinskom sudu na rješavanje s obzirom na to da predmetni postupak nije bio završen a stupio je na snagu novi Zakon o prekršajima FBiH kojim je propisano da, u ovoj situaciji, nadležnost od organa uprave preuzimaju redovni sudovi.

22. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud rješenjem od 26. februara 2008. godine potvrdio prvostepeno rješenje kao zakonito i koje je donio nadležni organ. Prema mišljenju Ustavnog suda, Kantonalni sud je bio dužan (po službenoj dužnosti) da pazi da li je prvostepeno rješenje donio nadležni organ, te da ispravi očigledan propust Ureda za prekršaje koji je donio prvostepenu odluku iako, u trenutku njenog donošenja, više nije bio nadležan za rješavanje iz navedene pravne oblasti. Na ovaj način ostala je na snazi arbitrarna odluka organa uprave, te su apelanti tako lišeni prava da nadležan sud odluči o njihovim građanskim pravima i obavezama, čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu koja u relevantnom dijelu glasi: "Pravo na jednakost pred zakonom podrazumijeva Š...Ć pravo da o građanskim pravima tih osoba rješava Š...Ć nadležan sud u postupku koji je predviđen zakonom Š...Ć" (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 402/04 od 23. marta 2005. godine, stav 24, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/05).

23. Ustavni sud smatra da su osporene odluke donesene na osnovu proizvoljne (arbitrarne) primjene prava, što je imalo za posljedicu kršenje prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak


24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su Federalno ministarstvo prometa i komunikacija, Ured za prekršaje Mostar, i Kantonalni sud u Bihaću pogrešnim i proizvoljnim tumačenjem Zakona o prekršajima FBiH zaključili da su nadležni za postupanje u pravnim stvarima iz sudske nadležnosti.

25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!