Službeni glasnik BiH, broj 26/11

na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU





Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3481/08, rješavajući apelaciju Srđana Zrnića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Srđana Zrnića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 055378 09 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 055378 09 P.

U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Srđanu Zrniću iznos od 4.200 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske i Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. Srđan Zrnić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Valentina M. Stanić, advokat iz Banje Luke, podnio je 3. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 055378 09 P (raniji brojevi P-563/06, P-2967/01, Mal-130/94 i P-560/91).

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 30. decembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda je 20. septembra 2010. godine zatraženo da dostavi spis broj 71 0 P 055378 09 P (raniji brojevi P-563/06, P-2967/01, Mal-130/94 i P-560/91).

3. Okružni sud je dostavio odgovor 26. januara 2009. godine, a Osnovni sud 30. januara 2009. godine. Osnovni sud je 1. oktobra 2010. godine dostavio na uvid spis broj 71 0 P 055378 09 P.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i Osnovnog suda dostavljeni su apelantu 12. februara 2009. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 6. marta 1991. godine podnio Osnovnom sudu tužbu protiv PP "Adria-Impex" Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naplate dugovanja po osnovu rada. Predmet je zaveden pod brojem P-560/91, te je određeno finansijsko vještačenje. Nakon toga, predmet je 1994. godine dobio novi broj Mal-130/94.

7. Apelant je 12. maja 1998. godine precizirao tužbeni zahtjev u pogledu naziva tuženog. Osnovni sud je zakazao pripremno ročište za 30. novembar 2001. godine na kojem je apelant precizirao tužbu u pogledu vrijednosti zahtjeva nakon čega je predmet dobio novi broj P-2967/01. Nakon toga, Osnovni sud je zakazao još šest ročišta, od kojih su četiri održana, a dva ročišta su odgođena zbog izjašnjenja tuženog o preciziranom tužbenom zahtjevu, odnosno zbog toga što tuženi nije dostavio relevantnu dokumentaciju.

8. Osnovni sud je 17. marta 2004. godine donio Rješenje broj P-2967/01, kojim se smatra da je tužba povučena. U obrazloženju je navedeno da apelant niti njegov punomoćnik nisu pristupili ročištu zakazanom za 16. mart 2004. godine, iako su uredno obaviješteni, što se, shodno odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), smatra povlačenjem tužbe.

9. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Okružnom sudu. Okružni sud je donio Rješenje broj Ž-197/04 od 30. januara 2005. godine, kojim je apelantovu žalbu uvažio, poništio rješenje Osnovnog suda od 17. marta 2004. godine i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovno suđenje jer je utvrdio da iz poziva za ročište koje je bilo zakazano za 16. mart 2004. godine nije jasno u koje se vrijeme ročište trebalo održati.

10. Nakon vraćanja spisa Osnovnom sudu predmet je dobio novi broj P-563/06. Osnovni sud je u ponovnom postupku prvo ročište zakazao za 27. mart 2009. godine, a nakon toga je zakazao i održao još pet ročišta. Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 055378 06 P od 21. septembra 2009. godine.

11. Protiv navedene presude žalbe su Okružnom sudu izjavili i tuženi i apelant. Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 055378 09 Gž od 15. marta 2010. godine, kojim je žalbe uvažio i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja je navedeno, između ostalog, da su osnovani žalbeni navodi obje stranke u postupku da iz osporene presude nije jasno na osnovu čega je prvostepeni sud utvrdio iznose naknade, niti koje je fakture uzeo u obzir i na koji je način izvršio konverziju iznosa u dinarima u iznose u KM. Nakon toga, predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje a do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda postupak nije okončan.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


12. Apelant smatra da su mu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da zbog odugovlačenja postupka koji traje od 1991. godine nije u mogućnosti da naplati svoje potraživanje iz radnog odnosa. Apelant traži da mu Ustavni sud dodijeli kompenzaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju


13. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da se ne može izjasniti o povredi prava koju apelant navodi jer je predmet vraćen na postupak Osnovnom sudu i da se apelacija odnosi na postupak pred Osnovnim sudom a ne Okružnim sudom. Okružni sud je naveo da, s obzirom na to da u konkretnom slučaju nema konačne sudske odluke, apelaciju treba odbaciti kao neosnovanu.

14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da apelacija nije osnovana i da predmet nije bilo moguće okončati ranije jer zaduženi sudija ima više od 800 predmeta u radu. Osnovni sud je naveo da među tih 800 predmeta ima i predmeta u kojima je tužba podnesena 2001. godine i u kojima nije preduzeta niti jedna radnja za razliku od konkretnog predmeta koji je vraćen na ponovni postupak. Osim toga, Osnovni sud je naveo da je pripremno ročište u ovom predmetu zakazano za 13. oktobar 2010. godine.

V. Relevantni propisi


15. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 29/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 426.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

16. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 86/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost


17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum


21. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

I. Pravo na pravično suđenje - razuman rok


22. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

a) Relevantni principi


24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

26. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir


27. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove tužbe pokrenut 6. marta 1991. godine. Međutim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja ove odluke, dakle, period od 14 godina i 10 mjeseci. Međutim, Ustavni sud zapaža da, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak traje 19 godina i sedam mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka


28. U predmetnom postupku trebalo je riješiti pitanje da li apelantu pripada pravo na naknadu neisplaćenih zarada po osnovu rada kod tuženog. Dakle, predmetni spor se ne može okarakterizirati kao naročito složen.

29. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud prvo ročište u apelantovom predmetu nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda zakazao i održao tek 30. novembra 2001. godine, dakle nakon punih šest godina potpune neaktivnosti u predmetu računajući od dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, iako je apelant još 1998. godine dostavio podnesak sudu kojim je precizirao zahtjev. Ustavni sud zapaža i da je, nakon što je Osnovni sud 17. marta 2004. godine donio rješenje kojim se smatra da je tužba povučena jer apelant nije pristupio zakazanom ročištu, navedeno rješenje povodom apelantove žalbe ukinuto zbog greške Osnovnog suda u dostavi poziva za ročište i predmet vraćen Osnovnom sudu na ponovno suđenje. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu trebalo skoro osam godina da donese prvostepenu odluku, ali da je i ta odluka ukinuta rješenjem Okružnog suda od 15. marta 2010. godine i predmet vraćen na ponovni postupak Osnovnom sudu zbog isključive greške Osnovnog suda. Osim toga, do dana donošenja ove odluke postupak pred Osnovnim sudom nije okončan. Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju odluke o žalbama izjavljenim Okružnom sudu donesene u kratkim rokovima (godinu i 10 mjeseci, odnosno šest mjeseci), te da to nije značajnije doprinijelo trajanju postupka pred Osnovnim u ukupnom periodu od skoro 20 godina, odnosno 14 godina i 10 mjeseci ratione temporis, i to u sporu iz radnog odnosa koji je hitne prirode. Pri tome, Ustavni sud ima u vidu da Osnovni sud nije ponudio nikakve razloge za ovako dugo trajanje radnog spora osim što se poziva na veliki broj predmeta u radu što ne može, kako je već rečeno, biti valjano opravdanje za ovako dugo trajanje postupka. Ustavni sud uzima u obzir i značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta kao i činjenicu da iz spisa predmeta nije mogao utvrditi nikakav apelantov doprinos za dužinu trajanja postupka. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da doprinos za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snosi isključivo Osnovni sud.

30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava standard "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Kompenzacija


31. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno 300 KM budući da se radi o postupku koji je vezan za radni odnos i koji je prema zakonskim odredbama hitan. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelantove tužbe pred Osnovnim sudom ratione temporis traje 14 godina i 10 mjeseci i da još uvijek nije donesena konačna odluka, apelantu se određuje naknada u visini od 4.200 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište nadležnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

II. Pravo na imovinu


33. Apelant je naveo da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer nije u mogućnosti da naplati svoje potraživanje vezano za rad. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda koji se odnosi na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud neće posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak


34. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o naplati potraživanja vezanih za radni odnos koji je prema odredbama ZPP hitan i koji, ratione temporis, traje preko 14 godina, odnosno ukupno preko 19 godina, a postupak pred Osnovnim sudom još nije okončan, a redovni sud nije naveo nikakav valjan razlog za ovako dugo trajanje postupka.

35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!