Službeni glasnik BiH, broj 9/23
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
U-25/22, rješavajući zahtjev
Općinskog suda u Sarajevu (sutkinja Edina Kršlak), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica
Mirsad Ćeman, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Helen Keller, potpredsjednica
Seada Palavrić, sutkinja
Angelika Nußberger, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
na sjednici održanoj 19. januara 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odlučujući o zahtjevu
Općinskog suda u Sarajevu (sutkinja Edina Kršlak) za ocjenu ustavnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15 i 77/20),
utvrđuje se da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15 i 77/20) nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima zbog toga što ne sadrži odredbe o naknadama na ime dežurstva/pripravnosti.
Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" uskladi Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15 i 77/20) u pogledu naknada na ime dežurstva/pripravnosti sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku iz prethodnog stava obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama preduzetim s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Općinski sud u Sarajevu (sutkinja Edina Kršlak; u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 16. septembra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 90/05, 32/07, 17/13, 5/14, 40/14, 48/15 i 77/20; u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama i drugim naknadama) sa članom I/2. i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Podnosilac zahtjeva je prvobitno u zahtjevu naveo da, na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, u predmetu broj 65 0 Rs 973405 22 Rs, povodom tužbe tužioca Darka Samardžića protiv tužene Bosne i Hercegovine, dostavlja tužiočev zahtjev za ocjenu kompatibilnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama sa članom I/2. i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ustavni sud je, na osnovu člana 22. Pravila Ustavnog suda, zatražio dopunu zahtjeva u smislu da sud obrazloži podneseni zahtjev, a ne da se samo poziva na navode stranaka u postupku. Dopunjeni zahtjev je dostavljen Ustavnom sudu 10. oktobra 2022. godine.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predstavnički dom) i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda) zatraženo je 12. oktobra 2022. godine da dostave odgovor na zahtjev.
4. Predstavnički dom i Dom naroda u ostavljenom roku nisu dostavili odgovore na zahtjev.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
5. Podnosilac zahtjeva traži od Ustavnog suda da ispita da li je Zakon o plaćama i drugim naknadama u skladu s odredbama člana I/2. i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima zbog toga što ne sadrži odredbe o naknadama na ime dežurstva/pripravnosti. Obrazlažući zahtjev, podnosilac zahtjeva navodi da sudija Suda Bosne i Hercegovine, pored obavljanja svojih dužnosti u toku redovnog radnog vremena, obavlja i rad u dežurstvu, što podrazumijeva da je u stanju pripravnosti za vrijeme dežurstva u slučaju potrebe obavljanja neophodnih poslova i zadataka. Dalje se navodi da sudija ne prima nikakvu novčanu naknadu za navedena dežurstva, odnosno stanje pripravnosti, niti se njegova plaća uvećava po tom osnovu. Ističe da, suprotno tome, Zakon o plaćama i drugim naknadama propisuje mogućnost isplate manje plaće sudiji kada radi pola radnog vremena, odnosno manje od 40 sati sedmično.
6. Podnosilac zahtjeva navodi da, za razliku od Zakona o plaćama i drugim naknadama, Zakon o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 72/05, 22/09, 27/12, 55/13, 102/13, 55/17 i 61/22) u članu 6e. propisuje da sudijama u općinskim i kantonalnim sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine pripada naknada na osnovu vremena provedenog u obaveznom dežurstvu ili pripravnosti za rad, razmjerno vremenu trajanja obaveznog dežurstva ili pripravnosti za rad. Podnosilac zahtjeva ukazuje na odluke Ustavnog suda br. U-7/12, U-29/13 i U-7/21, u kojima je Ustavni sud odlučivao o pitanju različitog tretmana nosilaca pravosudnih funkcija. Smatra da uskraćivanje naknade plaće za jednak rad predstavlja oblik direktne diskriminacije. Također, smatra da pravo na isplatu jednake plaće za rad jednake vrijednosti proizlazi iz zakonske obaveze jednakog postupanja, a razlike u plaćama moraju biti opravdane kriterijima prirode i vrste rada, koji ne smiju sadržavati elemente diskriminacije.
b) Predmet povodom kojeg je zahtjev pokrenut
7. Podnosilac zahtjeva navodi da je pred Općinskim sudom u Sarajevu u toku parnični postupak povodom tužbe tužioca Darka Samardžića (sudija Suda BiH) protiv tužene Bosne i Hercegovine zbog novčanih potraživanja iz radnog odnosa i diskriminacije. Tužbom se traži isplata naknade zbog rada sudija za vrijeme dežurstva ili pripravnosti za rad.
IV. Relevantni propisi
8.
Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 90/05, 32/07, 40/08 – odluka USBiH, 17/13 – odluka USBiH, 5/14 – rješenje USBiH, 40/14 – odluka USBiH, 48/15 – rješenje USBiH i 77/20):
Član 1.
Okvir Zakona
Ovim Zakonom utvrđuju se plaće, naknade i određena materijalna prava sudija i tužilaca i određenih kategorija stručnog osoblja u pravosudnim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine.
Član 7.
Radno vrijeme
1. Broj radnih sati za sudije i tužioce je 40 sati sedmično.
2. Ukoliko sudija odnosno tužilac radi pola radnog vremena, a u skladu sa posebnim zakonom ili propisima, osnovna mjesečna plaća iz člana 2. odnosno 3. i 4. ovog Zakona, korigovaće se u skladu sa brojem odrađenih dana u odnosu prema broju redovnih radnih dana za taj mjesec.
9.
Zakon o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 72/05, 22/09, 27/12 – odluka USFBiH, 55/13, 55/17 – odluka USFBiH i 90/21 – odluka USBiH, 64/22 – rješenje USBiH i 61/22). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 1.
Okvir Zakona
Ovim Zakonom utvrđuju se plaće, naknade i druga materijalna prava sudija, tužilaca i stručnih saradnika u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Član 6e.
(Naknada za obavezno dežurstvo ili pripravnost za rad)
(1) Sudijama u općinskom i kantonalnom sudu i tužiocima u kantonalnom tužilaštvu pripada naknada temeljem vremena provedenog u obaveznom dežurstvu ili pripravnosti za rad srazmjerno vremenu trajanja obaveznog dežurstva ili pripravnosti za rad.
(2) Visinu, uvjete i način ostvarivanja naknade iz stava (1) ovog člana utvrdit će nadležne vlade kantona posebnim propisom.
V. Dopustivost
10. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
12. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Općinski sud u Sarajevu (sutkinja Edina Kršlak), što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U-5/10 od 26. novembra 2010. godine, tačke 7–14, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11). Imajući u vidu odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je ovaj zahtjev dopustiv zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev ne bi bio dopustiv.
VI. Meritum
13. Podnosilac zahtjeva smatra da Zakon o plaćama i drugim naknadama nije u skladu s odredbama člana I/2. i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
14. U
Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:
Član I
Bosna i Hercegovina
2. Demokratska načela
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
Član II
Ljudska prava i osnovne slobode
4. Nediskriminacija
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
15. Član 14. Evropske konvencije glasi:
Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
16. Član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju glasi:
1. Uživanje svih prava utvrđenih zakonom osigurano je bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, rođenje ili drugi status.
2. Nikog nijedan organ vlasti ne smije diskriminirati ni po kojem osnovu, kao što je navedeno u stavu 1.
17.
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima potpisan 19. decembra 1966. godine u New Yorku ("Službeni list SFRJ" broj 7/71 i "Službeni list RBiH" br. 5/92 i 25/93; za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima) u relevantnom dijelu glasi:
Član 26.
Sva su lica jednaka pred zakonom i imaju pravo bez ikakve diskriminacije na podjednaku zaštitu zakona. U tom smislu, zakon mora da zabranjuje svaku diskriminaciju i da obezbedi svim licima podjednaku i uspešnu zaštitu protiv svake diskriminacije, naročito u pogledu rase, boje, pola, jezika, vere, političkog ili drugog ubeđenja, nacionalnog ili socijalnog porekla, imovnog stanja, rođenja ili svakog drugog stanja.
18. U konkretnom predmetu zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su odredbe Zakona o plaćama i drugim naknadama kompatibilne s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima jer ne propisuju naknadu za obavezno dežurstvo ili pripravnost za rad sudija.
19. Za rješavanje ovog predmeta bitna je praksa Ustavnog suda iz Odluke broj U-7/21 od 23. septembra 2021. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U-7/21 od 23. septembra 2021. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 63/21), u kojoj je Ustavni sud razmatrao da li su odredbe Zakona o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine kompatibilne s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije jer ne propisuju naknadu za segment rada
obavezno dežurstvo tužilaca. U navedenoj odluci Ustavni sud je naglasio:
33. […] Kada se sagledaju sve okolnosti počev od potrebe da sudovi, kao i tužilaštva budu nezavisni, da je jedna od garancija nezavisnog sudstva materijalni položaj te da je i za tužioce prepoznata potreba da im se osigura adekvatna naknada u skladu sa važnošću zadataka koje obavljaju, Ustavni sud smatra da postoji potreba, koja je opravdana, da dežura ili pripravnost tužilaca (i sudija) bude valorizirana, odnosno da za nju primaju određenu naknadu, čiju će visinu detaljnije odrediti nadležni organ. Ovo pogotovo u situaciji kada je, kao u gore spomenutim odlukama U-7/12 i U-29/13, očigledno da je takva naknada propisana u drugim oblastima i da postoji određeni krug lica kojima je priznato pravo na naknadu za pripravnost ili dežuru. […] Apsurd je utoliko veći što tužioci i sudije nemaju priznato pravo na takvu naknadu, dok lica koja im pomažu u vršenju funkcije imaju […].
34. U konkretnom predmetu, kao i u prethodnim svojim odlukama, Ustavni sud želi da istakne da poštuje diskrecijsko pravo zakonodavca da uredi pojedine oblasti onako kako smatra da je to najprikladnije. U tom smislu, Ustavni sud je u Odluci broj U-12/09 iskazao kako poštuje specifičnost ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, ali da se zajednički ustavni standardi kompleksnih država – posebno na evropskom nivou – moraju uzeti u obzir, a odstupanja se mogu desiti jedino kada postoji dovoljno opravdanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-12/09 od 28. maja 2010. godine, tačka 34). Međutim, Ustavni sud ponovno naglašava da primanja nosilaca pravosudnih funkcija moraju biti na odgovarajućem nivou kako bi se osigurala efikasnost i nezavisnost pravosuđa, a pogotovo kada se ima u vidu sam rad i funkcioniranje tužilaštva i suda. Imajući u vidu navedeno, a iz istih razloga kao i u citiranim odlukama br. U-7/12 i U-29/13, Ustavni sud zaključuje kako osporeni zakon krši načelo nezavisnosti pravosuđa kao osnovne garancije vladavine prava i on je diskriminacijski zato što ne propisuje pravo na naknadu na ime troškova obavezne dežure/pripravnosti tužiocima i sudijama.
20. Prema mišljenju Ustavnog suda, u ovom slučaju radi se o istom ustavnom pitanju kao i u predmetu broj U-7/21. Razlika je samo u tome što je sada osporen Zakon o plaćama i drugim naknadama na državnom nivou, dok je u predmetu broj U-7/21 bio osporen Zakon o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca na nivou entiteta (FBiH). Međutim, u oba slučaja pokreće se isto ustavno pitanje – nedostatak odredaba u zakonu kojima se propisuje naknada sudijama i tužiocima za vrijeme obaveznog dežurstva ili pripravnosti za rad. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je nakon Odluke broj U-7/21 Ustavni sud 6. jula 2022. godine donio Rješenje o neizvršenju Odluke broj U-7/21 (vidi Ustavni sud, Rješenje broj
U-7/21 od 6. jula 2022. godine, objavljeno u "Službenom glasniku BiH" broj 49/22) kojim je utvrđeno da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije izvršio Odluku Ustavnog suda broj U-7/21 od 23. septembra 2021. godine i određen je način izvršenja te odluke Ustavnog suda dok je ne izvrši Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. Nakon toga, u Federaciji Bosne i Hercegovine je izmijenjen Zakon o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca tako što je članom 6e. propisana naknada sudijama i tužiocima za vrijeme dežurstva ili pripravnosti za rad (Izmjene i dopune Zakona o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca objavljene su u "Službenim novinama FBiH" od 3. augusta 2022. godine).
21. Nesporno je da važeći Zakon o plaćama i drugim naknadama na državnom nivou ne sadrži odredbe koje propisuju naknadu sudijama i tužiocima za vrijeme dežurstva ili pripravnosti za rad. Osim toga, naglašava se da Parlamentarna skupština BiH, donosilac Zakona o plaćama i drugim naknadama na državnom nivou, nije Ustavnom sudu dostavila odgovor na zahtjev, niti obrazložila razloge takvog normiranja. Imajući u vidu sve navedeno, a naročito praksu Ustavnog suda o istom pitanju na entitetskom nivou, Ustavni sud smatra da ne postoji niti jedan razlog da bi odstupio od svojih stavova iz predmeta broj U-7/21. Stoga se, umjesto posebnog obrazloženja, Ustavni sud
mutatis mutandis poziva na obrazloženje iz Odluke broj U-7/21, uz zaključak da osporeni Zakon o plaćama i drugim naknadama krši načelo nezavisnosti pravosuđa kao osnovne garancije vladavine prava.
22. U pogledu navoda da je Zakon o plaćama i drugim naknadama diskriminirajući, Ustavni sud primjećuje da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), u predmetu
Pinkas i ostali protiv Bosne i Hercegovine, ukazao da u uživanju prava i sloboda zagarantiranih Evropskom konvencijom član 14. Evropske konvencije (u smislu da značenje pojma "diskriminacija" u članu 1. Protokola broj 12 treba biti identično onom u članu 14. Evropske konvencije) pruža zaštitu od različitog postupanja prema pojedincima u analognim ili relevantno sličnim situacijama. Evropski sud je dalje ukazao da je za potrebe člana 14. razlika u tretmanu diskriminirajuća ako "nema objektivno i razumno opravdanje", odnosno ako ne teži "legitimnom cilju" ili ako ne postoji "razuman odnos proporcionalnosti" između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se želi postići. Evropski sud je u navedenoj presudi ukazao i da pojam diskriminacije u smislu člana 14. također uključuje slučajeve u kojima se jedno lice ili grupa bez odgovarajućeg opravdanja tretiraju nepovoljnije od druge, iako Evropska konvencija ne zahtijeva povoljniji tretman (vidi Evropski sud,
Pinkas i ostali protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 4. oktobra 2022. godine, predstavka broj
8701/21, tačke 57. i 58).
23. U konkretnom predmetu, u odnosu na sudije i tužioce na nivou Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da su "druga lica koja se nalaze u analognoj situaciji" sudije i tužioci na nivou Federacije Bosne i Hercegovine budući da se u oba slučaja radi o nosiocima pravosudnih funkcija, samo na različitim pravosudnim nivoima. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je prethodno ukazano da je sudijama i tužiocima na nivou Federacije Bosne i Hercegovine članom 6e. Zakona o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine propisana naknada za vrijeme dežurstva ili pripravnosti za rad. Nadalje, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, donosilac Zakona o plaćama i drugim naknadama na državnom nivou, nije Ustavnom sudu dostavila odgovor na zahtjev u kojem bi objasnila
ratio legis (razlog postojanja) pravljenja razlike u pogledu navedenog u odnosu na sudije i tužioce na nivou Bosne i Hercegovine. Bez obzira na to, Ustavni sud ne može u Zakonu o plaćama i drugim naknadama pronaći opravdanje za takvo različito postupanje, niti smatra da postoje razlozi koji bi mogli opravdati takvu razliku u tretmanu nosilaca pravosudnih funkcija na dva različita nivoa. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je osporeni zakon diskriminirajući zato što ne propisuje pravo na naknadu za vrijeme obaveznog dežurstva ili pripravnosti za rad za sudije i tužioce Suda BiH, u situaciji kada takvu naknadu imaju nosioci pravosudnih funkcija u FBiH i kada donosilac osporenog zakona nije dao bilo kakvo razumno i uvjerljivo objašnjenje za postojanje takve razlike u odnosu na dvije usporedne grupe.
24. Budući da Zakon o plaćama i drugim naknadama ne sadrži odredbe o naknadama sudijama i tužiocima za vrijeme obaveznog dežurstva ili pripravnosti za rad, on nije u skladu s odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer krši načelo nezavisnosti pravosuđa kao osnovne garancije vladavine prava. Osim toga, Zakon o plaćama i drugim naknadama nije u skladu s odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima jer pravi nedozvoljenu razliku u pogledu naknade za vrijeme obaveznog dežurstva ili pripravnosti za rad u odnosu na sudije i tužioce u Federaciji Bosne i Hercegovine.
VII. Zaključak
25. S obzirom na to da Zakon o plaćama i drugim naknadama ne sadrži odredbe o naknadama sudijama i tužiocima za vrijeme obaveznog dežurstva ili pripravnosti za rad, Ustavni sud zaključuje da on nije u skladu s odredbama člana I/2. i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.