Službeni glasnik BiH, broj 48/11

na sjednici odr�anoj 21. decembra 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1807/08, rješavajući apelaciju Huse Muhića i Miralema Muhića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Djelimično se usvaja apelacija Huse Muhića i Miralema Muhića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Visokom pod brojem B-P-28/01, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-G�-07-001 132 od 11. aprila 2008. godine.

U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nala�e se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Husi Muhiću i Miralemu Muhiću iznos od po 600 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nala�e se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Huse Muhića i Miralema Muhića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-G�-07-001 132 od 11. aprila 2008. godine i Presude Općinskog suda u Visokom broj B-P-28/01 od 30. marta 2007. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i u �Slu�benom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine�.

I. Uvod


1. Huso Muhić i Miralem Muhić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz sela Koritnik, Općina Visoko, koje zastupa Zahid Had�ić, advokat iz Visokog, podnijeli su 18. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-G�-07-001 132 od 11. aprila 2008. godine i Presude Općinskog suda u Visokom broj B-P-28/01 od 30. marta 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Visokom i RMU �Breza� (u daljnjem tekstu: tu�eni) zatra�eno je 30. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda u Visokom 5. novembra 2010. godine zatra�eno je da dostavi spis broj B-P-28/01 (raniji broj: P: 314/97).

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 8. jula 2008. godine, tu�eni 14. jula 2008. godine, a Općinski sud u Visokom 30. januara 2009. godine. Općinski sud u Visokom je 15. novembra 2010. godine dostavio spis broj B-P-28/01 (raniji broj: P: 314/97).

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tu�enog dostavljeni su apelantima 22. decembra 2008. godine, a odgovor Općinskog suda u Visokom je dostavljen 24. novembra 2010. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelanti su 21. aprila 1997. godine Općinskom sudu u Visokom podnijeli tu�bu protiv tu�enog radi naknade materijalne štete koja je nastala na novoj porodičnoj kući apelanata zbog masovnih miniranja na površinskom kopu �Koritnik�. Općinski sud u Visokom je do 14. marta 2001. godine zakazao devet ročišta od kojih je sedam odgođeno zbog prikupljanja podataka i dokumentacije, a dva ročišta su odr�ana. Na ročištu od 14. marta 2001. godine Općinski sud u Visokom je donio rješenje kojim se proglasio mjesno nenadle�nim i predmet ustupio Općinskom sudu u Brezi kao mjesno nadle�nom sudu.

7. Predmet je pred Općinskim sudom u Brezi dobio broj P-21/01. Iz spisa predmeta proizlazi da je Općinski sud u Brezi u periodu od ustupanja predmeta u junu 2001. godine pa do 9. decembra 2004. godine zakazao 13 ročišta od kojih je sedam odr�ano, a šest je odgođeno zbog vještačenja i na tra�enje tu�enog a uz saglasnost apelanata. Osim toga, iz spisa je vidljivo da su apelanti na ročištu od 11. septembra 2002. godine preinačili tu�beni zahtjev tako da su tra�ili naknadu štete koja je nastala na staroj porodičnoj kući. Nakon toga predmet je 9. decembra 2004. godine ponovno vraćen na postupanje Općinskom sudu u Visokom kao mjesno nadle�nom sudu i dobio broj B-P-28/01. U nastavku postupka, u periodu od decembra 2004. godine pa do 30. marta 2007. godine, Općinski sud u Visokom je zakazao šest ročišta od kojih je pet odr�ano. S tim u vezi, Općinski sud u Visokom je donio Presudu broj B-P-28/01 od 30. marta 2007. godine kojom je odbio tu�beni zahtjev apelanata da im tu�eni na ime naknade materijalne štete koja je nastala na starom stambenom objektu isplati iznos od 6.170 KM sa kamatom do dana donošenja presude, kao i troškove postupka.

8. U obrazlo�enju presude je navedeno da je nakon provedenih dokaza utvrđeno da je šteta na starom stambenom objektu nastala u periodu od 1985. godine do 1991. godine, kada su vršena posljednja miniranja, iz čega proizlazi da su apelanti za štetu na konkretnom objektu saznali najkasnije krajem 1991. godine, tako da su zahtjev za naknadu štete mogli podnijeti već od 1. januara 1992. godine. Dalje, utvrđeno je da apelant Huso Muhić nije bio vojno anga�iran za vrijeme rata i ratnog stanja u BiH, te da je za njega zastarjelost nastupila već 2. januara 1995. godine, ali da je apelant Miralem Muhić bio pripadnik Armije BiH u toku rata u BiH, tako da je u odnosu na njega 28. aprila 1992. godine došlo do zastoja zastarjelosti propisanog članom 382. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). S tim u vezi, Općinski sud u Visokom je obrazlo�io da je posljednji dan roka zastarjelosti nastupio 24. oktobra 1998. godine. Pošto su apelanti preinačeni tu�beni zahtjev postavili 11. septembra 2002. godine, i to tako što su umjesto naknade za štetu prouzročenu na novom stambenom objektu postavili novi tu�beni zahtjev za naknadu štete prouzročene na starom stambenom objektu, odnosno promijenili zahtjev u objektivnom smislu, smatra se da je tu�ba podnesena onog dana kada je tu�beni zahtjev preinačen, tj. 11. septembra 2002. godine. Dalje, Općinski sud u Visokom je naveo da je odredbama čl. 360, 376. i 382. tačka 1. i člana 384. stav 2. ZOO propisano da zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze, kao i da zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze, ali da se sud ne mo�e obazirati na zastarjelost ako se du�nik na nju nije pozvao. Osim toga, prema obrazlo�enju Općinskog suda u Visokom, odredbama ZOO je propisano i da potra�ivanje naknade štete zastarijeva za tri godine od dana kada je oštećenik saznao za štetu i lice koje ju je učinilo, a u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

9. Protiv navedene presude apelanti su izjavili �albu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-G�-07-001 132 od 11. aprila 2008. godine kojom je �albu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazlo�enju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe čl. 360, 376. i 382. tačka 1. i člana 384. stav 2. ZOO i odbio zahtjev zbog nastupanja zastare potra�ivanja. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani �albeni navodi da je predmet tu�benog zahtjeva određen na zapisniku od 12. januara 1998. godine, jer su apelanti pismenim podneskom od 5. septembra 2002. godine, koji je predat sudu i tu�enom na ročištu od 11. septembra 2002. godine, eksplicitno preinačili tu�beni zahtjev u objektivnom smislu i kao predmet tu�benog zahtjeva označili staru kuću izgrađenu 1952. godine i jasno naveli da to nije kuća izgrađena 1985. godine, kako je to bilo navedeno u prvobitnom tu�benom zahtjevu. Osim toga, Kantonalni sud je istakao i da je neosnovan �albeni navod da tu�eni nije isticao prigovor zastare u odnosu na preinačeni tu�beni zahtjev, jer je takav prigovor istaknut pismenim podneskom od 30. januara 2007. godine.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


10. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelanti vide u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava i dugom trajanju postupka. Apelanti navode da su sudovi pogrešno utvrdili datum preinačenja tu�benog zahtjeva, jer su oni zahtjev preinačili 12. januara 1998. godine, a ne 2002. godine, kako to sudovi navode. Osim toga, navode da je netačno da je tu�eni istakao prigovor zastare, te da djelovanje štete nije prestalo 1991. godine, kada su prestala miniranja, već da je trajalo i dalje, sve do 2000. godine, kada se objekt srušio. Prema navodima apelanata, sudovi ne uzimaju u obzir da se tu�eni nije protivio preinačenju tu�benog zahtjeva, te da su kao datum podnošenja preinačenog tu�benog zahtjeva trebali uzeti datum podnošenja prvobitne tu�be. Apelanti smatraju da, zbog navedenog, nisu imali odgovarajući pristup sudu, te da im je povrijeđeno i pravo na dom, jer se u porušenom stambenom objektu u kojem su �ivjeli punih 40 godina više ne mo�e stanovati. Apelanti tra�e da im Ustavni sud dodijeli kompenzaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju


11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava apelanata, budući da su i prvostepena i drugostepena presuda donesene u skladu sa Ustavom, zakonima i međunarodnim dokumentima koji se primjenjuju u BiH.

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Visokom je naveo da je apelacija neosnovana, te da postupak nije trajao neopravdano dugo, budući da se kao dan podnošenja tu�be smatra dan preinačenja tu�be u objektivnom smislu.

13. U odgovoru na apelaciju tu�eni je istakao da nije došlo do povreda prava apelanata, da su u postupku provedeni dokazi koje su predlo�ili i apelanti i tu�eni i da je prigovor zastare jasno istaknut, te da apelaciju treba odbiti.

V. Relevantni propisi


14. U Zakonu o parničnom postupku (�Slu�beni list SFRJ� br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 29/90, 27/90 i 35/91, te �Slu�beni list RBiH� br. 2/92 i 13/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je du�an nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

15. U Zakonu o parničnom postupku (�Slu�bene novine Federacije BiH� br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je du�an nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 175. stav 1.

Tu�ilac mo�e do zaključenja glavne rasprave preinačiti tu�bu. (...)

Kad sud dopusti preinačenje tu�be, du�an je ostaviti tu�enom vrijeme potrebno da se mo�e pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tu�bi, ako za to nije imao dovoljno vremena. (...)

Član 176. st. 1. i 2.

Preinačenje tu�be jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

Ako tu�ilac preinačuje tu�bu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tu�be, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tu�eni se takvom preinačenju ne mo�e protiviti.

Član 179. st. 1. i 2.

Parnica počinje teći dostavljanjem tu�be tu�enom.

U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila tokom postupka parnica počinje teći od trenutka kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka.

16. U Zakonu o parničnom postupku (�Slu�bene novine Federacije BiH� br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je du�an da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

17. U Zakonu o obligacionim odnosima (�Slu�beni list SFRJ� br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, �Slu�beni list RBIH� br. 2/92, 13/93 i 13/94 i �Slu�bene novine FBiH� broj 29/03) relevantne odredbe glase:

Član 360.

Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze.

Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze.

Sud se ne mo�e obazirati na zastarjelost ako se du�nik nije na nju pozvao.

Član 376. st. 1. i 2.

Potra�ivanja naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.

U svakom slučaju ovo potra�ivanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.(...)

Član 382. stav 1.

Zastarijevanje ne teče:

1) za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata u pogledu potra�ivanja lica na vojnoj du�nosti (...)

Član 384. stav 2.

(...)

2) ako je zastarijevanje počelo teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njegov dalji tok, ono nastavlja da teče kad prestane taj uzrok a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

VI. Dopustivost


18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-G�-07-001 132 od 11. aprila 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 23. aprila 2008. godine, a apelacija je podnesena 18. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


22. Apelanti pobijaju navedene presude, tvrdeći da su im tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

I. Pravo na pravično suđenje - razuman rok


23. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optu�be protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

a) Relevantni principi


25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost du�ine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o slo�enosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadle�nog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje mo�e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

27. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadle�nih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito va�an u dr�avama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir


28. Ustavni sud zapa�a da je postupak povodom tu�be koju je apelant preinačio u objektivnom smislu 11. septembra 2002. godine pokrenut kada su apelanti, umjesto naknade ranije tra�ene materijalne štete nastale na novom stambenom objektu, zatra�ili naknadu štete na starom stambenom objektu. S obzirom na to da je taj postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 11. aprila 2008. godine, Ustavni sud će razmotriti du�inu postupka u konkretnom slučaju od dana preinačenja tu�be kao dana pokretanja postupka, u smislu ZPP, pa do donošenja odluke Kantonalnog suda, dakle, period od pet godina i sedam mjeseci.

c) Analiza du�ine trajanja postupka


29. U konkretnom slučaju se radi o postupku naknade zbog štete na stambenom objektu koji je pripadao apelantima uslijed miniranja i drugih radova na površinskom kopu �Koritnik�. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se radi o relativno slo�enim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri.

30. Ustavni sud je utvrdio da su Općinski sud u Brezi i Općinski sud u Visokom, nakon preinačenja tu�benog zahtjeva pa do donošenja prvostepene presude, zakazali ukupno 14 ročišta, i to Općinski sud u Brezi osam ročišta, a Općinski sud u Visokom šest ročišta. Međutim, Ustavni sud zapa�a da su od zakazanih ročišta četiri ročišta odgođena, tri pred Općinskim sudom u Brezi i jedno pred Općinskim sudom u Visokom, i to na tra�enje tu�enog i uz saglasnost apelanata, zbog pribavljanja podataka relevantnih za postupak, vještačenja i izjašnjenja tu�enog na navode preinačene tu�be. U vezi sa navedenim proizlazi da je prvostepenom sudu, uzimajući u obzir donošenje novog ZPP i njegovo stupanje na snagu u novembru 2003. godine, te ponovno vraćanje nadle�nosti u konkretnom predmetu Općinskom sudu u Visokom, trebalo četiri godine i šest mjeseci da donese prvostepenu presudu. Pri tome Ustavni sud ima u vidu da u periodu od dvije godine, od 4. marta 2004. godine pa do 4. oktobra 2006. godine, dakle, u vrijeme kada je predmet bio u nadle�nosti Općinskog suda u Visokom, nije bilo nikakvih procesnih aktivnosti u predmetu, jer se spis nalazio kod sudskog vještaka radi sačinjavanja nalaza i mišljenja, bez ikakvog pokušaja suda da vještaka obave�e da nalaz dostavi u nekom određenom roku. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u Visokom nije dao nikakvo obrazlo�enje, niti opravdan razlog zašto se spis tako dugo vremena nalazio kod sudskog vještaka, niti zašto nije intervenirao da se nalaz vještaka br�e uradi. Dalje, Ustavni sud, zapa�a da je, nakon donošenja prvostepene presude 2007. godine, postupak po �albi pred Kantonalnim sudom trajao jednu godinu i mjesec dana, što se ne mo�e smatrati dugim periodom. Iz navedenog proizlazi da je predmetni postupak najdu�e trajao pred općinskim sudovima, ukupno četiri godine i šest mjeseci.

31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je doprinos Općinskog suda u Visokom, čiji je zadatak bio da �djelotvorno kontrolira postupak� (vidi presudu Evropskog suda Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine), u konkretnom predmetu odlučujući za ukupnu du�inu konkretnog postupka, koji je bio od posebnog interesa za apelante, budući da se radilo o naknadi štete za oštećenu kuću u kojoj su apelanti �ivjeli, jer je ovaj sud propustio da to uradi u ovom predmetu. Ustavni sud naglašava da je stupanje na snagu novog Zakona o parničnom postupku, u trenutku dok je ovaj postupak trajao, kao i nepostupanje sudskih vještaka po nalozima suda, objektivno doprinijelo du�em trajanju predmetnog postupka. Međutim, ove činjenice, prema mišljenju Ustavnog suda, ne mogu opravdati ukupnu du�inu trajanja postupka u periodu od pet godina i sedam mjeseci, od čega četiri godine i šest mjeseci pred općinskim sudovima, i to dvije godine bez ikakve procesne aktivnosti, budući da je Općinski sud u Visokom imao na raspolaganju zakonske mogućnosti da postupak ubrza (promjena sudskih vještaka) koje taj sud nije koristio. Dakle, Ustavni sud smatra da je ovakvoj du�ini postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud u Visokom, te iako postoji i izvjestan doprinos apelanata, taj doprinos nije od bitnog značaja za du�inu trajanja postupka.

32. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući zaključak o slo�enosti predmeta, odnosno ukupnu du�inu postupka od pet godina i sedam mjeseci, kao i ponašanje apelanata i općinskih sudova, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snosi Općinski sud u Visokom. Zbog toga, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanata na �suđenje u razumnom roku� kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Kompenzacija


33. Apelanti su zatra�ili da im se naknadi šteta zbog nerazumne du�ine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

34. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine� broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti pribli�no po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom tu�be apelanata pred Općinskim sudom u Visokom trajao četiri godine i šest mjeseci, apelantima se određuje naknada u visini od po 600 KM. Ovaj iznos apelantima je du�na isplatiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona s obzirom na sjedište nadle�nog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

II. Ostali aspekti prava na pravično suđenje i pravo na imovinu


35. Apelanti, također, smatraju da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo, te tako povrijedili njihova prava na pravično suđenje i pravo na imovinu.

36. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle�an supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadle�nosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u �Slu�benom glasniku BiH� broj 58/05).

37. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da su nadle�ni sudovi u obrazlo�enju osporenih presuda dali jasne i precizne razloge o tome zašto je u konkretnom slučaju tu�beni zahtjev apelanata zastario. Ovakva obrazlo�enja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, već smatra da u potpunosti zadovoljavaju standarde prava na pravično suđenje. Osim toga, Ustavni sud smatra da su apelanti imali nesmetan pristup sudu na dvije sudske instance i da su u postupku pred sudovima aktivno učestvovali, predla�ući i iznoseći svoje dokaze i prijedloge. Ustavni sud smatra da apelanti u apelaciji ne navode nikakve proceduralne greške, već su nezadovoljni osporenim odlukama. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede u vezi sa ostalim aspektima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

III. Ostali navodi


38. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. S obzirom na to da se navodi o povredi ovog prava u suštini svode na navode o utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni materijalnog prava a u kontekstu elaboracije iz prethodnih tačaka, Ustavni sud smatra da su i navodi o povredi prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije neosnovani.

VIII. Zaključak


39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak o tu�benom zahtjevu usmjerenom na naknadu štete zbog oštećenja stambenog objekta trajao ukupno pet godina i sedam mjeseci od čega četiri godine i šest mjeseci pred Općinskim sudom u Visokom, kada je nadle�ni sud propustio da na odgovarajući način upravlja postupkom, te takvim postupanjem doprinio du�ini trajanja postupka.

40. Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada se apelanti pozivaju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, a sudovi su detaljno i jasno obrazlo�ili svoje zaključke, a Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazivalo na to da su relevantni zakonski propisi primijenjeni proizvoljno i na štetu apelanata. Također, Ustavni sud smatra da nema povrede prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kada apelanti u suštini ove navode ve�u za povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje i povredu prava na imovinu, a Ustavni sud je zaključio da u konkretnom postupku nije došlo do povrede ovih prava.

41. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!