Službeni glasnik BiH, broj 84/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 1751/07, rješavajući apelaciju
D. Ž. i Lj. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 15, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija
D. Ž. i Lj. T.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Mostaru broj 07 58 P 014251 02 P, postupku revizije dodjele građevinskog zemljišta koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 07 0 U 001642 08 i postupku pred Kantonalnim sudom u Mostaru naloženom Rješenjem Vrhovnog suda broj Už-42/05 od 19. februara 2009. godine.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak broj 07 58 P 014251 02 P u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak revizije dodjele građevinskog zemljišta broj 07 0 U 001642 08 i postupak naložen Rješenjem Vrhovnog suda broj Už-42/05 od 19. februara 2009. godine u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke
D. Ž. i Lj. T. isplati ukupan iznos od po 2.550,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Mostaru broj 07 58 P 014251 02 P i postupku po reviziji dodjele građevinskog zemljišta koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 07 0 U 001642 08.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru i Vladi Hercegovačko- neretvanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija
D. Ž. i Lj. T. podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku po zahtjevu za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom Višeg suda u Mostaru broj U-30/95 od 12. aprila 1996. godine, zbog toga što je
ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija
D. Ž. i Lj. T. podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku za izdavanje kopije plana s identifikacijom parcela i prijepisa posjedovnog lista i postupka za izvršenje odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica
, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
1. D. Ž. i Lj. T. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dušanka Šoljić-Ćorić, advokatica iz Mostara, podnijeli su 11. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 014251 02 P, postupku revizije dodjele građevinskog zemljišta koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 07 0 U 001642 08, postupku za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Višeg suda u Mostaru U-30/95 od 12. aprila 1996. godine, postupku za izdavanje kopije plana s identifikacijom parcela i prijepisa posjedovnog lista i postupku za izvršenje odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda, Općinskog suda i Grada Mostara zatraženo je 22. maja 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. juna 2008. godine. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovor na apelaciju 27. maja i 9. juna 2008. godine, a Grad Mostar 25. juna 2008. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 9. marta 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
A) Postupak pred Općinskim sudom broj 07 58 P 014251 02 P (stari broj P-296/01)
6. Apelanti su 27. marta 2001. godine podnijeli tužbu protiv "Zagrebačke banke BH" d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Biskupskog ordinarijata Mostar (u daljnjem tekstu: drugotuženi), Federacije BiH, Ministarstva odbrane, Komponenta HVO (u daljnjem tekstu: trećetuženi) i "Croatia-Hercegovina auto" Mostar (u daljnjem tekstu: četvrtotuženi). Apelanti su tražili da se utvrdi da nisu pravno valjane promjene u zk. ul. 15, 813, 1155, 4258 i 4283 k.o. Mostar učinjene u periodu od 6. aprila 1992. godine do 30. marta 2001. godine po kojima je brisana s pravom korištenja S. Ž. (umrla majka apelanata). Također su tražili promjenu zemljišnoknjižnih tijela u kojima su tuženi upisani kao titulari prava po rješenjima Općinskog vijeća Općine Mostar, te Općine Mostar-Jugozapad, te da se naloži brisanje svih promjena i uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude. Apelanti su zatražili privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja svih nekretnina tuženih u dijelu koji bi po uspostavi ranijeg stanja bili uknjiženi na apelante. Također su tražili zabilježbu spora u tim zk. ul., odnosno novonastalim parcelama.
7. Općinski sud je u predmetnom postupku zakazivao devet ročišta, i to 26. aprila, 22. maja, 13. juna, 27. juna, 12. septembra 2001. godine, 4. septembra 2002. godine, 17. marta, 14. maja i 3. septembra 2009. godine. Apelanti su prisustvovali svakom od zakazanih ročišta osim ročištu zakazanom za 26. april 2001. godine, kojem nisu pristupili iako su bili uredno obaviješteni.
8. Općinski sud je dopisom od 26. aprila 2007. godine pozvao apelante da urede tužbu u skladu s odredbama novog Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
9. Apelanti su dopisom od 20. juna 2007. godine urgirali na zakazivanju pripremnog ročišta.
10. Apelanti su 22. decembra 2008. godine uredili tužbu.
11. Pripremnom ročištu, zakazanom za 17. mart 2009. godine, pristupili su apelanti i svi tuženi. Rješenjem je konstatirano da su apelanti povukli prijedlog za izdavanje privremene mjere. Također je rješenjem konstatirano da se prima na znanje uređenje tužbe na način označavanja tuženih s obzirom na nastale statusne promjene. Primljeno je na znanje i uređenje tužbenog zahtjeva u podnesku od 22. decembra 2008. godine i označavanje vrijednosti spora na iznos od 4.000.000,00 KM. Punomoćnik apelanata je predložio da se pripremno ročište odgodi kako bi stranke pokušale mirno riješiti predmetni spor. Pripremno ročište je zakazano za 14. maj 2009. godine.
12. Ročištu zakazanom za 14. maj 2009. godine pristupili su punomoćnik apelanata i svi tuženi osim uredno pozvanog prvotuženog. Punomoćnik apelanata je predložio da se ročište održi u odsustvu uredno pozvanog prvotuženog, što je sud prihvatio. Sud je zakazao ročište za glavnu raspravu za 3. septembar 2009. godine uviđajem na licu mjesta, te odredio da će se nakon toga uz saglasnost parničnih stranaka odrediti nastavak glavne rasprave na kojoj će se raspravljati o prigovoru nenadležnosti suda, prigovoru nedostatka pravnog interesa, prigovoru nedostatka pasivne legitimacije, osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.
13. Ročištu za glavnu raspravu-uviđaju na licu mjesta zakazanom za 3. septembar 2009. godine pristupili su apelanti i svi tuženi. Punomoćnik apelanata je predložio da se prekine postupak s obzirom da Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo nije imala mogućnost vještačenja. Istakli su da je neizvjesno kada će se objaviti lista vještaka geodetske struke, te da se stoga nisu u mogućnosti izjasniti o osobi vještaka. Punomoćnici tuženih su izjavili da je tačno da još nije objavljena lista vještaka geodetske struke, a da su upoznati sa sadržajem dopisa Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo o nemogućnosti vještačenja u ovom sporu, te da su saglasni da se prekine predmetni postupak. Sud je donio rješenje kojim se određuje prekid predmetnog postupka. Određeno je da će se postupak nastaviti kada nadležno ministarstvo dostavi listu sudskih vještaka geodetske struke. Konstatirano je da su punomoćnici parničnih stranaka izjavili da ne traže da im se dostavi predmetno rješenje već samo kopija zapisnika, te da se odriču prava na žalbu. Stoga je sud utvrdio da je rješenje postalo pravosnažno danom donošenja.
B) Postupak revizije dodjele građevinskog zemljišta
14. Apelanti su 22. februara 2001. godine Općini Mostar-Jugozapad, Gradu Mostar, Gradskoj upravi Mostar, Federalnom ministarstvu prostornog uređenja Sarajevo podnijeli zahtjev za poništenje raspolaganja nekretninama, pobliže navedenim u zahtjevu i uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog i katastarskog stanja jer je navedenim raspolaganjem znatno umanjena vrijednost ostavinske mase u ostavinskom postupku iza njihove umrle majke.
15. S obzirom da prvostepeni upravni organ nije u zakonskom roku riješio navedeni zahtjev, apelanti su 12. juna 2001. godine podnijeli žalbu zbog "šutnje administracije".
16. Nakon donošenja Zakona o građevinskom zemljištu FBiH ("Službene novine FBiH" broj 25/03) apelanti su 23. oktobra 2003. godine Službi graditeljstva imovinsko-pravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša Gradske općine Mostar-Jugozapad, na osnovu člana 87. Zakona o građevinskom zemljištu FBiH, podnijeli zahtjev za reviziju upravnih postupaka dodjele gradskog građevinskog zemljišta, okončanog donošenjem pravosnažnog Rješenja Općinskog vijeća Općine Mostar broj 01-128/95 od 10. jula 1995. godine, postupka utvrđivanja trajnog prava korištenja građevinskog zemljišta okončanog donošenjem pravosnažnog Rješenja Općine Mostar-Jugozapad broj 01-196/98 od 9. aprila 1998. godine i postupka utvrđivanja trajnog prava korištenja građevinskog zemljišta okončanog pravosnažnim Rješenjem Općinskog vijeća Općine Mostar broj 01-316/94 od 10. oktobra 1994. godine, te poništenje raspolaganja nekretninama i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. U tom zahtjevu su naveli da, kako njihov zahtjev od 22. februara 2001. godine nije riješen, a u međuvremenu je stupio na snagu Zakon o građevinskom zemljištu, zahtijevaju da se po podnesenom zahtjevu provede postupak revizije u smislu člana 87. spomenutog zakona.
17. Apelanti su 30. jula 2004. godine protiv Grada Mostara podnijeli Kantonalnom sudu tužbu zbog šutnje administracije upravnih organa, a zbog nerješavanja njihovog zahtjeva za reviziju od 23. oktobra 2003. godine u smislu člana 87. Zakona o građevinskom zemljištu FBiH.
18. Rješenjem Kantonalnog suda U-325/04 od 2. decembra 2004. godine odbačena je tužba apelanata podnesena zbog šutnje administracije. U obrazloženju rješenja se navodi da apelanti nisu pružili dokaz da su se obraćali tuženom pismenim traženjem da u daljem roku od sedam dana donese rješenje u smislu člana 22. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima. Stoga je zaključeno da nisu ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje upravnog spora, te je sud tužbu odbacio kao preuranjenu.
19. Protiv rješenja Kantonalnog suda apelanti su podnijeli žalbu 24. decembra 2004. godine. Kantonalni sud je dostavio spis Vrhovnom sudu 31. januara 2005. godine. Vrhovni sud je Rješenjem Už-42/05 od 19. februara 2009. godine žalbu apelanata uvažio, ukinuo rješenje Kantonalnog suda i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno rješavanje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeni sud trebao, pošto uz tužbu nije priložen dokaz da su apelanti ponovili traženje-urgirali da prvostepeni upravni organ donese rješenje u daljnjem roku od sedam dana od dana ponovljenog traženja, pozvati apelante da, u skladu s članom 25. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, otklone navedeni nedostatak tužbe i dostave dokaz o ponovnom traženju (nadležnom prvostepenom organu) da se donese rješenje, pa nakon toga donijeti odluku o podnesenoj tužbi. Postupak pred Kantonalnim sudom po rješenju Vrhovnog suda nije okončan.
20. Apelanti su 31. januara 2005. godine podnijeli tužbu zbog "šutnje administracije" zbog nedonošenja rješenja po podnesenom zahtjevu za reviziju dodijeljenog građevinskog zemljišta od 23. oktobra 2003. godine.
21. Kantonalni sud je Presudom broj U-38/05 od 15. februara 2005. godine uvažio tužbu apelanata, te naložio Odjelu za finansije i nekretnine Grada Mostara da u roku od mjesec dana od dana prijema presude sačini nacrt rješenja po zahtjevu za reviziju dodijeljenog građevinskog zemljišta koju su podnijeli 23. oktobra 2003. godine, te da nacrt rješenja radi odlučivanja dostavi Gradskom vijeću Grada Mostara najkasnije u roku od pet dana prije održavanja prve sjednice Gradskog vijeća poslije izrade nacrta navedenog rješenja.
22. Rješenjem Grada Mostara, Gradskog vijeća broj 01-02-113/08 od 17. aprila 2008. godine, odbijen je zahtjev apelanata za poništenje raspolaganja nekretninama i uspostavi ranijeg zemljišnoknjižnog stanja utvrđenog pravosnažnim rješenjima u postupcima dodjele gradskog građevinskog zemljišta okončanog donošenjem pravosnažnog rješenja Općinskog vijeća Općine Mostar ur. broj 01-128/95 od 10. jula 1995. godine, kojim je iz posjeda korisnika preuzeto neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao k.č. 1289/1 (dio nove k.č. 1785/2 i k.č. 1785/4), upisano u zk. ul. broj 4283 k.o. Mostar, k.č. 1291/1 i k.č. 1293/1 (dio nove k.č. 1785/2 i k.č. 1785/4) upisano u zk. ul. broj 15 k.o. Mostar; postupka utvrđivanja trajnog prava korištenja građevinskog zemljišta okončanog donošenjem pravosnažnog rješenja Općine Mostar-Jugozapad broj 01-196/98 od 9. aprila 1998. godine kojim je utvrđen gubitak privremenog prava korištenja građevinskog zemljišta označenog kao 1289/6 (dio nove k.č. 1754) upisana u zk. ul. broj 4283 k.o. Mostar, k.č. 1291/2 (dio nove k.č. 1754) i k.č. 1292/2 (dio nove k.č. 1754) upisano u zk. ul. broj 9379 k.o. Mostar i postupka utvrđivanja trajnog prava korištenja građevinskog zemljišta okončanog donošenjem pravosnažnog Rješenja Općinskog vijeća Općine Mostar broj 01-316/94 od 10. oktobra 1994. godine kojim je iz posjeda korisnika preuzeto neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao k.č. 1289/1 (dio nove k.č. 1785/2 i k.č. 1785/4) upisano u zk. ul. broj 4283 k.o. Mostar, k.č. 1291/1 (dio nove k.č. 1785/2 i k.č. 1785/4) i k.č. 1293/1 (dio nove k.č. 1785/2 i k.č. 1785/4) obje upisane u zk. ul. broj 15 k.o. Mostar.
23. Protiv navedenog rješenja apelanti su podnijeli tužbu Kantonalnom sudu koji se vodi pod brojem 07 0 U 001642 08. Postupak po tužbi još nije okončan.
C) Postupak za ponavljanje upravnog spora okončanog Presudom U-30/95 od 12. aprila 1996. godine
24. Apelanti su 29. juna 2001. godine podnijeli tužbu za ponavljanje upravnog spora okončanog Presudom Višeg suda u Mostaru broj U-30/95 od 12. aprila 1996. godine kojom je odbačena tužba njihove umrle majke u odnosu na Rješenje broj 01-316/94 od 10. oktobra 1994. godine, kojim su preuzete iz posjeda dotadašnjih korisnika nekretnine pobliže označene u rješenju i u odnosu na Zaključak broj 01-32 od 13. marta 1995. godine, kojim je dozvoljena obnova postupka okončanog Rješenjem broj 01-316/94 od 10. oktobra 1994. godine. Navedenom presudom tužba apelanata je odbijena u odnosu na Rješenje broj 01-128/95 od 10. jula 1995. godine, kojim je ukinuto pravosnažno Rješenje Općinskog vijeća Općine Mostar broj 01-316/94 od 10. oktobra 1994. godine u dijelu pod tačkama I, III, IV, V i VI, dok je u ostalom dijelu ostalo na snazi.
25. Kantonalni sud je Rješenjem broj U-1528/01 od 4. decembra 2002. godine tužbu apelanata odbacio.
26. Protiv navedenog rješenja apelanti su 30. decembra 2002. godine podnijeli žalbu Vrhovnom sudu. Po navodima apelanata predmetni postupak nije okončan.
D) Postupak za izdavanje kopije plana s identifikacijom parcela i prijepisa posjedovnog lista i postupak za izvršenje odluke CRPC-a
27. Apelanti su 29. juna 2001. godine Odjelu katastra, Općina Jugozapad, podnijeli zahtjev da im se izda kopija plana s identifikacijom parcela, te prijepis posjedovnog lista u svrhu povrata identificiranog i označenog zemljišta. Zahtjev je ponovljen 18. maja 2007. godine. Po navodima apelanata zahtjev nije riješen.
28. Apelanti su 15. novembra 2002. godine podnijeli zahtjev za izvršenje Odluke CRPC-a broj 513-1536-3/1 od 9. juna 2002. godine, kojom je potvrđeno da je 1. aprila 1992. godine umrla majka apelanata bila vlasnica nekretnina označenih kao k.č. br. 1292/1 iz zk. ul. br. 15 k.o. Mostar-Mostar. Zahtjev je ponovljen 6. juna 2007. godine. Po navodima apelanata zahtjev nije riješen.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
29. Iz obimnih navoda apelacije proizlazi da se suština navoda apelanata tiče neokončanja u razumnom roku postupka po reviziji dodjele građevinskog zemljišta, zbog čega su apelanti u nekoliko navrata pokretali i upravne sporove zbog šutnje administracije. Apelanti navode da vode različite sudske i upravne postupke za poništenje svih raspolaganja i povrata u vlasništvo ili isplatu nadoknade za nezakonito oduzeto pravo korištenja bivših vlasnika nacionaliziranog zemljišta i zgrada. Ističu da ni u jednom postupku nemaju konačnu odluku. Prema tome, smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), čime se dalje krši njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti predlažu da Ustavni sud zbog nerješavanja pokrenutih postupaka u razumnom roku izrekne "simboličnu kaznu".
b) Odgovor na apelaciju
30. U svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je u odnosu na navode apelacije o dužini trajanja postupka po žalbi na Rješenje Kantonalnog suda broj U-325/04 od 2. decembra 2004. godine naveo da sud prioritetno rješava žalbe iz 2004. godine prema redoslijedu prispijeća, odnosno iz ranijih mjeseci. Istaknuto je da će žalba apelanata biti data u rad za mjesec juli 2008. godine.
31. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je Odluka tog suda broj 07 0-U-000054 od 20. februara 2008. godine donijeta uz pravilnu primjenu materijalnog prava bez povrede postupka, te da je za tu odluku sud dao svoje razloge. Istaknuto je da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
32. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je u pogledu navoda apelanata u odnosu na dužinu postupka u predmetu broj 07-58-P-014251/02 naveo da je u predmetnom postupku sud održao ročišta 26. aprila, 22. maja, 13. juna, 27. juna i 12. septembra 2001. godine da bi na ročištu od 4. septembra 2002. godine donio rješenje kojim je određeno izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, a radi identifikacije spornih parcela. Općinski sud je posebno napomenuo da su navedena ročišta odgođena zbog toga što je punomoćnik apelanata uz tužbu bio dužan prezentirati sve dokaze na kojima temelji tužbu kako bi tuženici mogli dati detaljan odgovor na tužbu i zbog toga što je od zemljišnoknjižnog ureda bilo potrebno pribaviti kompletnu dokumentaciju vezanu za utužene zemljišnoknjižne uloške radi utvrđenja nastalih promjena. Navedeno je da se u predmetnom slučaju nije moglo zakazati pripremno ročište jer tužba nije uređena tako da su pravilno označeni tuženici od 1. do 4. Sud je također istakao da je u toku trajanja predmetnog postupka došlo i do organizacijskih promjena samog suda, kao i mijenjanja sudija zaduženih s navedenim predmetom.
33. U svom odgovoru na apelaciju Grad Mostar, Odjel za finansije i nekretnine, Služba za nekretnine, je naveo da su apelanti pokrenuli cijeli niz kako sudskih tako i upravnih postupaka s ciljem poništenja raspolaganja na nekretninama i uspostavi ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Istaknuto je da je Gradsko vijeće Grada Mostara donijelo Rješenje broj 01-02-113/08 od 17. aprila 2008. godine kojim je odlučeno po zahtjevu apelanata za reviziju, te je ono dostavljeno apelantima radi daljnjeg postupanja.
V. Relevantni propisi
34. U
Zakonu o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica ("Službene novine FBiH" br. 43/99, 51/00, 56/01, 27/02 i 24/03) relevantna odredba glasi:
Član 14.
U postupku izvršenja odluka Komisije primjenjivat će se odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 2/98) osim ukoliko nije drugačije predviđeno ovim zakonom.
U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana; poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 216. st. 1, 2. i 3.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
U Zakonu o upravnom sporu ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 8/00) relevantna odredba glasi:
Član 22.
Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.
Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio nikakvo rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.
Član 55.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 16/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
35. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na nerazumnu dužinu trajanja postupka za ponavljanje upravnog spora okončanog Presudom Višeg suda u Mostaru U-30/95 od 12. aprila 1996. godine, postupka
za izdavanje kopije plana s identifikacijom parcela i prijepisa posjedovnog lista i postupka za izvršenje CRPC odluke, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
36. U odnosu na navode apelanata o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku u postupku za ponavljanje postupka okončanog Presudom Višeg suda u Mostaru broj U-30/95 od 12. aprila 1996. godine Ustavni sud smatra da je prvo potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14, strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje "osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanata. U ovom postupku se samo odlučuje o postojanju zakonskih osnova za ponavljanje postupka koji je pravosnažno okončan Presudom Višeg suda u Mostaru broj U-30/95 od 12. aprila 1996. godine. Iz navedenog proizlazi da se u tom postupku ne odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se prema tome apelanti ne mogu pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
37. U odnosu na navode apelacije o nerazumnoj dužini trajanja postupka za izdavanje kopije plana s identifikacijom parcela i prijepisa posjedovnog lista i postupka za izvršenje CRPC odluke, Ustavni sud podsjeća da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
38. Ustavni sud nalazi da je članom 14. Zakona o izvršenju odluka CRPC-a propisano da će se u postupku izvršenja odluka CRPC-a primjenjivati odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Službene novine FBiH" broj 2/98), osim ukoliko nije drugačije predviđeno ovim zakonom. Na osnovu navedenog Ustavni sud smatra da su apelanti zbog nepostupanja prvostepenog organa uprave po njihovim zahtjevima mogli, u smislu člana 216. st. 2. i 3. Zakona o upravnom postupku, podnijeti žalbu kao da je njihov zahtjev odbijen, te eventualno pokrenuti upravni spor u smislu člana 22. Zakona o upravnom sporu. Prema tome, imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnom sporu, Ustavni sud smatra da apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nisu ni došli do konačnih odluka koje bi mogle biti predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
39. Stoga, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. U odnosu na ostale navode apelanata o nerazumnoj dužini postupka pred Općinskim sudom broj 07 58 P 014251 02 P i postupka za reviziju dodjele građevinskog zemljišta koji je u toku pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
41. Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog dužine trajanja upravnog i sudskog postupka (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Tome Mata protiv Portugala, aplikacija broj 32082/98, ECHR 1999-IX).
42. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) i člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
43. Apelanti se žale na to da im je zbog nerazumno dugog trajanja postupka pred Općinskim sudom broj 07 58 P 014251 02 P (stari broj P-296/01) i postupka za reviziju dodjele građevinskog zemljišta koji je u toku pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
44. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
45. Kako bi odgovorio na pitanje da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije Ustavni sud mora utvrditi da li su ishodi ovih postupaka bili odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanata. U tom pogledu Ustavni sud nalazi da se suština tužbe i revizije apelanata odnosila na poništenje raspolaganja na nekretninama na kojima je pravo korištenja imala njihova umrla majka. Po navodima apelanata promjene u zk. ulošcima na navedenim nekretninama su učinjene u periodu od 6. aprila 1992. godine do 30. marta 2001. godine, bez znanja njihove majke, koja je umrla 13. aprila 1997. godine, zbog čega navedene nekretnine nisu mogle biti predmetom ostavinskog postupka koji je vođen iza smrti njihove majke. Ostavinski postupak iza njihove umrle majke okončan je 11. aprila 2001. godine pred Općinskim sudom. Na osnovu navedenog proizlazi da su ishodi ovih postupaka odlučujući za ostvarivanje građanskih prava i obaveza apelanata, te da je u predmetnim postupcima primjenjiv član 6. Evropske konvencije.
46. Kako se navodi apelanata odnose na nerazumno dugo trajanja ovih postupaka Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnim postupcima došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
47. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Analiza razumnosti trajanja postupka pred Općinskim sudom broj 07 58 P 014251 02 P (stari broj P-296/01)
48. Ustavni sud zapaža da je postupak po tužbi apelanata započeo 27. marta 2001. godine, kada su apelanti podnijeli tužbu, te da je rješenjem Općinskog suda od 3. septembra 2009. godine postupak prekinut. Prema tome, period u kojem je pokrenut navedeni postupak spada u nadležnost Ustavnog suda, s obzirom da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Ustavni sud nalazi da je predmetni postupak do donošenja rješenja o prekidu trajao ukupno osam godina i pet mjeseci.
49. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, ispitati da li je u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
50. Ustavni sud smatra da je predmetni postupak relativno složene prirode, kako u pogledu činjeničnog stanja tako i u pogledu pravnih pitanja.
51. U pogledu doprinosa apelanata dužini predmetnog postupka Ustavni sud nalazi da apelanti nisu pristupili ročištu zakazanom za 26. april 2001. godine iako su bili uredno pozvani. Apelanti su u postupku predlagali izvođenje dokaza, uređivali tužbu, te su na ročištu zakazanom za 3. septembar 2009. godine predložili prekid predmetnog postupka zbog nemogućnosti Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo da vještači. Ustavni sud smatra da su apelanti navedenim radnjama u određenoj mjeri uticali na dužinu postupka, ali da njihov uticaj nije bio odlučujući za ukupnu dužinu predmetnog postupka do donošenja rješenja o prekidu postupka.
52. U pogledu doprinosa Općinskog suda Ustavni sud nalazi da je, nakon što su apelanti podnijeli tužbu, sud zakazivao ročišta u relativno kratkom vremenskom periodu sve do ročišta zakazanog za 12. septembar 2001. godine. Nakon navedenog ročišta naredno ročište sud je održao 4. septembra 2002. godine, dakle nakon godinu dana. Nakon toga sud je od apelanata zatražio da urede tužbu 26. aprila 2007. godine u smislu odredbi novog ZPP-a. S tim u vezi Ustavni sud konstatuje da je novi ZPP stupio na snagu 5. novembra 2003. godine. Stoga proizlazi da je sud nakon tri godine i pet mjeseci od donošenja novog ZPP-a od apelanata zatražio uređenje tužbe. Nakon što su apelanti uredili tužbu, sud je zakazivao ročišta u relativno kratkom vremenskom roku. Ustavni sud nalazi da su navedeni propusti Općinskog suda značajno doprinijeli da predmetni postupak traje preko osam godina. Također, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud nakon perioda od osam godina predmetni postupak na prijedlog apelanata prekinuo zbog nemogućnosti Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo da vještači. Navedeni prekid postupka Ustavni sud ne može smatrati razumnim i objektivnim s obzirom da su države ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavaju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Dakle, iz navedenog proizlazi da su i Općinski sud kao i organi javne vlasti dužni organizirati pravni sistem da funkcionira na način koji neće ići na štetu apelanata. Po mišljenju Ustavnog suda neizvjesnost u pogledu imenovanja vještaka ne može zadovoljiti kriterije iz člana 6. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud ne može prihvatiti kao razumno i objektivno opravdanje za dužinu predmetnog postupka, koje je Općinski sud ponudio u svom odgovoru u pogledu reorganizacije suda. Preopterećenost sudstva se, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje jer su države ugovornice Evropske konvencije, kako je već navedeno, dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije.
53. Dalje, Ustavni sud napominje da je odredbom člana 10. ZPP-a izričito propisano da je sud dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
54. S obzirom na sve navedene okolnosti, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju zbog nedonošenja odluke o tužbi apelanata u razumnom roku pred Općinskim sudom došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Analiza razumnosti trajanja postupka za reviziju dodjele građevinskog zemljišta
55. Ustavni sud zapaža da je postupak po zahtjevu apelanata započeo 22. februara 2001. godine kada su apelanti podnijeli prvobitni zahtjev za poništenje raspolaganja nekretninama, te da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom. Prema tome, period u kojem je pokrenut navedeni postupak spada u nadležnost Ustavnog suda, s obzirom da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Ustavni sud nalazi da predmetni postupak traje devet godina, te da još uvijek nije okončan.
56. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, ispitati da li je u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
57. Ustavni sud smatra da je predmetni postupak relativno složene prirode, kako u pogledu činjeničnog stanja tako i u pogledu pravnih pitanja.
58. U pogledu doprinosa apelanata dužini predmetnog postupka, Ustavni sud nalazi da su apelanti koristili sva raspoloživa pravna sredstva kako bi ubrzali rješavanje njihovog zahtjeva. Stoga, po mišljenju Ustavnog suda, apelanti nisu doprinijeli dužini predmetnog postupka.
59. U pogledu doprinosa organa uprave Ustavni sud nalazi da, i pored toga što je predmet relativno složene prirode, organi uprave ga nisu rješavali u zakonom propisanim rokovima zbog čega su apelanti u više navrata podnosili žalbe zbog šutnje administracije, te da su pokretali upravne sporove pred redovnim sudovima. Za ovakvo dugo trajanje postupka upravni organi nisu dostavili razumno i objektivno opravdanje.
60. U pogledu ponašanja redovnih sudova u postupku po tužbi apelanata zbog šutnje administracije Ustavni sud nalazi da su sudovi donosili odluke u relativno kratkom roku, osim Vrhovnog suda koji je žalbu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj U-325/04 od 2. decembra 2004. godine rješavao preko četiri godine, a za takvo nepostupanje Ustavnom sudu nije ponudio razumno i objektivno opravdanje. Stoga Ustavni sud smatra da je period od četiri godine u kojem je rješavao Vrhovni sud nije razumno vrijeme u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dalje, Ustavni sud nalazi da je Vrhovni sud Rješenjem broj Už-42/05 od 19. februara 2009. godine žalbu apelanata uvažio, ukinuo rješenje Kantonalnog suda i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno rješavanje. Postupak pred Kantonalnim sudom nije okončan.
61. Prema tome Ustavni sud smatra da su za nerješavanje u razumnom roku predmetnog postupka odgovorni upravni organi kao i Vrhovni sud.
62. S obzirom na navedeno, a uzevši u obzir sve okolnosti, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju zbog nedonošenja odluke po zahtjevu apelanata u razumnom roku pred organom uprave i Vrhovnim sudom došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
63. Apelanti postavljaju zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).
64. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da bi apelantima za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka pred Općinskim sudom broj 07 58 P 014251 02 P (stari broj P-296/01) trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.200,00 KM.
65. Dalje, Ustavni sud smatra da bi apelantima za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka revizije dodjele građevinskog zemljišta trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.350,00 KM.
66. Navedene iznose apelantima je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Zabrana diskriminacije u vezi s pravom na pravično suđenje
67. Apelanti se također žale da su u predmetnom postupku diskriminirani. Proizlazi da se navodi o diskriminaciji odnose na pravo na suđenje u razumnom roku.
68. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
69. Član 14. Evropske konvencije glasi:
Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
70. Prema pravnoj praksi Evropskog suda, pravo iz člana 14. Evropske konvencije je akcesorno pravo. To znači da ovaj član ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na diskriminaciju po ovom članu može pozvati samo u vezi s "uživanjem prava i sloboda garantiranih Evropskom konvencijom".
71. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda, prema kojoj diskriminacija postoji samo ako se osoba ili grupa osoba u istoj situaciji različito tretiraju, a ne postoji neko objektivno i razumno opravdanje za različit tretman (vidi Evropski sud, Belgijski predmet o jezicima, presuda od 23. jula 1968, serija A, broj 6).
72. Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi je li se prema apelantima postupalo drugačije nego prema drugima u istoj ili sličnoj situaciji. Svako različito postupanje se smatra diskriminacijskim ukoliko nema razumno i objektivno opravdanje, odnosno ukoliko ne slijedi zakoniti cilj ili ako nema razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići.
73. Ustavni sud zapaža da, osim što su naveli da su diskriminirani, nisu pružili bilo kakve argumente kojima bi potkrijepili svoje tvrdnje da su različito tretirani u odnosu na druga lica ili grupe lica u istoj ili sličnoj situaciji, pa su ovi navodi apelanata neosnovani.
74. Stoga Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije prekršeno pravo apelanata na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku.
Ostali navodi
75. Imajući u vidu utvrđenu povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati navodne povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na djelotvorni pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s kršenjem prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
76. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku pred Općinskim sudom broj 07 58 P 014251 02 P i postupku revizije dodjele građevinskog zemljišta. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što je postupak pred Općinskim sudom broj 07 58 P 014251 02 P do donošenja rješenja o prekidu postupka trajao osam godina i pet mjeseci, a takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka se može, u cijelosti, pripisati ponašanju suda. Dalje Ustavni sud povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku postupka za reviziju dodjele građevinskog zemljišta vidi u tome što predmetni postupak nije završen ni nakon devet godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka se može, u cijelosti, pripisati ponašanju nadležnih upravnih organa i Vrhovnog suda.
77. Na osnovu člana 16. stav 4. tač. 9. i 15, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
78. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.