Službeni glasnik BiH, broj 43/20

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 222/20, rješavajući apelaciju Milana Blagojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milana Blagojevića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 04-07-6-315-94/2019 od 28. novembra 2019. godine.

Predmet se vraća Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, koje je dužno da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Milan Blagojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 16. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 04-07-6-315-94/2019 od 28. novembra 2019. godine i broj 04-07-6-315-70/2019 od 15. maja 2019. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od VSTV-a i Ureda disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured disciplinskog tužioca) zatraženo je 20. maja 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Ured disciplinskog tužioca je odgovor na apelaciju dostavio 28. maja 2020. godine, a VSTV 4. juna 2020. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Ured disciplinskog tužioca je 20. juna 2018. godine pred Prvostepenom disciplinskom komisijom VSTV-a (u daljnjem tekstu: Prvostepena disciplinska komisija) podnio disciplinsku tužbu broj UDT-322/18, dopunjenu 8. oktobra 2018. godine, dopunjenu i izmijenjenu 12. novembra 2018. godine i dopunjenu i izmijenjenu 21. januara 2019. godine, protiv apelanta, sudije Okružnog suda u Banjaluci, zbog disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 4. Zakona o VSTV-u "odavanje povjerljivih informacija koje proizilaze iz vršenja dužnosti sudije", člana 56. tačka 9. Zakona o VSTV-u "donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka", člana 56. tačka 16. Zakona o VSTV-u "upuštanje u aktivnosti koje su nespojive sa dužnostima sudije" i člana 56. tačka 22. Zakona o VSTV-u "ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske dužnosti", te povrede odredbi Kodeksa sudijske etike, konkretno članova 1.2, 4.2. i 4.3. Kodeksa sudijske etike, kojima je propisano: "Sudija ne smije imati neprikladnih veza sa zakonodavnom i izvršnom vlasti, tako da javnost mora imati predodžbu o nepostojanju takvih veza ili uticaja", "Sudija se ponaša na način da afirmiše povjerenje javnosti u integritet pravosuđa" i "Sudija, kao i svaki drugi građanin, ima pravo na slobodu izražavanja, misli, savjesti, vjeroispovijesti, udruživanja i okupljanja, ali da se u ostvarivanju tih prava, uvijek ponaša na takav način da očuva dignitet sudijskog položaja, nepristrasnost i nezavisnost pravosuđa".

6. VSTV je Odlukom broj 04-07-6-315-70/2019 od 15. maja 2019. godine usvojio prijedlog Prvostepene disciplinske komisije za produženje roka za okončanje disciplinskog postupka broj UDT-322/18 od 20. juna 2018. godine i utvrdio opravdanim produženje roka za okončanje disciplinskog postupka protiv apelanta, tako da se disciplinski postupak u ovom predmetu morao okončati najkasnije u roku šest mjeseci, počev od 20. juna 2019. godine. Iz obrazloženja odluke proizlazi da su ročišta za glavnu raspravu pet puta odgađana, i to četiri puta zbog zahtjeva za izuzeće koje je podnio apelant, te jedanput na zahtjev Ureda disciplinskog tužioca. Također, Ured disciplinskog tužioca je tri puta izmijenio i dopunio disciplinsku tužbu, za što je bilo potrebno uzeti u obzir vrijeme neophodno da se apelant upozna s navodima izmijenjene i dopunjene tužbe i eventualno dostavi odgovor na izmjenu i dopunu tužbe. Uzimajući u obzir navedene okolnosti zbog kojih se predmetni disciplinski postupak objektivno nije mogao okončati u predviđenom roku, zaključeno je da su razlozi za produženje roka za nastupanje zastarjelosti opravdani i u skladu sa članom 73. Zakona o VSTV-u.

7. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP 2388/19 od 25. juna 2019. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelantovu apelaciju podnesenu protiv Odluke VSTV-a broj 04-07-6-315-70/2019 od 15. maja 2019. godine (osporene ovom apelacijom) zbog toga što je u vrijeme odlučivanja o toj apelaciji predmetni disciplinski postupak protiv apelanta još bio u toku.

8. Odlukom Prvostepene disciplinske komisije broj 04-07-6-315-78/2019 od 11. jula 2019. godine apelant je proglašen odgovornim za disciplinske prekršaje iz člana 56. tačka 4. Zakona o VSTV-u "odavanje povjerljivih informacija koje proizilaze iz vršenja dužnosti sudije", člana 56. tačka 9. Zakona o VSTV-u "donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka" i člana 56. tačka 22. Zakona o VSTV-u "ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske dužnosti", pa mu je primjenom odredbi člana 58. stav 1. tačka (c) i člana 59. Zakona o VSTVBiH izrečena disciplinska mjera smanjenja plaće za iznos od 15% na period od šest mjeseci. Ured disciplinskog tužioca je povukao dio disciplinske tužbe, dok je u preostalom dijelu disciplinska tužba odbijena.

9. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je u pogledu tačke a) disciplinske tužbe ("odavanje povjerljivih informacija koje proizilaze iz vršenja dužnosti sudije") utvrđeno da je apelant, nakon vijećanja i glasanja u predmetu Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 019131 16 K, obavljenog 8. juna 2017. godine, zatražio od predsjednika sudskog vijeća da prilikom javnog objavljivanja presude obavijesti prisutne da on, kao član vijeća, ima izdvojeno neslažuće mišljenje. Nakon što je predsjednik vijeća to odbio upozorivši ga da bi javnim saopćavanjem izdvojenog mišljenja bila povrijeđena tajnost vijećanja i glasanja i nakon što je javno objavljena presuda i predsjednik vijeća i drugi član vijeća napustili sudnicu, tuženi se obratio prisutnim riječima: "Imam potrebu da kažem zbog javnosti i prisutnih medija, a to se odnosi na slučaj koji je vjerovatno prvi u sudskoj praksi ovdašnjoj, a to je samo trenutak da ja imam izdvojeno suprotno neslažuće mišljenje u pogledu djela iz tačke jedan optužnice – teško ubistvo u pokušaju. Ja smatram da je i za to djelo optuženi trebao biti oslobođen i zbog prisutnih medija i javnosti, dakle, obavještavam da ću svoje izdvojeno napisano mišljenje sa potpunim obrazloženjem dostaviti u spis i ovu priliku koristim da kažem da molim i zahtijevam da se moje izdvojeno mišljenje ne zatvara ni u kakav poseban omot jer se prema Zakonu o krivičnom postupku u poseban omot samo zatvara zapisnik o vijećanju i glasanju. Pored toga, molim i tražim da se moje izdvojeno neslažuće mišljenje dostavi strankama u postupku i oštećenom. Toliko, hvala", nakon čega je u članku "Vučkoviću 11 godina zatvora za pokušaj ubistva bivše djevojke", objavljenog na internetskoj stranici "Nezavisnih novina" istog dana, preneseno: "Zanimljivo da je Milan Blagojević, jedan od članova tročlanog sudskog vijeća, rekao da ima izdvojeno mišljenje te da smatra da je optuženi trebao biti oslobođen." Na taj način apelant je postupio suprotno odredbama čl. 68. i 77. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS).

10. Prvostepena disciplinska komisija je ukazala da je odredbom člana 68. stav 1. ZKPRS propisano da se o vijećanju i glasanju sastavlja poseban zapisnik, dok je stavom 2. istog člana navedeno da zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena. Stav 3. istog člana propisuje da zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar, a da će se odvojena mišljenja priključiti zapisniku o vijećanju i glasanju ako nisu unesena u zapisnik, dok je stavom 4. određeno da će se zapisnik o vijećanju i glasanju zatvoriti u poseban omot i da taj zapisnik može razgledati samo vijeće višeg suda kada rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da zapisnik ponovo zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik. Odredbom člana 77. stav 1. istog zakona propisano je da se vijećanje i glasanje vrši u tajnom zasjedanju, dok je stavom 2. istog zakonskog člana propisano da u prostoriji u kojoj se vrši vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar.

11. Razmatranjem navedenih zakonskih odredbi Prvostepena disciplinska komisija je smatrala da je apelant svojim javnim objavljivanjem neslažućeg izdvojenog mišljenja povrijedio spomenute odredbe ZKPRS, te samim tim i počinio disciplinske prekršaje iz člana 56. tačka 4. Zakona o VSTV-u "odavanje povjerljivih informacija koje proizilaze iz vršenja dužnosti sudije" i člana 56. tačka 9. Zakona o VSTV-u "donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka". Naime, kako je dalje navedeno u obrazloženju odluke, iz navedenih odredbi nesumnjivo proizlazi tajnost vijećanja i glasanja u krivičnim vijećima. Javnim objavljivanjem svog izdvojenog, neslažućeg mišljenja apelant je jasno pokazao svoju volju u pogledu glasanja u konkretnom krivičnom postupku, a sasvim razumljivo i način glasanja ostalih članova krivičnog vijeća. Na ovaj način apelant je javno obznanio povjerljivu informaciju koja proizlazi iz dužnosti sudije i izvršio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 4. Zakona o VSTV-u "odavanje povjerljivih informacija koje proizilaze iz vršenja dužnosti sudije".

12. U pogledu navoda o disciplinskom prekršaju iz člana 56. tačka 9. Zakona o VSTV-u ("donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka") istaknuto je da iz odredbi člana 68. ZKPRS jasno proizlazi mogućnost člana krivičnog vijeća da izdvoji svoje mišljenje. Dakle, apelantovo pravo na izdvojeno – neslažuće mišljenje uopće nije predmet ovog postupka. Međutim, kako je dalje navedeno, postavlja se pitanje da li apelant može takvo mišljenje javno obznaniti i dostaviti ga strankama u postupku u pisanoj formi, a Prvostepena disciplinska komisija je smatrala da je takvo apelantovo postupanje suprotno spomenutim zakonskim odredbama. Naime, član 68. stav 3. jasno propisuje da će se odvojena mišljenja priključiti zapisniku o vijećanju i glasanju ako nisu unesena u zapisnik. Dakle, prema navedenoj odredbi izdvojena ili odvojena mišljenja mogu se unijeti u sam zapisnik ili, ukoliko nisu unesena u zapisnik o vijećanju i glasanju, priključit će mu se. Dalje je navedeno da, ukoliko bi se prihvatilo apelantovo mišljenje da izdvojena mišljenja ne predstavljaju dio zapisnika, postavlja se pitanje na koji bi se način izdvojeno mišljenje koje je uneseno na zapisnik izdvojilo iz samog zapisnika o vijećanju i glasanju i da li bi javno objavljivanje i takvog mišljenja predstavljalo povredu tajnosti vijećanja i glasanja. Sam etimološki pojam riječi priključiti podrazumijeva spojiti, združiti s kim ili čim, pripojiti, dodati kome ili čemu. Dakle, prema mišljenju Prvostepene disciplinske komisije, izdvojena ili odvojena mišljenja predstavljaju dio zapisnika o vijećanju i glasanju i kao takva ne mogu biti javno objavljena. U prilog tome govori i odredba člana 68. stav 4. ZKPRS koja propisuje: "Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Ovaj zapisnik može razgledati samo vijeće višeg suda kada rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da zapisnik ponovo zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik."

13. Prvostepena disciplinska komisija je dalje istakla da je također nesporno da članovi krivičnog vijeća tokom vijećanja i glasanja mogu iznijeti svoja zapažanja u pogledu provedenog krivičnog postupka, proceduralnih nedostataka i činjeničnog opisa djela i eventualno izdvojiti svoje mišljenje u odnosu na odluku vijeća. Međutim, takva zapažanja člana vijeća u vezi s primjenom zakona o krivičnom postupku i krivičnog zakona na konkretan slučaj, koja mogu biti suprotna u odnosu na zapažanja ostalih članova krivičnog vijeća, ne opravdavaju javno objavljivanje izdvojenog mišljenja i ne mogu biti relevantna u postupku utvrđivanja disciplinske odgovornosti tuženog za konkretan disciplinski prekršaj.

14. Također je istaknuto da Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u članu 10. stav 2. navodi da se korištenje sloboda može podvrgnuti formalnostima, uvjetima i ograničenjima propisanim zakonom, što je upravo u konkretnom slučaju i propisano odredbama ZKP-a da je zapisnik o vijećanju i glasanju tajan i član sudskog vijeća ga ne može javno objaviti, niti na taj način dovesti u neugodan i kompromitirajući položaj preostale članove vijeća.

15. U pogledu prakse Ustavnog suda, na koju se apelant također pozivao, istaknuto je da Ustavni sud postupa u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i svojim Pravilima gdje je jasno propisano da se izdvojeno mišljenje sudije javno objavljuje.

16. Konačno, istaknuto je da je tačan apelantov navod da je Konsultativno vijeće evropskih sudija donijelo Mišljenje broj 11 od 18. decembra 2008. godine u kojem se u tač. 51. i 52. navodi da izdvojeno mišljenje treba da bude objavljeno zajedno s većinskim mišljenjem, te da sudije na taj način izražavaju potpuno ili djelimično neslaganje s odlukom koju je donijela većina sudija i navode razloge za svoje neslaganje, međutim navedeno mišljenje Konsultativnog vijeća evropskih sudija nije pravno obavezujuće za Prvostepenu disciplinsku komisiju u konkretnom slučaju u odnosu na primjenu ZKP-a.

17. U pogledu tačke c) disciplinske tužbe, na osnovu iskaza većeg broja svjedoka utvrđeno je da je apelant, prisustvujući seminaru "Primjena Zakona o zaštiti tajnih podataka", održanom 17. marta 2017. godine u prostorijama Centra za edukaciju sudija i tužilaca Republike Srpske (u daljnjem tekstu: CESTRS) u Banjaluci, upadicama i komentarima ometao rad edukatora i onemogućavao redovno odvijanje seminara, omalovažavajući jednog od edukatora i njegov fizički izgled, tvrdeći da ne liči na pravnika, a drugom edukatoru rekao da "nema pojma", nakon čega je, po završetku seminara, upozorio načelnicu Sektora za početnu obuku u CESTRS V. P. da mu se ubuduće sklanja s puta, da ne želi da je vidi i da joj je bolje da se ne pojavljuje na seminaru na kojem je on učesnik. Dakle, na navedeni način prekršio je svoju etičku obavezu da se uvijek ponaša na takav način da očuva dignitet sudijskog položaja, što predstavlja kršenje etičkog kodeksa i prekršaj iz člana 56. tačka 22. Zakona o VSTV-u "ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske dužnosti".

18. U tačkama d), e), f), g) i h) dopuna i izmjena disciplinske tužbe navodi se da je apelant, postupajući u pet žalbenih parničnih predmeta, navedenih u ovim tačkama tužbe, suprotno članu 377. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZPPRS), kojim i nije predviđena mogućnost da članovi sudskog vijeća višeg suda izrađuju ili dostavljaju strankama "izdvojeno neslažuće mišljenje" i kojim je propisano da zapisnik o vijećanju i glasanju može razgledati samo viši sud kada rješava o pravnom lijeku, pismeno izradio i uputio strankama uz presudu i svoja izdvojena neslažuća mišljenja sa sjednice vijeća, u kojim je strankama u postupku izložio detalje vijećanja i glasanja o odluci, odnosno uporno i neopravdano prekršio pravila postupka i izvršio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 9. Zakona o VSTV-u "donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka".

19. Razmatrajući odredbe člana 377. ZPPRS Prvostepena disciplinska komisija je ukazala da je jasno da ZPPRS, za razliku od ZKPRS, ne predviđa mogućnost da članovi vijeća višeg suda izrađuju ili dostavljaju strankama "izdvojeno neslažuće mišljenje", a samim tim ni odredbu da se izdvojeno neslažuće mišljenje priključuje zapisniku o vijećanju i glasanju. Ukoliko bi ZPPRS sadržavao navedenu odredbu, izdvojeno neslažuće mišljenje priključilo bi se zapisniku o vijećanju i glasanju na koji se primjenjuju spomenute odredbe o tajnosti navedenog dokumenta, te da njega može razgledati samo viši sud kada rješava o pravnom lijeku. Imajući u vidu navedeno, Prvostepena disciplinska komisija je zaključila da nije bilo uvjeta za utvrđivanje disciplinske odgovornosti tuženog apelanta u vezi s tačkama d), e), f), g) i h) dopuna i izmjena disciplinske tužbe s obzirom na odsustvo zakonske zabrane sačinjavanja izdvojenog neslažućeg mišljenja i njegovog dostavljanja strankama u postupku.

20. U pogledu apelantovog prigovora da mu je nezakonito onemogućeno da dobije prepis tonskog zapisnika sa svih ročišta održanih u ovom predmetu, u smislu člana 355. ZPPRS, istaknuto je da je apelant u toku postupka, dopisom od 29. oktobra 2018. godine, obaviješten da je ovo pitanje jasno definirano odredbama Poslovnika VSTV-a kojim je propisano da se rasprave pred komisijama snimaju uređajima za zvučno snimanje, te da svaka stranka može zahtijevati audiosnimak glavne rasprave, koji se dostavlja svim strankama u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva. U pogledu dostavljanja tonskog zapisa održanih ročišta, apelantu je na njegov zahtjev dostavljen tonski zapis održanog pripremnog ročišta, a što je potvrdio i apelant u svom dopisu od 26. septembra 2018. godine. S obzirom na navedeno, Prvostepena disciplinska komisija je zaključila da je u potpunosti postupila prema odredbama člana 92. stav 12. Poslovnika VSTV-a koji propisuje: "Svaka stranka može zahtijevati audiosnimak glavne rasprave. Audiosnimak se dostavlja svim strankama u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva." Kako apelant nije zahtijevao dostavljanje audiosnimaka glavne rasprave, u smislu citirane odredbe Poslovnika VSTV-a, oni mu nisu ni dostavljeni.

21. Konačno, istaknuto je da je tokom postupka apelant u više navrata podnio zahtjev za izuzeće pojedinih članova Prvostepene disciplinske komisije i predsjednika VSTVBiH Milana Tegeltije koji je zadužen za odlučivanje o zahtjevima za izuzeće članova disciplinske komisije i članova Vijeća, te da su svi ovi zahtjevi odbijeni ili odbačeni.

22. U pogledu apelantovih navoda iznesenih u završnoj riječi u kojoj apelant iznosi svoja zapažanja o nezakonitom postupanju Prvostepene disciplinske komisije na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. aprila 2019. godine, koja je onemogućila apelanta da izvede dokaz (Power Point prezentacija s relevantnim zakonskim odredbama Zakona o zaštiti tajnih podataka), Prvostepena disciplinska komisija je istakla da predmet tačke c) disciplinske tužbe nije pitanje tumačenja i primjene pojedinih odredbi Zakona o zaštiti tajnih podataka, već pitanje apelantovog ponašanja na predmetnom seminaru, te je iz tog razloga i odbijeno prezentiranje pojedinih odredbi navedenog zakona na glavnoj raspravi. U preostalom dijelu, Prvostepena disciplinska komisija je smatrala da su apelantovi prigovori neosnovani, odnosno da nisu takvog karaktera da bi utjecali na odluku Komisije u pogledu apelantove odgovornosti i izrečene disciplinske mjere.

23. Nakon što je utvrdila da je apelant počinio navedene disciplinske prekršaje, Prvostepena disciplinska komisija se opredijelila za izricanje disciplinske mjere smanjenja plaće za iznos od 15% na period do šest mjeseci iz člana 58. stav 1. tačka (c) Zakona o VSTV-u, prethodno cijeneći sva načela i pravila iz člana 59. Zakona o VSTV-u, a u vezi s kriterijima koji su utvrđeni Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima (usvojene na sjednici Vijeća 8. jula 2016. godine – u daljnjem tekstu: Smjernice). Prvostepena disciplinska komisija je od otežavajućih okolnosti imala u vidu činjenice da je apelant počinio tri disciplinska prekršaja, da je počinjenje prekršaja iz tačke 1.1. izreke odluke za posljedicu imalo ugrožavanja integriteta odluka krivičnog vijeća i tajnosti vijećanja i glasanja, a u pogledu tačke 1.2. izreke odluke nanesenu štetu očuvanju digniteta sudijskog položaja, odnosno povjerenja javnosti u integritet pravosuđa, dok su od olakšavajućih okolnosti uzete u obzir činjenice da je apelant prekršaje počinio iz nehata, da do sada nije disciplinski odgovarao, da je izdvojeno mišljenje saopćio isključivo zbog vlastitog osjećaja pravičnosti, te da je na predmetnom seminaru istupao u namjeri da ukaže na potrebu očuvanja nezavisnosti pravosuđa u odnosu na ostale grane vlasti.

24. O podnesenim zahtjevima za izuzeće pojedinih članova VSTV-a (Željka Radović, Dragomir Vukoje, Monika Mijić), predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije i potpredsjednice VSTV-a Ružice Jukić odlučeno je posebnim rješenjima shodno odredbama Poslovnika VSTV-a i ZPPRS. Apelant je uz apelaciju dostavio rješenja o odbijanju zahtjeva za izuzeće predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije i sudije Dragomira Vukoje.

25. Rješenjem predsjednika VSTV-a od 13. septembra 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za izuzeće člana Drugostepene disciplinske komisije sudije Dragomira Vukoje, u kojem je naveo da je sudija Vukoje, zajedno s tužiteljicom Željkom Radović, kao član Drugostepene disciplinske komisije u disciplinskom predmetu koji se vodi protiv tuženog Milana Tegeltije, nezakonito odlučivao o žalbi disciplinskog tužioca tako što je na grubo nezakonit način odbio žalbu disciplinskog tužioca i potvrdio odluku Prvostepene disciplinske komisije, te da takvo ponašanje govori da od Željke Radović i Dragomira Vukoje ne može očekivati nepristrasno odlučivanje ni u predmetu koji se vodi protiv njega jer je više puta ukazao na njihovo nedopustivo ponašanje, pa da će sudija Dragomir Vukoje pristrasno postupati protiv apelanta u ovom disciplinskom postupku u okviru svojih ovlaštenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da činjenica da je sudija Vukoje postupao u nekom drugom disciplinskom predmetu u svojstvu člana komisije, u kojem je donesena odluka za koju apelant smatra da je nezakonita, ne može biti dovoljan argument koji bi ukazao na njegovu pristrasnost.

26. Rješenjem od 25. septembra 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za izuzeće predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije, u kojem je naveo kako je predsjednik Milan Tegeltija prilikom gostovanja u emisiji "Magazin Mreža", emitiranoj 25. marta 2019. godine u 20.10 sati na Federalnoj TV rekao: "Istina je da se protiv sudije Blagojevića vodi jedan ozbiljan disciplinski postupak zbog njegovih ozbiljnih disciplinskih prekršaja ovdje u Savjetu, koji će uskoro biti završen." U obrazloženju rješenja je navedeno da ova činjenica nije bila od utjecaja na provođenje nepristrasnog i nezavisnog disciplinskog postupka protiv apelanta, imajući u vidu da je apelantu nakon provedenog disciplinskog postupka izrečena jedna od blažih disciplinskih mjera – javna opomena.

27. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Drugostepena disciplinska komisija za sudije VSTV-a (u daljnjem tekstu: Drugostepena disciplinska komisija) donijela je Odluku broj 04-07-6-315-86/2019 od 2. oktobra 2019. godine kojom se apelantova žalba djelimično uvažava, te se Odluka Prvostepene disciplinske komisije broj 04-07-6-315-78/2019 od 11. jula 2019. godine preinačava u pogledu vrste počinjenih disciplinskih prekršaja i izrečene disciplinske mjere, tako da se disciplinska tužba odbija u pogledu disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 9. Zakona o VSTV-u ("donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka"), dok se za počinjene disciplinske prekršaje iz člana 56. tačka 4. i tačka 22. Zakona o VSTV-u ("odavanje povjerljivih informacija koje proizilaze iz vršenja dužnosti sudije" i "ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske dužnosti") apelantu izriče disciplinska mjera – javna opomena. U preostalom dijelu apelantova žalba je odbijena i potvrđena je Odluka Prvostepene disciplinske komisije broj 04-07-6-315-78/2019 od 11. jula 2019. godine.

28. Drugostepena disciplinska komisija je, prije svega, ocijenila neosnovanim apelantov prijedlog da bude pozvan na sjednicu na kojoj se bude odlučivalo o njegovoj žalbi. U vezi s tim je istaknuto da odredbama Poslovnika VSTV-a, kao i odredbama ZPPRS, nije propisano da se stranke pozivaju na sjednicu Drugostepene disciplinske komisije. Naime, dužnost pozivanja stranke u žalbenom postupku postoji samo u slučaju da Drugostepena disciplinska komisija odluči da o žalbi stranke donese odluku na osnovu održane rasprave (supsidijarna primjena člana 217. stav 1. u vezi sa članom 218. stav 1. ZPPRS). Međutim, odlučivanje o žalbi na osnovu održane rasprave nije uvjetovano prijedlogom žalioca, već ocjenom Drugostepene disciplinske komisije da li su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti za zakazivanje rasprave propisani odredbom člana 217. stav 2. ZPPRS. U konkretnom slučaju Drugostepena disciplinska komisija je ocijenila da ne postoji potreba da se radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja na raspravi pred Drugostepenom komisijom ponovo izvedu već izvedeni dokazi, niti da je zbog povrede odredbi parničnog postupka u prvostepenom disciplinskom postupku potrebno održati raspravu pred Drugostepenom disciplinskom komisijom.

29. Neosnovanim su ocijenjeni i apelantovi prigovori da mu je povrijeđeno pravo na odbranu jer na glavnoj raspravi nije saslušan u svojstvu stranke na okolnosti navedenog disciplinskog prekršaja, da ga Prvostepena disciplinska komisija nije upozorila da je dužan, kao stranka, da govori istinu i da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo, niti ga je saslušala kao stranku u smislu člana 104. stav 2. ZPPRS budući da ga niko od članova Prvostepene disciplinske komisije nije ispitao iako on u postupku nije imao punomoćnika. U vezi s tim, Drugostepena disciplinska komisija je navela da je, suprotno apelantovim navodima, na ročištu od 28. maja 2019. godine izveden dokaz njegovim saslušanjem u svojstvu stranke. Okolnosti da članovi Prvostepene disciplinske komisije nisu apelantu tokom iskaza postavljali pitanja, prema ocjeni Drugostepene disciplinske komisije, nema značaj pogrešne primjene člana 104. stav 2. ZPPRS, tim više što se ni u žalbi ne tvrdi da je izvođenje dokaza saslušanjem apelanta započelo njegovim ispitivanjem od strane Ureda disciplinskog tužioca. Osim toga, ukazano je da činjenica da apelant prije davanja svog iskaza nije poučen o obavezi da govori istinu, niti je upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, sama po sebi, ne oduzima tom iskazu pravni karakter dokaza saslušanjem stranke, niti predstavlja povredu odredbi parničnog postupka koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke u konkretnom slučaju. Ovo tim više što apelant u žalbi nije tvrdio da Prvostepena disciplinska komisija odlučne činjenice nije utvrdila na osnovu njegovog iskaza, već eventualno na osnovu njegovih informativnih izjava datih u odgovoru na tužbu ili u njegovoj završnoj riječi.

30. Također je istaknuto da je Prvostepena disciplinska komisija, pravilno primjenjujući član 8. ZPPRS, opisala proces pojedinačne ocjene dokaza, pa tako i ocijenila iskaze svjedoka Senaida Ibrahimefendića i Pašage Mešića, dovela svaki ocijenjeni dokaz u vezu s drugim dokazima i izvođenjem zaključaka o dokazanosti pravno relevantnih činjenica koje su predstavljale stvarni i pravni osnov za donošenje odluke.

31. Konačno, Drugostepena disciplinska komisija je ocijenila neosnovanim i apelantove navode o povredi pravila postupka koje apelant nalazi i u činjenici da mu nisu, u skladu s odredbama ZPPRS, na njegov zahtjev, dostavljeni zapisnici s ročišta u ovom disciplinskom predmetu. Drugostepena disciplinska komisija je, kao i Prvostepena disciplinska komisija, istakla da je navedeno pitanje regulirano Poslovnikom VSTV-a, pa stoga nema mjesta supsidijarnoj primjeni odredbi ZPPRS. Prema odredbama člana 92. st. 10. i 12. Poslovnika propisano je da se vrši tonsko snimanje ročišta i da se audiosnimak dostavlja strankama. Poslovnikom nije propisana izrada pismenih zapisnika, pa stoga nije ni propisana obaveza njihovog dostavljanja strankama na njihov zahtjev.

32. Razmatrajući žalbene navode koji se tiču primjene materijalnog prava, Drugostepena disciplinska komisija je, polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, koje žalbom nije dovedeno u sumnju niti jednim konkretnim prigovorom činjenične prirode, smatrala da je Prvostepena disciplinska komisija pravilno primijenila materijalno pravo kada je zaključila da se u apelantovim radnjama opisanim u tački a) disciplinske tužbe ostvaruje obilježje disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 4. Zakona o VSTV-u "odavanje povjerljivih informacija koje proizilaze iz vršenja dužnosti sudije", te dalo razloge, izložene na str. 20–22. odluke, koje, u bitnom, kao pravilne i potpune prihvaća i Drugostepena disciplinska komisija.

33. Drugostepena disciplinska komisija je istakla da predmetni disciplinski postupak, kao i sama žalba, otvara pitanje manjinskog sudijskog mišljenja, odnosno prava sudije da izrazi i javno iznese svoje manjinsko pravno mišljenje. U vezi s tim je navedeno da nije sporno da je u pojedinim evropskim zemljama dozvoljeno javno saopćavanje i objavljivanja izdvojenog neslažućeg mišljenja i u postupcima pred redovnim sudovima, a da se kao argumenti za takva zakonska rješenja navode jačanje pouzdanja u sudstvo jer potiče većinu na oštroumnije rasuđivanje, spajanje slobode izražavanja i lične savjesti, mogućnost otkrivanja slabosti u pravnom sistemu i utjecanje na njegove promjene u budućnosti, jamčenje jednakog odnosa prema svim članovima sudskih vijeća i njihovim pojedinačnim stavovima. Među takve zemlje spadaju, npr. Grčka, Irska, Poljska, Rumunija, Slovačka, Španija, Švedska, Norveška, Litvanija i Ukrajina.

34. Drugostepena disciplinska komisija je dalje istakla da Bosna i Hercegovina ne pripada tom pravnom krugu evropskih zemalja, te je ponovo ukazala na odredbe čl. 68. i 77. ZKPRS. Također je ukazala da je odredbama člana 292. stav 1. istog zakona propisano da će sud odmah objaviti presudu nakon što je ona izrečena, a da ako sud nije u mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne i objavi presudu, odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude, dok je u stavu 2. istog člana navedeno da će sud u prisustvu stranaka i branioca, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika javno pročitati izreku i ukratko saopćiti i razloge presude. Stoga, prema shvaćanju Drugostepene disciplinske komisije, suprotno apelantovom pravnom rezoniranju, Prvostepena disciplinska komisija je pravilno protumačila odredbe čl. 68. i 77. ZKPRS kada je zaključila da sudija ima pravo na izdvojeno neslažuće mišljenje, ali ne i pravo na javno saopćavanje takvog mišljenja prilikom objavljivanja presude budući da se strankama i braniocima, njihovim zakonskim zastupnicima i punomoćnicima samo javno čita izreka i ukratko saopćavaju razlozi presude. Kod zbornog odlučivanja, ako presuda nije jednoglasna, ona predstavlja mišljenje većine koja je za nju glasala i u toj presudi nema mišljenja sudije koje se razlikuje od većinskog mišljenja. Legitimni cilj navedenog zakonskog rješenja o tajnosti vijećanja i glasanja i zabrani javnog objavljivanja izdvojenog neslažućeg mišljenja je zaštita autoriteta suda i njegovih sudija, čuvanje nezavisnosti sudija od neprimjerenih političkih pritisaka, osiguranje jasnoće i nedvosmislenosti donesenih odluka i očuvanje međusobne kolegijalnosti sudija. U vezi s tim, Drugostepena disciplinska komisija je naglasila da u određenom broju evropskih zemalja izdvojeno sudijsko mišljenje nije uopće dopušteno (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Malta, Holandija, Austrija), a da neke zemlje ne dopuštaju objavljivanje izdvojenog neslažućeg sudijskog mišljenja, kao što je to slučaj u Njemačkoj, Češkoj ili Mađarskoj.

35. Drugostepena disciplinska komisija je smatrala neprihvatljivim apelantov pravni stav da odvojeno manjinsko mišljenje ne predstavlja sastavni dio zapisnika o vijećanju i glasanju. Na osnovu sadržaja odredbe člana 68. stav 3. ZKPRS, prema mišljenju Drugostepene disciplinske komisije, može se zaključiti da je pravilo da se odvojeno mišljenje unosi u zapisnik o vijećanju i glasanju i čini njegov sastavni dio, a rješenje da se odvojeno mišljenje priključuje zapisniku o vijećanju i glasanju predviđeno je zbog mogućeg većeg obima tog odvojenog mišljenja. Međutim, to ne znači da i u tom slučaju priključeno odvojeno mišljenje ne čini sastavni dio zapisnika o vijećanju i glasanju.

36. Ocijenjen je neosnovanim i žalbeni prigovor u pogledu navodnog narušavanja prava na pravično suđenje i prava na slobodu izražavanja mišljenja zagarantiranih Evropskom konvencijom budući da je u članu 10. stav 2. Evropske konvencije, kao jedno od ograničenja ovih prava, navedeno očuvanje autoriteta i nepristrasnosti sudske vlasti.

37. Također je istaknuto da se apelant u svojoj žalbi neosnovano poziva i na praksu Ustavnog suda prema kojoj se s odlukama suda javno objavljuju i izdvojena mišljenja sudija. U tom pogledu Ustavni sud postupa u skladu s Pravilima Ustavnog suda, odnosno u skladu sa članom 43. stav 2, kojim je propisano da se izdvojeno mišljenje prilaže uz odluku kao aneks, te da se odluka objavljuje u službenim glasilima i publikaciji Ustavnog suda zajedno sa izdvojenim mišljenjem. Stoga se praksa i postupanje Ustavnog suda ne mogu analogno primijeniti na rad redovnih sudova jer ZKPRS izričito propisuje tajnost vijećanja i glasanja i način na koji se postupa u slučaju izdvajanja mišljenja od strane sudije. Ovako utvrđena pravila postupanja u radu ustavnih sudova u odnosu na redovne nisu specifična samo za pravosudne sisteme u Bosni i Hercegovini, već su karakteristična i za pojedine evropske države (Kipar, Češka, Danska, Latvija, Mađarska, Slovenija).

38. Dalje je istaknuto da apelant na osnovu činjenice da je Prvostepena disciplinska komisija odbila disciplinsku tužbu u odnosu na tačke od g) do h) (objavljivanje izdvojenih neslažućih mišljenja u parničnim sudskim postupcima), a da ga je proglasila disciplinski odgovornim za javno objavljivanje izdvojenog neslažućeg mišljenja u krivičnom postupku, neosnovano izvodi zaključak da je odluka Prvostepene disciplinske komisije diskriminirajuća jer dovodi do zabranjenog razlikovanja po osnovu statusa sudije, odnosno stranke, u zavisnosti od vrste sudskog postupka. Ne ulazeći u pravilnost tumačenja odredbi ZPPRS od strane Prvostepene disciplinske komisije, prema mišljenju Drugostepene disciplinske komisije, eventualno različito zakonsko normiranje tajnosti vijećanja i glasanja, odnosno mogućnosti objavljivanja neslažućeg sudijskog mišljenja u parničnom i krivičnom postupku može imati legitiman cilj i ne predstavlja diskriminaciju. Drugostepena disciplinska komisija je također zaključila da, suprotno pravnom stavu Prvostepene disciplinske komisije, u naprijed navedenim radnjama tuženog se ne stječe, pored disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 4. Zakona o VSTV-u, i disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 9. istog zakona "donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno ili neopravdano kršenje pravila postupka". U konkretnom slučaju, kako je dalje navela Drugostepena disciplinska komisija, radi se o prividnom stjecaju po osnovu konsumpcije jer je disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 9. sadržan u disciplinskom prekršaju iz člana 56. tačka 4. Zakona o VSTVBiH. Prouzrokovane posljedice radnjama opisanim pod tačkom 1.1. prvostepene disciplinske odluke u konkretnom slučaju čine jednu zabranjenu posljedicu i ne predstavljaju elemente posebnih disciplinskih prekršaja.

39. U pogledu tačke c) disciplinske tužbe koja se odnosi na disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 22. Zakona o VSTV-u "ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske dužnosti", a koji se odnosi na apelantovo ponašanje na seminaru "Primjena Zakona o zaštiti tajnih podataka", održanom 17. marta 2017. godine u Banjaluci, istaknuto je da je stečeno uvjerenje o postojanju, odnosno nepostojanju odlučnih činjenica u pogledu ovog disciplinskog prekršaja Prvostepena disciplinska komisija opravdala uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju osnov u iskazima saslušanih svjedoka, pri čemu je u razlozima prvostepene odluke jasno navedeno zbog čega se nije mogla pokloniti vjera iskazima svjedoka P. M. i S. I. da apelant tokom spornog seminara nije upućivao bilo kakve uvredljive riječi edukatorima i zaposlenici CESTRS V. P.

40. U vezi s odlukom o disciplinskoj mjeri, Drugostepena disciplinska komisija je imala u vidu sve okolnosti na koje je ukazala i Prvostepena disciplinska komisija, okolnosti, ali i činjenice da je Drugostepena disciplinska komisija utvrdila da je apelant počinio dva, a ne tri disciplinska prekršaja, da niti jedan počinjeni prekršaj ne obuhvaća nepoštenje, da nije bio vođen željom da zadovolji lični interes, niti se rukovodio pohlepom ili osvetoljubivošću. Drugostepena disciplinska komisija je zaključila da je disciplinska mjera javne opomene adekvatna prirodi i težini počinjenih disciplinskih prekršaja i stepenu odgovornosti počinioca, te da će se njenim izricanjem ostvariti svrha kažnjavanja.

41. Posebnim rješenjima od 27. novembra 2019. godine odbijeni su apelantovi zahtjevi za izuzeće predsjednika Milana Tegeltije i potpredsjednice Ružice Jukić od odlučivanja u Vijeću kao cjelini.

42. Zahtjev za izuzeće predsjednika VSTV-a apelant je podnio iz istih razloga kao i u drugostepenom postupku (izjave u vezi s disciplinskim postupkom koji se vodio protiv apelanta u emisiji "Magazin Mreža" FTV-a), te je zahtjev odbijen sa istom argumentacijom kao u rješenju od 25. septembra 2019. godine. Naime, ponovljeno je da ova činjenica nije bila od utjecaja na provođenje nepristrasnog i nezavisnog disciplinskog postupka protiv apelanta, imajući u vidu da je apelantu nakon provedenog disciplinskog postupka izrečena jedna od blažih disciplinskih mjera – javna opomena.

43. U zahtjevu za izuzeće potpredsjednice Ružice Jukić apelant je naveo da je ona u svom obraćanju domaćim medijima od 22. juna 2019. godine rekla: "Sudija Milan Blagojević trenutno obnaša funkciju sudije u Okružnom sudu u Banja Luka. Vrlo često krši Etički kodeks sudaca, na način da komentira disciplinske postupke koji su u toku, kao i sudske postupke prilikom izdvajanja mišljenja, koje mišljenje treba da ostane tajna za javnost, zapakovano u omotu, jer vijećanje i glasanje nije javni postupak", te na taj način već prejudicirala svoj stav o jednoj tački disciplinske tužbe i da je više nego jasno da će potpredsjednica Jukić, udružena s predsjednikom VSTV-a Milanom Tegeltijom, presuditi na njegovu štetu ukoliko bude odlučivala o bilo kojem pitanju u ovom disciplinskom predmetu. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantovi navodi ne mogu biti dovoljan argument koji bi ukazao na njenu pristrasnost prilikom odlučivanja o žalbi u okviru Vijeća kao cjeline. Navedeno je da u zahtjevu apelant nije ukazao na bilo kakve objektivne pokazatelje sumnje u pristrasnost potpredsjednice VSTV-a, odnosno nije naveo opravdane okolnosti ili argumente koji bi doveli u pitanje njenu nepristrasnost.

44. Odlukom VSTV-a broj 04-07-6-315-94/2019 od 28. novembra 2019. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana, te je potvrđena Odluka Drugostepene disciplinske komisije broj 04-07-6-315-86/2019 od 2. oktobra 2019. godine.

45. U obrazloženju odluke je navedeno da je apelant i u okviru žalbe na odluku Drugostepene disciplinske komisije ponovo podnio zahtjev za izuzeće predsjednika VSTV-a i članova VSTV-a Ružice Jukić, Monike Mijić i Željke Radović, te je Vijeće, u vezi s tim, konstatiralo da su o predmetnim zahtjevima donesena posebna rješenja.

46. U obrazloženju odluke je dalje navedeno da je, imajući u vidu odredbe člana 103. Poslovnika VSTV-a, Vijeće kao cjelina predmetnu odluku ispitivalo samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, pa je u cijelosti prihvatilo razloge koje je navela Drugostepena disciplinska komisija u svojoj odluci, smatrajući da je izrečena disciplinska mjera javne opomene iz člana 58. tačka b) Zakona o VSTV-u proporcionalna prirodi i težini počinjenih disciplinskih prekršaja, o čemu je u odluci Drugostepene disciplinske komisije dato mjerodavno obrazloženje koje je Vijeće u cijelosti prihvatilo.

47. U vezi s apelantovim navodima o povredi pravila postupka jer mu nisu, u skladu s odredbama ZPPRS, na njegov zahtjev, dostavljeni zapisnici sa ročišta u ovom disciplinskom predmetu, istaknuto je da je, suprotno apelantovom prigovoru, u obje disciplinske odluke dato argumentirano obrazloženje da je navedeno pitanje regulirano Poslovnikom VSTV-a, pa stoga nema mjesta supsidijarnoj primjeni odredbi ZPPRS. Naime, prema odredbama člana 92. st. 10. i 12. Poslovnika propisano je da se vrši tonsko snimanje ročišta i da se audiosnimak dostavlja strankama. Poslovnikom nije propisana izrada pismenih zapisnika, pa stoga nije ni propisana obaveza njihovog dostavljanja strankama na njihov zahtjev.

48. Vijeće je također ocijenilo da su Prvostepena i Drugostepena disciplinska komisija u pogledu primjene materijalnog prava, za pravni zaključak da su u apelantovim radnjama ostvarena obilježja disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 4. Zakona o VSTV-u "odavanje povjerljivih informacija koje proizilaze iz vršenja dužnosti sudije", kao i u pogledu disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 22. Zakona o VSTV-u "ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske dužnosti", dale razloge koje je kao pravilne i potpune prihvatilo i Vijeće.

49. Na kraju, Vijeće kao cjelina je konstatiralo da je disciplinska mjera koju je utvrdila Drugostepena disciplinska komisija adekvatna težini i posljedicama disciplinskih prekršaja koje je počinio apelant, uzimajući u obzir sve otežavajuće i olakšavajuće okolnosti na strani apelanta, kao i kriterije koji su propisani Smjernicama.

50. S obzirom na navedeno, pozivajući se na član 17. stav 5, a u vezi sa članom 60. stav 6. Zakona o VSTV-u i članom 104. stav 1. tačka b) Poslovnika VSTVBiH, Vijeće kao cjelina je našlo da je apelantova žalba neosnovana, te ju je odbilo i potvrdilo odluku Drugostepene disciplinske komisije.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

51. Apelant smatra da je osporenim odlukama prekršeno načelo vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Nadalje, apelant također navodi da je prekršena i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

52. Osim toga, apelant je naveo da apelacijom pokreće i pitanje kvaliteta zakona, i to: člana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u, u dijelovima kojima je propisano da u postupku po žalbi protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije, izjavljenoj Vijeću kao cjelini: "...Članovi Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije imaju pravo učestvovati […] u donošenju odluke o istoj stvari", jer je propisivanje ovog člana suprotno pravu na pravično suđenje pred nepristrasnim sudom, u vezi sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine; člana 73. Zakona o VSTV-u, odnosno dio odredbe "osim ukoliko se utvrdi razlog koji produženje ovog roka čini opravdanim", jer je propisivanje iz člana 73. Zakona o VSTV-u suprotno pravu na pravnu sigurnost kao suštinskom elementu ustavnog načela vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine; te člana 103. stav 2. Poslovnika VSTV-a, odnosno dio odredbe koji glasi: "Odluka Drugostepene disciplinske komisije može se pobijati samo zbog izrečene disciplinske mjere", jer je propisivanje ovog člana suprotno pravu na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravu na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije, sve u vezi sa čl. II/2. i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, navodeći da su osporene odluke zasnovane na tim neustavnim i podzakonskim odredbama.

53. U vezi s pravom na pravično suđenje apelant, prije svega, ukazuje da je u Odluci broj 04-07-6-315-70/2019 od 15. maja 2019. godine, kojom je usvojen prijedlog Prvostepene disciplinske komisije za produženje roka za okončanje disciplinskog postupka, proizvoljno primijenjena odredba člana 73. Zakona o VSTV-u kojom je propisano: "Postupak za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mora se okončati u roku od godinu dana od dana podnošenja zvanične tužbe disciplinskoj komisiji, osim ukoliko se utvrdi razlog koji produženje ovog roka čini opravdanim" s obzirom na to da, kako navodi, nisu postojali razlozi koji bi opravdali produženje roka. Osim toga, apelant navodi da je dio zakonske odredbe "osim ukoliko se utvrdi razlog koji produženje ovog roka" suprotan načelu vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer nije dovoljno precizan pošto zakonodavac nije postavio bilo kakve zakonske uvjete, odnosno ograničenja, niti je propisao bilo kakvu odrednicu o tome šta se, makar exempli causa, može, odnosno ne može smatrati opravdanim razlogom za produženje roka, pa takva neodređena i neprecizna pravna norma otvara prostor arbitrarnom odlučivanju, kao u konkretnom slučaju. U tom smislu ukazuje na Odluku Ustavnog suda broj U-5/16 od 1. juna 2017. godine u kojoj je navedeno: "Zakon mora dovoljno jasno propisivati obim takve diskrecije dodijeljene nadležnim tijelima, te način njenog ostvarivanja koji pojedincu jamči odgovarajuću zaštitu od proizvoljnog miješanja."

54. U pogledu konačne Odluke VSTV-a broj 04-07-6-315-94/2019 od 28. novembra 2019. godine, apelant osporava sastav VSTV-a prilikom odlučivanja o žalbi na odluku Drugostepene komisije, smatrajući da nisu zadovoljeni standardi nepristrasnog suda u smislu člana 6. Evropske konvencije budući da su u donošenju pobijane odluke VSTV-a učestvovali članovi Vijeća koji su prethodno, u istom disciplinskom predmetu, učestvovali u radu Prvostepene i Drugostepene komisije. U vezi s tim je naveo da je odredba člana 60. stav (6) Zakona o VSTVBiH u dijelu koji glasi: "...Članovi Prvostepene i Drugostepene komisije imaju pravo učestvovati [...] u donošenju odluke o istoj stvari" suprotna čl. II/2. i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da pokreće pitanje kvaliteta zakona.

55. Apelant, također, dovodi u pitanje i subjektivnu nepristrasnost pojedinih članova VSTV-a, posebno predsjednika Milana Tegeltije i potpredsjednice Ružice Jukić zbog izjava u medijima, u kojima su, kako apelant smatra, izrazili svoje već formirano mišljenje o njegovoj disciplinskoj odgovornosti i na taj način prejudicirali konačnu odluku u njegovom slučaju. U tom smislu se poziva na presudu Evropskog suda u predmetu Lavents protiv Latvije. Također iznosi niz kritika na rad VSTV-a i postupanje njegovih članova, uključujući i predsjednika VSTV-a, jer iz tih postupaka, prema njegovom mišljenju, proizlazi sumnja u njihovu nepristrasnost.

56. Apelant dalje navodi da mu je povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije jer je odredbom člana 103. stav 2. Poslovnika VSTV-a, koji je podzakonski akt, propisano da se odluka drugostepene disciplinske komisije može pobijati samo zbog izrečene disciplinske mjere.

57. Apelant dalje navodi da je u predmetnom disciplinskom postupku proizvoljno izveden zaključak da je odgovoran za disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 4. Zakona o VSTV-u "odavanje povjerljivih informacija koje proizilaze iz vršenja dužnosti sudije". U vezi s tim detaljno elaborira da iz odredbe člana 68. ZKPRS, konkretno riječi "priključit će se zapisniku", ne proizlazi zaključak da je izdvojeno mišljenje postalo sastavni dio zapisnika o vijećanju i glasanju i da je prilikom objavljivanja presude zabranjeno saopćiti da postoji izdvojeno mišljenje, niti da ga je zabranjeno objaviti dostavljanjem strankama, braniocu i oštećenom u krivičnom postupku, te da je disciplinski prekršaj kad se to izdvojeno mišljenje dostavi strankama uz većinsku odluku u njihovom predmetu. Naime, zakonodavac u ZKPRS nije propisao "izdvojeno mišljenje priključit će se zapisniku o vijećanju i glasanju i čini njegov sastavni dio", niti je u ZKPRS propisano da se "zapisnik o vijećanju i glasanju sa izdvojenim mišljenjem zatvara u poseban omot". Umjesto toga, propisano je da će se samo "zapisnik o vijećanju i glasanju zatvoriti u poseban omot", te da "taj zapisnik", a ne zapisnik sa izdvojenim mišljenjem, može razgledati vijeće višeg suda kada rješava o pravnom lijeku. U prilog ispravnosti svog tumačenja navedenih odredbi ZKPRS apelant je ukazao na rješenja iz Zakona o krivičnom postupku Republike Hrvatske (član 88) navodeći da taj član potvrđuje da riječi "priključit će se zapisniku" objektivno nemaju zabranu saopćavanja da postoji i izdvojeno sudijsko mišljenje i njegovog dostavljanja strankama, niti imaju značenje prekršaja navodnog odavanja povjerljivih informacija koje proizlaze iz vršenja dužnosti sudije. S obzirom na navedeno, apelant ističe da saopćavanjem da postoji i izdvojeno neslažuće sudijsko mišljenje, kao i njegovim dostavljanjem strankama, braniocu i oštećenom u krivičnom postupku, nije učinjen prekršaj odavanja povjerljivih informacija jer izdvojeno i obrazloženo sudijsko mišljenje nije zakonom određeno kao povjerljiva informacija. Apelant nije u konkretnom slučaju prilikom objavljivanja presude odao tok vijećanja i glasanja, koje se mora razlikovati od izdvojenog i obrazloženog sudijskog mišljenja. Zbog toga ga ni disciplinski tužilac nije optužio da je odao tok vijećanja i glasanja, što jedino i nesporno predstavlja povjerljivu informaciju koja proizlazi iz vršenja dužnosti sudije, koju sudija ne smije da oda. Na ovaj način, prema apelantovom mišljenju, povrijeđeno mu je i pravo na slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije. Također smatra da je prekršena zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije jer su na ovaj način stranke, branilac i oštećeni, kao i sudija redovnog suda koji je napisao izdvojeno mišljenje, a zabranjuje mu se da to mišljenje bude saopćeno i dostavljeno strankama, dovedeni u nejednak pravni položaj pred redovnim sudovima u odnosu na položaj pred Ustavnim sudom iako se radi o jednom te istom krivičnom predmetu. Osim toga, smatra da je nejasno zbog čega saopćavanje i dostavljanje izdvojenog mišljenja ne predstavljaju prekršaj u parničnom postupku.

58. Sve navedeno, prema apelantovom mišljenju, ukazuje na to da riječi "priključit će se zapisniku" (član 68. ZKPRS) objektivno nemaju značenje zabrane saopćavanja da postoji i izdvojeno sudijsko mišljenje i njegovog dostavljanja strankama, niti imaju značenje prekršaja navodnog odavanja povjerljivih informacija koje proizlaze iz vršenja dužnosti sudije. A kad bi bilo prihvaćeno suprotno, to pokreće pitanje kvaliteta te zakonske odredbe jer se u tom slučaju s punim pravom može reći da zakonodavac nije poštovao da zakon mora dovoljno jasno propisivati zabranu, na jednoj, i precizno određivanje prekršaja, na drugoj strani, jer se bilo koji prekršaj ne može svesti na dvije riječi "priključit će se", pošto se time povređuje načelo pravne sigurnosti kao suštinski element od kojeg je izgrađeno ustavno načelo vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Dakle, navedene riječi "priključit će se zapisniku" iz člana 68. stav 3. ZKPRS , ako bi se prihvatilo da imaju značenje kakvo im neustavno pridaje VSTV u konačnoj odluci, suprotne su načelu vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Pored toga, te riječi su u tom slučaju suprotne i članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine koji zabranjuje diskriminaciju po bilo kom osnovu, pa i po osnovu statusa, u uživanju bilo kojeg od prava zagarantiranih tim ustavom i Evropskom konvencijom, pa tako i prava na slobodu misli i slobodu izražavanja po bilo kom osnovu, pa i po statusu.

59. Konačno, apelant navodi da je proizvoljno utvrđena i njegova disciplinska odgovornost u pogledu prekršaja iz člana 56. tačka 22. Zakona o VSTV-u "ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske dužnosti" jer su u postupku zanemareni dokazi koje je on predlagao, odnosno ocijenjeni su selektivno i proizvoljno.

b) Odgovori na apelaciju Odgovor Ureda disciplinskog tužioca

60. Ured disciplinskog tužioca je u pogledu apelantovih navoda koji se odnose na odluku VSTV-a kojom je produžen rok za okončanje disciplinskog postupka za šest mjeseci istakao da opravdanost razloga za produženje spomenutog roka nije osporavana u disciplinskom postupku pred VSTV-om, a i apelant je sam naveo da mu je osporena odluka dostavljena 29. maja 2019. godine. Također je ukazano da je predmet složen, da je bilo potrebno saslušati veći broj svjedoka u odnosu na ostale disciplinske postupke protiv sudija i tužilaca, da je Ured disciplinskog tužioca tri puta izmijenio i dopunio disciplinsku tužbu, kao i da je apelant podnosio zahtjeve za izuzeće svih članova Disciplinske komisije. Na kraju, istaknuto je da je odluka o produženju roka za okončanje disciplinskog postupka donesena u skladu sa uspostavljenim standardima za razmatranje ovog pitanja izraženim u odlukama Ustavnog suda broj AP 3080/09 od 25. septembra. 2010. godine i broj AP 4923/17 od 31. maja 2018. godine.

61. U vezi s navodima o povredi pravila postupka, koju apelant vidi i u činjenici da mu na njegov zahtjev nisu dostavljeni zapisnici sa ročišta u ovom disciplinskom predmetu, Ured disciplinskog tužioca je istakao da, suprotno navedenom, odredbe člana 92. st. 10. i 12. Poslovnika VSTV-a jasno propisuju da se vrši tonsko snimanje ročišta i da se audiosnimak dostavlja strankama, a Poslovnikom nije propisana izrada pisanih zapisnika, pa stoga nije ni propisana obaveza njihovog dostavljanja strankama na njihov zahtjev.

62. U pogledu osporavanja kvaliteta zakonske odredbe iz člana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u, u smislu učešća članova Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije u odlučivanju u trećem stepenu, Ured disciplinskog tužioca je ukazao na Odluku Ustavnog suda broj AP 2371/11 od 6. oktobra 2014. godine.

63. U vezi s apelantovim navodima da iz izjava predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije i potpredsjednice VSTV-a Ružice Jukić proizlazi ispoljena pristrasnost u postupku koji se vodi protiv njega, Ured disciplinskog tužioca je naveo da citirane izjave, u kojima se govori o ozbiljnosti pokrenutog disciplinskog postupka, odnosno o interpretaciji odredbi krivičnog postupka koje se odnose na tajnost vijećanja i glasanja sudskog vijeća, ne pružaju dovoljan osnov za zaključak o "opterećenosti predrasudama" predsjednika i potpredsjednice VSTV-a.

64. U odgovoru su dalje analizirani obrazloženja osporenih odluka u pogledu sadržaja odredbi čl. 68. i 77. ZKPRS i zaključci da je apelant svojim javnim objavljivanjem neslažućeg izdvojenog mišljenja povrijedio spomenute odredbe ZKPRS, te samim tim i počinio disciplinske prekršaje iz člana 56. tačka 4. Zakona o VSTV-u, te je zaključeno da su neosnovani apelantovi navodi o njihovoj proizvoljnosti.

65. Također je istaknuto da su neosnovane apelantove tvrdnje da su, imajući u vidu stavove disciplinskih komisija, sudije krivičnih referata sudova u Bosni i Hercegovini diskriminirane u odnosu na sudije parničnih referata s obzirom na to da prvima nije omogućeno da iznose svoja izdvojena mišljenja za razliku od drugih. Pri tome je ukazano da je zanemarena razlika između propisa relevantnih za odlučivanje u ovom postupku, odnosno da ZPP ne sadrži član koji bi se odnosio na tajnost zasjedanja prilikom odlučivanja u sudskom vijeću. U ovom pogledu je navedeno da nije osnovano dovesti u istu poziciju apelantovo izdvojeno mišljenje sa izdvojenim mišljenjem sudija Ustavnog suda jer je postupak pred Ustavnim sudom reguliran posebnim Pravilima Ustavnog suda.

66. Konačno, u vezi s navedenim disciplinskim prekršajem istaknuto je da je neosnovan apelantov navod da mu je povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije imajući u vidu ograničenja propisana u stavu 2. navedenog člana, u interesu, između ostalog, i "očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva, a jedno od ovakvih ograničenja predstavlja tajnost vijećanja i glasanja, propisana ZKPRS".

67. Na kraju, u vezi s disciplinskim odlukama vezano za apelantovo ponašanje na seminaru o zaštiti tajnih podataka, koji je održan u Banjaluci tokom 2017. godine, Ured disciplinskog tužioca je analizirao obrazloženje i zaključke navedenih odluka, zaključujući da su neosnovani apelantovi navodi da je disciplinska odluka u ovom dijelu donesena proizvoljnom ocjenom dokaza, konkretno iskaza svjedoka.

68. Na osnovu svega navedenog, Ured disciplinskog tužioca je smatrao da je apelacija neosnovana i predložio Ustavnom sudu da je odbije kao neosnovanu.

Odgovor VSTV-a

69. VSTV je također predložio Ustavnom sudu da apelaciju odbije kao neosnovanu.

70. U pogledu apelantovih navoda koji se odnose na odluku VSTV-a kojom je produžen rok za okončanje disciplinskog postupka za šest mjeseci, istaknuto je da je odluka donesena u skladu s odredbom člana 73. Zakona o VSTVBiH kojom je propisano: "Postupak za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mora se okončati u roku od godinu dana od dana podnošenja zvanične tužbe disciplinskoj komisiji, osim ukoliko se utvrdi razlog koji produženje ovog roka čini opravdanim", kao i shvaćanjima Ustavnog suda.

71. U vezi s navodom koji se odnosi na učešće članova Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije u odlučivanju Vijeća u cjelini, istaknuto je da bi isključenje svih članova Vijeća koji su prethodno učestvovali u disciplinskim komisijama bilo suprotno odredbi člana 14. stav 1. Zakona o VSTV-u, kojom je propisan kvorum, odnosno neophodno prisustvo najmanje 11 članova Vijeća za donošenje odluka Vijeća i u potpunosti bi onemogućilo postupanje Vijeća u odlučivanju o žalbama na odluke disciplinskih komisija. Članovi Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije imaju pravo učestvovati u odlučivanju Vijeća kao cjeline, kako je to propisano članom 60. stav 6. Zakona o VSTV-u, osim ako se njihovo izuzeće traži iz razloga drugačijeg od razloga njihovog ranijeg učešća u donošenju odluke o istoj stvari. Dakle, sastav Vijeća kao trećestepenog organa u postupku odlučivanja o žalbi na odluke nižestepenog organa (Drugostepene disciplinske komisije) određen je Zakonom o VSTV-u. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, Vijeće nije imalo zakonski osnov za donošenje, po službenoj dužnosti, odluke o isključenju članova disciplinskih komisija zbog toga što su u istom predmetu učestvovali u donošenju odluke kao članovi disciplinskih komisija. VSTV je posebno istakao da odlučivanje Vijeća kao cjeline predstavlja treći dodatni stepen preispitivanja odluka u disciplinskom postupcima i što samo po sebi predstavlja dodatni mehanizam zaštite prava nosilaca pravosudnih funkcija.

72. U odnosu na navod koji se odnosi na apelantove zahtjeve za izuzeće predsjednika i potpredsjednice VSTV-a i članova disciplinskih komisija, VSTV je u odgovoru naveo da je apelant tokom disciplinskog postupka konstantno podnosio zahtjeve za izuzeće članova disciplinske komisije, predsjednika i potpredsjednice VSTV-a, kao i svih članova VSTV-a, o kojima je odlučeno posebnim rješenjima shodno odredbama Poslovnika VSTV-a i ZPPRS. U odluci Vijeća o izuzeću predsjednika, kao i u odlukama predsjednika o izuzeću članova disciplinskih komisija je navedeno da su postavljeni zahtjevi u potpunosti neosnovani. Izjava predsjednika Vijeća u medijima, u kojoj je apelant pronašao osnov za zahtjev za izuzeće, nije bila takve prirode da je na bilo koji način mogla ukazivati na njegovo lično mišljenje i ocjenu odgovornosti u ovom disciplinskom postupku. Također, u rješenjima predsjednika, kojim se zahtjevi za izuzeće članova komisije odbijaju kao neosnovani, data su detaljna obrazloženja donesene odluke. VSTV-u, imajući u vidu poziciju koju ima u pravnom sistemu BiH, treba omogućiti da svoju funkciju obavlja shodno svojim zakonskim ovlaštenjima. Neosnovani su apelantovi navodi u vezi s povredom prava na nepristrasnost kao aspekta prava na pravično suđenje budući da je disciplinski postupak u cjelini zadovoljio kriterije koje zahtijeva član 6. stav 1. EKLJP.

73. VSTV je također istakao da su neosnovani apelantovi navodi o povredi apelantovog prava na pravično suđenje u pogledu navoda da iz riječi "priključit će se zapisniku" (član 68. stav 3. ZKPRS) ne proizlazi zabrana, niti disciplinski prekršaj i odgovornost sudije, te da nije učinjen prekršaj odavanja povjerljivih informacija koje proizlaze iz vršenja dužnosti sudije jer izdvojeno i obrazloženo sudijsko mišljenje nije zakonom određeno kao povjerljiva informacija, pri čemu je ukazao na Zakon o krivičnom postupku Republike Hrvatske.

74. Konačno, istaknuto ja da su neosnovani i ostali apelantovi navodi u pogledu osnovanosti zaključka o počinjenju disciplinskih prekršaja za koje je apelant proglašen krivim i disciplinski kažnjen, te su ukratko ponovljeni navodi iz obrazloženje osporenih rješenja.

V. Relevantni propisi

75. U Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 25/04, 93/05 i 15/08) relevantne odredbe glase:

Član 54.
Opće odredbe o disciplinskoj odgovornosti za disciplinske prekršaje

Sudija, tužilac, dodatni sudija ili sudija-porotnik, uključujući i predsjednike sudova, glavne tužioce i njihove zamjenike, disciplinski su odgovorni za zakonom propisane disciplinske prekršaje koje su učinili s umišljajem ili iz nehata.

Član 56.
Disciplinski prekršaji sudija

Disciplinski prekršaji sudija su:

[...]

4. odavanje povjerljivih informacija koje proizilaze iz vršenja dužnosti sudije;

[...]

22. ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske dužnosti;

[...]

Član 60.
Vođenje disciplinskog postupka i žalbe

(1) Disciplinski postupak vode:

a) Prvostepena disciplinska komisija i

b) Drugostepena disciplinska komisija.

(2) Prvostepena i Drugostepena disciplinska komisija su nezavisne i u potpunosti nadležne za rješavanje disciplinskih stvari. Član komisije koji je učestvovao u rješavanju nekog predmeta u Prvostepenoj komisiji ne može postupati u istoj stvari u Drugostepenoj disciplinskoj komisiji.

(3) Prvostepena disciplinska komisija sastavljena od tri člana, od kojih su barem dva članovi Vijeća, u prvom stepenu utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče mjere.

(4) Drugostepena disciplinska komisija sastavljena od tri člana Vijeća odlučuje o žalbama na odluke Prvostepene disciplinske komisije. Drugostepena disciplinska komisija može potvrditi, ukinuti ili preinačiti odluku ili disciplinske mjere koje je izrekla Prvostepena disciplinska komisija.

(5) U disciplinskim postupcima koji se vode protiv sudija, većina članova komisije će, i u prvom i u drugom stepenu, biti sudije. U disciplinskim postupcima koji se vode protiv tužilaca, većina članova komisije će, i u prvom i u drugom stepenu, biti tužioci.

(6) Protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije o izricanju disciplinske mjere može se uložiti žalba Vijeću kao cjelini. Ako Vijeće ne potvrdi mjeru razrješenja, Vijeće može izreći drugu mjeru predviđenu ovim zakonom. Članovi Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije imaju pravo učestvovati, osim ako se njihovo izuzeće traži iz razloga drugačijeg od razloga njihovog ranijeg učešća u donošenju odluke o istoj stvari.

(7) Sudija ili tužilac koji je razriješen dužnosti odlukom Vijeća može uložiti žalbu Sudu Bosne i Hercegovine jedino na osnovu jednog ili oba dolje navedena razloga:

a) da je Vijeće, prilikom vođenja disciplinskog postupka nakon kojeg je uslijedila odluka o mjeri razrješenja dužnosti, učinilo materijalnu povredu pravila postupka predviđenih ovim zakonom;

b) da je Vijeće, prilikom vođenja disciplinskog postupka nakon kojeg je uslijedila odluka o mjeri razrješenja dužnosti, pogrešno primijenilo zakon.

(8) Sud Bosne i Hercegovine mora primiti žalbu iz stava 7. ovog člana u roku od tri (3) sedmice od dana kad je sudija ili tužilac primio odluku Vijeća. Sud Bosne i Hercegovine u skraćenom postupku odbacuje žalbe uložene nakon tog roka.

Član 73.
Zastarijevanje vođenja disciplinskog postupka

Postupak za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mora se okončati u roku od godinu dana od dana podnošenja zvanične tužbe disciplinskoj komisiji, osim ukoliko se utvrdi razlog koji produženje ovog roka čini opravdanim.

76. Poslovnik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15 i 46/15) u relevantnom dijelu glasi: Odjeljak B. P

Član 79.
(Supsidijarna primjena Zakona o parničnom postupku)

U svim pitanjima koja se odnose na disciplinski postupak, koja nisu obuhvaćena Zakonom i ovim poslovnikom, shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku prema mjestu učinjenja disciplinskog prekršaja.

Član 103.
(Žalbe na odluke Drugostepene disciplinske komisije)

(1) Na odluku Drugostepene disciplinske komisije može se uložiti žalba Vijeću kao cjelini u pismenoj formi u roku od osam dana od dana dostavljanja.

(2) Odluka Drugostepene disciplinske komisije može se pobijati samo zbog izrečene disciplinske mjere.

(3) Predsjednik određuje za izvjestioca člana Vijeća koji nije učestvovao u odlučivanju u istom predmetu i koji prije raspravljanja i glasanja izlaže predmet Vijeću. Dodatne informacije o predmetu može izložiti i nadležni odjel Sekretarijata.

(4) Vijeće o žalbi odlučuje na sjednici.

(5) Odluka Vijeća je konačna.

77. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 53/12, 91/17 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Zapisnik o vijećanju i glasanju

Član 68.

(1) O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik.

(2) Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena.

(3) Zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Odvojena mišljenja priključit će se zapisniku o vijećanju i glasanju, ako nisu unesena u zapisnik.

(4) Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Ovaj zapisnik može razgledati samo vijeće višeg suda kada rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužno je da zapisnik ponovo zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledalo zapisnik.

Tajno zasjedanje

Član 77.

(1) Vijećanje i glasanje vrši se u tajnom zasjedanju.

(2) U prostoriji u kojoj se vrši vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar.

VI. Dopustivost

78. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

79. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

80. U kontekstu naprijed navedenog, a budući da je osporena odluka VSTV-a, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi već razmatrao ovo pitanje (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 633/04 od 27. maja 2005. godine) i zaključio: "U pogledu disciplinskog postupka protiv sudija i tužilaca, koji vodi VSTV, imajući u vidu način postavljanja, trajanje mandata, postojanje garancija protiv vanjskog pritiska i utisak koji VSTV odaje u pogledu nezavisnosti, Ustavni sud smatra da VSTV, iako nije sud klasične vrste, predstavlja tijelo koje se može smatrati 'nezavisnim i nepristrasnim tribunalom, obrazovanim na osnovu zakona' u smislu zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi i zaključak da se odluke takvog tijela, donesene u disciplinskom postupku, moraju smatrati 'presudama, odnosno odlukama' u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda [sada člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda], koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati" (tačka 20).

81. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Odluka VSTV-a broj 04-07-6-315-94/2019 od 28. novembra 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 16. januara 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

82. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

83. Apelant tvrdi da su mu osporenom odlukama VSTV-a povrijeđena prava iz čl. I/2, II/3.e), g), h) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 6, 9, 10, 13. i 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

84. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[...]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

85. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. Presuda se izriče javno, ali se štampa i javnost mogu isključiti iz cijelog ili dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, kada to zahtijevaju interesi maloljetnika ili zaštita privatnog života stranaka, ili u mjeri koja je, po mišljenju suda, strogo potrebna u posebnim okolnostima kada bi javnost mogla naškoditi interesima pravde.

86. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju predmet osporavanja odluke donijete u disciplinskom postupku protiv apelanta koji obavlja dužnost sudije. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stav da apelant u ovom slučaju uživa garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije s aspekta garancije koju pruža "građanski" nivo prava na pravično suđenje (vidi, pored ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 147/09 od 23. marta 2012. godine, stav 59; Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3080/09 od 25. septembra 2010. godine, st. 36–39, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga će Ustavni sud ispitati slučaj u svjetlu zaštite apelantovih "građanskih prava" koju pružaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

87. Ustavni sud podsjeća da je član 6. Evropske konvencije jedan od ključnih članova Evropske konvencije i prava predviđena ovim članom u okviru Evropske konvencije imaju centralno mjesto. Tim članom se, između ostalog, garantira i pravo na pravično i javno suđenje prilikom utvrđivanja prava i dužnosti pojedinaca koja su građanske prirode (kao i razmatranja svake krivične optužbe) i zbog toga se smatra da ovaj član ima suštinski značaj za funkcioniranje demokratije. Stav 1. člana 6. Evropske konvencije nabraja niz elemenata koji sačinjavaju pravično vršenje pravde i, ukoliko bude povrijeđeno bilo koje od ovih prava, postoji i povreda člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

88. Iz sadržaja apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da su u okolnostima njegovog slučaja prekršeni brojni aspekti prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud smatra cjelishodnim prvo razmotriti apelantove navode u vezi s kršenjem standarda nepristrasnosti suda. Naime, ovakav pristup u konkretnom slučaju je nužan budući da je ispitivanje ostalih navoda o kršenju ovog prava bespredmetno ukoliko Ustavni sud nađe povredu apelantovog prava koje se tiče procesnih propusta u smislu nepristrasnost suda (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 719/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, stav 31).

Nepristrasnost

89. Prema dobro utvrđenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, postojanje nepristrasnosti se, u svrhu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, mora ocijeniti prema subjektivnom testu prema kojem se utvrđuje postoje li lične predrasude sudije koji je sudio u određenom predmetu, te prema objektivnom testu, prema kojem se utvrđuje je li sud, između ostalog, i svojim sastavom, pružio dovoljne garancije da se isključi opravdana sumnja u vezi s njegovom nepristrasnošću (vidi Evropski sud, Mežnarić protiv Hrvatske, presuda od 15. jula 2005. godine, aplikacija broj 71615/01, tačka 29. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1785/06 od 30. marta 2006. godine). Što se tiče subjektivnog testa, sudijina lična nepristrasnost se mora pretpostaviti sve dok se ne dokaže suprotno (vidi Evropski sud, Wettstein protiv Švicarske, presuda od 21. decembra 2000. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 2000-XII, tačka 43). U odnosu na objektivnu nepristrasnost, mora se utvrditi mogu li se, nezavisno od ponašanja određenog sudije, utvrditi činjenice koje mogu dovesti u sumnju njegovu nepristrasnost.

90. U konkretnom slučaju, apelant u odnosu na objektivnu nepristrasnost osporava sastav VSTV-a prilikom odlučivanja o žalbi na odluku Drugostepene disciplinske komisije, na sjednici održanoj 28. novembra 2018. godine, smatrajući da nisu zadovoljeni standardi nepristrasnog suda u smislu člana 6. Evropske konvencije budući da su u donošenju pobijane odluke VSTV-a učestvovali članovi Vijeća koji su prethodno, u istom disciplinskom predmetu, učestvovali u radu Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije. Ustavni sud ukazuje da odlučivanje VSTV-a kao cjeline, u skladu sa članom 60. stav (6) Zakona o VSTVBiH, predstavlja treći dodatni stepen preispitivanja odluka u disciplinskom postupku i mogućnost da žalbu, o kojoj je već odlučeno u drugostepenom postupku, ponovo razmatra ovo tijelo u punom sastavu, što je neuobičajeno u redovnim sudskim postupcima i što, samo po sebi, predstavlja dodatni mehanizam zaštite prava nosilaca pravosudnih funkcija protiv kojih se vodi postupak. Stoga, postupanje VSTV-a, u sastavu koji je određen članom 4. stav (1) Zakona o VSTVBiH i u skladu sa članom 60. stav (6), nije suprotno načelima prava na pravično suđenje, odnosno pravu na nepristrasan sud te, prema ocjeni Ustavnog suda, ne pokreće pitanje objektivne nepristrasnosti suda. U odnosu na član 60. stav (6) Zakona o VSTV-u, Ustavni sud je zauzeo stav da formulacija navedene odredbe isključuje zakonski pretpostavljenu objektivnu pristrasnost sudija u situacijama kada u odlučivanju Vijeća kao cjeline učestvuju i članovi prvostepene i drugostepene komisije (vidi Ustavni sud, odluke broj AP 3080/09 od 24. septembra 2014. godine, stav 61. i broj AP 4005/16 od 6. decembra 2018. godine, stav 39, dostupne na www.ustavnisud.ba).

91. Apelant je također doveo u pitanje subjektivnu nepristrasnost više članova VSTV-a, protiv kojih je podnosio i zahtjeve za izuzeće. U većini tih prijedloga apelant je iznio opće konstatacije u vezi s kredibilitetom pojedinih članova VSTV-a. Međutim, apelant je naročito ukazao na pristrasnost predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije i potpredsjednice VSTV-a Ružice Jukić zbog njihovih izjava u medijima u vezi s predmetnim disciplinskim postupkom, kojima su pokazali formirano negativno mišljenje prema apelantu i prejudicirali ishod disciplinskog postupka protiv apelanta. Pri tome se apelant pozvao na presudu Evropskog suda u predmetu Lavents protiv Latvije (presuda od 28. novembra 2002. godine, broj zahtjeva 58442/00).

92. U vezi s iznesenim navodima, Ustavni sud zapaža da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, kao što je već prethodno navedeno, podrazumijeva da sud ne smije biti opterećen predrasudama u pogledu odluke koju donosi. Da je neki sudija pristrasan zbog opterećenosti predrasudama, moguće je zaključiti samo kada to postane sasvim jasno na osnovu njegovog stava tokom postupka ili iz sadržaja presude.

93. Iako u nekim predmetima može biti teško pribaviti dokaze kojima se pobija ta pretpostavka, treba zapamtiti da zahtjev objektivne nepristrasnosti daje daljnje važno jamstvo (vidi predmet Pullar protiv Velike Britanije, presuda od 10. juna 1996, stav 32). Drugim riječima, sud je priznao poteškoću kod utvrđivanja povrede člana 6. zbog subjektivne pristrasnosti i iz tih se razloga u velikoj većini predmeta u kojima se javljaju ista pitanja usredotočio na objektivni test. Međutim, nema nepropusne podjele između ta dva pojma budući da ponašanje sudije ne samo da može potaći objektivne bojazni u pogledu nepristrasnosti s gledišta vanjskog posmatrača (objektivni test) nego se može postaviti i pitanje njegovog ili njenog ličnog uvjerenja (subjektivni test) (vidi predmet Kyprianou protiv Kipra, presuda od 15. decembra 2005, predstavka broj 73797/01, stav 119).

94. Također, od sudskih vlasti se traži najveća moguća diskrecija u pogledu predmeta u kojima postupaju kako bi se zadržala slika o njima kao nepristrasnim sudijama. Ta bi ih diskrecija trebala odvratiti od korištenja štampe, čak i kad su provocirani. Viši zahtjevi pravde i časna narav sudijskog zvanja je ono što nameće tu dužnost (vidi Buscemi protiv Italije, predstavka broj 29569/95, stav 67. i Olujić protiv Hrvatske, presuda od 5. februara 2009, predstavka broj 22330/05, stav 59).

95. Ustavni sud dalje primjećuje da je Evropski sud u predmetu Olujić protiv Hrvatske razmatrao aplikaciju kojom je aplikant osporavao nepristrasnost tri člana Državnog sudskog vijeća zato što su tokom disciplinskog postupka protiv njega davali intervjue, objavljene u dvoje različitih nacionalnih novina, izražavajući nesklonost prema aplikantu. Evropski sud je odvojeno ispitao navode o nepostojanju nepristrasnosti svakog člana, te zaključio da u situaciji kada su u izjavama članova Državnog sudskog vijeća javno korišteni izrazi kojim su navodili negativne karakteristike aplikanta, to podrazumijeva da su imali već formirano negativno mišljenje o aplikantovom slučaju, te da je iz tih razloga njihovo daljnje učešće u njegovom predmetu nakon objavljivanja navedenih intervjua u novinama bilo u suprotnosti s garancijama koje pruža član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Olujić protiv Hrvatske, st. 56–68).

96. Dovodeći izneseno u vezu s navodima apelacije, Ustavni suda zapaža da je apelant istakao da su predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija i potpredsjednica VSTV-a Ružica Jukić davanjem javnih komentara u medijima pokazali formirano negativno mišljenje prema apelantu i prejudicirali ishod disciplinskog postupka protiv njega.

97. Ustavni sud zapaža da je apelant u toku postupka pred Prvostepenom komisijom zahtijevao izuzeće navedenih lica, te da je VSTV svojim rješenjima odbio kao neosnovane zahtjeve za izuzeće predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije i potpredsjednice Ružice Jukić.

98. U obrazloženju rješenja kojim je odbijen apelantov zahtjev za izuzeće predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije je navedeno da izjava predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije u jednoj TV emisiji da se protiv apelanta vodi jedan ozbiljan disciplinski postupak zbog njegovih ozbiljnih disciplinskih prekršaja nije bila od utjecaja na provođenje nepristrasnog i nezavisnog disciplinskog postupka protiv apelanta imajući u vidu da je apelantu nakon provedenog disciplinskog postupka izrečena jedna od blažih disciplinskih mjera – javna opomena.

99. U obrazloženju rješenja kojim je odbijen apelantov zahtjev za izuzeće potpredsjednice Ružice Jukić je navedeno da apelantovi navodi ne mogu biti dovoljan argument koji bi ukazao na njenu pristrasnost prilikom odlučivanja o žalbi u okviru Vijeća kao cjeline, te da u zahtjevu apelant nije ukazao na bilo kakve objektivne pokazatelje sumnje u pristrasnost potpredsjednice VSTV-a, odnosno nije naveo opravdane okolnosti ili argumente koji bi doveli u pitanje njenu nepristrasnost. Ustavni sud dalje zapaža da je Ured disciplinskog tužioca ovu potpredsjednicinu izjavu protumačio kao interpretaciju odredbi krivičnog postupka.

100. Analizirajući sadržaj izjave predsjednika Milana Tegeltije u emisiji "Magazin Mreža", emitiranoj 25. marta 2019. godine u 20.10 sati na Federalnoj TV: "Istina je da se protiv sudije Blagojevića vodi jedan ozbiljan disciplinski postupak zbog njegovih ozbiljnih disciplinskih prekršaja ovdje u Savjetu, koji će uskoro biti završen", Ustavni sud zaključuje da iz ove izjave ne proizlazi formirano negativno mišljenje u vezi s apelantom. Naime, u izjavi je samo konstatirano da je disciplinski postupak u toku i da se očekuje njegovo brzo okončanje, bez ikakvih komentara o njegovom eventualnom ishodu.

101. S druge strane, izjava potpredsjednice Ružice Jukić u svom obraćanju domaćim medijima od 22. juna 2019. godine u kojoj je navela: "Sudija Milan Blagojević trenutno obnaša funkciju sudije u Okružnom sudu u Banja Luka. Vrlo često krši Etički kodeks sudaca, na način da komentira disciplinske postupke koji su u toku, kao i sudske postupke prilikom izdvajanja mišljenja, koje mišljenje treba da ostane tajna za javnost, zapakovano u omotu, jer vijećanje i glasanje nije javni postupak" može se tumačiti kao već formirano negativno mišljenje, odnosno predrasuda koju je ona imala prema apelantu, i koja ukazuje da ona nije ispoljila prikladnu "nepristrasnost". Ustavni sud ukazuje da bi se mogao prihvatiti argument Ureda disciplinskog tužioca da se radi o interpretaciji odredbi krivičnog postupka kada je u pitanju drugi dio izjave potpredsjednice VSTV-a. Međutim, prvi dio njene izjave da apelant vrlo često krši Etički kodeks sudija na način da komentira disciplinske postupke koji su u toku, pogotovo u situaciji kada iz osporenih rješenja proizlazi da apelant nije ranije disciplinski odgovarao, daje dovoljno argumenata za zaključak da je ta ocjena jasno pokazala predrasude i nesklonost potpredsjednice Jukić prema apelantu, kao i da je njeno učešće u postupku nakon ove izjave bilo u neskladu sa zahtjevima nepristrasnosti.

102. Ustavni sud posebno naglašava da su u demokratskom društvu nezavisnost i nepristrasnost sudstva od osnovne važnosti za povjerenje društava u pravosudni sistem (vidi npr. Evropski sud, Padovani protiv Italije, presuda od 26. februara 1993. godine, stav 27), pri čemu je posebna odgovornost na VSTV-u koji, kao svoju viziju i misiju, navodi kontinuirani doprinos učvršćivanju vladavine prava i osiguravanje nezavisnog, nepristrasnog i profesionalnog pravosuđa u Bosni i Hercegovini.

103. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je došlo je do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nepostojanja nepristrasnosti potpredsjednice VSTV-a.

104. U kontekstu navedenog, Ustavni sud smatra da je, s ciljem zaštite apelantovih ustavnih prava, potrebno ukinuti osporenu odluku VSTV-a, te predmet vratiti VSTV-u kako bi donio novu odluku u skladu s garancijama iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ostali navodi

105. S obzirom na to da je utvrđena povreda prava na pravično suđenje u odnosu na segment nepristrasnosti suda, Ustavni sud smatra da nema potrebe da ispituje apelantove navode o kršenju ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti ostalih prava na čiju povredu je ukazao u apelaciji. Predmet je vraćen VSTV-u uz nalog da po hitnom postupku donese novu odluku.

VIII. Zaključak

106. Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na nepristrasnost suda kao aspekta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da data izjava potpredsjednice VSTV-a jasno pokazuje predrasude i nesklonost potpredsjednice VSTV-a prema apelantu, zbog čega njeno učešće u postupku nakon ove izjave predstavlja kršenje standarda nepristrasnosti.

107. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

108. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.