Službeni glasnik BiH, broj 78/11
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 2583/08, rješavajući apelaciju mldb. djeteta
, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija mldb.
djeteta.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Okružnog sudu u Banjaluci broj 011-0-Gž-08-000 858 od 17. juna 2008. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjaluci koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
1. Mldb. dijete (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa zakonska zastupnica majka Hana Odobašić, koju zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banjaluke, podnijelo je 21. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-000-858 od 17. juna 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, te Saše Grabeža, kao druge strane u postupku, zatraženo je 3. decembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je 18. decembra 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Saša Grabež 20. decembra 2008. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i Saše Grabeža dostavljeni su apelantici 5. januara 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Osnovni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio Presudu broj PI-364/01 od 9. oktobra 2002. godine kojom je razveo brak između apelantovih roditelja Hane Odobašić i Saše Grabeža (u daljnjem tekstu: tuženi). Presudom je, također, određeno da se apelant, zajedničko malodobno dijete parničnih stranaka, povjerava na brigu i vaspitanje majci uz obavezu tuženog da na ime zakonskog izdržavanja apelanta plaća mjesečno iznos od po 50% od zajamčenog ličnog dohotka u Republici Srpskoj počevši od 28. augusta 2002. godine, pa dok za to postoje uvjeti ili do drugačije odluke suda.
7. Osnovni sud je potom donio Presudu broj P-3250/07 od 30. januara 2008. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelanta i izmijenio Presudu Osnovnog suda broj PI-364/01 od 9. oktobra 2002. godine na način da je tuženi obavezan
plaćati mjesečno na ime zakonskog izdržavanja svog malodobnog djeteta iznos od po 250,00 KM mjesečno i to počev od 23. jula 2007. godine kao dana podnošenja tužbe pa dok za to postoje zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda na način što će navedeni iznos plaćati na ruke majke i zakonske zastupnice mldb. tužioca Odobašić Hane, a umjesto iznosa od 135,00 KM mjesečno, koji je u vrijeme donošenja izmijenjene presude praktično iznosio 50% od zajamčenog ličnog dohotka u Republici Srpskoj. Osim toga, sud je odredio da će određeni iznos, po izmijenjenoj odluci o izdržavanju, tuženi plaćati u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Stavom II dispozitiva presude tuženi je obavezan da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.316,25 KM.
8. U obrazloženju presude, Osnovni sud je naveo da je odredbom člana 263. Porodičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Porodični zakon) određeno da zainteresirano lice može tražiti da sud povisi, snizi ili ukine izdržavanje dosuđeno ranijom pravosnažnom presudom ako se izmijene okolnosti na osnovu kojih je presuda donesena. S tim u vezi, Osnovni sud je utvrdio da je apelant u vrijeme donošenja odluke čija se izmjena traži imao godinu dana, a u vrijeme pokretanja postupka za izmjenu pohađa osnovnu školu. Osim toga, sud je naveo da je tuženi u vrijeme donošenja prvobitne odluke bio nezaposlen, dok je u vrijeme donošenja odluke o izmjeni izdržavanja zaposlen. Također je sud naveo da je utvrdio da je tuženi vlasnik stana u Banjaluci, te da u izmijenjenu okolnost ulazi i činjenica da je zasnovao brak sa drugom ženom i u tom braku stekao jedno dijete. Dalje je sud naveo da majka i apelantova zakonska zastupnica živi u roditeljskom domu, da uz pomoć roditelja brine o apelantu i da je redovan student. Sud je naveo da je iznos koji je tuženi plaćao na ime izdržavanja po ranijoj sudskoj odluci bio 130,00 KM i da ni taj iznos nije isplaćivao dobrovoljno. Prema mišljenju Općinskog suda, činjenica da je tuženi zasnovao novi brak u kojem je dobio dijete ne može ga osloboditi obaveze koju ima kao apelantov otac. Navedeno je da je odredbom člana 82. Porodičnog zakona određeno da roditelji imaju dužnost a i pravo da svoju mldb. djecu izdržavaju na način i pod uvjetima određenim tim zakonom. Obaveza zakonskog izdržavanja mldb. djece je obaveza koje se roditelj ne može osloboditi, i jeste obaveza prije svih ostalih, što znači da je tuženi dužan obezbijediti dodatne prihode kako bi stvorio ne samo najminimalnije uvjete za rast i razvoj, nego i sve uvjete koji su apelantu neophodni. Sud je naveo da smatra da dosuđeni iznos do 250,00 KM mjesečno, u kontekstu izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, može biti dovoljan za podmirenje najnužnijih potreba djeteta apelantovog uzrasta.
9. Nakon prijema presude Osnovnog suda apelant je tražio da sud donese dopunsku presudu, jer je propustio da odluči o cjelokupnom tužbenom zahtjevu.
10. Osnovni sud je, na osnovu člana 192. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), donio dopunsku Presudu broj P-3250/07 od 6. marta 2008. godine kojom je usvojio apelantov prijedlog, te dopunio Presudu broj P-3250/07 od 30. januara 2008. godine tako da je u dispozitiv presude iza riječi u Republici Srpskoj dodao
a sve dospjele i neisplaćene iznose na ime izdržavanja ŠapelantaĆ plati sa zakonskom zateznom kamatom računajući od svakog mjesečnog dospjelog a neisplaćenog obroka i sve odjednom, a sve dospijevajuće svakog prvog do petog u mjesecu, na ruke majke i zakonske zastupnice Odobašić Hane, a sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti ove presude, a pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
11. Odlučujući o žalbi tuženog, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Gž-08-000 858 od 17. juna 2008. godine kojom je žalbu djelimično uvažio te presudu i dopunsku presudu Osnovnog suda broj P-3250/07 od 30. januara i 6. marta 2008. godine preinačio. Sljedstveno tome, Okružni sud je odlučio: "Obavezuje se tuženi Grabež Aleksandar da za izdržavanje
ŠapelantaĆ plaća mjesečni iznos od 45% od ostvarenog ličnog dohotka u privatnom preduzeću INTERFORST d.o.o. iz Banjaluke počev od 24. jula 2007. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do druge odluke suda i to tako da je dospjele i neisplaćene iznose dužan platiti odjednom a buduće iznose je dužan plaćati svakog prvog a najkasnije do petog u mjesecu na ruke majke i zakonske zastupnice Odobašić Hane, sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja". Okružni sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.
12. U obrazloženju presude Okružni sud je ponovio činjenična utvrđenja Osnovnog suda i istakao da je Osnovni sud pravilno utvrdio činjenično stanje, ali da nije pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu člana 259. stav 1. Porodičnog zakona. Navedenom odredbom je propisano, između ostalog, da će sud lice koje je dužno da daje izdržavanje, a nalazi se u radnom odnosu, obavezati na plaćanje budućih mjesečnih iznosa izdržavanja koji se određuju u procentu od ličnog dohotka. S obzirom da iz stanja prvostepenog spisa proizlazi da je tuženi lice koje je u radnom odnosu i koje prima plaću, Okružni sud je naglasio da je Općinski sud bio u obavezi da pravilnom primjenom materijalnog prava odredi visinu za izdržavanje u procentu od ličnog dohotka, kako to predviđa Porodični zakon. S obzirom da je odredbom člana 261. Porodičnog zakona propisano da procenat za izdržavanje ne može biti manji od 15% ni veći od 50%, Okružni sud je obavezao tuženog da za izdržavanje apelanta isplaćuje iznos u visini od 45% njegovog ličnog dohotka. Okružni sud je istakao da je od donošenja presude čija se izmjena traži došlo do promjena okolnosti kod tuženog koje utiču na izdržavanje, jer se on u međuvremenu zaposlio pa je moguće odrediti izdržavanje u procentu od njegovog ličnog dohotka. S druge strane, navedeno je da je sud cijenio i činjenicu da je tuženi zasnovao novu bračnu zajednicu u kojoj je stekao dijete za čije izdržavanje mora da doprinosi. Okružni sud je naveo da bi obavezivanje tuženog da apelantu na ime izdržavanja isplaćuje mjesečno iznos od po 250,00 KM, dovelo u pitanje izdržavanje njegove porodice, zbog čega je u pogledu visine izdržavanja preinačio prvostepenu presudu. Osim toga, Okružni sud je istakao da je, na osnovu člana 397. stav 2. ZPP-a preinačio i rješenje Osnovnog suda o troškovima parničnog postupka.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant se žali da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je drugostepena presuda neizvršiva. U vezi s tim apelant ističe da je "zbog očigledne omaške i propusta suda" u uvodu i dispozitivu presude navedeno da je tuženi Grabež "Aleksandar" umjesto Grabež Saša, te da je nejasno šta će biti ako apelant "promijeni firmu" i kako će se tada naplaćivati alimentacija. Dalje apelant ističe da je nejasno iz izreke presude šta je sa zahtjevom za plaćanje zakonske zatezne kamate o kojoj je odlučeno u dopunskoj presudi; da li je sud propustio da o tome odluči jer nigdje nije ništa spomenuo ni u izreci ni u obrazloženju, ili je taj dio, tj. dopunska presuda, potvrđena.
14. Osim toga, apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer Okružni sud nije cijenio sve dokaze predočene u prvostepenom postupku, jer je Osnovnom sudu dostavljen dokaz da tuženi ima u vlasništvu stan u Banjaluci i da mu supruga ima frizerski salon, što ukazuje na "dobro imovno stanje tuženog". Apelant ističe i da je trebalo da Okružni sud, u konkretnom slučaju, primijeni odredbu člana 253. st. 1, 2. i 3. Porodičnog zakona kojom je propisano šta se sve uzima u obzir prilikom određivanja izdržavanja. Apelant dalje ističe da mu je osporenom presudom provrijeđeno i pravo na "nepristrano suđenje" te predlaže da se drugostepena presuda poništi.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da su odluke donesene uz pravilnu primjenu procesnog i materijalnog zakona, te da redovni sudovi nisu povrijedili apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
16. U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da smatra da mu je donesenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer sud nije cijenio sve dokaze prilikom utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva i nije uzeo u obzir njegove mogućnosti za plaćanje alimentacije.
V. Relevantni propisi
17.
Porodični zakon ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 54/02 i 41/08) u relevantnom dijelu glasi:
Član 259. stav 1.
(1) Lice koje je dužno da daje izdržavanje, a nalazi se u radnom odnosu Š...Ć sud će obavezati na plaćanje budućih mjesečnih iznosa izdržavanja koji se određuju u procentu od ličnog dohotka, Š...Ć.
18. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03,85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav 1.
U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Član 175. stav 2.
O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, Š...Ć
Član 176.
Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja.
Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom
Član 177. st.1. i 2.
Sud može da naloži tuženom da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave.
Ako sud usvoji zahtjev za izdržavanje može obavezati tuženog i na činidbe koje nisu dospjele.
Član 195. stav 1.
(1) Pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesaglasnost prepisa presude s izvornikom ispravit će sud u svako doba.
Član 229. stav 1. tačka 4.
Drugostepeni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave, presudom preinačiti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
4) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo;
VI. Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 10. jula 2008. godine, a apelacija je podnesena 21. augusta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
23. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se predmetni postupak odnosi na utvrđivanje visine novčanog iznosa koji tuženi treba da plaća za apelantovo izdržavanje, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je predmetni postupak bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Apelant tvrdi da je nejasno iz dispozitiva osporene presude šta je s dijelom tužbenog zahtjeva kojim se potražuje isplata zakonske zatezne kamate o kojoj je odlučeno u dopunskoj presudi; da li je sud propustio da o tome odluči jer nigdje nije ništa spomenuo ni u dispozitivu ni u obrazloženju, ili je taj dio, tj. dopunska presuda, potvrđena, iz čega Ustavni sud zaključuje da se apelant u suštini žali na pogrešnu i proizvoljnu primjenu prava u žalbenom postupku pred Okružnim sudom, odnosno da ukazuje da obrazloženje osporene odluke ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
28. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća da nije njegov zadatak da preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava. Ustavni sud u principu nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koji su izvedeni. Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te krše li odluke redovnih sudova ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine).
29. Međutim, s druge strane, zadatak Ustavnog suda jeste i to da, u okviru svoje apelacione nadležnosti, preispita način na koji su utvrđene činjenice, odnosno primijenjeni relevantni propisi u postupku pred redovnim sudovima u slučaju kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
30. U tom kontekstu, a u vezi s apelantovim navodima da Okružni sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu kako je bio postavljen prije zaključivanja glavne rasprave, Ustavni sud konstatira da iz navoda apelacije i dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu proizlazi da je apelant na ročištu za glavnu raspravu, održanom 12. decembra 2007. godine, postavio tužbeni zahtjev, u skladu s članom 177. ZPP-a. Ovim članom je propisano da sud može da naloži tuženom da izvrši određenu činidbu koja je dospjela do zaključenja glavne rasprave Š"da plati dospjele a neisplaćene iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od svakog mjesečnog dospjelog a neisplaćenog obroka i to odjednom"Ć te zahtjeva za obavezavanje tuženog i na činidbe koje nisu dospjele Š"a dospijevajuće svakog prvog, a najdalje do petog u mjesecu"Ć. Osim toga, apelant je postavio i zahtjev za naknadu troškova postupka. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud donošenjem presude i dopunske presude broj P-3250/07 od 30. januara i 6. marta 2008. godine odlučio o cjelokupnom tužbenom zahtjevu apelanta.
31. Međutim, potom je Okružni sud donio presudu kojom je odlučio da se žalba tuženog djelimično uvažava, presudu Osnovnog suda u Banjaluci, broj P-3250/07 od 30. januara 2008.godine i dopunsku presuda istog suda, broj isti od 6. marta 2008. godine se preinačava, te je Okružni sud sam presudio u konkretnoj pravnoj stvari. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da, iako je Okružni sud istakao da se žalba djelimično uvažava te preinačavaju osnovna i dopunska presuda, iz dispozitiva i obrazloženja ožalbene presude nije jasno u kojem dijelu je Okružni sud djelimično uvažio žalbu, odnosno u kojem dijelu je nije uvažio mada je bio dužan, u smislu člana 176. Zakona o parničnom postupku da odluči o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja te da, ako postoji više zahtjeva, odluči o svim tim zahtjevima jednom presudom. Iz navedenog jasno proizlazi da Okružni sud nije uzeo u obzir apelantov postavljeni tužbeni zahtjev, a da je, nezavisno od činjenice da je u izreci naveo da preinačava i dopunsku presudu, kojom su apelantu dosuđene i zakonske zatezne kamate, praktično tu presudu u potpunosti zanemario te se kretao samo u okviru tužbenog zahtjeva o kojem je prvostepeni sud odlučio presudom od 30. januara 2008. godine. Ovakav zaključak proizlazi kako iz izreke osporene presude tako i iz obrazloženja, u kojem dio tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno dopunskom presudom uopće nije spomenut kao ni sama dopunska presuda. Navedeno potvrđuje da Okružni sud prilikom donošenja osporene odluke nije pravilno primijenio odredbu člana 2. ZPP-a, prema kojoj sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku kao ni odredbu člana 176. prema kojoj je trebalo da odluči o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja.
32. U kontekstu navedenog, a cijeneći i navode apelacije da je nejasno šta je sa zahtjevom za plaćanje zakonske zatezne kamate o kojoj je odlučeno u dopunskoj presudi - da li je sud propustio da o tome odluči jer nigdje nije ništa spomenuo ni u izreci ni u obrazloženju ili je taj dio, tj. dopunska presuda, potvrđena, a cijeneći apelantove navode, Ustavni sud podsjeća i da iz prakse Evropskog suda za ljudska prava također proizlazi da su domaći sudovi dužni da obrazlože svoje presude pri čemu ne moraju da daju detaljne odgovore na svaki navod, ali ako je podnesak od suštinske važnosti za ishod predmeta sud se njime u tom slučaju mora posebno pozabaviti u svojoj presudi. Dakle, sudska odluka mora imati razloge na kojima je utemeljena i mora imati obrazloženje, pogotovo na podnesak koji je od suštinske važnosti za ishod spora. U suprotnom postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Van der Hurk protiv Holandije, presuda od 19. aprila 1994. godine, stav 61). S obzirom da u apelantovom slučaju Okružni sud, dakle, nije dao apsolutno nikakve razloge u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje zakonskih zateznih kamata, čime u suštini nije odlučio o cjelokupnom tužbenom zahtjevu, za Ustavni sud je neupitno da osporena odluka ne zadovoljava standarde obrazložene presude iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da je način na koji je Okružni sud u osporenoj presudi primijenio pozitivno-pravne propise, pri čemu u obrazloženju odluke nije dao razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da je odlučio o svim postavljenim apelantovim zahtjevima, proizvoljan, što predstavlja kršenje apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kad je sud proizvoljno primijenio pozitivno-pravne propise jer iz dispozitiva i obrazloženja presude nije vidljivo je li Okružni sud djelimično ili u cijelosti udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu niti su u tom pogledu dati razlozi u obrazloženju osporene odluke.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.