Službeni glasnik BiH, broj 84/10

na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3804/08, rješavajući apelaciju Vinka Perića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Djelimično se usvaja apelacija Vinka Perića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-49/08 od 13. oktobra 2008. godine u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje sankcije apelantu.

Predmet se vraća Sudu Bosne i Hercegovine koji je dužan donijeti novo rješenje, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vinka Perića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-49/08 od 13. oktobra 2008. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-1-07-5-2634/08 od 2. oktobra 2009. godine, u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod


1. Vinko Perić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške podnio je 11. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Iž-49/08 od 13. oktobra 2008. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-1-07-5-2634-1-34/08 od 2. oktobra 2009. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će privremeno prekinuti postupak izvršenja odluke Suda BiH.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 3804/08 od 15. aprila 2009. godine kojom je odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i CIK-a je 19. aprila 2010. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

4. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 4. maja 2010. godine, a CIK 26. aprila 2010. godine.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 11. maja 2010. godine.

III. Činjenično stanje


6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Odlukom CIK-a broj 05-1-07-5-2634-1-34/08 od 2. oktobra 2008. godine uklonjeno je apelantovo ime sa liste kandidata Srpske napredne stranke Republike Srpske na lokalnim izborima 2008. godine za odbornika u Skupštini općine Bosanska Gradiška/Gradiška i izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 10.000 KM zbog povrede ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3 stav (1) tačka 7. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon).

8. U obrazloženju odluke CIK je naveo da je Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: RAK), u skladu sa članom 11. Pravilnika o medijskom predstavljanju političkih subjekata, dostavila CIK-u analizu programa i snimke koje je emitirala TV "Vikom", a u kojima je prikazan predsjednik i kandidat Srpske napredne stranke Republike Srpske, zbog mogućeg kršenja odredbi poglavlja 16. Izbornog zakona.

9. U navedenom dopisu RAK je istakao da je apelant vlasnik TV "Vikom" a istovremeno i kandidat navedene stranke, te da je ta televizija u nekoliko navrata emitirala spot "Radovane, srpski sine" u okviru kojeg se vidi i grb stranke. CIK je nakon prijema akata, snimaka i nakon analize emitiranog programa to ocijenio kao inicijativu i pokrenuo po službenoj dužnosti postupak protiv apelanta, u skladu sa članom 6.2 st. 2. i 3. Izbornog zakona, zbog osnovane sumnje da je povrijedio pravila ponašanja u izbornoj kampanji.

10. Dalje, u obrazloženju je navedeno da je CIK putem faksa zatražio od apelanta da se u roku od 24 sata izjasni u vezi sa sadržajem emitiranog spota, što apelant nije učinio. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, CIK je izvršio uvid u videozapise i u pisanu analizu programa emitiranog u tačno navedene dane u terminu od 20 do 24 sata u trajanju od 46 minuta. CIK je utvrdio da videozapis pjesme predstavlja političko oglašavanje Srpske napredne stranke Republike Srpske jer svi učesnici nose majice sa grbom navedene stranke. Dalje, CIK je detaljno naveo tekst pjesme "Radovane, srpski sine" koja se izvodi u spotu. Osim toga, CIK je naveo i činjenicu da se u spotu pojavljuje apelant sa Radovanom Karadžićem u liku Dr. Dabića koji, držeći zdravicu, kaže: "Da ne ostavimo našim potomcima manje nego što su nama ostavili naši preci. Mi smo puno učinili da svijet prizna naše pravo na državu. Sad se sve više govori o pravu na suverenost, pravu na ujedinjenje. Očekujemo da će naredna godina biti godina definitivnog uspjeha srpskog nacionalnog programa, oslobađanja i ujedinjenja svih srpskih država", a apelant ga sluša i sa njim nazdravlja. Dalje, CIK je konstatirao da su navedeni videozapisi prezentirani nekoliko puta u najgledanijem terminu. CIK se pozvao na relevantne odredbe Izbornog zakona kojima je propisano da se niko ne smije koristiti jezikom koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje ili objavljivati ili upotrebljavati slike, simbole, audio i videozapise, SMS poruke, komunikaciju putem Interneta ili druge materijale koji mogu tako djelovati. Osim toga, CIK je zaključio da se jezikom mržnje može smatrati svaki oblik izražavanja zasnovan na netoleranciji. CIK je naveo da navedeni videozapisi i dijelovi emitiranog programa na TV "Vikom" svojim sadržajem prenose jasan i neposredan rizik od podsticanja na mržnju, izazivanje straha, ksenofobije, netolerancije, te moguće mržnje. CIK je naveo da se radilo o izražavanju koje širi, raspiruje, te podstiče na netoleranciju sa zastrašivanjem.

11. Na osnovu utvrđenih činjenica, kao i zbog činjenice da je apelant kandidat Srpske napredne stranke Republike Srpske na predstojećim lokalnim izborima, CIK je zaključio da je apelant povrijedio odredbe Izbornog zakona. CIK je naveo da je apelantu sankcija utvrđena u skladu sa odredbom člana 6.7 stav 1. tačke 1. i 2. Izbornog zakona, kao i da je prilikom odmjeravanja sankcije i visine kazne uzeta u obzir težina povrede.

12. Apelant je izjavio žalbu Sudu BiH protiv odluke CIK-a od 2. oktobra 2008. godine. Sud BiH je donio Rješenje broj Iž-49/08 od 13. oktobra 2008. godine kojim je žalbu odbio.

13. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da apelantova žalba nije osnovana. S tim u vezi, Sud BiH je utvrdio da je CIK po službenoj dužnosti vodio postupak protiv apelanta, u kojem je utvrđeno da je apelant kandidat i nosilac liste Srpske napredne stranke Republike Srpske. Dalje je utvrđeno da je CIK od apelanta tražio izjašnjenje povodom emitiranja spornog spota sa rokom od 24 sata, međutim, apelant se nije izjasnio u ostavljenom roku, kao ni kasnije do donošenja odluke. Sud BiH je, također, istakao da je CIK utvrdio da emitiranje spota predstavlja djelovanje Srpske napredne stranke Republike Srpske budući da svi učesnici nose majice sa grbom ove stranke, uz izvođenje pjesme "Radovane, srpski sine", a da se u drugom spotu pojavljuje apelant sa Radovanom Karadžićem, alias Dr. Dabićem, te je utvrđeno šta izjavljuje Radovan Karadžić, a apelant ga sluša i sa njim nazdravlja.

14. Sud BiH je utvrdio da je neosnovan apelantov žalbeni navod da se ne radi o upravnom već o prekršajnom postupku, te da su neosnovani apelantovi navodi "da je upravni postupak u konkretnom slučaju višestruko prekršen". S tim u vezi, Sud BiH je istakao da je CIK na utvrđeno činjenično stanje (kako je prethodno opisano) pravilno primijenio odredbu člana 7.3 stav 1. tačka 7. Izbornog zakona kojom je propisano da kandidatima nije dopušteno koristiti se jezikom koji bi nekoga mogao navesti ili podsjetiti na nasilje i širenje mržnje ili objavljivati ili upotrebljavati slike, simbole, audio i videozapise, SMS poruke, komunikaciju putem Interneta i druge materijale koji mogu tako djelovati.

15. Dalje, Sud BiH je utvrdio da se apelant pokušao odbraniti činjenicom da je iskusan privrednik, da nije bio svjestan, te u datoj situaciji nije obraćao pažnju kako se ko oblači i koje grbove nosi, te mu nije jasno šta se podrazumijeva pod "jezikom mržnje", a pjesma o Radovanu Karadžiću je narodna tvorevina. Osim toga, apelant je, "iako nije pravnik", pokušao dati komentar određenih odredbi Izbornog zakona. Međutim, Sud BiH je naveo da, i uz svoju opširnost, apelantova žalba nije dala niti jedan relevantan razlog za njeno usvajanje.

16. Sud BiH je, također, utvrdio da je kazna pravilno odmjerena, tj. u skladu sa članom 6.7 stav 1. tačke 1. i 2. Izbornog zakona BiH jer je CIK ovu kaznu izrekao uzimajući u obzir težinu povrede odredbi i apelantovu ličnu odgovornost, te učestalost emitiranja audio i videozapisa, kao i postojanje otežavajućih okolnosti pod kojima je apelant kao vlasnik TV stanice i kandidat političke stranke morao biti upoznat sa odredbama medijskih propisa i izbornih propisa koji se odnose na njegov profesionalni rad i djelovanje.

IV. Apelacija


a) Navodi iz zahtjeva


17. Apelant osporava navedene odluke tvrdeći da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na slobodu misli iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, te pravo na slobodu mirnog okupljanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije. Apelant osporava način na koji su donijete osporene presude, primjenu zakona i visinu utvrđene kazne. Apelant ističe da Sud BiH nije ni utvrdio da se on kao kandidat koristio jezikom mržnje jer je u rješenju navedeno: "Vinko Perić ga je slušao". Osim toga, apelant navodi da nije on, kao fizičko lice, emitirao spot, već TV "Vikom" kao pravno lice. Prema apelantovom stavu, odgovornost može da bude samo na pravnom licu i to pod uvjetom da je emitiranje navelo ili podstaklo na nasilje ili širenje mržnje. Također, apelant osporava visinu sankcije, pri tome posebno naglašavajući propust suda koji je apelantu na teret stavio učestalost emitiranja videozapisa, zbog toga što apelant nije isto što i TV "Vikom". Apelant, također, napominje da je za ovo emitiranje RAK kaznio TV "Vikom" sa 20.000 KM. Apelant osporava način na koji su sud i CIK "kvantificirali" navodnu povredu, tj. ističe da povrede uopće nije bilo. Dalje, apelant ističe da sud uopće nije razmotrio njegov navod da mu nije data mogućnost da se izjasni na način propisan zakonom već konstatira da mu je faksom dostavljen poziv da odgovori u roku od 24 sata, te ističe da je dopis dostavljen TV "Vikom" a ne Vinku Periću. Apelant ističe da se, prije svega, trebalo utvrditi da li je riječ o prekršajnoj ili upravnoj "materiji". Apelant je tražio da se privremenom mjerom odgodi izvršenje odluke CIK-a, odnosno naplata utvrđene kazne, te da Ustavni sud donose meritornu odluku jer je predmet "vrlo jednostavan". Također, u slučaju da mu CIK naplati kaznu, apelant je tražio da Ustavni sud obaveže CIK na povrat novca uz pripadajuću kamatu.

b) Odgovor na apelaciju


18. U odgovoru na apelaciju Sud BiH je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana jer je sam apelant svojim ponašanjem skrivio vođenje postupka. Sud BiH je istakao da je pravilno primijenio materijalne propise i donio zakonitu odluku. Sud BiH je, također, naveo da apelant ne prigovara meritumu predmeta jer on ničim ne osporava svoje ponašanje u izbornoj kampanji. Osim toga, sve radnje koje su navedene u rješenju suda apelant je počinio. Sud BiH je istakao da se apelant nije pokajao za svoje ponašanje, te nije bilo uvjeta za umanjenje kazne.

19. CIK je dostavio odgovor na apelaciju 26. aprila 2010. godine. U odgovoru je istaknuto da je apelacija neosnovana. S tim u vezi, CIK je obrazložio kako i zašto je pokrenut postupak protiv apelanta, naveo da je apelant kao direktor TV "Vikom" iskoristio tu mogućnost i emitirao spot koji je kvalificiran kao materijal koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje. Dalje, CIK je naveo da je sankcija izrečena apelantu u maksimalnom iznosu i u skladu sa članom 6.7 stav 1. tačka 1. Izbornog zakona a zbog utvrđenih otežavajućih okolnosti. Također, CIK je naveo da je kazna odmjerena u skladu sa članom 19. Uputstva o procedurama za rješavanje o prigovorima i žalbama podnesenim CIK-u. CIK se očitovao na apelantov navod da nije imao pravedno suđenje jer mu nije data mogućnost raspravljanja (putem faksa je pozvan da odgovori) navodeći da, u skladu sa Uputstvom o procedurama za rješavanje o prigovorima i žalbama podnesenim CIK-u, postoji mogućnost komuniciranja putem faks-aparata zbog kratkih rokova. CIK je naveo da je neosnovan navod o sankcioniranju iste stvari dva puta, jer je CIK kaznio apelanta, a RAK je nadležan za rad medija, poštovanje odredbi o medijima i ostalo.

V. Relevantni propisi


20. Izborni zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08 i 37/08) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.7

Centralna izborna komisija BiH, kada odlučuje o prigovorima i žalbama, ima ovlaštenja da naredi izbornoj komisiji, Centru za birački spisak ili biračkom odboru da preduzme mjere kojima se otklanjaju navedene nepravilnosti. Centralna izborna komisija BiH, također, ima ovlaštenja da izrekne sljedeće sankcije:

Novčanu kaznu koja ne prelazi iznos od 10.000 konvertibilnih maraka.

Š...Ć

Član 7.3

(1) Kandidatima i pristalicama političkih stranaka, listi nezavisnih kandidata, listi pripadnika nacionalnih manjina i koalicija, kao i nezavisnim kandidatima i njihovim pristalicama, te zaposlenima ili na drugi način angažiranim u izbornoj administraciji nije dozvoljeno:

Š...Ć

7) koristiti se jezikom koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, ili objavljivati ili upotrebljavati slike, simbole, audio i videozapise, SMS poruke, Internet komunikacije ili druge materijale koji mogu tako djelovati.

Član 19.9

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 KM kaznit će se politički subjekt za povredu, ako:

j) koristi se jezikom koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje, širenje mržnje ili objavljuje ili upotrebljava slike, simbole, audio i videozapise, SMS poruke, Internet poruke ili druge materijale koji mogu tako djelovati (član 7.3 stav (1) tačka 7)

Š...Ć

(4) Za povrede stava (1) tačke b), c), d), e), f), g), h), i), j), k), l), m), n), o), p) i r) ovog člana kaznit će se i kandidat političkog subjekta novčanom kaznom u iznosu od 1.000 do 5.000 KM.

VI. Dopustivost


21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje


23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

(4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.

24. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Suda BiH, kojim je odbijena žalba na rješenje CIK-a, dakle u sporu proizašlom iz izbornog procesa, povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na pravičan postupak pri određivanju građanskih prava i obaveza ili odlučivanju o krivičnoj optužbi. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluke kojima mu je izrečena sankcija zbog toga što se koristio "jezikom mržnje" suprotno Izbornom zakonu BiH, a posljedica toga je skidanje apelanta sa izborne liste i izricanje apelantu novčane kazne.

25. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, politička prava i obaveze, poput prava na kandidiranje na izborima, nisu građanska po svojoj prirodi. Sporovi proizašli iz izbornog procesa izlaze iz građanskih okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, Izvještaji o presudama i odlukama, 1997-VI, str. 2223, stav 50). Međutim, budući da je apelantu izrečena i novčana kazna, Ustavni sud će ispitati da li se u konkretnom slučaju može reći da se radi o odlučivanju o "krivičnoj optužbi" u smislu istog člana, te da li su u tom dijelu garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.

26. Ustavni sud podsjeća na to da su za ocjenu primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije ustanovljenja tri kriterija (klasifikacija prema domaćem zakonu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne) i dva podkriterija - domašaj prekršajne norme i svrha kazne - koja su kumulativna i koja pomažu pri odlučivanju o tome da li nešto što nije definirano kao "krivično" djelo potpada pod garancije člana 6. Evropske konvencije.

27. Apelant je sankcioniran zbog ponašanja iz člana 7.3 stav 1. Izbornog zakona. To znači da se u konkretnom slučaju ne radi o djelu koje je krivičnim ili Izbornim zakonom propisano kao krivično djelo. Međutim, kako je već rečeno, to nije odlučujuće za primjenu garancija iz člana 6. Evropske konvencije, već je to pitanje potrebno ispitati imajući u vidu navedene kriterije. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se norma kojom je propisano sankcioniranje odnosi samo na učesnike u izbornom postupku, političke subjekte i njihove kandidate, dakle, radi se o određenim licima i njihovom položaju u naročitim situacijama � političkim izborima. Slično tome, Evropski sud je, uspostavljajući relevantne principe, ukazao na to da se disciplinske sankcije uglavnom ustanovljavaju kako bi se osiguralo da pripadnici određenih grupa poštuju određena pravila (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Weber protiv Švicarske, presuda od 22. maja 1990. godine). Dakle, norma u pitanju nema opći karakter i primjenjuje se samo na političke subjekte i pojedince koji učestvuju u izbornom postupku a koji je, zbog svog značaja i specifičnosti, reguliran posebnim zakonom. Osim toga, Ustavni sud smatra da se, s obzirom na javni interes, zaštitu i sankcioniranje "jezika mržnje" u javnosti, te pravila političkog ponašanja u predizbornoj kampanji, ne može reći da se radi o naročito strogim kaznama koje su isključivo novčane. S obzirom na to da je svrha propisane kazne prema Izbornom zakonu reguliranje izbornog postupka i poštivanje pravila u izbornom postupku i da se odnosi samo na određena lica koja učestvuju u izborima, Ustavni sud zaključuje da je domašaj ovakve norme ograničenog karaktera. Imajući u vidu ispitane kriterije, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o "krivičnoj optužbi" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo niti o apelantovim "građanskim pravima i obavezama" niti o "krivičnoj optužbi", zbog čega garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

29. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na ostala prava


30. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz čl. II/3.g), h), i) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 9, 10. i 11. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant osporava Rješenje Suda BiH broj Iž-49/08 od 13. oktobra 2008. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporeno rješenje je donijeto 13. oktobra 2008. godine, a apelacija je podnesena 11. decembra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, apelacija u odnosu na ove navode ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na apelantove navode o kršenju prava iz čl. II/3.g), h), i) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 9, 10. i 11. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


32. Apelant osporava navedene odluke tvrdeći da su mu tim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3. g), h), i) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 9, 10. i 11. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VII.1. Pravo na imovinu


33. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

Š...Ć

k) Pravo na imovinu.

34. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

35. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da je osporenim rješenjem apelant skinut sa izborne liste, te mu je utvrđena novčana kazna kao sankcija za povredu pravila izbornog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud mora odgovoriti i koje se nameće u konkretnom predmetu jeste predstavlja li novčana kazna izrečena apelantu imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

36. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu sa odredbom stava 2. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, država ima pravo da "primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da Š...Ć bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni". Ova odredba predstavlja izuzetak od člana 1. stav 1. koji garantira mirno uživanje imovine, jer citirani stav "ni na koji način ne utječe na pravo države da primjenjuje takve zakone" kojim osigurava naplatu kazni. Prilikom donošenja takvih zakona zakonodavac uživa široko polje procjene i odlučivanja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Gasus Dosier � und F�rdertechnik GmbH protiv Holandije, presuda od 23. februara 1995. godine, serija A, broj 306-B, stav 60).

37. Budući da je apelantu izrečena novčana kazna, Ustavni sud smatra da je nesporno da se radi o njegovoj "imovini" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dalje, Ustavni sud podsjeća na svoj raniji stav da se nametanje novčanih kazni može definirati kao "lišavanje" pojedinca imovine u smislu druge rečenice stava 1. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te, prema tome, ono mora ispunjavati uvjete iz navedenog člana (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 498/04 od 23. marta 2005. godine, stav 22, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/05). Stoga će Ustavni sud ispitati da li apelantovo lišavanje imovine ispunjava uvjete "zakonitosti" i "proporcionalnosti" miješanja u apelantovo pravo, kako to zahtijeva član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

38. Da bi lišavanje imovine bilo u skladu sa drugom rečenicom stava 1. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ono mora biti: (a) predviđeno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) u skladu sa općim principima međunarodnog prava. U pogledu zakonitosti, miješanje u imovinu je zakonito samo ako je zakon koji je osnova za takvo miješanje (a) pristupačan građanima, (b) formuliran sa odgovarajućom tačnošću i preciznošću da bi se građanima omogućilo da prilagode svoje postupke i (c) kompatibilan sa vladavinom prava, što znači da pravna sloboda odlučivanja koju uživaju izvršni organi ne smije biti neograničena, odnosno zakon mora građanima osigurati odgovarajuću zaštitu od proizvoljnog miješanja. U pogledu javnog interesa mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži. Drugim riječima, nadležni organ mora utvrditi je li uspostavljena pravična ravnoteža između potreba javnog interesa i interesa pojedinca (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i L�nnroth, odluka od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, st. 69. i 73). Prilikom utvrđivanja postojanja pravične ravnoteže, država ima široku slobodu odlučivanja u pogledu odabira sredstava primjene i utvrđivanja opravdanosti posljedica takve primjene u javnom interesu radi ostvarivanja svrhe predmetnog zakona.

39. U vezi sa pitanjem "zakonitosti" miješanja u apelantovu imovinu, u konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantu visina kazne utvrđena u skladu sa članom 6.7 stav 1. tačke 1. i 2. Izbornog zakona. Ustavni sud zapaža da je članom 6.7 generalno utvrđeno da novčane kazne koje CIK može izreći ne mogu preći iznos od 10.000 KM. Međutim, u odredbama člana 19.9 i dalje jasno je propisana visina novčane kazne u pojedinačnim slučajevima. Ustavni sud uočava da je u članu 19.9 u stavu (1) utvrđeno da se politički subjekt za povrede člana 7.3 može kazniti maksimalnom kaznom do 10.000 KM, a stavom (4) istog člana izričito je propisano da kandidat političkog subjekta za isto djelo može biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000 do 5.000 KM.

40. Tekst navedenih odredbi zakona na koje su se pozvali CIK i Sud BiH u postupku utvrđivanja odgovornosti i izricanja novčane sankcije apelantu je jezički potpuno jasan, pa Ustavni sud smatra da apelant s pravom ukazuje na to da je u njegovom slučaju novčana kazna utvrđena u iznosu većem od zakonom propisane kazne. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da izricanje kazne apelantu, kao kandidatu političkog subjekta, u visini od 10.000 KM u konkretnom slučaju nije u skladu sa zakonom, što znači da miješanje u apelantovu imovinu ne ispunjava zahtjev "zakonitosti" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa pitanje "proporcionalnosti" nije ni potrebno ispitivati.

41. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Ostali navodi

42. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na povrede prava iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravo iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, ali nije posebno specificirao u čemu se povrede sastoje. Međutim, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na imovinu, kao i pravni lijek utvrđen ovom odlukom, Ustavni sud ne smatra da je potrebno da posebno ispituje navode o povredi ovih članova.

VIII. Zaključak


43. Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povreda se ogleda u tome što izricanje kazne apelantu, kao kandidatu političkog subjekta, u iznosu većem od propisanog Izbornim zakonom BiH ne ispunjava kriterij "zakonitosti" miješanja u navedeno pravo.

44. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!