Službeni glasnik BiH, broj 41/10

na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3436/07, rješavajući apelaciju Vjekoslava Šalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Vjekoslava Šalića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Kž-07-000 248 od 8. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku broj 083-0-K-06-000 135 od 25. juna 2007. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod


1. Vjekoslav Šalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Branjeva, Općina Zvornik, kojeg zastupa Vera Lazić, advokat iz Zvornika, podnio je 14. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Kž-07-000 248 od 8. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 083-0-K-06-000 135 od 25. juna 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog tužilaštva Bijeljina (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 7. januara 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je odgovor dostavio 17. januara 2008. godine, Tužilaštvo 28. januara 2008. godine, a Okružni sud 31. januara 2008. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 11. februara 2010. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Osnovni sud je Presudom broj 083-0-K-06-000 135 od 25. juna 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 012-0-Kž-07-000 248 od 8. oktobra 2007. godine, apelanta proglasio krivim za krivično djelo omogućavanja uživanja opojnih droga iz člana 225. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i za krivično djelo nedopuštene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav 2. navedenog zakona. Osnovni sud je osudio apelanta na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Osim toga, apelantu je na osnovu člana 62. stav 1. KZRS izrečena mjera sigurnosti � oduzimanje predmeta naoružanja preciziranih u dispozitivu presude.

7. Osnovni sud je u obrazloženju presude naveo da je tokom postupka utvrdio da je apelant od 2000. godine pa do 10. marta 2006. godine oko 40 puta u prostorijama vlastitog diskokluba "Meta" u Šepku, Općina Zvornik, i u svojoj porodičnoj kući, također u Šepku, davao na uživanje B. P. opojnu drogu u različitim količinama. Osnovni sud je, dalje, naveo da je utvrdio da je 10. marta 2006. godine apelant u prostorijama svoje kuće neovlašteno držao oružje, municiju i eksplozivne materije, čije držanje građanima uopće nije dopušteno ili je ograničeno, što je bilo suprotno odredbama čl. 6. i 7. Zakona o oružju i municiji, te članu 21. stav 1. Zakona o prometu eksplozivnih materija, zapaljivih tečnosti i gasova.

8. Osnovni sud je, dalje, obrazložio da su u toku dokaznog postupka izvedeni kako dokazi optužbe tako i dokazi odbrane. U obrazloženju presude je istaknuto da, budući da se izmijenio sastav vijeća na glavnom pretresu od 22. juna 2007. godine, uz saglasnost stranaka i apelantovog branioca pročitani su do tada izvedeni dokazi optužbe i odbrane. Osnovni sud je istakao da je na održanom javnom, glavnom pretresu, na tužiočev prijedlog, a prema članu 280. stav 2. Zakona o krivičnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZKP), pročitan iskaz svjedoka B. P. dat u prethodnom postupku 10. marta 2006. godine pred ovlaštenim službenim licima Centra javne sigurnosti (CJS) Bijeljina. Takav prijedlog Osnovni sud je prihvatio imajući u vidu činjenicu da je sud u dva navrata pozivao navedenog svjedoka na glavni pretres, šaljući pozive na adresu na kojoj je, navodno, nastanjen navedeni svjedok u Loznici, Republika Srbija, ali je na vraćenoj dostavnici poštanski dostavljač naveo da je svjedok B. P. nepoznat na navedenoj adresi. Time su se, prema ocjeni Osnovnog suda, ispunili zakonski uvjeti za čitanje iskaza iz prethodnog postupka, prema članu 280. stav 2. ZKP. Osnovni sud je smatrao da dostavljač PTT-a nije imao razloga da navodi drugačije prilikom uručenja pismena. Osim toga, Osnovni sud je naveo da se isključivo na iskazu navedenog svjedoka i ne zasniva presuda ovoga suda. Osnovni sud je ocijenio da je svjedok B. P. u prethodnom postupku na uvjerljiv i detaljan način i hronološki opisao slijed događaja, čije navode je sud u cijelosti prihvatio. Između ostalog, navedeni svjedok je detaljno opisao događaj od 10. marta 2006. godine kada je u apelantovoj kući konzumirao drogu koju mu je apelant davao, kao i događaj kada je policija zaustavila apelantov automobil, te izvršila pretres apelanta i B. P.

9. Osnovni sud je obrazložio da su navodi svjedoka apelantove odbrane B. B. usmjereni na dovođenje apelanta u povoljniji položaj, a sve u svrhu izbjegavanja apelantove krivične odgovornosti. Osnovni sud je obrazložio da nije prihvatio dokaz apelantove odbrane - nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra koji je naveo da apelant kritičnog dana nije mogao da kontrolira svoje postupke zbog konzumacije veće količine droge. Nalaz ovog vještaka Osnovni sud je ocijenio paušalnim, neodređenim i nepotpunim, te je istakao da je vještak naveo da je do svog zaključka došao isključivo na osnovu onoga što mu je apelant govorio. Također, Osnovni sud nije prihvatio nalaz ovog vještaka smatrajući da apelantovo opće fizičko i zdravstveno stanje nakon kritičnog događaja nije relevantno za utvrđivanje postojanja njegove krivične odgovornosti i da na takvom nalazu i mišljenju nije mogao zasnovati svoju odluku u pogledu apelantove uračunljivosti. Osnovni sud je uzeo u obzir i druge izvedene dokaze.

10. Okružni sud je u obrazloženju istakao da je apelant u žalbi naveo da je prvostepena presuda zasnovana na nezakonitom dokazu, tj. na tome što je prvostepeni sud na glavnom pretresu pročitao iskaz svjedoka B. P. koji je dat u prethodnom postupku. Apelant je u žalbi naveo da se moglo osigurati prisustvo navedenog svjedoka na glavnom pretresu, pozivom na poznatu adresu, tako da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da je njegov dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan. Okružni sud je naveo da je u konkretnom slučaju prvostepeni sud uložio razuman napor da pozivanjem osigura prisustvo svjedoka B. P. na glavnom pretresu radi njegovog saslušanja. Okružni sud je ocijenio da u konkretnoj procesnoj situaciji, kada su se pozivi u dva navrata vratili sa naznakom poštanskog dostavljača da je primalac nepoznat na naznačenoj adresi, dakle kada se nije moglo osigurati prisustvo ovog svjedoka, te budući da sud nema zakonskih ovlaštenja, a niti ovlaštenja prema međudržavnom sporazumu BiH sa Republikom Srbijom o pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima za prinudno dovođenje svjedoka koji živi u drugoj državi, prvostepeni sud je u takvoj situaciji pravilno odlučio. Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je na tužiočev prijedlog, a prema odredbi člana 280. stav 2. ZKP, pročitao izjavu svjedoka iz prethodnog postupka i na pročitanoj izjavi i uz druge dokaze utvrdio odlučne činjenice na kojima je zasnovao konačno činjenično utvrđenje.

11. Okružni sud je, dalje, obrazložio da su tačni navodi apelantove žalbe da se usmena naredba sudije za prethodni postupak Okružnog suda od 10. marta 2006. godine nije odnosila na pretresanje svjedoka B. P. već isključivo na pretresanje stana, drugih apelantovih prostorija i putničkog motornog vozila. Međutim, na osnovu uvida u spis Okružnog suda broj 012-0-Kpp-06-000 014 proizlazi da je Odjeljenje kriminalističke policije CJS Bijeljina dostavilo Okružnom sudu Izvještaj broj 12-02/6-233-28/06 od 11. marta 2006. godine o realizaciji naredbe za pretresanje. Prema tom izvještaju, sudija za prethodni postupak, koji je izdao naredbu, obaviješten je, u smislu odredaba člana 128. stav 3. ZKP, da je prilikom izvršenja naredbe izvršeno i pretresanje lica B. P. koji je zatečen u društvu sa apelantom. Tom prilikom kod B. P. je pronađen jedan paketić u PVC kesi sa biljnom materijom koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu marihuanu. Na osnovu toga je Okružni sud zaključio da se radilo o zakonitom pretresanju lica B. P., bez naredbe za pretresanje, koje su izvršila ovlaštena službena lica policije na osnovu ovlaštenja iz člana 128. stav 2. tačka g) ZKP.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


12. Apelant je u apelaciji naveo da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d) Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da su sudovi u odnosu na krivično djelo za koje je osuđen presude zasnovali na nezakonitom dokazu jer je na glavnom pretresu pročitan iskaz svjedoka B. P. dat u prethodnom postupku službenim licima u CJS Bijeljina 10. marta 2006. godine. Apelant smatra da sudovi nisu istinito niti potpuno utvrdili činjenicu da je prisustvo navedenog svjedoka neizvjesno, niti je dokazano da se prisustvo svjedoka ne može osigurati ni prinudnim putem. Na taj način apelantu je kao optuženom onemogućeno da bar u jednoj fazi postupka neposredno ispita svjedoka optužbe.

13. Osim toga, apelant je naveo da su presude zasnovane na rezultatima nezakonitog pretresa svjedoka B. P. i da je Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta CJS Bijeljina broj 12-02/6-233-282/06 od 10. marta 2006. godine, proistekla nakon nezakonitog pretresa, također, nezakonit dokaz. Apelant navodi da se tužilac pozvao na Naredbu za pretresanje apelantovog stana i drugih prostorija broj 12-02/6-233-282/06 od 10. marta 2006. godine, koju je donio sudija za prethodni postupak Okružnog suda. Međutim, ovom naredbom nije obuhvaćen i pretres lica - svjedoka B. P., te je, stoga, pretres B. P. nezakonit, a samim tim i potvrda o oduzimanju predmeta koja je proistekla iz ovog pretresa. Prema apelantovoj ocjeni, Okružni sud je naknadno osnažio ovaj nezakoniti dokaz obrazlažući da je na sjednici vijeća, povodom apelantove žalbe, izvršio uvid u spis tog suda broj 012-0-Kpp-06-000 014 i utvrdio da je sudija za prethodni postupak, koji je izdao naredbu, obaviješten, u smislu odredaba člana 128. stav 3. ZKP, da je prilikom izvršenja naredbe izvršeno i pretresanje lica B. P. Apelant ističe da na sjednici vijeća, na kojoj su prisustvovali apelant i njegov branilac, nije izveden dokaz na koji se pozvao Okružni sud � Izvještaj CJS Bijeljina broj 12-02/6-233-28/06 od 11. marta 2006. godine u kojem stoji da je sudija za prethodni postupak obaviješten o pretresu lica B. P., niti je apelantu pružena mogućnost da se na održanom ročištu izjasni o novom dokazu suda. Apelant je istakao da je navedeni dokaz proveden na nejavnoj sjednici kojoj on i njegov branilac nisu prisustvovali. Također, apelant se žali da sudovi nisu pravilno ocijenili dokaz � iskaz svjedoka apelantove odbrane B. B., koji je svjedočio da kritičnog dana nije vidio da su apelant i svjedok B. P. konzumirali drogu, iako je bio prisutan u apelantovoj kući, niti je vidio da je apelant poklonio ostatak opojne droge "Cannabis sativa" od 2,43 grama svjedoku B. P.

b) Odgovor na apelaciju


14. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da time što je na glavnom pretresu pročitan istražni iskaz svjedoka B. P., u smislu odredbe člana 280. stav 2. ZKP, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije, s obzirom na to da se radilo o nedostupnom svjedoku čije prisustvo radi saslušanja na glavnom pretresu prvostepeni sud i uz razuman napor u okviru zakonskih mogućnosti nije mogao osigurati. Osim toga, o apelantovoj krivici za krivično djelo iz člana 225. stav 1. KZRS postojali su i drugi dokazi čija se zakonitost apelacijom neosnovano dovodi u pitanje. Okružni sud je, također, naveo da su neosnovani navodi apelacije da je izvršeno nezakonito pretresanje svjedoka B. P. s obzirom na to da su ovlaštena službena lica CJS Bijeljina pretresla ovo lice u skladu sa članom 128. stav 2. tačka g) ZKP, što je ovaj sud kao drugostepeni sud utvrdio povodom apelantovih žalbenih navoda.

15. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su tačni apelantovi navodi da su na glavnom pretresu od 22. juna 2007. godine pred Osnovnim sudom pročitani svi prethodno izvedeni dokazi odbrane i optužbe. Međutim, kako se dalje ističe u odgovoru, čitanje je izvršeno uz saglasnost tužioca, apelantovog branioca i apelanta. Dalje se ističe da su razlozi zbog kojih je sud čitao iskaz svjedoka B. P. dat pred radnicima policije navedeni u obrazloženju presude Osnovnog suda. Također je navedeno da su tačni apelantovi navodi da u spisu Osnovnog suda nema pismene niti usmene naredbe za pretres lica B. P., da postoji samo potvrda o oduzimanju predmeta od B. P., ali da je u obrazloženju presude data ocjena navedenih dokaza, kao i razlozi zašto su prihvaćeni kao zakoniti.

16. Tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo da u provedenim postupcima pred Osnovnim i Okružnim sudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje na koje se u apelaciji poziva, te predlaže da se apelacija kao neosnovana odbije.

V. Relevantni propisi


17. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/07, 55/09 i 80/09)

Član 14.

Princip istine

Sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su istinito i potpuno utvrditi, kako činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje im idu u korist.

Član 15.

Slobodna ocjena dokaza

Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Član 128. stav 2. tačka g) i stav 3.

Pretresanje bez naredbe

(2) Ovlašteno službeno lice može pretresti lice bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka:

g) ako postoji opasnost da će sakriti, uništiti ili odbaciti predmete koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.

(3) Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje ovlašteno službeno lice mora odmah podnijeti izvještaj sudiji za prethodni postupak. Izvještaj mora sadržati razloge pretresanja bez naredbe.

Član 280.

Izuzeci od neposrednog provođenja dokaza

(1) Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili osporavanja iznesenih navoda ili u odgovoru na osporavanje ili na dodatno ispitivanje. U ovom slučaju, licu se može dati mogućnost da objasni ili ospori svoj prethodni iskaz.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitana lica umrla ili trajno duševno oboljela ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili je znatno otežan zbog važnih razloga.

VI. Dopustivost


18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 012-0-Kž-07-000 248 od 8. oktobra 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 22. oktobra 2007. godine, a apelacija je podnesena 14. decembra 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


22. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.d) Evropske konvencije.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. st. 1. i 3. tačka d) Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

Š...Ć

d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe.

23. U konkretnom slučaju radi se o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivično djelo propisano zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, ishod predmetnog postupka bio je od odlučujućeg značaja za utvrđivanje "osnovanosti bilo kakve krivične optužbe" protiv apelanta, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud treba ispitati jesu li osporenim presudama povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje na način kako to apelant navodi. Naime, u apelaciji se naglašava da je na glavnom pretresu, kada je donesena prvostepena presuda, pročitan iskaz svjedoka koji je ranije dat u policiji, te da je na osnovu tog iskaza sud donio presudu, a da nije osigurao prisustvo tog svjedoka i na glavnom pretresu kada je donesena osporena prvostepena presuda. Time je apelantu uskraćena mogućnost da ispita navedenog svjedoka. Osim toga, apelant je naveo da su presude zasnovane na rezultatima nezakonitog pretresa svjedoka B. P. i da je potvrda o oduzimanju opojne droge od svjedoka B. P., također, nezakonit dokaz. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ističe da garancije iz člana 6. stav 3.d) Evropske konvencije predstavljaju specifične vidove prava na pravično suđenje utvrđenog u stavu 1. tog člana i izraženog u pravu na ravnopravnost strana u postupku. Zbog toga će se ovi apelantovi navodi ispitati na osnovu te dvije odredbe zajedno (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Kovač protiv Hrvatske, aplikacija broj 503/05 od 12. jula 2007. godine, stav 23. sa dodatnim referencama).

24. Ustavni sud, dalje, naglašava da je dopuštenost dokaza pitanje koje se prvenstveno uređuje domaćim pravom, kao i da je ocjena iznesenih dokaza, u pravilu, posao redovnih sudova. Zadatak Ustavnog suda je utvrditi da li je postupak, uključujući i način izvođenja dokaza, gledano u cjelini, bio pravičan kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije. U pravilu, svi dokazi se moraju izvesti u prisustvu optuženog na javnoj raspravi, radi poštivanja principa kontradiktornosti postupka. To, međutim, ne znači da iskaz svjedoka, da bi se priznao kao dokaz, uvijek mora biti dat na sudu i javno, što se može u određenim slučajevima pokazati nemogućim (op. cit. Kovač protiv Hrvatske, stav 24). Ustavni sud, također, ponavlja da upotreba iskaza dobijenih tokom istrage u svrhu dokazivanja sama po sebi nije suprotna st. 1. i 3.d) člana 6. Evropske konvencije, uz uvjet da je poštovano pravo na odbranu. To pravo, u pravilu, zahtijeva da se optuženom, na primjeren i pravilan način, pruži mogućnost da ospori vjerodostojnost i ispituje svjedoka koji svjedoči protiv njega, bilo dok ovaj daje svoj iskaz u istrazi ili u kasnijoj fazi postupka (idem., stav 25). Ustavni sud je u svojoj praksi, također, zaključio da nema povrede prava iz člana 6. st. 1. i 3.d) Evropske konvencije kada, zbog objektivnih okolnosti, nije moguće na glavnom pretresu saslušati svjedoka koji je već dao iskaz u prethodnom postupku bez prisustva optuženog ili njegovog branioca, a osporene presude se ne zasnivaju isključivo na tom iskazu već i na drugim dokazima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2633/06 od 11. marta 2008. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 32/08, tačka 30).

25. U konkretnom slučaju, iz osporenih presuda nesumnjivo proizlazi da je iskaz svjedoka koji je dat u prethodnom postupku pred policijom pročitan na glavnom pretresu kada je donesena presuda. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali logično obrazloženje u pogledu razloga zašto je pročitan iskaz ovog svjedoka, odnosno zašto i uz razuman napor u okviru zakonskih mogućnosti nije mogao biti osiguran dolazak ovog svjedoka na glavni pretres. Osim toga, Osnovni sud je ovu odluku donio uz saglasnost stranaka u postupku - tužioca, apelanta i njegovog branioca. Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je procesni zakon u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjen. Osim toga, iz obrazloženja osporenih presuda vidljivo je da se odluke redovnih sudova ne zasnivaju isključivo ili uglavnom na iskazu svjedoka B. P., već i na drugim materijalnim dokazima iz kojih je prvostepeni sud nesumnjivo zaključio da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U tom smislu sud je neposredno izveo dokaze saslušanjem drugog svjedoka, izvršio uvid u zapisnik o pretresanju stana i drugih apelantovih prostorija, te uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Također je izvršio uvid u krivičnu evidenciju za apelanta u CJS Bijeljina, zatim u nalaze vještačenja opojne droge, kao i druge dokaze. Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili apelantovu odgovornost za navedeno krivično djelo ili da su u bilo kojem dijelu proizvoljno primijenili zakon. Ustavni sud, također, ukazuje na to da su svi apelantovi navodi već bili predmet apelantove žalbe protiv prvostepene presude, pa je Okružni sud u vezi s tim dao detaljna obrazloženja koja ni na koji način, prema ocjeni Ustavnog suda, ne izgledaju proizvoljna.

26. Što se tiče apelantovih navoda da su sudovi svoje odluke zasnovali na nezakonitim dokazima, to jeste, da su nezakonito i bez naredbe izvršili pretres svjedoka B. P. kod kojeg je pronađena opojna droga, Ustavni sud ne smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu člana 6. st. 1. i 3.d) Evropske konvencije. Pretres navedenog lica i oduzimanje pronađene opojne droge u konkretnom slučaju je izvršeno na osnovu ovlaštenja koja su službena lica policije imala prema odredbi člana 128. stav 2. tačka g) ZKP. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je u odnosu na ovaj dokaz apelantu omogućena odbrana tokom prvostepenog postupka kao i na javnoj sjednici pred drugostepenim sudom na kojoj je prisustvovao zajedno sa svojim braniocem. Apelant je naveo da je Okružni sud naknadno osnažio ovaj dokaz izvršivši uvid u Izvještaj CJS Bijeljina broj 12-02/6-233-28/06 od 11. marta 2006. godine u kojem stoji da je sudija za prethodni postupak obaviješten o pretresu lica B. P. Prema ocjeni Ustavnog suda, izvođenje ovih dokaza na način na koji je apelantu omogućeno da te dokaze ospori i da im suprotstavi vlastite dokaze ne predstavlja povredu apelantovog prava na pravično suđenje u smislu člana 6. st. 1. i 3.d) Evropske konvencije.

27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.d) Evropske konvencije.

VIII. Zaključak


28. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.d) Evropske konvencije. Naime, čitanje iskaza svjedoka koji usprkos uloženim razumnim naporima u okviru zakonskih mogućnosti redovnog suda nije mogao ponovo pristupiti na glavni pretres nije samo po sebi kršenje prava na pravično suđenje. Također, osporene presude se ne zasnivaju isključivo na iskazu navedenog svjedoka već i na drugim dokazima, a apelantu je omogućeno i pravo na odbranu. Osim toga, ne postoji kršenje prava na pravično suđenje kada se apelantovi navodi odnose isključivo na pitanje sudijske procjene dokaza u krivičnom postupku i na primjenu pozitivnopravnih propisa na utvrđeno činjenično stanje, ukoliko nema drugih odlučujućih elemenata koji bi ukazivali na to da je ocjena dokaza ili primjena materijalnog prava bila proizvoljna ili da je apelantu onemogućeno da te dokaze ospori i suprotstavi im druge dokaze.

29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!