Službeni glasnik BiH, broj 18/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj
AP 1827/07, rješavajući apelaciju
Vinke Šaravanja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/0808 i 51/09), u sastavu:
>Miodrag Simović, predsjednik>
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija
Vinke Šaravanja podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 006176 87 P.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Vinka Šaravanja (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Stuttgarta, SR Njemačka, koju zastupa Josip Krešić, advokat iz Mostara, podnijela je 22. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelantica je podnijela apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 006176 87 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 13. aprila 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je naknadno, 30. septembra 2009. godine, zatraženo da dostavi na uvid spis broj 64 0 P 006176 87 P (raniji broj P-489/87).
3. Općinski sud je dostavio odgovor 5. maja 2009. godine, a traženi spis 15. oktobra 2009. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantici 6. novembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Ferdo Bevanda, Mirko Bevanda, Pero Bevanda i Ivan Bevanda (u daljnjem tekstu: tužioci) podnijeli su 4. maja 1983. godine tužbu tadašnjem Općinskom sudu u Mostaru protiv svojih sestara Janje Bevanda i apelantice (u daljnjem tekstu: prvotužena) radi utvrđivanja nužnog nasljednog dijela. Općinski sud u Mostaru i kasnije nadležni Osnovni sud u Lištici su od 6. juna 1983. godine do 24. septembra 1991. godine održali više rasprava. Rasprave su odlagane zbog procesnih razloga, između ostalog, i zbog nedolaska apelantice kao tužene, ili na zahtjev parničnih stranaka radi pokušaja sporazumnog rješenja spora.
7. Tužioci su 25. augusta 2005. godine, a apelantica 6. marta 2006. godine, tražili da Općinski sud nastavi sa postupkom. Apelantica je 14. juna i 4. decembra 2006. godine, te 11. aprila i 1. juna 2007. godine pismenim podnescima urgirala nastavak parničnog postupka. Pravni sljednici tužilaca Ferde Bevande i Ivana Bevande dostavili su 9. jula i 12. jula 2007. godine Općinskom sudu punomoć za zastupanje.
8. Općinski sud je 8. novembra 2007. godine van rasprave donio rješenje kojim je pozvao tužioce da obavijeste sud o tome da li imaju pravni interes da vode postupak, te da, ukoliko imaju, u roku od osam dana dostave uređenu i dopunjenu tužbu u smislu člana 53, a u vezi sa članom 334. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
9. Tužioci su 20. novembra 2007. godine dostavili uređenu tužbu prema zahtjevu suda od 8. novembra 2007. godine. Općinski sud je dnevnom naredbom od 4. marta 2009. godine naredio dostavljanje poziva parničnim strankama i zakazivanje pripremnog ročišta 26. marta 2009. godine. Apelantica je pismenim podneskom od 25. marta 2009. godine obavijestila sud da osporava navode iz tužbe, te da je prvotužena umrla. Općinski sud je 26. marta 2009. godine održao raspravu, a 7. aprila 2009. godine je donio rješenje kojim je utvrdio prekid postupka, jer su tužioci Mirko Bevanda, Ivan Bevanda i tužena Janja Bevanda umrli, a nemaju punomoćnika. Također je utvrđeno da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili staralac ostavine preuzme postupak ili kada ih sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učine.
10. Apelantica je 7. maja 2009. godine obavijestila sud da prihvata da se postupak nastavi, te je zatražila da sud pozove i ostale nasljednike da preuzmu postupak. Općinski sud je dnevnom naredbom od 8. juna 2009. godine zakazao pripremno ročište 2. septembra 2009. godine. Općinski sud je 25. augusta 2009. godine rješenjem odložio zakazano ročište na neodređeno vrijeme zbog odlaska uređujućeg sudije u penziju.
11. Prvostepena presuda u predmetnom parničnom postupku još nije donesena, tako da postupak do dana donošenja odluke Ustavnog suda traje više od 26 godina.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica se žali da joj je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica se žali na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku. Apelantica navodi da je tužba protiv nje i prvotužene podnesena 1983. godine, a da konačna odluka još nije donesena. Zbog trajanja predmetne parnice apelantica nije u mogućnosti da u ostavinskom postupku naslijedi imovinu koja joj pripada. Istakla je da je njezin punomoćnik uložio sva dopuštena pravna sredstva kako bi ubrzao rad u konkretnom predmetu, ali su zbog neobjašnjive inercije suda uređujuće sudije ovaj predmet zanemarile i apelantica niz godina čeka njegovo rješenje. Zbog toga je apelantici narušeno zdravlje, jer je "brinući se za sudbinu navedenog predmeta trpjela i duševne bolove". Apelantica je zatražila da joj Ustavni sud prema dosadašnjoj svojoj praksi dosudi naknadu u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu trajanja postupka, odnosno od 4. maja 1983. godine do dana kada je podnesena apelacija. Dakle, apelantica traži naknadu za 24 godine i ona bi iznosila 3.600,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru Općinskog suda je navedeno da u konkretnom predmetu nije sporno da je tužba radi utvrđenja nužnog nasljednog dijela podnesena 4. maja 1983. godine, te da je u tom periodu bilo zakazano više rasprava, koje su odgađane na određeno i neodređeno vrijeme. Također, nije sporno da su rasprave u navedenom predmetu više puta odgađane zbog nedolaska tuženih, dakle i apelantice, na koji način je iskazivana nezainteresiranost stranaka. Osim toga, ročišta su odlagana na zahtjev stranaka radi pokušaja sporazumnog rješavanja predmetnog spora. Općinski sud je, dalje, istakao da je isključivi razlog zašto su pojedini predmeti zadnjih godina čekali duži period radi uzimanja u rad bio zatrpanost suda većim brojem predmeta i neadekvatan broj sudija. U odgovoru je navedeno da se, nakon što se intenzivnije počelo raditi na starim i zaostalim predmetima, u konkretnom predmetu javio problem procesne naravi zbog čega predmet nije bio riješen, u prvom redu zbog smrti pojedinih stranaka. Općinski sud je posebno napomenuo da su nasljednici tužioca Ferde Bevande 6. jula 2007. godine obavijestili sud da je tužilac Ivan Bevanda umro 15. decembra 2001. godine, Mirko Bevanda 20. septembra 2000. godine i Ferdo Bevanda 22. juna 2004. godine. Općinski sud je potom, 8. novembra 2007. godine, pozvao tužioce da urede tužbu s obzirom na protek vremena od podnošenja tužbe. Međutim, apelantica je 25. marta 2009. godine obavijestila sud da je prvotužena umrla 25. augusta 2005. godine. Sud je nakon toga rješenjem od 7. aprila 2009. godine prekinuo postupak u skladu sa odredbama ZPP. Općinski sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana jer su dužini sudskog postupka doprinijeli i apelantica i druge stranke u postupku. Općinski sud je, također, napomenuo da predmete rješava isključivo prema vremenu zaprimanja inicijalnog akta, odnosno tužbe.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 29/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 95.
Š...Ć Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupati. Naročito trebaju sadržavati: Š...Ć zanimanje i prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju. Š...Ć
16. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 53.
Š...Ć
(2) Tužba mora sadržavati:
Š...Ć
(7) druge podatke koje u skladu sa odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak. Š...Ć
Član 62.
(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
(2) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Član 334.
Š...Ć
(2) Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Naročito trebaju sadržavati: Š...Ć prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju. Š...Ć
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Ustavni sud ukazuje na to da, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, pa je, u konkretnom slučaju, apelacija u ovom dijelu dopustiva. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi,
inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
20. Apelantica smatra da joj je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
a) Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom tužbe tužilaca protiv apelantice pokrenut 4. maja 1983. godine. Period koji,
ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. decembra 1995. godine, kao datum od kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelantica žali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (
loc. cit., presuda Mikulić, stav 35). Dalje, Ustavni sud zapaža da u vrijeme podnošenja apelacije kao i u trenutku donošenja ove odluke postupak pred Općinskim sudom nije okončan. Dakle, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak u ovoj pravnoj stvari ukupno traje 26 godina i šest mjeseci.
c) Analiza razumnosti dužine postupka
24. U konkretnom slučaju se radi o postupku radi utvrđivanja nužnog nasljednog dijela. Iako radi utvrđivanja činjenica u konkretnom postupku treba pozvati i saslušati pet nasljednika prvotužioca, deset nasljednika drugotužioca, četiri nasljednika četvrtotužioca, trećetužioca, nasljednike prvotužene i drugotuženu apelanticu, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom postupku, odnosno o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja sud treba da razmotri.
25. Ustavni sud zapaža da su tužioci zatražili nastavak konkretnog parničnog postupka 25. augusta 2005. godine. Nakon što je primio uređenu tužbu, Općinski sud je u roku od jedne godine i tri mjeseca zakazao pripremno ročište za 26. mart 2009. godine. Međutim, Općinski sud iz procesnih razloga nije mogao provesti pripremnu raspravu već je odredio prekid postupka, budući da su pojedine parnične stranke umrle, a nemaju punomoćnika. Nakon što je apelantica obavijestila Općinski sud da prihvata da se postupak nastavi, te da zahtijeva da sud pozove i ostale nasljednike da preuzmu postupak, Općinski sud je u roku od mjesec dana utvrdio datum pripremnog ročišta. Međutim, zakazano pripremno ročište od 2. septembra 2009. godine Općinski sud je morao odložiti na neodređeno vrijeme zbog odlaska uređujućeg sudije u penziju. Ustavni sud smatra da je period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda do danas, to jeste, period od 13 godina i 11 mjeseci, zaista dug period trajanja konkretnog sudskog postupka. Međutim, Ustavni sud mora uzeti u obzir sve razloge koji su u odlučujućoj mjeri utjecali na dužinu predmetnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud najprije ističe da se postupak utvrđivanja nasljednih dijelova vodio na zahtjev stranaka, to jeste, prema slobodnoj dispoziciji stranaka u postupku. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Općinski sud, nakon dugog perioda neaktivnosti u kojem stranke ni na koji način nisu inicirale nastavak postupka, a nakon zahtjeva da se postupak nastavi, u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je, u periodu koji Ustavni sud ima nadležnost da analizira, trajao preko 13 godina. To jeste dugo vrijeme, ali se razlozi koji su odlučujuće utjecali na njegovu dužinu ne mogu staviti isključivo na teret Općinskom sudu.
26. Ustavni sud, također, zapaža da je apelantica kao drugotužena imala značajnih propusta u toku postupka i oni su utjecali na njegovu dužinu. Apelantica se prvi put obratila Općinskom sudu za nastavak postupka 6. marta 2006. godine, iako je to mogla uraditi znatno ranije, to jeste, od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembra 1995. godine. Dakle, apelantica u periodu od deset godina nije pokazala interes ili revnost u nastojanju da se ovaj postupak okonča. Ustavni sud smatra da ovakvo apelanticino ponašanje predstavlja značajan doprinos ukupnoj dužini trajanja postupka i da se period njezine potpune procesne neaktivnosti i nezainteresiranosti za stanje predmeta može staviti njoj na teret. Osim toga, apelantica je tek 25. marta 2009. godine obavijestila Općinski sud da je prvotužena umrla 25. augusta 2005. godine, iako je to mogla učiniti i prilikom podnošenja prijedloga za nastavak postupka.
27. Ocjenjujući sve navedeno kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka, ponašanje nadležnog Općinskog suda i apelanticino ponašanje, Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje apelanticinog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, Ustavni sud ne smatra da je prekršeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku budući da je utvrdio da je upravo apelanticino ponašanje u velikom dijelu doprinijelo dužini predmetnog postupka.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravičan postupak u "razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je apelanticino ponašanje značajno utjecalo na dužinu tog postupka.
29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.