Službeni glasnik BiH, broj 20/19

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3317/17, rješavajući apelacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ukidaju se:

- Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 012664 15 Gž od 6. juna 2017. godine;

- Rješenje Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 002649 17 Gž3 od 20. juna 2017. godine i

- Rješenje Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. juna 2017. godine.

Predmet broj 07 0 Dn 012664 15 Gž vraća se Kantonalnom sudu u Mostaru, a predmeti br. 08 0 Dn 002649 17 Gž3 i 08 0 Dn 002819 17 Gž2 Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu, koji su dužni da po hitnom postupku donesu nove odluke u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru i Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), podnijela je 1. augusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 012664 15 Gž od 6. juna 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud u Mostaru) broj 058-0-DN-15-000 177-Č od 17. septembra 2015. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 3317/17.

2. Apelantica je zatim 1. septembra 2017. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 002649 17 Gž3 od 20. juna 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud u Ljubuškom) broj 063-0-DN-15-001 224 od 28. novembra 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 3679/17.

3. Apelantica je također 1. septembra 2017. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu i protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. juna 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj 063-0-DN-16-000 124 od 5. decembra 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 3680/17.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Mostaru, Općinskog suda u Mostaru i Općine Čitluk zatraženo je 10. januara 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP 3317/17, a od Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, Općinskog suda u Ljubuškom i Općine Ljubuški zatraženo je 31. decembra 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP 3679/17 i 18. decembra 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP 3680/17.

5. Kantonalni sud u Mostaru, Općinski sud u Mostaru i Općina Čitluk dostavili su odgovore na apelaciju broj AP 3317/17 u periodu od 18. do 23. januara 2019. godine.

6. Kantonalni sud u Širokom Brijegu i Općinski sud u Ljubuškom su u periodu od 3. do 14. januara 2019. godine dostavili odgovore na apelacije br. AP 3679/17 i AP 3680/17. Također, Općina Ljubuški, koju zastupa Općinsko javno pravobranilaštvo Općine Ljubuški, dostavila je odgovor na apelaciju broj AP 3680/17 8. januara 2019. godine, a u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na apelaciju broj AP 3679/17.

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na sličnom činjeničnom i pravnom osnovu i tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija (tri) u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3317/17.

III. Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

9. Općinsko vijeće Općine Čitluk donijelo je Odluku o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu broj 01-06-32/5-15 od 26. februara 2015. godine (u daljnjem tekstu: Odluka OV od 26. februara 2015. godine). U predmetnoj odluci je, između ostalog, navedeno (član 2. Odluke): "Građevnim zemljištem određuje se nekretnina označena kao: [...]". Također, u predmetnoj odluci je navedeno (član 4. Odluke): "Nalaže se Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda Mostar, odjel Čitluk, da temeljem ove Odluke u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist Općine Čitluk […], sa dijelom 1/1. Također na nekretnini iz članka 2. ove odluke u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu, izvršiti će se upis promjena kulture i to umjesto postojeće kulture upisati će se gradilište". Pored toga, u predmetnoj odluci je navedeno (član 6. Odluke): "Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenom glasilu Općinskog vijeća općine Čitluk".

10. Općinsko vijeće Općine Ljubuški donijelo je Odluku o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu broj 01-02-1305/15 od 24. jula 2015. godine (u daljnjem tekstu: Odluka OV od 24. jula 2015. godine), objavljenu u "Službenom glasniku Općine Ljubuški" broj 4/15 od 24. jula 2015. godine. U predmetnoj odluci je navedeno (član 2. Odluke): "Građevnim zemljištem određuju se nekretnine označene kao: […]". Također, u predmetnoj odluci je navedeno (član 4. Odluke): "Nalaže se Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda Ljubuški, da temeljem ove Odluke u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama pobliže označenim u članku 2. ove Odluke u korist Općine Ljubuški […], sa dijelom 1/1". Pored toga, u predmetnoj odluci je navedeno (član 6. Odluke): "Ova Odluka stupa na snagu danom objave u ꞌSlužbenom glasilu Općine Ljubuškiꞌ".

11. Općinsko vijeće Općine Ljubuški je također donijelo Odluku o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu broj 01-02-2216/15 od 4. decembra 2015. godine (u daljnjem tekstu: Odluka OV od 4. decembra 2015. godine), objavljenu u "Službenom glasniku Općine Ljubuški" broj 6/15 od 4. decembra 2015. godine U predmetnoj odluci je navedeno (član 2. Odluke): "Građevnim zemljištem određuju se nekretnine označene kao: […]". Također, u predmetnoj odluci je navedeno (član 4. Odluke): "Nalaže se Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda Ljubuški, da temeljem ove Odluke u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama pobliže označenim u članku 2. ove Odluke u korist Općine Ljubuški […], sa dijelom 1/1. Na nekretninama iz članka 2. ove odluke u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu, izvršiti će se upis promjene kulture i to na onim parcelama na kojima je upisana ꞌšumaꞌ ili ꞌpašnjakꞌ pa će se umjesto postojeće kulture upisati gradilište". Pored toga, u predmetnoj odluci je navedeno (član 5. Odluke): "Ova Odluka stupa na snagu danom objave u ꞌSlužbenom glasilu Općine Ljubuškiꞌ".

Osporene odluke

12. Općinski sud u Mostaru je, odlučujući po zahtjevu Općine Čitluk za upis prava vlasništva, donio Rješenje broj 058-0-DN-15-000 177-Č od 17. septembra 2015. godine.

13. Općinski sud u Ljubuškom, odlučujući po zahtjevu Općine Ljubuški za upis prava vlasništva, donio rješenja br. 063-0-DN-15-001 224 od 28. novembra 2016. godine i 063-0-DN-16-000 124 od 5. decembra 2016. godine.

14. Navedenim rješenjima je dopuštena uknjižba prava vlasništva u B listu preciziranih zemljišnoknjižnih uložaka na 1/1 dijela nekretnina preciziranih u izrekama tih rješenja (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), i to na osnovu odluka OV od 24. jula 2015. godine i 4. decembra 2016. godine u korist Općine Ljubuški (rješenja od 28. novembra i 5. decembra 2016. godine), te na osnovu Odluke OV od 26. februara 2015. godine u korist Općine Čitluk (rješenje od 17. septembra 2015. godine).

15. U obrazloženju prvostepenih rješenja, uvidom u zemljišnu knjigu, tj. u precizirane zk. ul., utvrđeno je da su predmetne nekretnine upisane kao državno vlasništvo (i to preciziranim zk. "opštenarodna imovina FNRJ", odnosno "državno vlasništvo – općenarodna imovina-erar", u preciziranim zk. ul. "Bosansko-hercegovački zemaljski erar", kasnije "državni erar Kraljevine Jugoslavije", te nakon toga "Nezavisna država Hrvatska), pa je s pozivom na odluke OV, koje po mišljenju tih sudova predstavljaju valjan osnov za uknjižbu u smislu, između ostalih, odredbe člana 6. Zakona o građevinskom zemljištu FBiH (u daljnjem tekstu: ZGZ), te je odlučeno kao u izreci tih rješenja na osnovu člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama).

16. Apelantica je podnijela žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru. Također, apelantica i Federacija Bosne i Hercegovine su podnijele žalbe protiv rješenja Općinskog suda u Ljubuškom. Odlučujući o žalbama, Kantonalni sud u Mostaru je donio Rješenje broj 07 0 Dn 012664 15 Gž od 6. juna 2017. godine, a Kantonalni sud u Širokom Brijegu rješenja br. 08 0 Dn 002649 17 Gž3 od 20. juna 2017. godine i 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. juna 2017. godine, kojima su žalbe odbijene kao neosnovane i potvrđena prvostepena rješenja.

17. U obrazloženju rješenja je ukazano da iz stanja spisa proizlazi da su osnov upisa prava vlasništva odluke OV od 26. februara 2015. godine, 24. jula 2015. godine i od 5. decembra 2015. godine, iz kojih proizlazi da su predmetne nekretnine određene građevinskim zemljištem, a te odluke su donesene u skladu s prostornim planom Općine Ljubuški, odnosno prostornim planom Općine Čitluk. Također, ukazano je da je članom 4. tih odluka naloženo Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda Ljubuški (odluke OV od 24. jula 2015. godine i 4. decembra 2016. godine), odnosno Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda Mostar (odluke OV od 26. februara 2015. godine) da upišu pravo vlasništva na predmetnim nekretninama (preciziranim u prvostepenim rješenjima od 28. novembra i 5. decembra 2016. godine) u korist Općine Ljubuški s dijelom 1/1, odnosno na predmetnim nekretninama (preciziranim u prvostepenom rješenju od 17. septembra 2015. godine) u korist Općine Čitluk s dijelom 1/1. Dalje, ukazano je na odredbe čl. 3. i 42. Zakona o zemljišnim knjigama, konstatirajući da proizlazi da su prvostepeni sudovi postupili prema navedenim odredbama. Također, zaključeno je da su neosnovani navodi žalbi u pogledu valjanosti isprava koje su osnov upisa zbog toga što je predmetne odluke donio nadležni organ u zakonom propisanom postupku (na osnovu odredbi čl. 6, 12. i 14. ZGZ) i kao takve predstavljaju valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva. Pri tome, istaknuto je da, ako su i postojali eventualni propusti pri donošenju tih odluka, žalioci su mogli njihovu valjanost osporavati u nekom drugom postupku, a ne u konkretnom postupku, niti Zemljišnoknjižni ured može ulaziti u zakonitost odluke. Konstatirajući da nekretnine koje su predmet upisa nisu nekretnine koje ima u vidu odredba člana 1. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja imovinom BiH, ocijenjeno je da su neosnovani navodi žalbe u tom dijelu. Shodno tome, ukazano je da je neosnovano pozivanje na odluku Visokog predstavnika BiH kojom je donesen Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH od 21. marta 2005. godine jer iz navedenog člana ne proizlazi da je predmet zabrane raspolaganja općenarodna imovina čije je vlasništvo bilo nepoznato.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelantica tvrdi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ukazuje da žalbeni sudovi nisu na adekvatan način obrazložili razloge odbijanja njenih žalbenih navoda. Apelantica, u suštini, tvrdi da odluke OV od 26. februara 2015. godine, 24. jula 2015. godine i 5. decembra 2015. godine nisu isprave podobne za stjecanje prava vlasništva nad predmetnim nekretninama u korist Općine, odnosno da ne predstavljaju valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva u konkretnom slučaju u smislu relevantnih odredbi važećih propisa. Apelantica ukazuje da ovim odlukama Općina nije stekla, niti je mogla steći pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama jer su te odluke donesene suprotno članu 14. Zakona o građevinskom zemljištu i kao takve se ne mogu smatrati odlukom u smislu člana 23. Zakona o stvarnim pravima, koje bi bile osnov za stjecanje prava vlasništva u konkretnom slučaju. Apelantica ukazuje da, ako se analizira sadržaj tih odluka, iz njih proizlazi da je dat nalog za upis promjene prava vlasništva a da prethodno nije donesena odluka o promjeni titulara vlasništva, odnosno da tim odlukama nije prethodno utvrđeno vlasništvo u korist Općine. Ukazuje da Zakon o građevinskom zemljištu, suprotno članu 4. predmetnih odluka, ne propisuje da se sudu može naložiti uknjižba prava vlasništva na nekretnini u korist općine. Apelantica tvrdi da je provođenjem naloga iz navedenih odluka prvostepeni sud bio taj koji je osporenim rješenjem utvrdio pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist Općine, što je suprotno Zakonu o zemljišnim knjigama. Pored toga, apelantica smatra da su osporene odluke suprotne odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, kao i odredbama člana 1. stav 3. i člana 2. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom FBiH, te da joj je takvom primjenom materijalnog prava direktno povrijeđeno i pravo na imovinu.

b) Odgovori na apelacije

19. Kantonalni sud u Mostaru u odgovoru na apelaciju broj AP 3317/17 smatra da je apelacija neosnovana i ističe da ostaje pri razlozima datim u obrazloženju osporenog rješenja.

20. Općinski sud u Mostaru u odgovoru na apelaciju broj AP 3317/17 navodi da je Odluka OV od 26. februara 2015. godine isprava koju je donio nadležni organ u zakonom propisanom postupku, na osnovu odredbi čl. 6, 12. i 14. ZGZ. Također, prema mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju su bili ispunjeni zakonski uvjeti za upis prava vlasništva koje ima u vidu član 3. Zakona o zemljišnim knjigama. Dalje, ukazuje da nije ovlašten ocijeniti zakonitost predmetne odluke u postupku upisa vlasništva u zemljišnu knjigu, budući da se radi o odluci organa uprave. Tvrdeći da Bosna i Hercegovina nije titular prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao i da u Bosni i Hercegovini ne postoje propisi koji razgraničavaju vlasništvo države BiH, entiteta, kantona i općina, i da nije utvrđeno šta se sve smatra državnom imovinom koja pripada nižim nivoima vlasti, taj sud navodi da nema zakonsku podlogu koju bi primijenio pri odlučivanju u ovoj vrsti predmeta, te se vodi odlukama viših sudova donesenim u istovrsnim predmetima.

21. Općina Čitluk u odgovoru na apelaciju broj AP 3317/17, između ostalog, navodi da je apelantici u predmetnom slučaju omogućeno da iznese argumente i dokaze za koje je smatrala da su relevantni za njen slučaj i da je apelantica ostvarila mogućnost da efikasno osporava argumente i dokaze koje je iznijela suprotstavljena strana, kao i da su sve argumente koji su, gledano objektivno, relevantni za rješenje slučaja razmatrali sudovi, te je i činjenični i pravni osnov osporenih odluka detaljno iznesen, a da je predmetni postupak u cjelini bio pravičan. Također navodi da je predmetna nekretnina prije upisa u vlasništvo Općine Čitluk bila u zemljišnoj knjizi upisana kao "općenarodna imovina" bez konkretnog titulara, a da u Bosni i Hercegovini ne postoji konkretan propis o raspodjeli državne imovine između različitih nivoa vlasti. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

22. Kantonalni sud u Širokom Brijegu u odgovoru na apelacije br. AP 3679/17 i AP 3680/17 navodi da u postupku pred tim sudom nije bilo kršenja apelanticinih prava na koje se poziva u apelaciji, zbog čega predlaže da se apelacije odbiju.

23. Općinski sud u Ljubuškom u odgovoru na apelacije br. AP 3679/17 i AP 3680/17 predlaže da se apelacije odbiju kao neosnovane budući da, prema mišljenju tog suda, u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelanticinih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, a na koje apelantica ukazuje u apelacijama. U vezi s tim, Općinski sud u Ljubuškom se, u suštini, poziva na razloge koje je dao u obrazloženjima osporenih rješenja tog suda.

24. Općina Ljubuški u odgovoru na apelaciju broj AP 3680/17 navodi da apelantica uporno ističe kako nije postojala podobna isprava za uknjižbu prava vlasništva, te ističe da se ne slaže s tom tvrdnjom, budući da je Odluka o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu u skladu sa članom 3. Zakona o zemljišnim knjigama nesporan osnov za uknjižbu prava vlasništva u korist Općine Ljubuški. Tvrdi da je tu odluku donio nadležni organ u zakonom propisanom postupku, u skladu s odredbama čl. 6, 14, 44, 76. i 78. ZGZ i kao takva nedvojbeno predstavlja valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva u korist Općine Ljubuški. Smatra da su osporena rješenja pravilna i zakonita, a da je apelacija neosnovana i predlaže da se apelacija odbije.

V. Relevantni propisi

25. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 58/02, 19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.
Određivanje pojmova

[…]

(5) Uknjižba je konačan upis prava na nekretninama, kojim se bezuvjetno stiču, prenose, ograničavaju ili prestaju prava na nekretninama.

Član 3.
Pretpostavke za upis

1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis. Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstove donosi ministar pravde.

(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.

To mogu biti:

1) isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava;

2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;

3) ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis;

4) neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom;

5) dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona;

6) drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom.

[…]

Član 4.
Upis promjene vlasništva

Ako se radi o upisu promjene vlasništva potrebno je priložiti ugovor o otuđenju odnosno prijenosu.

Član 5.
Konstitutivno djejstvo

(1) Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek sa upisom u zemljišnu knjigu, uključujući i ona koja su predviđena u članu 87. ovoga Zakona.

[…]

Član 7.
Pretpostavka za upis nekretnina

Za upis nekretnine u zemljišnu knjigu potreban je prijavni list sa kopijom katastarskog plana.

Član 41.
Zainteresovane osobe

(1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.

(2) Odobrenje, prema stavu 1. ovog člana, mora biti notarski ovjereno, osim ako se za ugovor na osnovu kojeg se vrši promjena prava zahtijeva notarska obrada.

(3) Odobrenje, iz stava 1. ovog člana, može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem.

[..]

Član 42.
Provjera zahtjeva za upis

Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:

1) da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi,

2) da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi,

3) da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.

Član 43.
Odlučivanje o upisu

(1) Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelimično prihvatiti.

(2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako:

1) se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišno- knjižnom području dotičnog zemljišnoknjižnog ureda;

2) osoba nije ovlaštena da zahtijeva upis;

3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;

4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis;

26. Zakon o građevinskom zemljištu ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 25/03 i 67/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se uslovi i način sticanja prava na zemljištu u gradovima i naseljima gradskog karaktera i drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju, vrijeme prestanka tih prava, način korištenja i upravljanja kao i naknade za korištenje ovog zemljišta.

Član 2.

Gradskim građevinskim zemljištem u smislu ovog zakona smatra se izgrađeno i neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera, koje je planovima za prostorno uređenje i urbanističkim planovima namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/02).

Ostalo građevinsko zemljište u smislu ovog zakona je izgrađeno i neizgrađeno zemljište namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama Zakona o prostornom uređenju, a koje se nalazi van zona gradskog građevinskog zemljišta, odnosno van gradova i naselja gradskog karaktera.

Član 4.

Gradsko građevinsko zemljište može biti u državnom i privatnom vlasništvu.

Gradskim građevinskim zemljištem u privatnoj svojini smatra se:

• izgrađeno gradsko građevinsko zemljište i to zemljište ispod objekta i zemljište koje služi za redovnu upotrebu objekta, odnosno zemljište na kojem je do sada postojalo trajno pravo korištenja a prema članu 39., te zemljište iz člana 96. ovoga zakona.

Član 6.

Općina upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem u državnoj svojini na način i pod uslovima predviđenim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.

Član 11.

Gradskim građevinskim zemljištem u državnom vlasništvu može se raspolagati samo na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovoga zakona.

Član 12.

Gradsko građevinsko zemljište određuje općinsko vijeće i može se odrediti kao:

1. zemljište koje je pretežno izgrađeno i kao takvo čini prostorno funkcionalnu cjelinu u gradu i naselju gradskog karaktera;

2. zemljište obuhvaćeno granicama urbanističkog plana grada, odnosno naselja gradskog karaktera koje je predviđeno za proširenje grada, odnosno naselja;

3. zemljište na drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu izgradnju (prigradska naselja ili druga veća naselja, rekreaciono-turistički centri, područja namijenjena za izgradnju kuća za odmor i oporavak i druge slične namjene).

[…]

Član 14.

Odluka o određivanju gradskog građevinskog zemljišta sadrži detaljan opis granice obuhvaćenog zemljišta i podatke o parcelama i vlasnicima iz katastra nekretnina, odnosno podatke iz zemljišne knjige ili iz katastra nekretnina na području koje nema katastar nekretnina, odnosno zemljišnu knjigu.

Sastavni dio odluke iz prethodnog stava je kopija katastarskog plana u koju su ucrtane sve parcele obuhvaćene tom odlukom.

Odluka iz stava 1. ovoga člana dostavlja se na provedbu nadležnom sudu koji vodi zemljišne knjige, odnosno katastru.

Član 15.

Odlukom o određivanju gradskog građevinskog zemljišta ne mijenja se oblik svojine na zemljištu koje se određuje kao gradsko građevinsko zemljište.

Član 44.

Općinsko vijeće dodjeljuje neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište radi izgradnje građevina uz pravičnu naknadu.

Član 76.

Ostalo građevinsko zemljište (član 3. tačka 2. ovog zakona) određuje se odlukom općinskog vijeća.

Odluka o određivanju ostalog građevinskog zemljišta zasniva se na prostornom planu općine ili prostornom planu posebnog područja koji sadrže granice urbanih i drugih područja na kojima je predviđeno građenje ili vršenje drugih radova urbanističkim planom, urbanističkim redom ili prostornim planom.

Odluka iz stava 1. ovog člana može obuhvatiti građevinsko zemljište u državnoj svojini i građevinsko zemljište u privatnoj svojini.

Član 78.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na gradsko građevinsko zemljište primjenjuju se i na ostalo građevinsko zemljište.

27. Zakon o stvarnim pravima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 66/13 i 100/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 23.
Sticanje vlasništva

(1) Pravo vlasništva stiče se na osnovu pravnog posla, zakona, odluke suda ili drugog nadležnog organa i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom.

(4) Odlukom suda ili drugoga tijela stiče se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavama određenim zakonom. Sticanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili zakonom, te onih koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

[…]

VI. Dopustivost

28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

30. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama su: Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 012664 15 Gž od 6. juna 2017. godine (apelacija broj AP 3317/17), te rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu br. 08 0 Dn 002649 17 Gž3 od 20. juna 2017. godine (apelacija broj AP 3679/17) i 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. juna 2017. godine (apelacija broj AP 3680/17) protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 012664 15 Gž od 6. juna 2017. godine apelantica je primila 14. juna 2017. godine, a apelacija broj AP 3317/17 je podnesena 1. augusta 2017. godine. Osporena rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu br. 08 0 Dn 002649 17 Gž3 i 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. juna 2017. godine apelantica je primila 5. jula 2017. godine, a apelacije br. AP 3679/17 i AP 3680/17 podnesene su 1. septembra 2017. godine. Shodno tome, proizlazi da su predmetne apelacije podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

32. Apelantica tvrdi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

33. S obzirom na to da je apelantica nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da ona ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelanticine navode u odnosu na prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje

34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

35. Prije svega, Ustavni sud zapaža da apelantica osporava odluke redovnih sudova donesene u postupku radi uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi sa dijelom 1/1 na predmetnim nekretninama, i to u korist Općine Čitluk (nekretnine na koje se odnosi apelacija broj AP 3317/17), odnosno Općine Ljubuški (nekretnine na koje se odnose apelacije br. AP 3679/17 i AP 3680/17), tvrdeći da predmetne nekretnine predstavljaju državno vlasništvo, te da, shodno tome, na istim nekretninama, u skladu s odredbama pozitivnih propisa, općine nisu mogle uknjižiti svoje pravo vlasništva. Imajući u vidu navedeno, kao i uzimajući u obzir da je upis prava vlasništva odlučujući za njegovo uživanje i raspolaganje, Ustavni sud smatra da apelantica u postupku u kojem su donesene osporene odluke, a u kojem je s ciljem zaštite svojih prava i interesa učestvovala u dijelu koji se odnosio na žalbeni postupak, uživa garancije prava na pravično suđenje (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/11 od 10. decembra 2013. godine, tačka 24, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

36. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica, u suštini, smatra da su u konkretnom slučaju osporene odluke kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva s dijelom 1/1 na predmetnim nekretninama, i to u korist Općine Čitluk (nekretnine na koje se odnosi apelacija broj AP 3317/17), odnosno Općine Ljubuški (nekretnine na koje se odnose apelacije br. AP 3679/17 i AP 3680/17), na osnovu odluka OV istih općina o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu rezultat proizvoljne primjene materijalnog prava.

37. U vezi s apelanticinim apelacionim navodima, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da je o istom pravnom pitanju odlučivao u Odluci broj AP 176/18 od 23. aprila 2018. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao i u Odluci broj AP 3316/17 od 13. februara 2019. godine, a u kojoj se Ustavni sud pozvao na stavove iz Odluke broj AP 176/18 od 23. aprila 2018. godine. U toj odluci Ustavni sud je razmatrao apelaciju iste apelantice podnesenu protiv preciziranih rješenja istih sudova kao u apelaciji broj AP 3317/17, a vezano za upis prava vlasništva Općine Čapljina, odnosno Općine Čitluk, na osnovu odluka o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu OV Općine Čapljina, odnosno Općine Čitluk. U tim predmetima redovni sudovi su također dopustili uknjižbu prava vlasništva na 1/1 dijela nekretnina koje su bile predmet tih postupaka u korist Općine Čapljina, odnosno Općine Čitluk, pri čemu su dali slična obrazloženja kao u rješenjima koja su predmet ovog apelacionog postupka. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da je u svim predmetima, odnosno u predmetima br. AP 176/18, AP 3316/17, kao i u konkretnim predmetima, apelantica tvrdila da odluka OV nije mogla biti osnov upisa prava vlasništva u konkretnim slučajevima. Ustavni sud podsjeća da je u navedenim odlukama br. AP 176/18 i AP 3316/17 usvojio apelanticine apelacije, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što obrazloženje osporenih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u vezi s odredbama ZGZ, te ukinuo osporena rješenja Kantonalnog suda u Mostaru i predmet vratio tom sudu da po hitnom postupku donese nove odluke u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

38. Dakle, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 176/18, na čije stavove se pozvao i u Odluci broj AP 3316/17, razmatrajući, u suštini, apelanticine iste navode, konstatirao da je pravni osnov za donošenje osporenih odluka u tom predmetu, a kojima je dopuštena uknjižba prava vlasništva s dijelom 1/1 na nekretninama u korist Općine, bila Odluka Općinskog vijeća Općine o određivanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu, u čijem članu 4. je navedeno: "Nalaže se Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda Mostar, odjel Čitluk, da temeljem ove Odluke u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist Općine Čapljina sa dijelom 1/1". Također, Ustavni sud ukazuje da je u predmetnoj odluci konstatirao da iz obrazloženja odluka osporenih u tom predmetu proizlazi da je u postupku pred redovnim sudovima utvrđeno da su nekretnine koje su bile predmet tog postupka označene kao "općenarodna imovina (državno vlasništvo) s 1/1".

39. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da je u predmetnoj odluci (tačka 31. Odluke) konstatirao da iz sadržaja osporenih odluka ne proizlazi da li je u konkretnom slučaju obrazloženo da li je uopće utvrđeno da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz st. 2. i 3. člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, pogotovo imajući u vidu sadržaj odluke Općinskog vijeća i činjenicu da je u tom postupku utvrđeno da su nekretnine koje su bile predmet postupka označene kao "općenarodna imovina (državno vlasništvo)", te da li je, eventualno, s obzirom na tu činjenicu, bilo neophodno pribaviti odobrenje potencijalnih zainteresiranih lica iz člana 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama.

40. Ustavni sud je u tački 32. predmetne odluke naveo: "Dalje, Ustavni sud primjećuje da iz sadržaja citirane odluke Općinskog vijeća od 20. oktobra 2015. godine proizlazi da je ona donesena s pozivanjem na odredbe čl. 6, 14, 44, 76. i 78. Zakona o građevinskom zemljištu. U vezi s navedenim, Ustavni sud primjećuje da iz odredbi čl. 12, 14, 76. i 78. Zakona o građevinskom zemljištu […] nesumnjivo proizlazi ovlaštenje Općinskog vijeća da donese odluku kojom se određuje gradsko odnosno ostalo građevinsko zemljište […]. Međutim, Ustavni sud zapaža da je postupanje Općine determinirano relevantnim odredbama zakona […]. Ustavni sud ukazuje da Zakon o građevinskom zemljištu, naprotiv, u članu 15. eksplicitno propisuje: ꞌOdlukom o određivanju gradskog građevinskog zemljišta ne mijenja se oblik svojine na zemljištu koje se određuje kao gradsko građevinsko zemljište.ꞌ […] Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud konstatira da iz odredbi Zakona o građevinskom zemljištu ne proizlazi ni ovlaštenje Općinskog vijeća odnosno Općine da u postupku donošenja odluke o određivanju gradskog odnosno ostalog građevinskog zemljišta utvrđuje pravo vlasništva u korist Općine na predmetnom zemljištu, a što je zapravo urađeno odlukom Općinskog vijeća od 20. oktobra 2015. godine, kako to proizlazi iz činjenica konkretnog predmeta. […] Pri tome, Ustavni sud smatra potrebnim ukazati da pitanje prava vlasništva na gradskom odnosno ostalom građevinskom zemljištu eventualno može biti predmet nekog drugog postupka koji nije predmet konkretne apelacije."

41. Na kraju, Ustavni sud je u obrazloženju Odluke broj AP 176/18 naveo: "U vezi s naprijed navedenim, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 43. stav 2. tačka 4. [Zakona o zemljišnim knjigama] propisano: ꞌZemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis.ꞌ Imajući u vidu sve navedeno, kao i činjenicu da je u konkretnom slučaju riječ o odluci Općinskog vijeća kojom nije određena mogućnost podnošenja bilo kakvog pravnog lijeka protiv nje, Ustavni sud zapaža da redovni sud, razmatrajući apelanticinu žalbu, nije obrazložio zašto navedena zakonska odredba Zakona o zemljišnim knjigama ne bi bila primjenjiva u ovakvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji." (tačka 33. Odluke). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je u tački 34. istakao: "[...] obrazloženje osporenih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine [...] i da se ono zasniva na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, odnosno primjeni odredbi čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi s odredbama Zakona o građevinskom zemljištu".

42. Dovodeći navedeno u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da su osporenim odlukama data slična obrazloženja kao i u odlukama osporenim apelacijama br. AP 176/18 i AP 3316/17, a kojima je također na osnovu odluka Općinskog vijeća dopuštena uknjižba prava vlasništva, a s dijelom 1/1 u korist Općine na predmetnim nekretninama za koje je utvrđeno da su u zemljišnim knjigama upisane kao državno vlasništvo. Shodno tome, Ustavni sud smatra da se razlozi iz odluka Ustavnog suda br. AP 176/18 od 23. aprila 2018. godine i AP 3316/17 od 13. februara 2019. godine u cijelosti odnose na konkretan slučaj. Stoga, Ustavni sud smatra da obrazloženje odluka osporenih u ovom postupku ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da se ono u smislu stavova iz odluka br. AP 176/18 i AP 3316/17 zasniva na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, odnosno primjeni odredbi čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi s odredbama Zakona o građevinskom zemljištu, pa Ustavni sud nalazi da je osporenim odlukama zbog arbitrarne primjene materijalnog prava prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

43. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporeno rješenje Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnoj pravnoj stvari i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak u kojem će taj sud donijeti novu odluku vodeći računa o stavu Ustavnog suda iskazanom u ovoj odluci.

Ostali navodi

44. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII. Zaključak

45. Postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada obrazloženje osporenih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s primjenom odredbi čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi s odredbama Zakona o građevinskom zemljištu.

46. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.