Službeni glasnik BiH, broj 64/14

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2790/11, rješavajući apelaciju "Sarajevska berza/burza" d.d. Sarajevo i Zlatana Dedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija "Sarajevska berza/burza" d.d. Sarajevo i Zlatana Dedića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Pr 006029 10 Pzp od 11. aprila 2011. godine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. "Sarajevska berza/burza" d.d. Sarajevo i Zlatan Dedić (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant, odnosno apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Femil Čurt, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 11. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Pr 006029 10 Pzp od 11. aprila 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-1-Pr-09-000146-V od 14. oktobra 2009. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, te od ovlaštenog organa Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH, Sarajevo (u daljnjem tekstu: ovlašteni organ) zatraženo je 13. decembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Općinski sud, te ovlašteni organ su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 20. do 24. decembra 2013. godine.

4. Odgovori na apelaciju su dostavljeni punomoćniku apelanata 7. januara 2014. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 065-1-Pr-09-000146-V od 14. oktobra 2009. godine apelanti su proglašeni odgovornim što su u periodu od 13. aprila do 11. maja 2007. godine na način pobliže preciziran u dispozitivu rješenja počinili prekršaj iz člana 234, a u vezi s čl. 232. i 233. Zakona o tržištu vrijednosnih papira, zbog čega su na osnovu odredaba člana 262. stav 1. tačka 81, odnosno člana 262. stav 2. navedenog Zakona kažnjeni, i to prvoapelant novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 KM, a drugoapelant, kao odgovorno lice prvoapelanta, novčanom kaznom u iznosu od 800,00 KM. Istim rješenjem je, u nedostatku dokaza, obustavljen prekršajni postupak protiv apelanata u dijelu prekršajne radnje pobliže precizirane u dispozitivu rješenja, te su istovremeno apelanti obavezani na naknadu troškova prekršajnog postupkа, sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja.

7. Na temelju ocjene provedenih dokaza, pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, Općinski sud je u radnjama apelanata utvrdio sva obilježja bića prekršaja iz člana 234, u vezi s članom 232. i 233. Zakona o tržištu vrijednosnih papira, koji je stupio na snagu nakon učinjenog prekršaja, zbog čega ih je proglasio odgovornim te kaznio po zakonu (o čemu se sud iscrpnije izjasnio na str. od 2. do 7. osporenog rješenja). Općinski sud je u vezi s primjenom materijalnog prava naglasio da je prilikom odlučenja primijenio odredbe novog Zakona o vrijednosnim papirima, koje su za apelante blaže, shodno odredbi člana 5. Krivičnog zakona FBiH.

8. Odlučujući o žalbi apelanata, podnesenoj protiv prvostepenog rješenja, Kantonalni sud je, u postupku sutkinje Dalide Burzić, kao sudije pojedince, donio Rješenje broj 09 0 Pr 006029 10 Pzp od 11. aprila 2011. godine, kojim je žalba apelanata odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. Kantonalni sud je, prije svega, odbacio kao nedopuštenu žalbu apelanata u dijelu koji se odnosio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, shodno članu 61. Zakona o prekršajima FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima), pa se u odnosu na te žalbene razloge nije upustio u meritorno rješavanje tog žalbenog osnova. Nakon što je ispitao osporeno rješenje u svjetlu žalbenih razloga iz dopuštenog osnova Kantonalni sud je, između ostalog, istakao da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je apelante proglasio odgovornim za predmetni prekršaj potvrdivši stav prvostepenog suda da su apelanti svojim postupcima omogućili manipulaciju tržištem, i to tako što su propustili da preduzmu radnje koje su po propisima bili dužni preduzeti, pa su apelanti nečinjenjem, odnosno propuštanjem preduzimanja radnji koje su bili dužni preduzeti, omogućili manipulaciju.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelanti smatraju da je osporenim rješenjima povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na zabranu retroaktivne primjene prava iz člana 7. Evropske konvencije. U iscrpnoj apelaciji apelanti, prije svega, ukazuju da je o njihovoj žalbi odlučivao sudija pojedinac, što je protivno odredbi člana 65. stav 2. Zakona o prekršajima, budući da je o njihovoj žalbi trebalo da odlučuje vijeće, shodno visini izrečene kazne koja prelazi iznos od 3.000,00 KM. Tvrde da im je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje pred zakonom ustanovljenim sudom. Apelanti su, osim ovog prigovora, iznijeli i niz drugih prigovora kojim su ukazali na nezakonitost osporenih rješenja, uključujući i segment zabrane retroaktivne primjene prava, jer je primijenjen novi Zakon o tržištu vrijednosnih papira koji, prema ocjeni apelanata, u odnosu na njih nije blaži, nasuprot navodima redovnih sudova.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je naveo da je u obrazloženju rješenja iznio razloge kojima se rukovodio prilikom odlučenja, pri čemu je u vezi s prigovorima da je navedeni sud bio nepropisno sastavljen prilikom donošenja odluke, istakao da je riječ o grešci.

11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je navedeni sud nakon provedenog postupka razmotrio pitanje pravilne primjene materijalnog propisa, nakon čega je primijenio Zakon o tržištu vrijednosnih papira, koji je stupio na snagu nakon izvršenja prekršaja, nalazeći da je navedeni zakon i s aspekta pravne kvalifikacije prekršaja i u pogledu kaznene odredbe za apelante blaži, pri čemu je konstatovao i odredbe Pravila o berzi. Zbog navedenog Općinski sud u cijelosti ostaje kod svoje odluke i razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

12. Ovlašteni organ je ponovio hronologiju postupka, osvrnuvši se na primjenu materijalnog i procesnog prava za koje je ocijenio da su ih redovni sudovi pravilno primijenili, nalazeći i sve ostale prigovore apelanata neosnovanim, predloživši da se apelacija odbaci, odnosno odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

13. U Zakonu o tržištu vrijednosnih papira ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 85/08 i 109/12) relevantne odredbe glase:

Član 262. stav 1. tačka 81. i stav 2.

Pravna lica

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj lice, ako:

81) profesionalni posrednik ili drugo pravno lice koje vrši manipulaciju cijenama prema članu 232. st. (2) i (3), čl. 233., 234. i 235. ovog Zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 3.000,00 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana odgovorno pravno lice.

14. U Zakonu o prekršajima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 31/06 i 37/10 – ispravka) relevantne odredbe glase:

Član 65. stav 2.
Razmatranje žalbe

(2) Po žalbama na rješenja prvostepenog suda kojim je izrečena kazna u iznosu do 3.000,00 KM odlučuje sudija pojedinac drugostepenog suda. Po žalbama na rješenja prvostepenog suda kojim je izrečena novčana kazna u iznosu većem od 3.000,00 KM drugostepeni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija od kojih je jedan predsjednik vijeća.

VI. Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 Pr 006029 10 Pzp od 11. aprila 2011. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje je drugoapelant kao odgovorno lice primio 16. maja 2011. godine, a apelacija je podnesena 11. jula 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelanti pobijaju navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava iz člana 7. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

22. Ustavni sud prije svega zapaža da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno pitanje radi li se o "krivičnoj" optužbi protiv apelanata, u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba "krivična", u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije, daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja te priroda i strogost kazne. Ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o "krivičnoj optužbi". Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o "krivičnoj optužbi", odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, tač. 21. i 22).

23. Otklonivši dilemu u vezi s primjenjivošću člana 6. Evropske konvencije na konkretan slučaj Ustavni sud zapaža da je identično činjenično i pravno pitanje s aspekta primjene procesnog prava u odnosu na pravila određivanja sastava suda razmatrao u predmetu AP 1996/10, u kojoj je također razmatrao odluke redovnih sudova koje su donesene u prekršajnom postupku (vidi Odluka Ustavnog suda broj AP 1996/10 od 25. aprila 2013. godine, tač. od 24. do 26, dostupna i na www.ustavnisud.ba). Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci apelacione navode o nepropisno sastavljenom sudu razmotrio u kontekstu pitanja je li je prvoapelantu i drugoapelantu sudio 'zakonom ustanovljen sud' kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je s tim u vezi podsjetio da zakonom ustanovljeni sud, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ne podrazumijeva samo da sud mora na osnovu zakona osnovati legislativna vlast i da su mu njime osigurani atributi neovisnosti i nepristranosti, te da princip zakonitosti suda u sebi uključuje i zakonitost u pogledu njegove organizacije i funkcionalne nadležnosti, odnosno je li sud, u konkretnom slučaju, postupao na osnovu pravila koja određuju sastav suda (vidi Evropska komisija za ljudska prava, Jean-Michel Rossi protiv Francuske, odluka broj 11879/85 od 6. decembra 1989). Polazeći od navedenih principa Ustavni sud je u citiranoj odluci utvrdio kršenje prava apelanata na pravično suđenje u situaciji kada je o žalbi apelanata odlučivao drugostepeni sud sa sudijom pojedincem, iako je, s obzirom na visinu izrečene novčane kazne drugoapelantu (4.500,00 KM), o žalbi trebalo da raspravlja vijeće drugostepenog suda sastavljeno od troje sudija, shodno odredbi člana 65. stav 2. Zakona o prekršajima Republike Srpske.

24. Dovodeći zaključak Ustavnog suda iz citirane odluke u vezu sa slučajem, Ustavni sud zapaža da se radi o gotovo identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u okolnostima kada je o žalbi apelanata odlučivao Kantonalni sud sa sudijom pojedincem iako je, shodno odredbi člana 65. stav 2. Zakona o prekršajima, s obzirom na visinu izrečene kazne (prvoapelantu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 KM) o žalbi trebalo da odlučuje vijeće Kantonalnog suda u sastavu od troje sudija, od kojih je jedan predsjednik vijeća.

25. Prema navedenom, a imajući u vidu da se praksa Ustavnog suda iz citirane odluke u potpunosti može primijeniti na konkretan slučaj, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u potpunosti poziva na obrazloženje dato u citiranoj odluci, pa Ustavni sud iz istih razloga zaključuje da ovaj prekršajni postupak pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

26. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio kršenje prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i ostale segmente prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava iz člana 7. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud bi u ovoj fazi postupka prejudicirao stav Kantonalnog suda, koji će, u propisno sastavljenom vijeću, ponovno razmotriti sve relevantne žalbene prigovore apelanata, shodno Zakonu o prekršajima.

VIII. Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je o njihovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, s obzirom na visinu izrečene kazne prvoapelantu, odlučivao Kantonalni sud sa sudijom pojedincem, a ne vijeće navedenog suda sastavljeno od troje sudija, što je suprotno pravilima koja određuju sastav suda, u smislu odredbe člana 65. stav 2. Zakona o prekršajima.

28. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.