Službeni glasnik BiH, broj 43/10

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 30/07, rješavajući apelaciju AD "Ozrenturist" Doboj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Usvaja se apelacija AD "Ozrenturist" Doboj.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 Ps 007656 09.

Nalaže se Osnovnom sudu u Doboju da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 85 0 Ps 007656 09.

Nalaže se Osnovnom sudu u Doboju da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. AD "Ozrenturist" Doboj (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 28. decembra 2006. godine (registrovana u upisniku za 2007. godinu) apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Ps-22/03.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 10. januara 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 18. januara 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju.

3. Ustavni sud je 25. augusta 2009. godine zatražio od Osnovnog suda da dostavi na uvid spis broj Ps-22/03. Osnovni sud je 9. septembra 2009. godine dostavio traženi spis, a 15. septembra 2009. godine je ponovo dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 8. novembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 30. jula 1998. godine podnio tužbu Osnovnom sudu radi naknade imovine, a po osnovu nezakonitog uklanjanja objekta zvanog "Bagrem", kao i radi naknade pokretnih stvari koje su se prilikom rušenja nalazile u navedenoj zagradi, označavajući kao tuženog Opštinski sekretarijat za urbanizam i stambeno-komunalne poslove Doboj.

7. Na prvo ročište, zakazano za 10. novembar 2000. godine, pristupili su apelantov punomoćnik i zakonski zastupnik tuženog. Apelantov punomoćnik je uredio tužbu, tako što je kao tuženog označio Republiku Srpsku, Opštinu Doboj, Opštinski sekretarijat za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, građevinarstvo i ekologiju Doboj (kasnije Odjeljenje za prostorno uređenje Doboj - u daljnjem tekstu: tuženi). Osnovni sud je odložio ročište na neodređeno vrijeme, te odredio da će naredna rasprava biti zakazana na apelantov prijedlog. Također, naložio je apelantu da uredi tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno da pomoću odgovarajućih dokumenata dokaže aktivnu legitimaciju, te da dostavi dokaz o izvršenom rušenju objekta, o tome ko je izvršio rušenje objekta i po čijem nalogu, kao i dokaz da li je na objektu vršena procjena štete do momenta rušenja.

8. Na sljedeće ročište, zakazano za 10. maj 2001. godine, pristupio je apelantov punomoćnik, dok za tuženog nije pristupio niko, iako je tuženi bio uredno obaviješten. Apelant nije predložio održavanje ročišta bez prisustva tuženog, pa je ročište odloženo za 31. maj 2001. godine.

9. Prema stanju spisa, sljedeće ročište je zakazano za 29. april 2002. godine. Na ročište su pristupili apelantov punomoćnik i zakonski zastupnik tuženog. S obzirom da se tuženi nije izjasnio o apelantovom podnesku od 1. aprila 2002. godine, Osnovni sud je odložio ročište za 17. maj 2002. godine i naložio je apelantu da dostavi dokaz o subjektu koji je izvršio rušenje spornog objekta, uz navođenje tačnih adresa.

10. Kako na ročište od 17. maja 2002. godine tuženi nije pristupio, iako je bio uredno obaviješten, a apelant nije pribavio dokaze po nalogu Suda od 29. aprila 2002. godine, niti je predložio vođenje ročišta bez prisustva tuženog, Osnovni sud je odložio ročište za 27. maj 2002. godine.

11. Osnovni sud je na ročištu od 27. maja 2002. godine donio Presudu broj PS-40/98, kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbio u cijelosti kao neosnovan i odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, navodeći da predloženim dokazima nije dokazana osnovanost tužbenog zahtjeva, dok je o visini, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu bilo i nemoguće raspravljati s obzirom da je bio neuredan, zbog toga što apelant nije postupio po nalogu suda i precizirao i uredio tužbeni zahtjev.

12. Apelant je 17. jula 2002. godine izjavio žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj PS-40/98 od 27. maja 2002. godine. Okružni sud je Rješenjem broj Pž-79/02 od 22. januara 2003. godine ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Osnovni sud je Rješenje Okružnog suda, broj PŽ-79/02 od 22. januara 2003. godine, primio 12. februara 2003. godine.

13. U ponovljenom postupku apelant je precizirao tužbeni zahtjev tako što je zatražio da se tuženi obaveže da mu na ime naknade štete za rušenje objekta zvanog "Bagrem" isplati iznos od 300.000,00 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe do konačne isplate, te da mu isplati naknadu izmakle dobiti u iznosu od 100.000 KM, počevši od 1. januara 1996. godine do dana donošenja presude, te troškove postupka.

14. Pripremno ročište, zakazano za 24. februar 2005. godine, odloženo je zbog pribavljanja dokaza radi odlučivanja o prigovoru litispendecije koji je istakao tuženi, te je naredno ročište zakazano za 17. mart 2005. godine.

15. Na pripremnom ročištu od 17. marta 2005. godine Osnovni sud je donio Rješenje broj Ps.22/03, kojim je prekinuo predmetni postupak i odredio da će se on nastaviti po pravosnažnosti odluke u predmetu broj P.18/05, pokrenutom po tužbi radi naknade štete u pogledu dijela objekta koji je predmet tužbenog zahtjeva u predmetu broj Ps.22/03, kao prethodnom pitanju za raspravljanje po predmetnoj tužbi u parnici broj Ps.22/03. Apelant nije izjavio žalbu protiv tog rješenja.

16. S obzirom da je postupak u predmetu broj P.18/05 pravosnažno okončan Presudom Okružnog suda u Doboju broj Gž-855/05 od 31. januara 2006. godine, koju je Osnovni sud primio 2. februara 2006. godine, apelant je 11. maja 2006. godine podnio prijedlog za nastavak postupka, a 9. augusta 2006. godine i 16. novembra 2006. godine i urgencije za postupanje u konkretnom predmetu.

17. Osnovni sud je 24. januara 2007. godine održao "konsultativno ročište" na kojem je donio rješenje o nastavku postupka, te je zakazao pripremno ročište za 7. februar 2007. godine.

18. Na pripremnom ročištu, održanom 7. februara 2007. godine, apelant je precizirao tužbeni zahtjev u smislu odredbe člana 53. ZPP, tražeći da se tužena obaveže da mu na ime naknade štete za rušenje zgrade zvane "Bagrem" isplati iznos od 203.160,86 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30. jula 1998. godine kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka koliko budu iznosili prema odluci suda, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom izvršenja.

19. Osnovni sud je 22. februara 2007. godine održao glavnu raspravu, a 22. marta 2007. godine je donio Presudu broj 085-0-Ps-07-000 069, kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan, te je obavezao apelanta da tuženom isplati iznos od 1.920,00 KM na ime naknade troškova postupka u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

20. Apelant je 5. aprila 2007. godine izjavio žalbu protiv Presude Osnovnog suda 085-0-Ps-07-000 069 od 22. marta 2007. godine, koju je Okružni sud uvažio Rješenjem broj 013-0-Pž-07-000 090 od 19. septembra 2007. godine, te je ukinuo osporenu presudu i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovno suđenje. Osnovni sud je Rješenje Okružnog suda broj 013-0- Pž-07-000-090 od 19. septembra 2007. godine primio 10. oktobra 2007. godine.

21. Apelant je 7. novembra 2007. godine podnio Osnovnom sudu urgenciju za postupanje u predmetu.

22. U ponovnom postupku pripremno ročište je održano 25. januara 2008. godine, a glavna rasprava 14. marta 2008. godine. Nakon toga, Osnovni sud je donio Presudu broj 085-0-Ps-07-000- 248 od 7. aprila 2008. godine.

23. Tuženi je 16. aprila 2008. godine izjavio žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj 085-0-Ps-07-000- 248 od 7. aprila 2008. godine. Okružni sud je donio Presudu broj 013-0-Pž-08-000 084 od 11. decembra 2008. godine, kojom je potvrdio prvostepenu presudu.

24. Međutim, Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-09-000 179 od 15. maja 2009. godine uvažio reviziju koju je tuženi podnio protiv Presude Okružnog suda broj 013-0-Pž-08-000 084 od 11. decembra 2008. godine, te je ukinuo osporenu presudu i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje.

25. Nakon toga, Okružni sud je Rješenjem broj 013-0-Pž-09-000 048 od 24. juna 2009. godine uvažio žalbu tuženog, ukinuo Presudu Osnovnog suda broj 085-0-Ps-07-000- 248 od 7. aprila 2008. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

26. Prema stanju spisa, predmet se vodi pod poslovnim brojem 85 0 Ps 007656 09 i postupak u ovom predmetu pred Osnovnim sudom je u toku.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


27. Apelant navodi da se postupak po njegovoj tužbi od 30. jula 1998. godine odugovlači, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju


28. Osnovni sud je u odgovorima na apelaciju istakao da u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje, te je naveo hronologiju postupka.

V. Relevantni propisi


29. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94, 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."

30. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom djelu glasi:

"Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."

VI. Dopustivost


31. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

33. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


35. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Doboju kojeg je pokrenuo tužbom 1998. godine.

36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

37. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

a) Relevantni principi


38. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir


39. Predmetni postupak je pokrenut podnošenjem tužbe Općinskom sudu 30. jula 1998. godine i do danas nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantovog zahtjeva (do donošenja ove odluke) traje više od 11 godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka


40. U konkretnom slučaju radi se o postupku koji je apelant pokrenuo radi naknade štete za porušenu imovinu kao i radi naknade štete za uništene pokretne stvari koje su bile smještene u navedenoj zgradi prilikom rušenja. Ustavni sud ne smatra da je predmetni slučaj niti u vezi sa činjeničnim stanjem niti u vezi sa primjenom propisa posebno složen, stoga složenost ovog predmeta u konkretnom slučaju nije odlučan razlog za njegovu dužinu.

41. Period na koji se apelant žali traje od 30. jula 1998. godine i postupak još nije okončan, tako da ukupni parnični postupak radi naknade štete za porušenu imovinu, kao i radi naknade štete za uništene pokretne stvari, traje preko 11 godina. U tom periodu su donesene tri odluke pred Osnovnim sudom, četiri pred Okružnim sudom, te odluka Vrhovnog suda. Postupak još uvijek nije okončan i predmet se četvrti put nalazi pred Osnovnim sudom radi odlučivanja.

42. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u postupku PS-40/98 zakazao pripremno ročište nakon neaktivnosti od dvije godine i tri mjeseca od podnošenja apelantove tužbe. Na tom ročištu je Osnovni sud odložio ročište na neodređeno vrijeme, te odredio da će naredna rasprava biti zakazana na apelantov prijedlog, te je naložio apelantu da uredi tužbu. Nakon što je apelant predložio nastavak postupka Osnovni sud je u periodu od 10. maja 2001. godine do d?nošenja Presude PS-40/98 od 27. maja 2002. godine zakazao četiri ročišta. Apelant je pristupio na sva četiri ročišta. Tri ročišta su odložena zbog toga što nije pristupio punomoćnik tuženog, odnosno jer se nije izjasnio o apelantovom podnesku.

43. Dalje, nakon što je Rješenjem Okružnog suda broj Pž-79/02 od 22. januara 2003. godine, koje je Osnovni sud primio 22. februara 2003. godine, ukinuta Presuda PS-40/98 od 27. maja 2002. godine, u ponovljenom postupku, Osnovni sud je pripremno ročište zakazao tek nakon dvije godine od dana dostavljanja Rješenja Okružnog suda broj PŽ-79/02 od 13. novembra 2001. godine. Ustavni sud dalje zapaža da je Osnovni sud Rješenjem broj Ps.22/03 od 17. marta 2005. predmetni postupak prekinuo do pravosnažnosti odluke u predmetu broj P.18/05, pokrenutom po tužbi radi naknade štete u pogledu dijela objekta koji je predmet tužbenog zahtjeva u predmetu broj Ps.22/03, kao prethodnom pitanju za raspravljanje po apelantovoj tužbi, te da ovaj period (13 mjeseci) do donošenja pravosnažne Presude broj P.18/05 ne može staviti na teret ni Osnovnom sudu ni apelantu. Međutim, Osnovni sud je, nakon što je postupak u predmetu broj P.18/05 pravosnažno okončan Presudom Okružnog suda broj Gž-855/05 od 31. januara 2006. godine, zakazao pripremno ročište nakon 11 mjeseci od dana kada mu je dostavljena Presuda Okružnog suda broj Gž-855/05 od 31. januara 2006. godine.

44. Ustavni sud također zapaža da za period neaktivnosti Osnovnog suda od dvije godine i tri mjeseca, od podnošenja apelantove tužbe do zakazivanja pripremnog ročišta u postupku PS-40/98, neaktivnosti od dvije godine od dana dostavljanja Rješenja Okružnog suda broj PŽ-79/02 od 13. novembra 2001. godine do zakazivanja pripremnog ročišta u ponovljenom postupku u predmetu Ps.22/03, kao i za period od 11 mjeseci do zakazivanja ročišta za nastavak postupka nakon što je postupak u predmetu broj P.18/05 pravosnažno okončan Presudom Okružnog suda broj Gž-855/05 od 31. januara 2006. godine, apelant ni na koji način nije mogao biti odgovoran, kao i da Osnovni sud nije naveo nijedan razlog kojim bi opravdao svoju neaktivnost u tim periodima. Nakon toga Osnovni sud je bio aktivan u zakazivanju ročišta i donosio je odluke u relativno kratkim periodima. Međutim, ovi relativno kratki periodi koji su bili potrebni za donošenje pojedinačnih odluka, uključujući i odluke Okružnog suda, te postupak pred Vrhovnim sudom, ne mogu umanjiti odgovornost Osnovnog suda za potpunu i ničim opravdanu neaktivnost u navedenim periodima.

45. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da ukidanje odluka nižih organa pred Kantonalnim sudom i vraćanje na ponovni postupak ne čini pravne lijekove nedjelotvornim (vidi mutatis mutandis Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/99 od 29. septembra 2000. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 36/00). Međutim, ni stalno vraćanje drugostepenog organa na ponovno odlučivanje prvostepenom organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava pred domaćim organima. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem organu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

46. Također, Ustavni sud, na osnovu činjenica predmeta, uviđa da, iako su dva ročišta odložena da bi apelant uredio tužbu odnosno jer nije pribavio dokaze po nalogu suda, apelantovo ponašanje u postupku nije bilo odlučujući razlog zbog kojeg predmetni postupak traje više od 11 godina.

47. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da odgovornost u odlučujućoj mjeri za ovako dugo trajanje postupka u apelantovom predmetu snose sudovi, a naročito Osnovni sud.

48. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u stavu 38. ove odluke, uključujući zaključak o složenosti predmeta, odnosno ukupnu dužinu postupka od 11 godina kao i ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, smatra da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak


49. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada se sveukupno trajanje postupka od 11 godina radi naknade štete za porušenu imovinu u odlučujućoj mjeri može staviti na teret ponašanju nadležnog suda, te kada taj sud nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

50. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

AP 30/07


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!