Službeni glasnik BiH, broj 80/20

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Margarita Caca-Nikolovska i sudije Tudor Pantiru, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić i Angelika Nussberger, na sjednici održanoj 26. novembra 2020. godine, u predmetu broj U 3/20, rješavajući zahtjev Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (sudija Iljo Klaić), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 19. stav (1) tačka a) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI








Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (sudija Iljo Klaić) za ocjenu kompatibilnosti čl. 5, 6. i 7. Zakona o advokatskoj djelatnosti Brčko Distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH" broj 4/19) sa članom IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/2. Ustava BiH i Aneksom II/2. Ustava BiH zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta BiH".

OBRAZLOŽENJE


1. Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (sudija Iljo Klaić, u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 16. aprila 2020. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu kompatibilnosti čl. 5, 6. i 7. Zakona o advokatskoj djelatnosti Brčko Distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH" broj 4/19, u daljnjem tekstu: osporeni zakon) sa članom IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav BiH), članom II/2. Ustava BiH i Aneksom II/2. Ustava BiH.

I. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Skupštine Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Skupština BD) i Pravosudne komisije Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Pravosudna komisija) zatraženo je 21. maja 2020. godine da dostave odgovore na zahtjev.

3. Pravosudna komisija je dostavila odgovor 24. juna 2020. godine, a Skupština BD nije dostavila odgovor, već je Esed Kadrić, predsjednik Skupštine BD, dostavio podnesak 17. jula 2020. godine.

a) Navodi iz zahtjeva


4. Podnosilac zahtjeva je istakao da je predsjednik Skupštine BD podnio prijedlog za ocjenu usklađenosti čl. 5, 6. i 7. osporenog zakona sa članom 1. st. 3. i 6, članom 8. stav 1. tačka j) i članom 71. stav 2. tačka f) Statuta Brčko Distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH" broj 2/10, u daljnjem tekstu: Statut BD). Istim prijedlogom, na osnovu člana 52. stav 2. Zakona o postupku ocjene usklađenosti pravnih akata Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH" broj 20/10, u daljnjem tekstu: Zakon o usklađenosti pravnih akata), predsjednik Skupštine BD je zatražio od podnosioca zahtjeva da, u skladu sa članom VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, pokrene postupak pred Ustavnim sudom, predlažući da Ustavni sud utvrdi da navedene odredbe osporenog zakona nisu saglasne sa čl. VI/4. i II/2. Ustava BiH i Aneksom II/2. Ustava BiH.

5. Podnosilac zahtjeva je istakao da predsjednik Skupštine BD smatra da navedene odredbe osporenog zakona, kojim je propisano da se prava, obaveze i odgovornosti advokata u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) utvrđuju tim zakonom i propisima koji uređuju advokatsku djelatnost i rad advokatskih komora u BiH, "omogućavaju miješanje entiteta u vršenje ovlaštenja Brčko Distrikta u oblasti advokatske djelatnosti". Podnosilac zahtjeva, dalje, navodi da je predsjednik Skupštine BD u prilog ovoj tvrdnji istakao da Brčko Distrikt nema advokatsku komoru. Stoga se advokati sa područja Brčko Distrikta učlanjuju u entitetske advokatske komore i njihov način rada i pravni status određeni su entitetskim zakonima o advokaturi i odlukama entitetskih advokatskih komora. Nadzor nad entitetskim advokatskim komorama vrše entitetska ministarstva pravde. Podnosilac zahtjeva navodi da je, prema stavu predsjednika Skupštine BD, navedena primjena entitetskih propisa zabranjena nalozima supervizora za Brčko Distrikt i Konačnom arbitražnom odlukom od 5. marta 1999. godine. Osim toga, kako se dalje navodi, primjena entitetskih propisa direktno omogućava entitetima da vrše ovlaštenja na teritoriji Brčko Distrikta umjesto Pravosudne komisije, koja je nadležna da predlaže zakone koji se odnose na reguliranje rada advokata i koja ima ovlaštenja i nadzor nad obavljanjem advokatske djelatnosti.

6. Podnosilac zahtjeva je, dalje, istakao da predsjednik Skupštine BD smatra da navedene odredbe osporenog zakona nisu u skladu sa statusom i ovlaštenjima Brčko Distrikta definiranim "stavom II tač. 9. i 11. i stavom IV tačka 36. Konačne odluke, te članom IV/4. stav 1. Ustava BiH".

7. Dalje je navedeno da je pred podnosiocem zahtjeva u toku postupak ocjene statutarnosti čl. 5, 6. i 7. osporenog zakona "od čijeg važenja zavisi odluka u ovom predmetu". S obzirom na to da je Ustavni sud nadležan "da odlučuje o bilo kakvom sporu u vezi sa zaštitom utvrđenog statusa i ovlaštenja Brčko Distrikta, koji se može javiti između entiteta i Brčko Distrikta po Ustavu BiH i odlukama Arbitražnog tribunala", podnosilac zahtjeva je zatražio, u smislu člana 52. Zakona o usklađenosti pravnih akata, u vezi sa članom VI/3.c) Ustava BiH da Ustavni sud pokrene "postupak ocjene kompatibilnosti čl. 5, 6. i 7. Zakona o advokatskoj djelatnosti sa članom VI/4. Ustava BiH".

8. Uz zahtjev je dostavljen i prijedlog predsjednika Skupštine BD na osnovu kojeg je pokrenut postupak pred podnosiocem zahtjeva, te odgovori Pravosudne komisije i grupe advokata sa područja Brčko Distrikta na taj prijedlog. Najzad, ukazano je da Skupština BD u postupku pred podnosiocem zahtjeva u ostavljenom roku nije dostavila odgovor.

b) Odgovori na zahtjev


9. Pravosudna komisija je u odgovoru na zahtjev navela da ona nije bila predlagač osporenog zakona, već da je taj zakon u proceduru upućen na prijedlog jednog skupštinskog zastupnika. Jedini postupak u koji je bila uključena Pravosudna komisija je postupak konsultacija u kojem je donesen zaključak da se podrži prijedlog osporenog zakona. Također je navedeno da Pravosudna komisija planira da analizira postojeći pravni i faktički okvir "u kojem egzistira advokatska djelatnost u Distriktu", te da nakon toga izradi zakon o advokaturi "kojim bi se reguliralo i pitanje advokatske komore, i to shodno okolnostima koje postoje u Brčko Distriktu BiH".

10. Predsjednik Skupštine BD, koji je ujedno i podnosilac zahtjeva za ocjenu statutarnosti pred podnosiocem zahtjeva, dostavio je Ustavnom sudu podnesak naslovljen kao Dostava odgovora na prikupljena mišljenja i podneske u postupku ocjene ustavnosti Zakona o advokatskoj djelatnosti u Brčko Distriktu BiH – molba za razmatranje. U ovom podnesku predsjednik Skupštine BD se izjašnjava o dokumentaciji koju je podnosilac zahtjeva dostavio Ustavnom sudu uz zahtjev. Osim toga, navodi, između ostalog, da "svoju ulogu kao ovlaštenog predstavnika donosioca akta (Skupštine Brčko Distrikta BiH)" ne može koristiti kako bi se izjasnio na argumente koji su izneseni po njegovom prijedlogu. Stoga je zatražio da ga Ustavni sud odredi "kao učesnika u postupku u skladu sa članom 16. stav (2) Pravila Ustavnog suda".

II. Relevantni propisi


11. Amandman I na Ustav Bosne i Hercegovine (dostupno na www.ustavnisud.ba) glasi:

U Ustavu Bosne i Hercegovine iza člana VI.3. dodaje se novi član VI.4. koji glasi:

"4. Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine

Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, koji postoji pod suverenitetom Bosne i Hercegovine i spada pod nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine onako kako te nadležnosti proizilaze iz ovog ustava, čija je teritorija u zajedničkoj svojini (kondominiju) entiteta, jedinica je lokalne samouprave s vlastitim institucijama, zakonima i propisima i s ovlaštenjima i statusom konačno propisanim odlukama Arbitražnog tribunala za spor u vezi s međuentitetskom linijom razgraničenja u oblasti Brčkog. Odnos između Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine i entiteta može se dalje urediti zakonom koji donosi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine nadležan je da odlučuje o bilo kakvom sporu u vezi sa zaštitom utvrđenog statusa i ovlaštenja Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koji se može javiti između jednog ili više entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ili između Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine po ovom ustavu i odlukama Arbitražnog tribunala.

Svaki takav spor također može pokrenuti većina poslanika u Skupštini Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koja uključuje najmanje jednu petinu izabranih poslanika iz reda svakog od konstitutivnih naroda."

12. U Zakonu o postupku ocjene usklađenosti pravnih propisa Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko distrikta" broj 20/10) relevantne odredbe glase:

Član 52 st. (1) (2) i (3)
(Pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti propisa)

(1) U slučaju da gradonačelnik, predsjednik Skupštine Distrikta ili jedan od njihovih zamjenika smatraju da pravni akt nije u skladu sa statusom i ovlaštenjima Distrikta kako su konačno propisani odlukama Arbitražnog tribunala za spor u vezi sa međuentitetskom linijom razgraničenja u oblasti Brčkog, dužni su pokrenuti postupak ocjene usklađenosti po odredbama ovog zakona.

(2) Ako sporni akt Distrikta iz stava 1 ovog člana proizilazi ili je na bilo koji način rezultat entitetskih propisa ili propisa na nivou Bosne i Hercegovine koji nisu u skladu sa statusom i ovlaštenjima Distrikta, zvaničnici iz stava 1 ovog člana dužni su zahtijevati od Apelacionog suda Distrikta da bez odlaganja pokrene postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine u skladu s članom VI.3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.

(3) Postupak iz stava 2 ovog člana može pokrenuti i Apelacioni sud Distrikta po službenoj dužnosti.

13. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda.

14. Član VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

[…]

c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

15. Član 19. Pravila Ustavnog suda u relevantnom dijelu glasi:

Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

[…]

16. Ustavni sud konstatira da je predsjednik Skupštine BD pokrenuo pred podnosiocem zahtjeva postupak za ocjenu usklađenosti određenih odredaba osporenog zakona sa Statutom BD. U istom postupku predsjednik Skupštine BD je zatražio od podnosioca zahtjeva da, u skladu sa članom VI/3.c) Ustava BiH, pokrene postupak pred Ustavnim sudom radi ocjene kompatibilnosti određenih odredaba osporenog zakona "sa članom VI/4. stav 1. Ustava BiH". Argumentacija predsjednika Skupštine BD u ovom dijelu, koju je u cijelosti preuzeo i podnosilac zahtjeva, u suštini se zasniva na tvrdnji da određene odredbe osporenog zakona rezultiraju "sporom između entiteta i Brčko Distrikta", jer "omogućavaju entitetima utjecaj na području Brčko Distrikta". To, kako se dalje ističe, nije u skladu sa statusom i ovlaštenjima Brčko Distrikta kako je to utvrđeno Ustavom BiH i odlukama Arbitražnog tribunala za spor u vezi sa međuentitetskom linijom razgraničenja u oblasti Brčkog (u daljnjem tekstu: odluke Arbitražnog tribunala). Također, ističe se da je to i u suprotnosti sa Nalogom supervizora kojim se ukidaju entitetski zakoni na području Brčko Distrikta i proglašava prestanak pravnog značaja međuentitetske granice (u daljnjem tekstu: Nalog supervizora).

17. Slijedeći navedeno, proizlazi da se pitanje koje je proslijeđeno Ustavnom sudu na osnovu člana VI/3.c) Ustava BiH u svojoj suštini odnosi na tvrdnju o postojanju "spora" između entiteta i Brčko Distrikta iz člana VI/4. Ustava BiH.

18. U vezi s tim, Ustavni sud najprije ističe da je podnosilac zahtjeva, u smislu člana VI/3.c) Ustava BiH, ovlašten da pokrene postupak pred Ustavnim sudom radi ocjene "da li je zakon, od čijeg važenja njegova odluka zavisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine". Međutim, Ustavnom sudu se u konkretnom slučaju postavlja drugo pitanje, a to je domašaj člana VI/3.c) Ustava BiH i nadležnosti Ustavnog suda kako je propisana tim članom. Naime, postavlja se pitanje da li se može kroz nadležnost koju Ustavnom sudu daje član VI/3.c) Ustava BiH omogućiti ispitivanje ustavnosti bilo kojeg propisa u odnosu na član VI/4. Ustava BiH.

19. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da je članom VI/4. stav 2. Ustava BiH određeno da je Ustavni sud nadležan da odlučuje o bilo kakvom "sporu u vezi sa zaštitom utvrđenog statusa i ovlaštenja Brčko Distrikta koji se može javiti između jednog ili više entiteta i Brčko Distrikta po Ustavu i odlukama Arbitražnog tribunala". Stavom 3. ovog člana eksplicitno je određeno da takav spor pred Ustavnim sudom može pokrenuti većina poslanika u Skupštini BD "koja uključuje najmanje jednu petinu izabranih poslanika iz reda svakog od konstitutivnih naroda". Ustavni sud naglašava da je cilj ovakve amandmanske odredbe bio osigurati da status i ovlaštenja Brčko Distrikta, kako su propisani odlukama Arbitražnog tribunala, budu inkorporirani u Ustav BiH i da ih Ustavni sud može štititi, što do tada nije bio slučaj. Naime, prema članu VI/3.a) Ustava BiH, Ustavni sud je nadležan da odlučuje o "sporu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine [...]", a takav zahtjev, prema navedenoj odredbi, mogu podnijeti samo "član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta". Usvajanjem Amandmana I na Ustav BiH omogućeno je da i Brčko Distrikt, posredstvom ovlaštenog podnosioca, pokrene postupak pred Ustavnim sudom "o bilo kakvom sporu" definiranom članom VI/4. Ustava BiH, a taj postupak je isti i odvija se pod istim uvjetima kao i postupak iz člana VI/3.a) Ustava BiH o čemu je već izgrađena vrlo bogata praksa Ustavnog suda.

20. Međutim, Ustavni sud ističe da usvajanje navedenog Amandmana I na Ustav BiH nije imalo nikakvog utjecaja na nadležnost Ustavnog suda prema članu VI/3.c) Ustava BiH. Imajući to u vidu, Ustavni sud ističe da je u vezi sa svojom nadležnošću iz ovog člana, također, izgradio značajnu praksu u kojoj je istakao, između ostalog, da se njegova nadležnost iz člana VI/3.c) Ustava BiH odnosi na "pitanje ustavnosti osporenog zakona od odlučujućeg značaja za tok postupaka po zahtjevu za sudsku zaštitu koji se vode pred podnosiocem zahtjeva" (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 17/06 od 29. septembra 2006. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 14/07, dostupna i na www.ustavnisud.ba). U drugim odlukama Ustavni sud je kontinuirano isticao da se ovlaštenje suda da, prema članu VI/3.c) Ustava BiH, proslijedi Ustavnom sudu pitanje o ustavnosti zakona koji treba primijeniti u konkretnom slučaju "ne može tumačiti na način da je Ustavni sud nadležan da odlučuje o meritumu spora koji je pokrenut pred redovnim sudom, već da će Ustavni sud odlučiti o kompatibilnosti zakona sa Ustavom BiH, koji nakon te odluke redovni sud treba da primijeni u rješavanju spora iz svoje stvarne nadležnosti" (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 11/17 od 15. februara 2018. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 17/18, dostupna i na www.ustavnisud.ba).

21. Rješavajući o zahtjevima prema članu VI/3.c) Ustava BiH, Ustavni sud je donio i niz odluka kojima je zahtjeve različitih sudova odbacivao zbog nenadležnosti. Tako je npr. u predmetu broj U 1/19 Ustavni sud zaključio da je, u smislu člana VI/3.c), "nadležan da ocjenjuje da li je spornom odredbom došlo do kršenja nekog ustavnog prava, u konkretnom slučaju prava na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje, a ne da tumači spornu odredbu na način kako bi ona trebalo da se primjenjuje u praksi, niti da riješi sporno pravno pitanje koje se nalazi na rješavanju pred redovnim sudom" (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 1/19 od 28. marta 2019. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 29/19, dostupna i na www.ustavnisud.ba). U drugom predmetu Ustavni sud je zaključio da nije nadležan da u okviru člana VI/3.c) razmatra "zahtjev koji je postavljen tako da Ustavni sud naloži izvršnoj vlasti ono što je već zakonom propisano kao njena obaveza, ili, kako to, također, traži podnosilac - da naloži primjenu zakona koji su prestali važiti" (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U 3/15 od 21. januara 2016. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 13/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba).

22. Iz navedenog jasno proistječe da se ovlaštenje "bilo kog suda" da pokrene postupak prema članu VI/3.c) Ustava BiH odnosi na pitanja koja se pred taj sud postave u postupku iz njegove stvarne nadležnosti, odnosno u postupcima odlučivanja o pojedinačnim pravima u parničnom, krivičnom ili upravnom postupku u kojem sud smatra da propis koji treba primijeniti radi pružanja tražene sudske zaštite nije u skladu sa Ustavom BiH, Evropskom konvencijom i njenim protokolima, sa zakonima Bosne i Hercegovine "ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda".

23. Vraćajući se na konkretan slučaj, Ustavni sud ponovo ukazuje da je podnosilac zahtjeva od Ustavnog suda eksplicitno zatražio da pokrene postupak ocjene kompatibilnosti određenih odredaba osporenog zakona "sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine" uz obrazloženje da takav zahtjev podnosi zato što je Ustavni sud nadležan da "odlučuje o bilo kakvom sporu u vezi sa zaštitom utvrđenog statusa i ovlaštenja Brčko Distrikta, koji se može javiti između entiteta i Brčko Distrikta po Ustavu BiH i odlukama Arbitražnog tribunala". Dakle, podnosilac zahtjeva traži da se utvrdi kompatibilnost osporenog zakona sa ustavnom odredbom koja uređuje pitanje nadležnosti Ustavnog suda po zahtjevu ovlaštenog podnosioca iz člana VI/4. Ustava BiH. Ovakav zahtjev je, u suštini, bespredmetan budući da se osporenim zakonom i ne dovodi u pitanje nadležnost Ustavnog suda prema članu VI/4. Ustava BiH, niti to podnosilac argumentira. S druge strane, iz suštine navoda podnosioca zahtjeva proizlazi da kroz korištenje svojih ovlaštenja iz člana VI/3.c) Ustava BiH želi da izdjejstvuje odlučivanje Ustavnog suda prema članu VI/4, a ne VI/3.c) Ustava BiH. Međutim, Ustavni sud ističe da iz teksta člana VI/3.c) Ustava BiH i prakse Ustavnog suda proizlazi da u doseg tog člana ne ulazi ovlaštenje "bilo kog suda" da pokrene postupak ocjene kompatibilnosti sa Ustavom BiH ni prema članu VI/3.a), niti prema članu VI/4. Ustava BiH. U suprotnom, tumačenjem člana VI/3.c) Ustava BiH tako da omogućava "bilo kom sudu" da putem ovog postupka pokrene postupak iz člana VI/3.a) ili VI/4. Ustava BiH došlo bi do kršenja odredbe člana VI/3. stav 1. Ustava BiH, kojom je određeno da će "Ustavni sud podržavati ovaj Ustav". Naime, Ustav BiH je eksplicitno odredio krug ovlaštenih lica iz člana VI/3.a) i VI/4. koja mogu pokrenuti takav postupak, te nije ostavio bilo kakav prostor za drugačije tumačenje nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.c) Ustava BiH u vezi s tim pitanjem, niti član VI/3.c) Ustava BiH daje Ustavnom sudu ovlaštenje da putem tog člana promijeni krug ovlaštenih lica iz člana VI/3.a) i VI/4. Ustava BiH. Ovakav zaključak ne može promijeniti ni pozivanje na član 52. Zakona o postupku ocjene usklađenosti, zato što ta odredba daje ovlaštenje određenom krugu lica da zahtijevaju od Apelacionog suda da pokrene postupak pred Ustavnim sudom prema članu VI/3.c) Ustava BiH i ovlaštenje Apelacionom sudu da po službenoj dužnosti može pokrenuti takav postupak. Međutim, navedena odredba ni na koji način ne mijenja sadržaj i doseg člana VI/3.c) Ustava BiH, nadležnost Ustavnog suda prema tom članu, niti bi tako nešto bilo moguće, jer se Ustav BiH ne može mijenjati bilo kojim zakonom.

24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnosioca zahtjeva za ocjenu kompatibilnosti odredaba čl. 5, 6. i 7. Zakona o advokaturi u odnosu na član VI/4. Ustava BiH nedopušten u smislu člana 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda, zato što Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

25. Ustavni sud smatra da nema posebne potrebe da ispituje navod da su navedeni članovi osporenog zakona suprotni članu II/2. Ustava BiH i Aneksu II/2. Ustava BiH. Naime, podnosilac zahtjeva nije konkretizirao u odnosu na koje pravo iz člana II/2. Ustava BiH, odnosno Evropske konvencije i njenih protokola se njegove tvrdnje odnose, niti je u tom pravcu bilo šta argumentirao. Isto se odnosi i na Aneks II/2. budući da se ne vidi zbog čega se podnosilac zahtjeva poziva na ovu odredbu kojom se regulira kontinuitet pravnih propisa.

26. Imajući u vidu odredbe člana 19. stav (1) tačka a) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!