Službeni glasnik BiH, broj 24/16

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 303/16, rješavajući apelaciju A. Ž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. marta 2016. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Usvaja se apelacija A. Ž.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 233115 12 Rs od 29. augusta 2013. godine, koji se radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 233115 13 Rsž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o žalbi u predmetu broj 65 0 P 233115 13 Rsž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici A.Ž, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici A.Ž. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Ova odluka dostavlja se Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine radi preduzimanja mjera iz njegove nadležnosti u skladu sa ovom odlukom.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. A. Ž. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnijela je 18. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 233115 12 Rs od 29. augusta 2013. godine, a koji se radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 233115 13 Rsž.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 27. januara 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 4. februara 2016. godine, a Općinski sud 5. februara 2016. godine.

III. Činjenično stanje


4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

5. Apelantica je 9. februara 2012. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv ProCredit Bank d.d. BiH (u daljnjem tekstu: tužena) radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa.

6. Općinski sud je 16. februara 2012. godine dostavio tužbu na odgovor tuženoj, a tužena je dostavila odgovor na tužbu (nije precizirano kada).

7. Općinski sud je 19. maja 2012. godine i 6. septembra 2012. godine održao pripremno ročište.

8. Ročište za glavnu raspravu Općinski sud je održao 5. februara 2013. godine i 10. juna 2013. godine.

9. Općinski sud je 29. augusta 2013. godine donio prvostepenu presudu.

10. Nezadovoljna navedenom presudom, apelantica je 12. septembra 2013. godine izjavila žalbu, a predmet je 5. novembra 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi.

11. Apelantica je podnescima od 2. juna 2014. godine i 26. novembra 2014. godine urgirala postupanje Kantonalnog suda.

12. Kantonalni sud je u odgovorima na urgencije navodio da ne postoje opravdani razlozi da se apelanticin predmet tretira kao hitan, te da će se u predmetu postupati prema hronološkom redu.

13. Prema stanju u spisu, Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije


14. Apelantica smatra da joj je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je, između ostalog, navela kako smatra da je prvostepeni postupak pred Općinskim sudom trajao neopravdano dugo i da Općinski sud nije imao niti jedan opravdan razlog za nepravovremeno postupanje po apelanticinoj tužbi. Također, apelantica je navela da Kantonalni sud do trenutka podnošenja apelacije nije donio odluku o žalbi iako su od izjavljivanja žalbe prošle dvije godine i četiri mjeseca, zbog čega je neizvjesno kada će postupak biti okončan. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i apelantici odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 10.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju


15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je postupajući sudija zadužen velikim brojem predmeta (ukupno 717) od kojih je najstariji zaprimljen 2011. godine. Također, Kantonalni sud je naveo da se predmeti u tom sudu rješavaju prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. godine do 31. marta 2016. godine. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da se na listi starih predmeta ne nalazi apelanticin predmet, ali da će on biti riješen u narednom periodu, s obzirom na prirodu spora i starost predmeta.

16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju izložio hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je naveo da, ocjenjujući sve provedene radnje pred tim sudom, kao i veliki broj predmeta kojima je zadužen, smatra neosnovanom apelanticinu tvrdnju da je parnični postupak pred tim sudom neopravdano dugo trajao.

V. Relevantni propisi


17. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.


Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 4. i 5.


(4) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.


U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost


18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 9. februara 2012. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u "razumnom roku" kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


23. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok


24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

26. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir


27. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom od 9. februara 2012. godine pokrenula parnični postupak i da taj postupak nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste nešto više od četiri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka


28. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenog zahtjeva radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

29. U pogledu apelanticinog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelantica nije doprinijela dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelantica je urgirala da se donese odluka Kantonalnog suda, čime je pokušala da ostvari što hitnije postupanje u njezinom predmetu. Osim navedenog, imajući u vidu da apelantica u predmetnom parničnom postupku nastoji da ostvari prava iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak značajan za apelanticu.

30. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud prvostepenu presudu donio 29. augusta 2013. godine, odnosno nakon proteka godinu i šest mjeseci od podnošenja tužbe. Tokom prvostepenog postupka Općinski sud je u relativno kratkom roku dostavio tužbu radi davanja odgovora (16. februara 2012. godine), a zatim u razumnom roku održao pripremno ročište (29. maja 2012. godine i 6. septembra 2012. godine), pribavio nalaz i mišljenje vještaka i održao ročište za glavnu raspravu (5. februara 2013. godine i 10. juna 2013. godine). S obzirom na navedeno činjenično stanje, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Općinski sud odugovlačio prvostepeni postupak. S druge strane, analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmet 5. novembra 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o apelanticinoj žalbi i da taj sud, prema stanju spisa, u periodu dužem od dvije godine nije donio drugostepenu odluku. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istaknuo da je postupajući sudija zadužen velikim brojem neriješenih predmeta, da se predmeti rješavaju prema redoslijedu prijema tužbe u skladu sa Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo VSTVBiH za period od 1. januara 2016. godine do 31. marta 2016. godine, te da se apelanticin predmet ne nalazi na listi starih predmeta, ali da će biti riješen u narednom periodu, s obzirom na prirodu spora i starost predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za pravni sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem starih predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hroničnih zaostataka u radu suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svoga rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta u skladu sa Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo VSTVBiH. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanjem Kantonalnog suda u periodu od više od dvije godine u apelanticinom predmetu koji se, nasuprot stavu Kantonalnog suda koji je iznosio na apelanticine urgencije, smatra hitnim. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, u periodu od dvije godine nije donio odluku o apelanticinoj žalbi u predmetu koji se smatra hitnim, te da se iz odgovora na apelaciju ne može sa sigurnošću utvrditi kada će u apelanticinom predmetu biti donesena drugostepena odluka, Ustavni sud smatra da se odgovornost za dužinu trajanja predmetnog postupka može u odlučujućoj mjeri pripisati Kantonalnom sudu.

31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u "razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi


32. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o povredi prava na imovinu i prava na zabranu diskriminacije s obzirom na to da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete


33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kojem je apelantica tražila zaštitu prava iz radnog odnosa koji se, prema zakonu, smatra hitnim i koji traje nešto više od četiri godine, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.200,00 KM.

35. Navedeni iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Dužina trajanja postupaka pred redovnim sudovima predstavlja sistemski problem u Bosni i Hercegovini

36. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi razmatrao veliki broj apelacija podnesenih zbog kršenja ustavnog prava na pravično suđenje usljed dužine postupaka koji se vode pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini.

37. Ustavni sud, ilustracije radi, podsjeća da je samo u 2015. godini primio oko 6.000 apelacija od kojih se više od 900 odnosilo na ovo pitanje. Ustavni sud je svojim odlukama u više od 800 slučajeva, zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe da je, radi otklanjanja posljedica kršenja ovih prava, nalagao određenim nivoima javne vlasti i obavezu da isplate apelantima značajne novčane iznose na ime naknade nastale nematerijalne štete kao posljedice kršenja ustavnih prava, pozivajući se na sjedište suda pred kojim je vođen postupak u kojem je utvrđena povreda, iako, objektivno govoreći, mnogi od tih nivoa vlasti nemaju nikakvu nadležnost u odnosu na te sudove izuzev njihovog finansiranja, a neki i donošenja zakona.

38. Ustavni sud smatra da je problem ostao aktuelan i nakon donošenja konkretnih odluka, odnosno da javna vlast ni na jednom nivou u Bosni i Hercegovini nije provela adekvatne mjere kojima bi se poboljšala situacija uprkos znatnoj i dosljednoj praksi Ustavnog suda u ovim slučajevima. Na sistemski karakter problema prepoznatih u konkretnom predmetu ukazuje i činjenica da se pred Ustavnim sudom trenutno nalazi oko 400 apelacija koje se tiču istog pitanja, a broj tih apelacija se stalno povećava.

39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da povreda apelanticinog ustavnog prava, koja je, između ostalih, utvrđena i ovom odlukom, nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje.

40. Ustavni sud konstatira da u slučajevima pretjerane dužine postupaka pred redovnim sudovima nedostaje djelotvoran pravni lijek u domaćem pravnom sistemu prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelacija pred Ustavnim sudom je za sada jedino pravno sredstvo za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Međutim, Ustavni sud smatra da apelacija nije neposredno način ostvarenja prava na brzo i djelotvorno suđenje, nego jedan od načina da se reagira na dugotrajnost i nedjelotvornost koje već postoje u sudskom postupku. Zbog toga, premda ne treba isključiti dalju reformu zakonodavstva i pravnih sredstava u ostvarenju prava na pravično suđenje, prema mišljenju Ustavnog suda, primarna uloga pripada preventivnim i strukturalnim zahvatima koji bi trebali osigurati institucionalnu sposobnost kvalitetnog i brzog suđenja, te koji bi vjerovatnost da dođe do povrede prava na pravično suđenje minimizirali i otklonili već u početku.

41. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je svrsishodno podsjetiti da je Evropski sud, razmatrajući modalitete ispunjenja pozitivnih obaveza javne vlasti radi otklanjanja sistemskih kršenja ljudskih prava zaštićenih Evropskom konvencijom, u predmetu Sürmeli protiv Njemačke (vidi presudu broj 75529/01, st. 97-101, ECHR 2006-VII) istaknuo da "je prevencija nepobitno najbolje rješenje u apsolutnom smislu, kao i u mnogim oblastima. U slučaju kada je sudski sistem manjkav u pogledu zahtjeva za razumni vremenski rok iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravni lijek koji je osmišljen da ubrza postupak kako bi se spriječilo njegovo predugo trajanje predstavlja najdjelotvornije rješenje. Takav pravni lijek nudi nepobitnu prednost u odnosu na pravni lijek koji pruža samo odštetu, budući da on, također, sprečava i utvrđivanje uzastopnih povreda u odnosu na isti postupak, te da ne ispravlja povredu samo a posteriori, kao što to čini odštetni pravni lijek. Neke države su savršeno shvatile situaciju birajući da kombiniraju dvije vrste pravnog lijeka, jednu osmišljenu da ubrza postupak i drugu da pruži odštetu". Član 13. Evropske konvencije, također, dozvoljava državi da odabere bilo koji pravni lijek koji može ubrzati postupak koji je u toku, ili pravni lijek za obeštećenje post factum zbog odugovlačenja koje se već desilo. I dok se preferira prvi pravni lijek s obzirom na to da sprečava odugovlačenje, pravni lijek kojim se dobija obeštećenje može se smatrati podjednako djelotvornim u slučaju kada je postupak predugo trajao, a preventivni pravni lijek nije postojao (vidi, McFarlane protiv Irske [GC], broj 31333/06, stav 108, 10. septembar 2010. god.).

42. Ustavni sud, dakle, smatra da pitanja pretjerane dužine postupka i nedostatka djelotvornog pravnog lijeka u pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini nisu riješena uprkos činjenici da već duže vrijeme postoji jasna sudska praksa koja daje osnovu za preduzimanje odgovarajućih mjera radi rješavanja ovih pitanja.

43. Ustavni sud ponavlja da utvrđivanje kršenja ustavnog prava nameće javnoj vlasti obavezu ne samo da isplati navedenim licima iznose koji su im dosuđeni na ime pravičnog zadovoljenja već i da odabere odgovarajuće opće i/ili, ukoliko to odgovara, pojedinačne mjere koje će usvojiti u pravnom poretku radi okončanja kršenja koja je Ustavni sud utvrdio i radi otklanjanja posljedica koliko god je to moguće.

44. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su problemi koji se nalaze u osnovi kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije širokog opsega i kompleksne prirode. Oni, stoga, zahtijevaju implementaciju opsežnih i kompleksnih mjera, po mogućnosti zakonodavnog ili administrativnog karaktera, koje bi uključile različite organe kako na državnom, tako i na entitetskom, odnosno nivou Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

45. U ovom pravcu, Ustavni sud podsjeća da već cijelo desetljeće odluke Ustavnog suda kojima se utvrđuju drastična kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku dostavlja i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra kako, svakako, treba cijeniti dosadašnje napore Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, kao nezavisnog i samostalnog organa koji ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, te da unaprijedi efikasnost pravosuđa u Bosni i Hercegovini. Ipak, imajući u vidu njegova ovlaštenja i nadležnosti utvrđene Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, među koje se ubrajaju i sljedeće:

- "imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova, sudije porotnike i dodatne sudije u sve sudove na državnom, entitetskom, kantonalnom, okružnom, osnovnom i općinskom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući Brčko distrikt Bosne i Hercegovine, sa izuzetkom ustavnih sudova entitetâ Bosne i Hercegovine;

- utvrđuje broj sudija, tužilaca i zamjenikâ glavnog tužioca za sudove i tužilaštva iz njegove nadležnosti, nakon konsultacija sa predsjednikom suda ili glavnim tužiocem, organom nadležnim za budžet i nadležnim ministarstvom pravde;

- učestvuje, prema vlastitoj ocjeni, u procesu izrade godišnjih budžeta za sudove i tužilaštva;

- pokreće, nadgleda i koordinira projekte koji se odnose na poboljšanje pitanja u vezi sa upravljanjem sudovima i tužilaštvima;

- daje mišljenje o nacrtima zakona, propisa i o važnim pitanjima koja mogu utjecati na pravosuđe, pokreće postupak usvajanja zakona i drugih propisa i daje smjernice sudovima i tužilaštvima iz nadležnosti Vijeća",

Ustavni sud smatra da je neophodno da Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine preduzme daljnje mjere kojima bi se otklonile manjkavosti sudskog sistema u Bosni i Hercegovini u pogledu poštivanja zahtjeva za razumni vremenski rok u okviru ustavnog prava na pravično suđenje. Stoga je Ustavni sud odlučio da i ovu odluku dostavi Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine radi preduzimanja mjera iz njegove nadležnosti u skladu sa ovom odlukom.

Ustavni sud očekuje da ga Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine obavijesti o preduzetim mjerama i njihovim efektima najkasnije u roku od šest mjeseci od primanja ove odluke.

VIII. Zaključak


46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak u predmetu koji se smatra hitnim nije okončan više od četiri godine od podnošenja tužbe, pri čemu se dužina postupka može u odlučujućoj mjeri staviti na teret Kantonalnom sudu koji, ni pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada, nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari kada dođe na red za odlučivanje, što je u konkretnom slučaju dovelo do njegove potpune neaktivnosti povodom apelanticine žalbe u periodu dužem od dvije godine, tačnije dvije godine i četiri mjeseca, te žalbeni postupak traje i u vrijeme donošenja ove odluke.

47. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!