Službeni glasnik BiH, broj 38/18

ČETVRTI ODJEL PREDMET MANDIĆ I POPOVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE (Aplikacije br. 73944/13 i 78987/13)

PRESUDA


STRASBOURG 19.12.2017. godine

Ova presuda je konačna, ali su u njoj moguće redakcijske izmjene.

U predmetima Mandić i Popović protiv Bosne i Hercegovine,

Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasijedajući kao Odbor u slijedećem sastavu:

Carlo Ranzoni, predsjednik,

Faris Vehabović,

Péter Paczolay, sudije,

i Andrea Tamietti, zamjenik registrara Odjela,

nakon vijećanja na sjednici zatvorenoj za javnost dana 28.11.2017. godine,

donio je sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:

POSTUPAK

1. Postupak u ovim predmetima pokrenut je na osnovu aplikacija protiv Bosne i Hercegovine (br. 73944/13 i 78987/13) koje su prema članu 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija") Sudu podnijela tri državljanina Bosne i Hercegovine, gđa Orijana Mandić, gosp. Drago Popović i gosp. Predrag Popović, dana 05.11.2013., odnosno 22.11.2013. godine.

2. Aplikante je zastupao gosp. I. Sjerikov, advokat iz Banjaluke. Vladu Bosne i Hercegovine ("vlada") zastupala je njena zastupnica, gđa B. Skalonjić.

3. Dana 23.11.2016. godine obje aplikacije su dostavljene vladi.

ČINJENICE OKOLNOSTI PREDMETA

4. Aplikantica gđa Orijana Mandić, ap. br. 73944/13, te aplikanti gosp. Drago Popović i gosp. Predrag Popović, ap. br. 78987/13, rođeni su 1975., odnosno 1942. i 1962. godine, žive u Bosni i Hercegovini.

5. Dvjema presudama Osnovnog suda u Banjoj Luci od 17.10.2008. i 29.05.2009. godine, postale pravosnažne 12.02.2009. godine, odnosno 30.10.2009. godine, naređeno je Republici Srpskoj (jedan od entiteta Bosne i Hercegovine) da isplati slijedeće iznose:

(i) 3.010 konvertibilnih maraka (KM) ¹ na ime materijalne štete, zajedno sa zateznom kamatom koja će se obračunavati od 03.08.2000. godine do konačne isplate, te 1.225 KM na ime troškova postupka, zajedno sa zateznom kamatom koja će se obračunavati od 17.10.2008. godine do konačne isplate aplikantici Orijani Mandić;

(ii) 3.656 KM na ime materijalne štete zajedno sa zateznom kamatom koja će se obračunavati od 15.05.2001. godine do konačne isplate, te 3.308 KM na ime troškova postupka, zajedno sa zateznom kamatom koja će se obračunavati od 30.10.2009. godine do konačne isplate aplikantima Dragi Popoviću i Predragu Popoviću zajedno.

6. Osnovni sud u Banjoj Luci donio je rješenja o izvršenju dana 09.06.2009. godine, odnosno 31.03.2010. godine.

7. Dana 30.07.2014. godine, isplatom u gotovini, izvršena je u cjelosti pravosnažna presuda u odnosu na gđu Orijanu Mandić. Dana 14.12.2015. i 16.12.2015., također je u cijelosti izvršena, isplatom u gotovini, pravosnažna presuda u odnosu na aplikante Dragu Popovića i Predraga Popovića.

PRAVO

I. SPAJANJE APLIKACIJA

PRAVO I. SPAJANJE APLIKACIJA

8. S obzirom na njihov zajednički činjenični i pravni kontekst, Sud je odlučio spojiti ove dvije aplikacije u skladu s pravilom 42. stav 1. Pravila Suda.

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. KONVENCIJE I ČLANA 1. PROTOKOLA Br. 1 UZ KONVENCIJU

9. Aplikanti su se žalili da su zbog kašnjenja u izvršenju konačnih i izvršnih domaćih presuda, navedenih u tački 5. gore, povrijeđena njihova prava iz člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.

10. Relevantne odredbe člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju glase:

Član 6

"Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen njegove imovine osim kada je to u javnom interesu i u skladu s uvjetima propisanim zakonom i općim načelima međunarodnog prava."

Član 1. Protokola br. 1

"Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen njegove imovine osim kada je to u javnom interesu i u skladu s uvjetima propisanim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim kako bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom ili kako bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

A. Dopuštenost

11. Sud zapaža da aplikacije nisu očigledno neosnovane u smislu člana 35. stav 3. (a) Konvencije. On dalje zapaža da one nisu nedopuštene ni po bilo kojem drugom osnovu. Stoga se one moraju proglasiti dopuštenima.

B. Meritum

12. Opća načela koja se odnose na neizvršavanje ili kašnjenje u izvršenju konačnih domaćih presuda utvrđena su u presudi Jeličić protiv Bosne i Hercegovine (br. 41183/02, tačke 38-39, ESLJP 2006XII). Kašnjenje u izvršenju presude može biti opravdano u posebnim okolnostima, ali to kašnjenje ne može biti takvo da narušava samu suštinu prava zaštićenog članom 6. stav 1. (vidi Burdov protiv Rusije, br. 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002III, i Teteriny protiv Rusije, br. 11931/03, tačka 41, 30.06.2005). Sud je naročito utvrdio da vlasti ne mogu isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za neizmirenje duga utvrđenog presudom (vidi također Kačapor i drugi protiv Srbije, br. 2269/06 i 5 drugih, tačke 114, 15.01.2008).

13. Sud je već utvrdio povredu člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju u predmetima u kojima je riječ o sličnim pitanjima kao što je ono u predmetnom slučaju (vidi Momić i drugi protiv Bosne i Hercegovine [Odbor], br. 1441/07 i 4 druga, 15.01.2013, i Milinković protiv Bosne i Hercegovine [Odbor], br. 21175/13, 8.07.2014).

14. Nakon što je ispitao sve dostavljene materijale, Sud smatra da vlada nije iznijela bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak u predmetnom slučaju. Imajući u vidu svoju praksu po ovom pitanju, kao i činjenicu da konačne presude koje su bile predmet razmatranja u ovim slučajevima nisu izvršene u periodu dužem od pet godina i mjesec dana, odnosno u periodu dužem od pet godina i osam mjeseci, Sud smatra da je u ovom predmetu došlo do povrede člana 6. stav 1. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.

III. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE

15. Član 41. Konvencije propisuje:

"Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, a domaće pravo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ dozvoljava samo djelimično obeštećenje, Sud će, po potrebi, pružiti pravičnu naknadu oštećenoj strani."

A. Odšteta

16. Gđa Orijana Mandić potražuje 1.000 eura (EUR) na ime nematerijalne štete, dok gosp. Drago Popović i gosp. Predrag Popović potražuju zajedno 1.000 eura (EUR) na ime nematerijalne štete. Vlada je osporila ove zahtjeve. Sud prihvata da su aplikanti pretrpjeli određenu nematerijalnu štetu zbog utvrđenih povreda Konvencije u ovom predmetu, a koja se ne može u dovoljnoj mjeri nadoknaditi samim utvrđenjem povrede. Vršeći procjenu na pravičnoj osnovi kako to zahtijeva član 41. Konvencije, Sud aplikantima dosuđuje cjelokupno potraživane iznose.

B. Troškovi i izdaci

17. Aplikanti nisu podnijeli zahtjev za naknadu troškova i izdataka postupka, tako da nije potrebno dosuditi bilo koji iznos po tom osnovu.

C. Zatezna kamata

18. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO

1. Odlučuje spojiti aplikacije;

2. Proglašava aplikacije dopuštenima;

3. Utvrđuje da je došlo do povrede člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog kašnjenja u izvršenju pravosnažnih domaćih sudskih presuda u odnosu na gđu Orijanu Mandić, gosp. Dragu Popovića i gosp. Predraga Popovića;

4. Utvrđuje

(a) da je tužena država dužna isplatiti, u roku od tri mjeseca, 1.000 EUR (hiljadu eura) po aplikaciji, kao i svaki porez koji se može zaračunati, na ime nematerijalne štete;

(b) da će se od isteka navedenog roka od tri mjeseca pa do isplate obračunavati obična kamata na navedene iznose po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke uvećanoj za tri postotna boda.

Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanom obliku dana 19.12.2017. godine, u skladu s pravilom 77. stavovi 2. i 3. Pravila Suda.

Zamjenik registrara
Andrea Tamietti

Predsjednik
Carlo Ranzoni

¹ . Konvertibilna marka koristi isti fiksni tečaj prema euru kao i njemačka marka: EUR 1 = KM 1,95583.