Službeni glasnik BiH, broj 104/11

na sjednici odr�anoj 23. septembra 2011. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 24/09, rješavajući apelaciju Mustafe Cerića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Constance Grewe, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Tudor Pantiru, sudija

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Margarita Caca-Nikolovska, sudija

Zlatko M. Kne�ević, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Mustafe Cerića, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 042742 08 G� od 29. oktobra 2008. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 042742 06 P od 2. jula 2008. godine.

Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i �Slu�benom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine�.

I. Uvod


1. Mustafa Cerić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Jasmir Muratović, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 042742 08 G� od 29. oktobra 2008. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 042742 06 P od 2. jula 2008. godine. Apelant je zatra�io odr�avanje javne rasprave pred Ustavnim sudom u smislu člana 46. Pravila Ustavnog suda.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i od suprotne strane u postupku, Irfana Ajanovića (u daljnjem tekstu: tu�eni), zatra�eno je 8. aprila 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 14. aprila 2009. godine, tu�eni 20. aprila 2009. godine, a Kantonalni sud 6. maja 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 13. maja 2009. godine.

5. Ustavni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nema potrebe za odr�avanje javne rasprave.

III. Činjenično stanje


6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 042742 06 P od 2. jula 2008. godine odbijen je apelantov tu�beni zahtjev kojim je tra�io da mu tu�eni na ime naknade štete, zbog učinjene klevete, isplati iznos od 5.000,00 KM uz naknadu troškova postupka, te da presudu o svom trošku objavi u nekom od dnevnih listova koji se nalaze na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a u protivnom da je apelant objavi na teret tu�enog. Istom presudom, stavom II izreke, odbijen je protivtu�beni zahtjev tu�enog da se apelant obave�e da mu isplati novčani iznos od 5.000,00 KM na ime naknade štete za učinjenu klevetu, uz pripadajuće zatezne kamate, od dana podnošenja protivtu�be do isplate, uz naknadu troškova postupka. Stavom III izreke presude je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

8. U obrazlo�enju presude Općinskog suda je navedeno da je apelant podnio tu�bu protiv tu�enog zbog klevete. U tu�bi je naveo da je u augustu 2006. godine od tu�enog primio tri pisma u kojima su iznesene neistine i tvrdnje koje predstavljaju klevetu. U tu�bi je, dalje, navedeno da je BH Nezavisni dnevnik �Oslobođenje� 10. augusta 2006. godine, na str. 4 i 5, objavio tekst pod naslovom Ajanović poručio reisu Ceriću da je prevršio mjeru politikanstvom... U spomenutom tekstu citirani su dijelovi, naprijed navedenih pisama, pa je, između ostalog, citiran i sljedeći dio pisma od 3. augusta 2006. godine...već javno i otvoreno sa politikantom Mustafom Cerićem, koji je (za to imam dokaze i svjedoke) na platnom spisku tajkuna i lopova, koji kao takav, zloupotrebljava časnu poziciju... Apelant je naveo da je pravni osnov tu�benog zahtjeva sadr�an u članu 6. Zakona o kleveti.

9. Općinski sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o kleveti, s obzirom da utvrđeno da je tu�eni poslao privatno pismo apelantu i nije sadr�aj pisama saopštio trećim licima, niti identifikovao apelanta ni jednom trećem licu. Pri tome je ukazano da je u dokaznom postupku utvrđeno da su mediji objavili informacije o spornim pismima tu�enog na osnovu izvora iz apelantovog okru�enja, te nije dokazano da je tu�eni odgovoran za to. Što se tiče promjene pravnog osnova apelantovog tu�benog zahtjeva, koji je tra�io da se tu�eni na osnovu odredbi člana 200. ZOO obave�e da mu isplati naknadu nematerijalne štete zbog povrede ugleda, sud je ukazao da nije vezan pravnim osnovom tu�benog zahtjeva koji navodi apelant, ali je ipak ocijenio osnovanost tog tu�benog zahtjeva i zaključio da je taj zahtjev neosnovan. Naime, na osnovu provedenih dokaza nema osnova da bi se utvrdilo da su zbog privatnog obraćanja tu�enog apelantu za apelanta nastupile štetne posljedice po njegov ugled. Po ocjeni Općinskog suda, protivtu�beni zahtjev tu�enog je neosnovan, jer se ne radi o kleveti, u smislu člana 6. Zakona o kleveti.

10. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 042742 08 G� od 29. oktobra 2008. godine odbijena je �alba koju je apelant podnio protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 042742 06 P od 2. jula 2008. godine i osporena presuda je potvrđena. U obrazlo�enju presude Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud na osnovu ponuđenih i izvedenih dokaza utvrdio činjenično stanje iz kojega je izvukao pravilne zaključke i donio na zakonu utemeljenu odluku za koju je dao valjane razloge.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


11. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da redovni sudovi pobijanim presudama nisu napravili neophodnu distinkciju između činjenice koja se inače mo�e dokazati i mišljenja kao vrijednosne ocjene, koje se ne mo�e dokazivati. Zbog toga smatra da je odlukama redovnih sudova došlo do pogrešne primjene ustavnog prava, odnosno da je primjena prava bila očigledno proizvoljna. Za apelanta nije sporno postojanje i dosljedna primjena demokratskog principa koji štiti slobodu izra�avanja. Međutim, imajući u vidu da ovo pravo nije neograničeno, smatra da su redovni sudovi kao eksponenti javne vlasti pogriješili jer se nisu umiješali u pravo tu�enog na u�ivanje slobode izra�avanja. Neophodnost miješanja javne vlasi u navedeno pravo tu�enog, prema apelantovom mišljenju, proizlazi iz testa proporcionalnosti između cilja kojem javna vlast treba da te�i, a to je in concreto zaštita ugleda ili prava drugih i sredstva kojeg je apelant �elio upotrijebiti. A to su odluke redovnih sudova kojim bi tu�enom bilo nalo�eno da plati odštetu zbog štete koju je nanio apelantovom ugledu. Apelant naglašava da je tu�eni poslao pisma na njegovo radno mjesto iako je znao ili morao znati pravila kancelarijskog poslovanja, te na takav način sadr�aj pisama i činio dostupnim trećim osobama čime je pred njima diskvalifikovao apelanta. Zbog navedenog, apelant smatra da radnje tu�enog nisu mogle u�ivati zaštitu II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, odnosno da su redovni sudovi morali prihvatiti njegov tu�beni zahtjev i primijeniti ograničenja slobode izra�avanja utvrđena u članu 10. stav 2. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju


12. Općinski sud je dostavio odgovor bez posebnog osvrta na navode iz apelacije.

13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su apelantovi navodi neosnovani, te je predlo�io da se apelacija odbije kao neosnovana.

14. Tu�eni je u odgovoru na apelaciju hronološki iznio tok postupka pred redovnim sudovima, taksativno dajući odgovore na navode iz apelacije. Naime, tu�eni je naveo da je sporna �pisma adresirao na ŠapelantovoĆ osobno ime i na adresu gdje mu pisma osobno mogu biti i uručena�. Navodi da je pisma �poslao preporučeno, i to naglašeno: na ruke�. Dalje navodi da je �pisma oblijepio selotejp trakom, kako bi zaštićena stigla baš na ŠapelantovoĆ ime i u ŠapelantoveĆ ruke�. Konačno, tu�eni je istaknuo da je isključivo apelant učinio njegova pisma javnim, odnosno dostupnim trećim osobama.

V. Relevantni propisi


15. U Zakonu o zaštiti od klevete (�Slu�bene novine Federacije BiH�, br. 59/02, 19/03 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Cilj Zakona

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se građanska odgovornost za štetu nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izra�avanja neistinitih činjenica identificiranjem tog pravnog ili fizičkog lica trećem licu.

Principi koji se ostvaruju Zakonom

Član 2.

Uređivanjem građanske odgovornosti iz člana 1. ovog zakona �eli se postići da:

a) pravo na slobodu izra�avanja, zajamčeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (�Slu�beni glasnik BiH� broj 6/99), predstavlja jedan od bitnih osnova demokratskog društva, posebno kada se radi o pitanjima od političkog i javnog interesa;

b) pravo na slobodu izra�avanja štiti sadr�aj izra�avanja, kao i način na koji je iznesen i ne primjenjuje se samo na izra�avanja koja se smatraju pohvalnim ili neuvredljivim nego i na izra�avanja koja mogu uvrijediti, ogorčiti ili uznemiriti;

c) sredstva javnog informiranja imaju značajnu ulogu u demokratskom procesu kao javni posmatrači i prenosioci informacija javnosti.

Tumačenje

Član 3.

Ovaj zakon se tumači na takav način da se primjenom njegovih odredaba u najvećoj mjeri osigurava princip slobode izra�avanja.

Značenje naziva koji se koriste u zakonu

Član 4.

Nazivi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

a) izra�avanje - svaka izjava, a naročito svaki usmeni, pismeni, audio, vizuelni ili elektronski materijal bez obzira na sadr�aj, oblik ili način iznošenja ili pronošenja;

Š...Ć

d) kleveta - radnja nanošenja štete ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izra�avanja neistinitih činjenica identificiranjem tog fizičkog ili pravnog lica trećem licu.

Odgovornost za klevetu

Član 6.

(1) Svako lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izra�avanja neistinite činjenice, identificirajući to pravno, odnosno fizičko lice trećem licu, odgovorno je za klevetu.

(2) Za klevetu iznesenu u sredstvima javnog informiranja odgovorni su autor, odgovorni urednik, izdavač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadr�ajem tog izra�avanja.

(3) Lice iz st. 1. i 2. ovog člana (u daljnjem tekstu: štetnik) odgovorno je za štetu ako je namjerno ili iz nepa�nje iznijelo ili pronijelo izra�avanje neistinite činjenice.

(4) Kada se izra�avanje neistinite činjenice odnosi na pitanja od političkog ili javnog interesa, štetnik je odgovoran za štetu izazvanu iznošenjem ili pronošenjem tog izra�avanja ako je znao da je izra�avanje neistinito ili je nepa�njom zanemario neistinitost izra�avanja.

(5) Standard odgovornosti iz stava 4. ovog člana primjenjuje se i ako je oštećeni javni slu�benik ili je bio javni slu�benik ili je kandidat za funkciju u javnom organu i ako, prema općem shvatanju javnosti, vrši značajan utjecaj na pitanja od političkog ili javnog interesa.

Izuzeci od odgovornosti

Član 7.

(1) Ne postoji odgovornost za klevetu:

a) ako je izra�avanjem izneseno mišljenje ili ako je to izra�avanje u suštini istinito, a netačno samo u nebitnim elementima;

b) ako je štetnik po zakonu obavezan da iznosi ili pronosi izra�avanje ili je iznosio, odnosno pronosio izra�avanje u toku zakonodavnog, sudskog ili upravnog postupka;

c) ako je iznošenje, odnosno pronošenje izra�avanja bilo razumno.

(2) Prilikom donošenja odluke iz razloga predviđenih u tački c) stav 1. ovog člana sud uzima u obzir sve okolnosti slučajaŠ...Ć.

Obaveza ubla�avanja štete

Član 8.

Oštećeni je du�an da poduzme sve potrebne mjere da ubla�i štetu uzrokovanu izra�avanjem neistinite činjenice, a naročito da štetniku podnese zahtjev za ispravku tog izra�avanja.

16. U Zakonu o obligacionim odnosima (�Slu�beni list SFRJ� br. 29/78, 39/85 i 57/89, te �Slu�beni list RBiH� br. 2/92, 13/93 i 13/94) relevantne odredbe glase:

Član 154.

(1) Ko drugome prouzrokuje štetu du�an je naknaditi je, ukoliko ne doka�e da je šteta nastala bez njegove krivice.

Š...Ć.

Član 200.

Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja �ivotne aktivnosti, naru�enosti, povrede ugleda, časti, slobode prava ili prava ličnosti, smrti bliskog lica, kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i njenom odsustvu.

Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome slu�i ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje te�njama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom."

17. U Zakonu o parničnom postupku (�Slu�bene novine Federacije BiH� broj 53/03) relevantne odredbe glase:

Član 7. stav 1.

Stranke su du�ne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i bri�ljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

Član 53. stav 3.

Š...Ć

(3) Sud nije vezan za pravni osnov tu�benog zahtjeva.

VI. Dopustivost


18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 042742 08 G� od 29. oktobra 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 7. novembra 2008. godine, a apelacija je podnesena 6. januara 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


22. Apelant pobija presude Kantonalnog suda i Općinskog suda tvrdeći da mu je tim presudama, zbog pogrešne primjene prava, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. Pogrešnu primjenu materijalnog prava apelant vidi u činjenici da se redovni sudovi, kao eksponent javne vlasti, nisu umiješali u pravo tu�enog na slobodu izra�avanja na osnovu ograničenja utvrđenih u članu 10. stav 2. Evropske konvencije, tako da prihvate apelantov tu�beni zahtjev i dodijele mu naknadu za štetu nanesenu klevetom tu�enog.

24. Član II/3.e) i h) Ustava Bosne i Hercegovine glase:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

h) Sloboda izra�avanja.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optu�be protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

Član 10. Evropske konvencije glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu izra�avanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprječava dr�ave da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija.

2. Ostvarivanje ovih sloboda, budući da uključuje obaveze i odgovornosti, mo�e podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje neophodne u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprječavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.

25. Prije svega, Ustavni sud ponovno podsjeća na ograničenja svoje nadle�nosti u preispitivanju zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, koja su detaljnije objašnjena u dosadašnjoj praksi. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud će iznijeti svoj stav o ovom apelacionom navodu s obzirom da apelant povezuje navodno pogrešnu primjenu materijalnog prava s ustavnim pravom na slobodu izra�avanja i ograničenjima ovoga prava.

26. Ustavni sud ističe da je sloboda izra�avanja neophodan preduvjet za funkcioniranje i opstanak svakog demokratskog društva, te, stoga, jamstvo svih drugih ljudskih prava i sloboda. U slučaju mogućeg sukoba ovog prava s ostalim zagarantiranim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da svako ograničavanje slobode izra�avanja, s ciljem zaštite nekog drugog ljudskog prava zajamčenog ustavom, mo�e biti tek izuzetak od ovog pravila, koji je u demokratskom društvu dopušten samo ako to ograničavanje ničim ne ugro�ava navedeni princip, nego ga potvrđuje.

27. To, međutim, ne znači da je sloboda izra�avanja apsolutna i da nije ničim ograničena. Naprotiv, u demokratskim i pravnim dr�avama gotovo nijedno ljudsko pravo i sloboda, ma koliko bili primarni ili značajni, nisu i ne mogu biti apsolutni i neograničeni. Budući da su apsolutna sloboda i apsolutno pravo contradictio in adjecto za uspostavljanje pravične ravnote�e između zagarantiranih sloboda i prava u demokratskom društvu, presudan je način na koji se neki utvrđeni pravni princip tumači i praktično primjenjuje. Stoga su ključna uloga i zadatak nezavisnog sudstva da u svakom pojedinačnom slučaju jasno utvrdi granicu između opravdanih i potrebnih, te neopravdanih i nepotrebnih ograničenja, koja neki princip potvrđuju kao pravilo ili ga negiraju kao puku deklaraciju.

28. Član 10. Evropske konvencije je strukturiran tako da prvi stav definira zaštićene slobode, a drugi stav propisuje okolnosti pod kojima se javna vlast mo�e miješati u u�ivanje slobode izra�avanja.

29. Svaka restrikcija, uvjet, ograničenje ili bilo koja vrsta miješanja u slobodu izra�avanja mo�e se primijeniti samo na određeno ostvarivanje te slobode, a sadr�aj prava na slobodu izra�avanja uvijek ostaje netaknut. Javna vlast ima samo mogućnost, a ne i obavezu, da nalo�i ograničavajuću ili krivičnu mjeru protiv ostvarivanja prava na slobodu izra�avanja. Generalno, u Bosni i Hercegovini oblik ograničenja slobode izra�avanja je uveden zakonima o zaštiti od klevete. Ovi zakoni, osim što detaljno razrađuju uvjete za namirenje štete pričinjene klevetom, postavljaju vrlo rigorozne uvjete za primjenu tih odredaba i, u pojedinim aspektima, pru�aju čak i veći stepen zaštite slobode izra�avanja od onog minimuma predviđenog Evropskom konvencijom.

30. Naknada štete u građanskoj parnici, dodijeljena kao naknada za štetu nanesenu nečijem dostojanstvu ili ugledu, predstavlja jasno miješanje u ostvarivanje prava na slobodu izra�avanja. U skladu sa stavom 2. člana 10. Evropske konvencije, vlast se mo�e miješati u ostvarivanje slobode izra�avanja samo ako se ispune tri kumulativna uvjeta: a) miješanje je propisano zakonom, b) miješanje ima cilj da zaštiti jedan ili više predviđenih interesa ili vrijednosti, c) miješanje je neophodno u demokratskom društvu. Stoga, sudovi moraju slijediti ova tri uvjeta kad razmatraju i odlučuju o predmetima koji se tiču slobode izra�avanja.

31. U konkretnom slučaju, za apelanta je nesporno da je tu�eni sadr�aj spornih pisama učinio dostupnim trećim licima �jer je znao ili morao znati da apelant ima tajnika/tajnicu, kabinet, uposlenike u protokolu koji se svako moraju upoznati sa sadr�ajem svih pisama koja pristi�u na protokol kabineta reisu-l-uleme�. Apelant smatra da redovni sudovi u pobijanim presudama nisu napravili neophodnu distinkciju između činjenica koje se mogu dokazati i vrijednosne ocjene. Tako su pogrešno primijenili materijalno pravo jer se nisu umiješali u pravo tu�itelja na slobodu izra�avanja, koju je ovaj prekoračio i izvršio klevetu na apelantovu štetu.

32. Pobijane presude su donesene na osnovu Zakona o zaštiti od klevete i Zakona o obligacionim odnosima. Redovni sudovi su u pobijanim presudama zaključili da apelant radnjama tu�enog nije identificiran trećim licima, pa tako nije ispunjen uvjet iz člana 1. Zakona o zaštiti od klevete da bi se radnja tu�enog kvalifikovala kao kleveta. Redovni sudovi su, također, zaključili da se radnje tu�enog ne mogu kvalifikovati tako da bi na osnovu člana 200. ZOO bio obavezan da apelantu isplati naknadu nematerijalne štete zbog povrede ugleda. Dakle, redovni sudovi su zaključili da miješanje u pravo tu�enog na slobodu izra�avanja koje je sugerisano tu�benim zahtjevom ne bi bilo u skladu sa zakonom, pa je tu�beni zahtjev odbijen.

33. Redovni sudovi su ovakav svoj stav jasno i detaljno obrazlo�ili analizirajući navedeno postupanje tu�enog s aspekta odredbi Zakona o zaštiti od klevete i ZOO, kao i s aspekta relevantnih ustavnih prava. Ustavni sud, u apelantovim navodima i predočenoj dokumentaciji nije pronašao ništa što bi ukazivalo da je materijalno pravo proizvoljno ili nepravično primijenjeno na apelantovu štetu. Također, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi postupili u skladu s ustavnim pravom na slobodu izra�avanja, vodeći računa o primjeni ograničenja ovog prava u smislu člana 10. stav 2. Evropske konvencije.

34. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak


35. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada u osporenim presudama Općinskog i Kantonalnog suda ne postoji ništa što bi ukazivalo na to da su sudovi na proizvoljan način primijenili materijalno pravo.

36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!