Službeni glasnik BiH, broj 30/13
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Na osnovu čl. 210. i 211., a u vezi s čl. 38. stav (6) Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07 i 93/09), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, postupajući po zahtjevu Amira Pilava iz Sarajeva, ulica Kečina broj 4, od 21.11.2012. godine, na 43. sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, održanoj 26.03.2013. godine, donijelo je
ZAKLJUČAK
Odbija se zahtjev Amira Pilava iz Sarajeva, ulica Kečina broj 4, za izuzeće predsjedavajućega Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine od rada u predmetu broj 09-07-3-84/12, kao neosnovan.
Obrazloženje
Amir Pilav iz Sarajeva, ulica Kečina broj 4, podnio je dana 21.11.2012. godine Vijeću ministara Bosne i Hercegovine zahtjev za izuzeće iz odlučivanja g. Hamde Tinjaka, predsjedavajućega Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: predsjedavajući Žalbenog vijeća), u predmetu broj 09-07-3-84/12, a povodom žalbe koju je podnio protiv zaključka Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, broj UP 09-07-12-1794/12 od 02.11.2012. godine.
U obrazloženju navedenog zahtjeva za izuzeće podnositelj zahtjeva je istakao da zahtjev za izuzeće iz odlučivanja po navedenoj žalbi predsjedavajućega Žalbenog vijeća traži na osnovu člana 37. stav (2) Zakona o upravnom postupku, pošto smatra da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost predsjedavajućega Žalbenog vijeća prema njemu, kao žalitelju. U obrazloženju zahtjeva navodi da je predsjedavajući Žalbenog vijeća učestvovao u donošenju više odluka Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Žalbeno vijeće) kojima je podnositelj zahtjeva oštećen; da su pojedine takve odluke poništene od Suda Bosne i Hercegovine, odnosno samoga Žalbenog vijeća te da je predsjedavajući lično, izvan dužnosti koju obavlja kao predsjedavajući Žalbenog vijeća, preduzeo više različitih radnji s ciljem degradiranja ličnosti podnositelja zahtjeva. S obzirom na navedeno, podnositelj zahtjeva smatra da postoje okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost predsjedavajućega Žalbenog vijeća prema njemu, zbog čega od Vijeća ministara Bosne i Hercegovine traži izuzeće predsjedavajućega Žalbenog vijeća iz odlučivanja povodom njegove navedene žalbe.
Pitanje izuzeća službenih osoba u upravnom postupku regulisano je odredbama čl. 35.- 39. Zakona o upravnom postupku. Odredbama člana 35. Zakona o upravnom postupku propisani su slučajevi u kojima je obligatorno izuzimanje službenih osoba u upravnom postupku, dok je odredbom člana 37., između ostaloga, propisano da stranka može zahtijevati izuzeće službene osobe i kada postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njenu nepristranost, s tim da u navedenom zahtjevu mora navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od razloga za izuzeće. Nadalje, odredbom člana 38. istoga zakona propisano je da o izuzeću rukovodioca organa, odnosno institucije, odlučuje zaključkom Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.
Nakon razmatranja podnesenoga zahtjeva, utvrđeno je da je Žalbeno vijeće, kao drugostepeni organ, nadležno za rješavanje protiv prvostepenih rješenja organa uprave Bosne i Hercegovine, u skladu s odredbama člana 215. Zakona o upravnom postupku. Također je utvrđeno da Žalbeno vijeće sukladno članu 6. Odluke o formiranju Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 73/07), odluke donosi ako zasjedanju prisustvuju sva tri člana Žalbenog vijeća, u pravilu jednoglasno, a ukoliko se ne može postići saglasnost, na narednoj sjednici može se donijeti konačno rješenje uz najmanje dva glasa članova Žalbenog vijeća. U skladu s navedenim jasno proizlazi da Žalbeno vijeće svoje odluke donosi kao kolektivno tijelo, glasovima svih triju članova ili izuzetno većinom glasova, ali uz obavezu zasjedanja sva tri člana Žalbenog vijeća, zbog čega navod da je predsjedavajući Žalbenog vijeća učestvovao u donošenju odluka po žalbama podnositelja zahtjeva sam po sebi ne može predstavljati osnov za donošenje odluke o izuzeću, jer je obaveza predsjedavajućega Žalbenog vijeća da učestvuje u svakom odlučivanju po žalbama, s tim da njegov glas ne mora biti presudan pri donošenju odluka.
Nadalje, razmatrajući navode iz zahtjeva za izuzeće utvrđeno je da podnositelj zahtjeva nije naveo konkretne okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost predsjedavajućega Žalbenog vijeća prema njemu, kao žalitelju u konkretnom postupku. Naime, tvrdnja da je predsjedavajući Žalbenog vijeća, izvan dužnosti koju obavlja, preduzeo više različitih radnji s ciljem degradiranja ličnosti podnositelja zahtjeva predstavlja paušalnu izjavu, bez bilo kakvih dokaza koji ukazuju na pristranost predsjedavajućega Žalbenog vijeća prema podnositelju zahtjeva.
Na osnovu navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu ovoga zaključka.