Službeni glasnik BiH, broj 48/11
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici odr�anoj 22. januara 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
AP 2416/09, rješavajući apelaciju
Suade Ahmetović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Constance Grewe, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija
Suade Ahmetović, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002604 08 U od 29. maja 2009. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo broj 27/02-238893/07 od 20. novembra 2007. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23/1-372-3473/98 od 2. oktobra 2007. godine.
Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i �Slu�benom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine�.
I. Uvod
1. Suada Ahmetović (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Asim Kadribašić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 29. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 002604 08 U od 29. maja 2009. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-238893/07 od 20. novembra 2007. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23/1-372-3473/98 od 2. oktobra 2007. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud
zabranio promjenu statusa stana koji se nalazi u Sarajevu, u Ulici Himze Polovine broj 1, sprat II, tj. zabrani promjenu vlasništva na stanu i stavljanje tereta na stanu do donošenja odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 2416/09 od 27. oktobra 2010. godine kojom je odbio apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Ministarstva zatra�eno je 3. augusta 2009. godine, a od Uprave 1. novembra 2010. godine, da dostave odgovor na apelaciju. Od Uprave je zatra�eno da dostavi predmetni spis.
4. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. februara 2010. godine, Ministarstvo 28. augusta 2009. godine, a Uprava je 5. novembra 2010. godine dostavila odgovor na apelaciju i tra�eni spis.
5. Ustavni sud je 27. oktobra 2010. godine, na osnovu člana 24. stav 4. Pravila Ustavnog suda, donio odluku da se povodom ovog predmeta hitno postupa, te da se ne čeka hronološki red za rješavanje.
6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 12. novembra 2010. godine.
III. Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. RZ Jugobanka, Jugobanka d.d. Sarajevo, čiji je pravni slijednik Union banka d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: vlasnik stana), je svom uposleniku D�emalu Hrelji dodijelila stan površine od 65 m� u Ulici Ante Bakotića broj 1, sada Himze Polovine broj 1 u Sarajevu (u daljnjem tekstu: sporni stan), te je na osnovu navedenog akta o dodjeli spornog stana D�emal Hrelja sa tadašnjim SIZ-om stanovanja 12. januara 1991. godine zaključio Ugovor o korištenju spornog stana broj MB/05-1-50/90. D�emal Hrelja jepotom, a na osnovu odluke vlasnika stana o preuzimanju stanova iz DP �Sarajevostana� Sarajevo, zaključio i ugovor o korištenju spornog stana s vlasnikom stana broj MB 334 od 13. marta 1992. godine.
9. Osim toga, D�emal Hrelja je bio nosilac stanarskog prava (i) na stanu u Zenici u ulici Mejdand�ik broj 9-c, a na osnovu ugovora o korištenju stana zaključenog 31. marta 1967. godine sa Preduzećem za gazdovanje stambenim zgradama u Zenici. Ovaj stan D�emal Hrelja je vratio Općini Zenica 26. juna 2001. godine.
10. Sporni stan je (misli se na stan u Sarajevu), na osnovu Rješenja vlasnika stana broj St. 8/98 od 23. maja 1998. godine, dodijeljen na korištenje apelantici, koja je, također, zaposlenica vlasnika stana.
11. Apelantica je ušla u posjed spornog stana 21. maja 2001. godine, a delo�irana je 7. juna 2001. godine. D�emal Hrelja je 8. juna 2001. godine uveden u posjed spornog stana na osnovu Rješenja Uprave broj 23/1-372-3473/98 od 24. aprila 2001. godine.
12. Vlasnik stana (u postupku u kome je apelantica učestvovala kao umješač na strani tu�itelja) je pokušao osporiti pravnu valjanost ugovora o korištenju spornog stana, te je podnio tu�bu protiv D�emala Hrelje kojom je tra�io da sud utvrdi da su ništavi ugovori o korištenju spornog stana broj MB/05-1-50/90 od 12. januara 1991. godine i broj MB 334 od 13. marta 1992 godine. Tu�ba vlasnika stana je odbijena kao neosnovana Presudom Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-998/01 od 26. marta 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj G�-1127/02 od 15. oktobra 2002. godine. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-152/03 od 27. januara 2005. godine odbijena je revizija koju je podnio vlasnik spornog stana protiv Presude Kantonalnog suda broj G�-1127/02 od 15. oktobra 2002. godine.
13. Ustavni sud je Odlukom broj AP 1168/05 od 13. juna 2006. godine odbacio kao nedopuštenu apelaciju Union banke d.d. Sarajevo, vlasnika spornog stana, podnesenu protiv Presude Vrhovnog suda broj Rev-152/03 od 27. januara 2005. godine, Presude Kantonalnog suda broj G�-1127/02 od 15. oktobra 2002. godine i Presude Općinskog suda I u Sarajevu broj P-998/01 od 26. marta 2002. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Postupak okončan odlukama koje se osporavaju apelacijom
14. Prvo Rješenje Uprave broj 23/1-372-3473/98 od 24. aprila 2001. godine, na temelju koga je D�emal Hrelja uveden u posjed spornog stana 8. juna 2001. godine, je poništio Kantonalni sud i predmet je vraćen na ponovni postupak. U konkretnom slučaju, predmet je ukupno pet puta vraćan na prvostepeni postupak (od Kantonalnog suda ili drugostepenog organa uprave, tj. Ministarstva). Apelantica je učestvovala u postupcima pred organima uprave, kao i u postupcima pred Kantonalnim sudom.
15. Uprava je donijela Rješenje broj 23/1-372-3473/98 od 2. oktobra 2007. godine, koje je, uz određena preinačenja, potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj 27/02-238893/07 od 20. novembra 2007. godine, te je konačno utvrđeno da je D�emal Hrelja bio nosilac stanarskog prava na spornom stanu, a da je D�enita Hrelja (kćerka) bila član porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava na spornom stanu i istovremeno je utvrđeno da D�emalu Hrelji, kao nosiocu stanarskog prava, i D�eniti Hrelji, kao članu porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, pripada pravo na vraćanje u posjed spornog stana. Protiv Rješenja Ministarstva od 20. novembra 2007. godine apelantica i vlasnik stana su podnijeli tu�be Kantonalnom sudu, koji je Presudom broj 09 0 U 002604 08 U od 29. maja 2009. godine odbio tu�be kao neosnovane.
16. U obrazlo�enju presude je navedeno da je 12. januara 1991. godine zaključen Ugovor o korištenju spornog stana između SIZ-a stanovanja grada Sarajeva i D�emala Hrelje, broj MB/05-1-50/90, i da je u tom ugovoru navedeno da će stan, pored nosioca stanarskog prava, koristiti supruga Vasvija i kćerke D�enita i Ajla, kao članovi porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. Stoga je pravilno, u upravnom postupku, utvrđeno da je 30. aprila 1991. godine D�emal Hrelja bio nosilac stanarskog prava na spornom stanu, a njegova kćerka D�enita Hrelja član porodičnog domaćinstva. Odredbama člana 11. st. 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima je propisano da građanin stiče stanarsko pravo danom zakonitog useljenja u stan, pri čemu se zakonitim useljenjem u stan smatra useljenje izvršeno na osnovu ugovora o korištenju stan� zaključenog na osnovu odgovarajućeg akta, koji predstavlja punova�an osnov za useljenje u stan. S obzirom da je pravna valjanost navedenog ugovora o korištenju spornog stana utvrđena u parničnom postupku, koji je okončan Presudom Vrhovnom suda broj Rev-152/03 od 27. januara 2005. godine, nedvojbeno proizlazi činjenica da su zakonito uselili u sporni stan nosilac stanarskog prava i članovi njegovog porodičnog domaćinstva. S obzirom na navedeno, proizlazi da je D�emal Hrelja, u skladu s navedenim odredbama Zakona o stambenim odnosima, stekao stanarsko pravo na spornom stanu koje do danas nije prestalo ni na jedan od zakonom predviđenih načina.
17. U obrazlo�enju presude je, dalje, navedeno da je odredbama člana 12. Zakona o stambenim odnosima propisano da građanin mo�e biti nosilac stanarskog prava samo na jednom stanu, te da je zabranjeno biti istovremeno nosilac stanarskog prava na više od jednog stana. Odredbom člana 17. istog zakona je propisano da lice koje koristi više od jednog stana ima obavezu da, u roku od 15 dana od kada je počelo da koristi više stanova, obavijesti stambeni organ i ujedno se izjasni koji će stan dalje koristiti, a iz ostalih stanova da se iseli u daljem roku od 30 dana. Građanin koji u zakonskom roku od 15 dana ne obavijesti stambeni organ da koristi više stanova čini prekršaj iz člana 68. stav 1. tačka 2. Zakona o stambenim odnosima, pri čemu zakon ne predviđa kao posljedicu i prestanak stanarskog prava na bilo kojem stanu po sili zakona, bez prethodno provedenog postupka pred stambenim organom. Naime, licu koje ne postupi po odredbama člana 17. Zakona o stambenim odnosima, stanarsko pravo na određenom stanu mo�e prestati samo na osnovu rješenja stambenog organa o iseljenju iz određenog stana, a sve u smislu člana 18. Zakona o stambenim odnosima. Inicijativu za pokretanje takvog postupka mo�e dati svako fizičko ili pravno lice, a posebna obaveza je na stambenom organu da po slu�benoj du�nosti pokrene postupak kada na bilo koji način sazna za činjenicu da neko lice koristi više od jednog stana, te da donese rješenje kojim će utvrditi koji će stan koristiti nosilac stanarskog prava a iz kojeg će iseliti. Međutim, kako u konkretnom slučaju takva procedura pred stambenim organom nije provedena do dana kada je D�emalu Hrelji prestalo stanarsko pravo na stanu u Zenici na osnovu Sporazuma o raskidu ugovora o korištenju stana u Zenici broj 03-171805 od 27. juna 2001. godine, a stan je (dan ranije) predat u posjed Slu�bi za opću upravu, to je neosnovano pozivanje apelantice i vlasnika stana na odredbe čl. 17. i 18. Zakona o stambenim odnosima. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je istakao da su neosnovani i tu�beni navodi apelantice i vlasnika stana da D�emal Hrelja nikada nije prestao biti nosilac stanarskog prava na stanu u Zenici, jer iz stanja spisa nesumnjivo proizlazi da je D�emalu Hrelji prestalo stanarsko pravo na stanu u Zenici, te se stoga ne mo�e smatrati višestrukim korisnikom.
18. Kantonalni sud je istakao da je odredbom člana 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima propisano da nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim ili član njegovog porodičnog domaćinstva, u smislu člana 6. Zakona o stambenim odnosima, ima pravo na povratak u skladu s Aneksom 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, dok se, prema stavu 2. istog člana, osobe koje su napustile svoje stanove između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine smatraju izbjeglicama prema Aneksu 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Prema tački 1. Uputstva o primjeni Zakona o napuštenim stanovima, lice koje je stan napustilo između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine smatra se izbjeglicom ili raseljenim licem s pravom povratka u stan, bez obzira na okolnosti pod kojima je napustilo stan. Stoga, činjenica da D�emal Hrelja nije evidentiran kao raseljena osoba na području Federacije Bosne i Hercegovine nije od uticaja, jer je za sticanje svojstva raseljene osobe odnosno izbjeglice, a sve u smislu navedene zakonske odredbe, relevantan momenat u kojem je stan napušten, a ne i okolnosti pod kojima je napušten. Dakle, kako je D�emal Hrelja, kao nosilac stanarskog prava, napustio sporni stan nakon 30. aprila 1991. godine, to mu pripada pravo na povratak u skladu s navedenim odredbama člana 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.
19. Kantonalni sud je ocijenio da je pravilan zaključak tu�enog da je prvostepeni organ morao odlučiti i o zahtjevu D�enite Hrelja za povrat stana, jer su zaključkom Uprave od 3. marta 2005. godine spojeni predmeti po zahtjevima D�emala Hrelje i D�enite Hrelja za povrat spornog stana, te je odlučeno da će se o spojenim upravnim stvarima voditi jedinstven postupak, jer se radi o zahtjevima koji se temelje na istom činjeničnom stanju i na istom pravnom osnovu, pri čemu je isti organ stvarno nadle�an da odlučuje o oba zahtjeva. Kantonalni sud je istakao da je netačan tu�beni navod da u spisu postoji izjava D�enite Hrelja da povlači svoj zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. Naime, u spisu postoji samo podnesak D�enite Hasečić rođ. Hrelja, označen kao �alba od 8. aprila 2004. godine, u kojem je navela da je sporni stan napustila 1. maja 1992. godine zajedno sa svojim roditeljima, te da su u posjed stana 7. juna 2001. godine uvedeni njeni roditelji, ali da ona nije uvedena u posjed stana i da prema tome ne mo�e biti delo�irana. U ovom podnesku je posebno navela da je zahtjev za povrat stana podnijela kao član porodičnog domaćinstva, jer je na takav zahtjev po zakonu imala pravo, ali da sporni stan ne namjerava koristiti budući da je sada udata i sa suprugom �ivi u njegovoj porodičnoj kući.
20. Kantonalni sud je ocijenio da je pravilno utvrđeno da je D�enita Hrelja prestala biti član porodičnog domaćinstva u spornom stanu na kojem je nosilac stanarskog prava njen otac D�emal Hrelja, ali je za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari odlučan njen status člana porodičnog domaćinstva 30. aprila 1991. godine, te joj, stoga, pripada pravo na povrat spornog stana.
21. U pogledu tu�benih navoda apelantice i vlasnika stana da D�emal Hrelja nikada nije podnio zahtjev za vraćanje u posjed spornog stana, Kantonalni sud je naveo da je Gradski sekretarijat za stambene poslove Grada Sarajeva donio Rješenje broj 14/1-372-679-I/96 od 6. aprila 1996. godine, kojim je odlučeno o zahtjevu D�emala Hrelje za vraćanje u posjed spornog stana (koje je poništeno Rješenjem Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša broj D/03-372-281/96 od 9. oktobra i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak). Međutim, iz sadr�ine Slu�bene zabilješke Uprave broj 23/1-372-3473/98 od 16. februara 2005. godine proizlazi da je u bazi podataka Računskog centra Uprave evidentiran zahtjev D�emala Hrelje za povrat u posjed spornog stana od 11. marta 1996. godine pod brojem 14/1-372-355-I/96. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani navodi apelantice i vlasnika stana da nikada nije ni podnesen zahtjev za vraćanje u posjed spornog stana, jer iz stanja spisa jasno proizlazi da je Gradski sekretarijat za stambene poslove Grada Sarajeva odlučivao o zahtjevu D�emala Hrelje za vraćanje u posjed spornog stana i donio Rješenje broj 14/1-372-679-I/96 od 6. aprila 1996. godine kojim je odlučeno o takvom zahtjevu. Stav je Kantonalnog suda da je Ministarstvo ispravno postupilo kada je prihvatilo zaključak Uprave da se radi o propustu prvostepenog organa, kada je o predmetnom zahtjevu (zahtjev D�emala Hrelje za povrat u posjed spornog stana) odlučivao pod brojem/brojevima pod kojim su evidentirani zahtjevi drugih lica, nalazeći da takav propust ne mo�e biti na štetu stranke odnosno podnosioca zahtjeva za povrat stana. Naime, pod brojem 14/1-372-355-I/96 (pod kojim je u bazi Računskog centra Uprave evidentiran zahtjev za povrat u posjed stana na ime D�emala Hrelje) protokolisan je (i) zahtjev za povrat u posjed stana na ime Milana Stupara. Osim toga, pod brojem 14/1-372-679-I/96 (pod kojim brojem je odlučivano o zahtjevu za povrat u posjed spornog stana na ime D�emala Hrelje) protokolisan je i zahtjev za povrat u posjed stana na ime Nevenke Macan. Međutim, kako je navedeno, zaključeno je da takvi propusti prvostepenog organa ne mogu ići na štetu D�emala Hrelje, u odnosu na kojeg je nesporno utvrđeno da je zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana podnio u zakonom propisanom roku.
22. Kantonalni sud nije prihvatio apelanticin prigovor da je povrijeđena odredba člana 147. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud je istakao da je iz stanja spisa konkretne upravne stvari vidljivo da je u toku upravnog postupka odr�ano više javnih rasprava, a kako u ponovnom postupku nisu provođeni novi dokazi upravni organ nije imao obavezu da ponovo zaka�e usmenu raspravu, jer nije bilo potrebe za provođenjem novih dokaza sa kojima apelantica i vlasnik stana nisu bili ranije upoznati.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelantica smatra da joj je ovakvom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu prava na pravično suđenje apelantica vidi u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o stambenim odnosima i Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. U apelaciji, kao i u toku upravnog postupka i upravnog spora, apelantica ističe da je sporni stan nezakonito vraćen D�emalu Hrelji. Apelantica smatra da je osporavanom presudom Kantonalni sud na pravno neprihvatljiv način cijenio da nije uopće va�no što se D�enita Hrelja udala i što od 5. maja 1998. godine �ivi u drugom porodičnom domaćinstvu u Sarajevu, tj. već u vrijeme podnošenja zahtjeva za vraćanje spornog stana u posjed nije bila član porodičnog domaćinstva svog oca. Apelantica ističe da je Kantonalni sud pogrešno utvrdio da je D�emal Hrelja podnio zahtjev za vraćanje u posjed spornog stana 11. marta 1996. godine pod brojem 14/1-372-355/96, jer u spisu prvostepenog organa kao i u knjizi protokola prvostepenog organa nalazi se kao dokaz zahtjev za povrat stana pod istim brojem i datumom ali na ime Milana Stupara. S obzirom na navedeno, apelantica zaključuje da D�emal Hrelja zahtjev za vraćanje spornog stana nije nikada ni podnio, pa se o njemu nije moglo ni odlučivati. Konačno, ističe da D�emal Hrelja nikada nije ni stekao stanarsko pravo na spornom stanu, s obzirom da u rokovima predviđenim Zakonom o stambenim odnosima nije vratio stan u Zenici, te mu je na taj način, po apelanticinom mišljenju,
ex lege poništen ugovor o korištenju spornog stana u Sarajevu
b) Odgovor na apelaciju
24. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da apelantici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer je postupak proveden u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima.
25. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju navelo da je prihvatilo rješenje Uprave zbog toga što iz podataka spisa predmeta nesumnjivo proizlazi da je D�emal Hrelja nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, što je dokazao odgovarajućom dokumentacijom koju je prilo�io uz zahtjev. Na ovakav zaključak upućuju i odluke Općinskog suda u Sarajevu, Kantonalnog suda i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, kao i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koje su potvrdile da je ugovor o korištenju stana koji je zaključio D�emal Hrelja za sporni stan pravno valjan i kojim je odbijen zahtjev vlasnika stana za iseljenje imenovanog iz predmetnog stana. Ministarstvo je istaklo da je utvrđeno da D�emal Hrelja nema status višestrukog korisnika, da je izvršio povrat stana u Zenici nadle�nom organu u roku od 30 dana po legalnom useljenju u sporni stan u koji ga je uvelo slu�beno lice prvostepenog organa 7. juna 2001. godine, te da su se stekli uvjeti da mu se u posjed vrati sporni stan. Ministarstvo je istaklo da je ovakav činjenično-pravni osnov prihvaćen i potvrđen Presudom Kantonalnog suda broj G�-1127/02 od 15. oktobra 2002. godine, zatim Presudom Vrhovnog suda Rev 152/03 od 27. januara 2005. godine. Ministarstvo je također istaklo da je Odlukom Ustavnog
AP 1168/05 od 13. juna 2006. godine odbačena apelacija vlasnika stana protiv Presude Vrhovnog suda Rev 152/03 od 27. januara 2005. godine kao
prima facie neosnovana
26. Uprava je u svom odgovoru istakla da u cijelosti ostaje kod svog Rješenja broj 23/1-372-3734/98 od 2. oktobra 2007. godine, koje je doneseno prema stanju u spisu i u skladu sa zakonom.
V. Relevantni propisi
27. U
Zakonu o stambenim odnosima (�Slu�beni list SRBiH� br. 14/84, 12/87 i 36/89, te �Slu�bene novine FBiH� br. 11/98, 38/98, 12/99 i 19/99) relevantne odredbe glase:
Član 11.
Stanarsko pravo građanin stječe danom zakonitog useljenja u stan.
Zakonitim useljenjem u stan smatra se useljenje izvršeno na osnovu ugovora o korištenju stana zaključenog na osnovu odgovarajućeg akta ili drugog akta utvrđenog ovim zakonom koji predstavlja punova�an osnov za useljenje u stan.
Član 12.
Građanin mo�e biti nosilac stanarskog prava samo na jednom stanu.
Zabranjeno je biti nosilac stanarskog prava više od jednog stana.
Član 17.
Lice koje koristi više od jednog stana du�no je da o tome u roku od 15 dana obavijesti stambeni organ i ujedno da se izjasni koji će stan dalje da koristi, iz ostalih stanova da se iseli u daljem roku od 30 dana.
Član 18.
Ako lice koje koristi više od jednog stana ne postupi po odredbama prethodnog člana, stambeni organ, po njegovom saslušanju, donosi rješenje o iseljenju iz određenih stanova, a ispra�njeni stanovi dat će se drugim licima na korištenje.
Svako mo�e dati inicijativu stambenom organu za donošenje rješenja o iseljenju iz stana ili stanova lica koja koriste više od jednog stana, a to mo�e učiniti i stambeni organ po slu�benoj du�nosti
Član 68.
Kaznom zatvora do 60 dana ili novčanom kaznom od 50 000 dinara kaznit će se za prekršaj pojedinac:
2) koji suprotno odredbama ovog zakona, istovremeno koristi više od jednog stana, odnosno o tome ne obavijesti stambeni organ (član 12. stav 3, član 13. stav 1. i član 17)
28. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (�Slu�bene novine FBiH� br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03 i 81/09) relevantne odredbe glase:
Član 3. st. 1. i 2.
Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim ili član njegovog porodičnog domaćinstva ima pravo na povratak u skladu sa Aneksom VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Stav 1. ovog člana primjenjuje se samo na nosioce stanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domove prema članu 1. Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Lica koja su napustila svoje stanove između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine smatraju se izbjeglicama i raseljenim licima prema članu VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
29. U Uputstvu o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (�Slu�bene novine FBiH� br. 43/99 i 56/01) relevantne odredbe glase:
1. Lice koje je svoj stan napustilo između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine se smatra izbjeglicom ili raseljenim licem s pravom povratka u stan, bez obzira na okolnosti pod kojim je napustilo stan.
9. Prema članu 5. Zakona smatra se da je nosilac stanarskog prava podnio zahtjev za povrat stana u predviđenom roku, ukoliko je nosilac stanarskog prava preduzeo bilo koju od sljedećih mjera u cilju povrata stana:
(I) podnio zahtjev nadle�nom upravnom organu, uključujući zahtjev podnesen prije stupanja na snagu Zakona o prestanku primjene zakona o napuštenim stanovima.
30. Zakon o upravnim sporovima (�Slu�bene novine Federacije BiH� broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 34. stav 1.
Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tu�be i pri tom je vezan razlozima tu�be.
VI. Dopustivost
31. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
33. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 09 0 U 002604 08 U od 29. maja 2009. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 2. juna 2009. godine, a apelacija je podnesena 29. jula 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
35. Apelantica pobija Presudu Kantonalnog suda od 29. maja 2009. godine tvrdeći da su joj povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optu�be protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
37. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje povrata spornog stana nosiocu stanarskog prava, a stan je na korištenje dodijelio i apelantici vlasnik stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi s ovim pitanjem potpadaju pod pojam građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine� broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
38. Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle�an da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadle�nosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u �Slu�benom glasniku BiH� broj 58/05).
39. Također, Ustavni sud ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove, između ostalog, da obrazlo�e svoje presude. Ova obaveza, međutim, ne mo�e biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente (vidi Ustavni sud, odluke br. U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 303-A, stav 29). Evropski i Ustavni sud su u brojnim odlukama ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali istovremeno imaju obavezu da obrazlo�e svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud za ljudska prava, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine).
40. Ustavni sud zapa�a da apelantica kršenje prava na pravično suđenje vidi u pogrešnom stavu organa uprave i Kantonalnog suda u vezi sa: a) načinom na koji je stekao stanarsko pravo na spornom stanu D�emal Hrelja; b) ocjenom pravne valjanosti ugovora o korištenju spornog stana koji je zaključio D�emal Hrelja; c) utvrđenjem ko se mo�e smatrati članom porodičnog domaćinstva u spornom stanu na kojem je nosilac stanarskog prava D�emal Hrelja; d) rješenjem pitanja da li se D�emal Hrelja treba smatrati višestrukim korisnikom stanova na kojima ima stanarsko pravo; e) utvrđenjem da li je D�emal Hrelja uopće podnio zahtjev za povrat u posjed spornog stana; i f) pravom D�enite Hrelja da podnese zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana.
41. Ustavni sud je mišljenja da navedena pitanja, u konačnici, Kantonalni sud nije riješio proizvoljno ni u odnosu na primjenu zakona, a ni u odnosu na utvrđivanje činjenica. Naime, pitanje sticanja stanarskog prava, kao i pravne valjanosti ugovora o korištenju spornog stana, je riješeno Presudom Vrhovnog suda broj Rev 152/03 od 27. januara 2005. godine. Ta presuda je konačna u parničnom postupku i nije osporena predmetnom apelacijom (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 1168/05 od 13. juna 2006. godine). Stoga, pitanja koja su riješena tom presudom ne mogu biti predmet ispitivanja Ustavnog suda prilikom odlučivanja o ovoj apelaciji. Obrazlo�enje koje je dao Kantonalni sud u pogledu toga ko se mo�e smatrati članom porodičnog domaćinstva, kao i da li član porodičnog domaćinstva mo�e podnijeti zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana, je zasnovano na odredbama člana 3. st. 1. i 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. S tim u vezi, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo na mogućnost da je zakon proizvoljno primijenjen ili da su proizvoljno utvrđene činjenice. Dalje, Ustavni sud smatra da je jasno utvrđena činjenica da je D�emal Hrelja podnio zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana, na što ukazuje i činjenica da je o tom zahtjevu više puta odlučivano, a određene nepravilnosti, kod protokolisanja odnosno evidentiranja zahtjeva u bazu podataka, ne bi mogle uticati na samu činjenicu podnošenja zahtjeva, a što opet ne mo�e dovesti u pitanje pravo apelantice na pravično suđenje u ovom predmetu. Pitanje da li se D�emal Hrelja treba smatrati višestrukim korisnikom stanova na kojima postoji stanarsko pravo je riješeno na temelju odredaba čl. 12, 17, 18. i 68. Zakona o stambenim odnosima, u pogledu čega Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost kako u pogledu primjene zakona tako i u pogledu utvrđivanja relevantnih činjenica.
42. Stoga, Ustavni sud smatra da nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelanticina procesna prava, a niti utvrđeno činjenično stanje i primjena materijalnog prava ukazuju na proizvoljnost koja bi mogla dovesti u pitanje apelanticino pravo na pravično suđenje.
44. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.