PRILOG 1 PRAVILNIKA
NAČELA I SMJERNICE DOBRE PROIZVODNE PRAKSE (GMP) ZA LIJEKOVE
Uvod
Farmaceutska industrija u Evropskoj uniji (EU) održava visok standard osiguranja kvaliteta u razvoju, proizvodnji i kontroli lijekova. Postupkom za izdavanje dozvola za stavljanje lijeka u promet osigurana je usaglašenost lijekova sa važećim zahtjevima u pogledu sigurnosti, kvaliteta i efikasnosti, koju procjenjuju nadležne institucije.
Postupkom za izdavanje dozvola za proizvodnju osigurano je da svi lijekovi koji imaju dozvolu za stavljanje u promet na evropskom tržištu budu proizvedeni od strane proizvođača koji posjeduju dozvolu za proizvodnju i koji su redovno kontrolirani od strane nadležnih inspekcija.
Dozvola za proizvodnju neophodna je svim proizvođačima lijekova na teritoriju EU, bez obzira da li je lijek u prometu u EU ili van nje.
Od strane Komisije EU usvojene su dvije direktive koje propisuju načela i smjernice Dobre proizvodne prakse (GMP) za lijekove.
Direktiva 2003/94/ES se odnosi na lijekove u humanoj medicini i Direktiva 91/412/EES koja se odnosi na lijekove u veterinarskoj medicini.
U skladu sa ovim direktivama objavljene su smjernice GMP koje se koriste pri procjeni dokumentacije za izdavanje dozvola za proizvodnju lijekova i kao osnova za inspekciju proizvođača lijekova.
Načela Dobre proizvodne prakse i detaljne smjernice se odnose na sve proizvodne postupke za koje je potrebna dozvola prema članu 40. Direktive 2001/83/ES i članu 44. Direktive 2001/82/ES izmjenjene i dopunjene Direktivom 2004/27/EES, odnosno 2004/28/ES.
Smjernice Dobre proizvodne prakse odnose se i na sve ostale farmaceutske proizvodne postupke, kao što su proizvodnja lijekova u bolnicama i proizvodnja lijekova namijenjenih za klinička ispitivanja.
Smjernice Dobre proizvodne prakse se sastoje od dva dijela - osnovnih zahtjeva i posebnih dodataka.
Prvi dio daje načela Dobre proizvodne prakse za lijekove. U drugom dijelu su date smjernice Dobre proizvodne prakse za aktivne supstance koje se koriste kao polazni materijali u proizvodnji lijekova.
Rječnik nekih termina koji se koriste u smjernicama Dobre proizvodne prakse nalazi se iza dodataka.
Smjernice Dobre proizvodne prakse ne obuhvataju aspekte sigurnosti osoblja zaposlenog u proizvodnji, što je od izuzetnog značaja u proizvodnji nekih lijekova kao što su visoko reaktivni, biološki i radioaktivni lijekovi. Ova pitanja posebno su definisana drugim propisima EU ili nacionalnim propisima.
Smjernice Dobre proizvodne prakse podrazumijevaju da su, od strane proizvođača, zahtjevi iz dozvole za stavljanje lijeka u promet koji se odnose na sigurnost, kvalitet i efikasnost, sistemski inkorporirani u sve proizvode , kontrolne i postupke odobravanja serije lijeka za promet.
Proizvodnja lijekova se tokom dugog perioda obavljala u skladu sa smjernicama Dobre proizvodne prakse, tako da ona nije regulirana CEN/ISO standardima. Harmonizovane standarde, usvojene od strane Evropske organizacije za standardizaciju CEN/ISO, industrija može da koristi prema ličnom izboru, kao instrument za uvođenje sistema kvaliteta u farmaceutski sektor.
Smjernicama Dobre proizvodne prakse uzeto je u obzir da postoje prihvatljive metode, osim onih koje su u njima pisane, kojima se mogu dostići načela osiguranja kvaliteta. Smjernicama se ne želi spriječiti razvoj novih pristupa ili novih tehnologija koje su validirane i koje osiguravaju zadovoljavajući nivo osiguranja kvaliteta, a minimalno isti kao onaj zahtjevan smjernicama.
Smjernice Dobre proizvodne prakse se redovno ažuriraju.
1. DIO - OSNOVNI ZAHTJEVI ZA PROIZVODNJU LIJEKOVA
POGLAVLJE I - UPRAVLJANJE KVALITETOM
Načela
Nosilac dozvole (rješenja) za proizvodnju lijekova mora proizvoditi medicinske proizvode tako da osigura:
- da proizvodi odgovaraju naznačenoj namjeni;
- da su u skladu sa zahtjevima iz dozvole (rješenja) za stavljanje lijeka u promet;
- da ne predstavljaju rizik za pacijente zbog neodgovarajuće neškodljivosti, kvaliteta ili djelotvornosti.
Za ispunjenje svih zahtjeva kvaliteta odgovorno je rukovodstvo proizvođača, a u njihovoj realizaciji aktivno učestvuje osoblje iz različitih organizacionih dijelova i različitih nivoa odgovornosti, kao i svi dobavljači i distributeri koji sarađuju sa proizvođačima.
Da bi se navedeni ciljevi kvaliteta postigli mora postojati sveobuhvatno dizajniran i korektno primjenjen sistem osiguranja kvaliteta (u daljnjem tekstu: OK) koji obuhvata Dobru proizvodnu praksu (u daljnjem tekstu: GMP, a samim tim i kontrolu kvaliteta (KK).
Sistem osiguranja kvaliteta treba u potpunosti biti dokumentovan, a njegova efikasnost se treba redovno pratiti. Svi dijelovi sistema osiguranja kvaliteta trebaju imati odgovarajuće resurse - kompetentno osoblje, dovoljan broj odgovarajućih prostorija, uslove i opremu.
Postoje dodatne zakonske obaveze za nosioca dozvole (rješenja) za proizvodnju i za odgovorno lice za puštanje serije lijeka u promet (u daljnjem tekstu: QP).
1.1 Osnovni koncepti OK, GMP i KK su međusobno povezani. Oni su ovdje opisani sa namjerom da se naglasi njihova povezanost i njihov presudan značaj u proizvodnji i kontroli kvaliteta lijekova.
Osiguranje kvaliteta
1.2 Osiguranje kvaliteta je široko raširen koncept koji obuhvata sve elemente koji individualno ili kolektivno utiču na kvalitet proizvoda. To je suma svih organizovanih aktivnosti koje se poduzimaju da bi se osiguralo da su lijekovi takvog kvaliteta kakav se zahtijeva za njihovu namjenu. Zbog toga OK uključuje GMP kao i druge faktore izvan obima ovog vodiča.
Sistem OK u proizvodnji lijekova treba da osigura:
I. da su razvoj i formulacija farmaceutskog oblika lijeka dizajnirani u skladu sa zahtjevima GMP i Dobre laboratorijske prakse (u daljnjem tekstu: GLP);
II. da su proizvodni postupci i operacije kontrole kvaliteta jasno definisane i usklađene sa GMP;
III. da su odgovornosti rukovodstva jasno definisane;
IV. da su izvršene pripreme za proizvodnju, nabavu i upotrebu ispravnih polaznih supstanci i pakovnih materijala;
V. da su obavljene sve neophodne kontrole međuproizvoda, kontrole u toku procesa i validacije;
VI. da se finalni proizvod proizvodi na odgovarajući način i kontroliše, u skladu sa definisanim postupcima;
VII. da se lijekovi ne prodaju niti isporučuju prije nego što QP ne potvrdi da je svaka serija lijeka proizvedena i kontrolisana u skladu sa zahtjevima dozvole (rješenja) za stavljanje lijeka u promet i svim drugim zahtjevima bitnim za proizvodnju, kontrolu kvaliteta i odobravanje serije lijeka za promet;
VIII. da postoje odgovorajući uslovi koji, koliko god je moguće, osiguravaju da se lijekovi skladište, distribuiraju i da se sa njima rukuje na način koji ne narušava njihov kvalitet tokom cijelog roka valjanosti;
IX. da postoje postupci za internu inspekciju i/ili pregled kvaliteta kojim se redovno procjenjuje djelotvornost i primjena sistema osiguranja kvaliteta.
Dobra proizvodna praksa za lijekove
1.3 GMP je onaj dio Osiguranja kvaliteta koji osigurava da se proizvod konstantno proizvodi i kontroliše prema standardima kvaliteta koji odgovaraju namjeni proizvoda i zahtjevima iz dozvole (rješenja) za stavljanje lijeka u promet i specifikaciji proizvoda.
GMP uključuje proizvodnju i kontrolu kvaliteta a osnovni zahtjevi GMP su slijedeći:
1) svi proizvodni procesi trebaju biti jasno definisani, sistematski provjeravani na osnovu stečenog iskustva i moraju osigurati konstantnu proizvodnju lijekova zahtjevanog kvaliteta koja odgovara njihovoj specifikaciji,
2) kritične faze proizvodnog procesa i značajne promjene procesa moraju biti vrednovane (validirane);
3) moraju biti osigurani svi neophodni resursi za GMP, uključujući:
- odgovarajuće obrazovano i obučeno osoblje;
- odgovarajući prostor;
- odgovarajuću opremu i održavanje;
- ispravne polazne materijale i pakovne materijale;
- odobrene postupke i upute;
- odgovarajuće skladištenje i transport;
4) procedure i uputstva moraju biti napisani u formi instrukcija, jasnim i nedvosmislenim jezikom i primjenjivi su u datim uslovima,
5) osoblje mora biti obučeno za pravilno obavljanje posla,
6) da se tokom proizvodnje vode zapisi, ručno i/ili automatski koji dokazuju da su sve faze u skladu sa definiranim postupcima i uputama, te da je kvalitet i količina proizvoda u skladu s očekivanom. Značajna odstupanja trebaju biti evidentirana i temeljito istražena,
7) zapisi o proizvodnji, uključujući i zapise o distribuciji (svi ostali zapisi) koji omogućuju da se prati kompletna istorija serije, trebaju biti čitljivi i razumljivi, da isporučivanje (promet na veliko) lijeka svodi promjene u kvalitetu lijeka na najmanju moguću mjeru,
8) da je osiguran sistem za opoziv svake serije lijeka iz prometa,
9) da se ispituju reklamacije na lijekove iz prometa, uzroci nastanka neusklađenosti kvaliteta se istražuju i poduzimaju se odgovarajuće mjere koje će spriječiti ponavljanje istih neusklađenosti.
Kontrola kvaliteta
1.4 Kontrola kvaliteta je onaj dio GMP koji se bavi uzorkovanjem, specifikacijama, testiranjem, kao i postupcima organizovanja, dokumentovanja i odobravanja, koji osiguravaju da se izvode neophodni i odgovarajući testovi, te da se polazni materijali ne odobravaju za upotrebu, niti proizvodi za prodaju sve dok se ne potvrdi da je njihov kvalitet zadovoljavajući.
Osnovni zahtjevi kontrole kvaliteta su slijedeći:
I. Da su na raspolaganju odgovarajući prostor i oprema, obučeno osoblje i odobreni postupci za uzorkovanje, kontrolu i ispitivanje polaznih i pakovnih materijala, međuproizvoda, poluproizvoda i gotovih proizvoda i ako je potrebno za praćenje uslova u prostoru u svrhu GMP,
II. Uzorkovanje polaznih i pakovnih materijala, međuproizvoda, poluproizvoda i gotovih proizvoda vrši obučeno osoblje prema metodama koje je odobrila kontrola kvaliteta,
III. Da su test metode validirane,
IV. Da se vode zapisi ručno i/ili automatski koji dokazuju da se svi zahtjevani postupci uzorkovanja i testiranja redovno izvode. Sve devijacije (odstupanja) moraju se u potpunosti zabilježiti i istražiti,
V. U gotovom proizvodu kvalitativni i kvantitativni sastav aktivne komponente kao i njegova čistoća moraju biti u skladu sa dozvolom (rješenjem) za stavljanje lijeka u promet, upakovan u odgovarajući pakovni materijal te ispravno označen,
VI. O rezultatima testiranja se vode zapisi, te se testiranja materijala, međuproizvoda, poluproizvoda i gotovih proizvoda formalno procjenjuje prema specifikaciji,
VII. Procjena proizvoda uključuje pregled i procjenu relevantne proizvodne dokumentacije i procjenu odstupanja od specificiranih postupaka,
VIII. Da se niti jedan proizvod neće staviti u promet prije nego što QP certifikatom ne potvrdi da proizvod odgovara zahtjevima iz dozvole (rješenja) za stavljanje lijeka u promet,
IX. Da se čuva dovoljan broj referentnih uzoraka polaznih materijala i gotovog proizvoda za slučaj da je potrebno izvršiti dodatna ispitivanja proizvoda i da se ti proizvodi čuvaju u konačnom pakovanju, osim u slučajevima kada se proizvode u izrazito velikim pakovanjima.
Pregled kvaliteta proizvoda
1.5 S ciljem potvrde da se postojeći proizvodni proces dosljedno održava kao i s ciljem potvrde usaglašenosti kvaliteta polaznih materijala i gotovih proizvoda trebaju se provoditi redovni ili periodični pregledi kvaliteta svih proizvoda koji imaju dozvolu za stavljanje lijeka u promet uključujući i one namijenjene izvozu. Izvještajima se treba potvrditi adekvatnost važećih specifikacija, kako za ulazne materijale tako i za gotove proizvode, što podrazumijeva praćenje trenda i identifikaciju poboljšanja kvaliteta proizvoda ili procesa. Takvi pregledi se trebaju obavljati i dokumentirati na godišnjem nivou i trebaju obuhvatiti minimalno:
1) pregled polaznih i pakovnih materijala korištenih u proizvodnji, posebno u slučaju promjene proizvođača;
2) pregled kritičnih kontrola tokom procesa i rezultata ispitivanja gotovih proizvoda;
3) pregled svih serija proizvoda koje nisu odgovarale utvrđenoj specifikaciji;
4) pregled svih značajnih odstupanja ili neusklađenosti i odgovarajućih ispitivanja i efikasnost provedenih korektivnih i preventivnih mjera;
5) pregled svih izmjena u procesima ili analitičkim metodama;
6) pregled varijacija dozvole (rješenja) za stavljanje lijeka u promet podnesenih/odobrenih/odbijenih, uključujući i one u registracionim dosjeima za treće zemalje;
7) pregled rezultata programa praćenja stabilnosti sa prikazom bilo kakvih nepovoljnih trendova;
8) pregled svih povrata, reklamacija i opoziva vezanih zbog neodgovarajućeg kvaliteta, kao i pravovremeno sprovedenih ispitivanja;
9) pregled opravdanosti prethodno sprovedenih korektivnih akcija u vezi sa proizvodnim procesom ili opremom;
10) za nove dozvole (rješenja) za stavljanje lijeka u promet i varijacije dozvola za stavljanje lijeka u promet, pregled ispunjavanja obaveza vezanih za kvaliteta lijeka poslije puštanja lijeka u promet;
11) pregled statusa kvalificiranosti relevantne opreme i pomoćnih sistema za proizvodnju npr. HVAC, sistemi za vodu, sistem za komprimirane gasove, i sl.;
12) pregled tehničkih ugovora s ciljem potvrde njihove ažuriranosti.
Proizvođač i nosilac dozvole (rješenja) za stavljanje lijeka u promet, ako nisu isto pravno lice, trebaju analizirati rezultate ovih pregleda i izvršiti procjenu treba li preduzeti korektivne ili preventivne akcije ili treba izvršiti bilo kakvu revalidaciju. Razlozi za takve korektivne akcije trebaju biti dokumentovani. Odobrene korektivne i preventivne akcije trebaju biti sprovedene blagovremeno i na efikasan način. Treba postojati procedura za kontinuirano upravljanje i izvještavanje o ovim akcijama, a efikasnost te procedure treba se provjeriti tokom internih inspekcija. Pregledi kvaliteta proizvoda mogu biti grupisani po vrsti proizvoda ili farmaceutskim oblicima, npr. čvrste dozirane forme, tečni dozirani oblici, sterilni proizvodi, itd. Tamo gdje nosilac dozvole (rješenja) za stavljanje lijeka u promet nije proizvođač, mora da postoji tehnički ugovor koji definiše odgovornosti svake od ugovornih strana u pripremi pregleda kvaliteta. QP odgovorno za puštanje serije lijeka u promet, zajedno sa nosiocima dozvole (rješenja) za stavljanje lijeka u promet garantuje da je pregled kvaliteta proizvoda urađen blagovremeno i da je tačan.
POGLAVLJE II
OSOBLJE
Načela
Uspostavljanje i održavanje odgovarajućeg sistema kvaliteta u proizvodnji lijekova uveliko ovisi od ljudi. Zbog toga proizvođač mora angažovati dovoljan broj kvalifikovanog osoblja za izvođenje svih zadataka za koje je odgovoran. Sve dužnosti trebaju biti dokumentovane, a osoblje treba da ih u potpunosti razumije. Cjelokupno osoblje treba da se upozna sa GMP načelima vezanim za njihov posao i da se uključi u osnovnu i kontinuiranu obuku, uključujući uputstva o higijeni bitna za obavljanje njihovih zadataka.
Opći dio
2.1 Proizvođač mora raspolagati dovoljnim brojem uposlenih odgovarajuće kvalifikacije i iskustva. Obim dodjeljenih zadataka jednoj osobi ne treba biti toliko širok da predstavlja rizik za kvalitet.
2.2 Proizvođač mora da ima organizacionu shemu. Osobe na odgovornim pozicijama treba da imaju definisane odgovornosti u pisanim opisima poslova i da posjeduju odgovarajuća ovlaštenja za izvođenje poslova. Njihove dužnosti mogu se delegirati određenim izvršiocima, ali samo onima koji posjeduju odgovarajuću kvalifikaciju. Ne smije da bude praznina ili neobjašnjivih preklapanja u odgovornostima osoblja zaduženog za primjenu GMP.
Ključno osoblje
2.3 Ključno osoblje su rukovodilac proizvodnje i rukovodilac kontrole kvaliteta, a ako niti jedna od ovih osoba nije odgovorna za dužnosti odgovorne osobe za puštanje serije lijeka u promet (navedene u članu 51. Direktive 2001/83/EC), tada se kao ključna osoba navodi i odgovorna osoba za puštanje serije lijeka u promet-QP. Ključne pozicije treba da zauzima osoblje koje radi puno radno vrijeme. Rukovodilac proizvodnje i rukovodilac kontrole kvaliteta moraju biti međusobno nezavisni. U velikim organizacijama, zaduženja predviđena tačkama 2.5, 2.6 i 2.7 ovih smjernica mogu da se prenesu na druge osobe.
2.4 Dužnosti QP su u potpunosti iznesene u članu 51. Direktive 2001/83/EC i mogu se sažeti u slijedeće:
a) odgovorna osoba mora osigurati da je svaka serija lijeka koji se proizvodi u BiH proizvedena i ispitana/provjerena u skladu sa zakonskim propisima i dozvolom za promet;
b) u slučaju kada je gotovi lijek proizveden izvan BiH, QP mora osigurati provjeru svake uvezene serije;
c) QP mora, certifikatom ili odobrenjem za stavljanje lijeka u promet, da potvrdi da proizvedena serija lijeka odgovara zahtjevima specifikacije odobrene u postupku stavljanja lijeka u promet, kao i da su sva neophodna ispitivanja izvršena prije stavljanja lijeka u promet.
Osobe zadužene za provedbu ovih zadataka moraju imati odgovarajuće kvalifikacije i moraju zbog izvršavanja obaveza nosiocu proizvodne dozvole biti stalno na raspolaganju. Obaveze se mogu prenijeti, ali samo na drugu odgovornu osobu (QP).
2. 5 Odgovornosti rukovodioca proizvodnje su slijedeće:
1) osigurati da su proizvodi proizvedeni i uskladišteni u skladu sa odgovarajućom dokumentacijom, kako bi se dobio željeni kvalitet lijeka,
2) odobravati uputstva koja se odnose na proizvodne postupke i osigurati njihovu dosljednu primjenu,
3) osigurati da ovlaštena osoba evaluira i potpiše protokole proizvodnje serije prije nego što budu dostavljeni odjeljenju kontrole kvaliteta,
4) kontrolirati održavanje odjeljenja, prostora i opreme,
5) osigurati provođenje potrebnih validacija,
6) osigurati izvođenje početne i kontinuirane obuke proizvodnog osoblja i da je obuka prilagođena potrebama.
2.6 Rukovodilac odjeljenja kontole kvaliteta ima slijedeće odgovornosti:
1) da odobri ili odbije polazne materijale, pakovne materijale, međuproizvode, poluproizvode i gotove proizvode ako nisu u skladu sa specifikacijama;
2) da procijeni dokumentaciju svake serije lijeka;
3) da osigura da se izvode sva potrebna testiranja;
4) da odobri specifikacije, uputstva za uzorkovanje, test metode i druge postupke kontrole kvaliteta;
5) da odobri i prati rad svih analitičara pod ugovorom;
6) da kontrolira održavanje odjeljenja, prostora i opreme;
7) da osigura provođenje potrebnih validacija;
8) da osigura da se izvodi početna i kontinuirana obuka osoblja u odjeljenju i da je obuka prilagođena potrebama.
Druge dužnosti odjeljenja kontrole kvaliteta su navedene u Poglavlju 6.
2.7 Rukovodioci proizvodnje i kontrole kvaliteta odgovorni su za kvalitet koji međusobno dijele:
1) odobravanje pisanih procedura i drugih dokumenata, uključujući i njihove dopune;
2) praćenje i kontrolu uvjeta u proizvodnji;
3) čišćenje i higijenu proizvodnih pogona;
4) validaciju procesa;
5) obuku;
6) odobravanje i provjeru dobavljača materijala;
7) odobravanje i kontrolu ugovornih proizvođača;
8) definiranje i kontrolu uslova skladištenja za materijale i proizvode;
9) čuvanje zapisa;
10) praćenje usklađenosti sa zahtjevima GMP;
11) testiranje, istraživanje i uzorkovanje s ciljem praćenja faktora koji mogu uticati na kvalitet proizvoda.
Obuka
2.8 Proizvođač treba da osigura obuku za svo osoblje koje u skladu sa radnim zadacima dolazi u proizvodne prostore ili kontrolne laboratorije (uključujuči tehičko osoblje, osoblje zaduženo za održavanje i čišćenje) kao i drugo osoblje čije aktivnosti mogu uticati na kvalitet proizvoda.
2.9 Pored osnovne obuke o teoriji i primjeni GMP, novozaposleno osoblje treba da završi obuku vezanu za poslove koje obavlja kao i kontinuiranu obuku, a njenu efikasnost u praksi treba periodično provjeravati. Moraju postojati programi obuke odobreni od rukovodioca proizvodnje ili kontrole, zavisno od vrste obuke. Zapisi o obuci se trebaju čuvati.
2.10 Osoblje zaposleno u prostorima gdje je visok rizik od kontaminacije, npr. sterilni prostori ili prostori gdje se rukuje sa visokoaktivnim, toksičnim, infektivnim ili senzibilizirajućim materijalima, treba da bude obuhvaćeno specifičnim obukama.
2.11 Preporučljivo je da posjetioci i osoblje koje nije prošlo obuku ne ulazi u prostore proizvodnje i kontrole. Ako se ulazak ne može izbjeći, posjetiocima treba dati upute o ličnoj higijeni i propisanoj zaštitnoj odjeći. Njihov ulazak treba se nadgledati.
2.12 Koncept osiguranja kvaliteta i sve mjere za njegovo razumijevanje i primjenu trebaju biti u potpunosti razjašnjenen tokom obuke.
Lična higijena
2.13 Trebaju postojati detaljni programi higijene prilagođeni različitim potrebama unutar fabrike. Oni trebaju uključivati procedure vezane za zdravlje, primjenu higijene i zaštitnu odjeću osoblja. Ove procedure trebaju bit razumljive i svaka osoba koja je zaposlena u proizvodnim i kontrolnim prostorima treba ih striktno slijediti. Program higijene treba da podržava rukovodstvo (direktori, rukovodioci, poslovođe i sl.) i treba biti razmatran tokom obuke zaposlenika.
2.14 Svo osoblje treba da se podvrgne zdravstvenom pregledu prije zapošljavanja. Proizvođač je obavezan da upozna osoblje sa zdravstvenim uslovima koji mogu uticati na kvalitet proizvoda. Nakon prvog zdravstvenog pregleda, pregledi treba da se usklade sa potrebama radnog mjesta i ličnog zdravlja. Proizvođač mora osigurati sistem obavještavanja o promjeni zdravstvenog stanja zaposlenika koja može utjecati na kvalitet proizvoda.
2.15 Potrebno je poduzeti sve mjere da u proizvodnji lijeka ne sudjeluje osoblje koja boluje od zaraznih bolesti ili osoblje sa otvorenim ranama na izloženim površinama tijela.
2.16 Svaka osoba koja ulazi u proizvodne prostore treba da nosi zaštitnu odjeću koja odgovara operaciji koja se izvodi.
2.17 Jelo, piće, žvakanje, pušenje, ili ostavljanje hrane, pića, pribora za pušenje ili ličnih lijekova u proizvodnim ili skladištnim prostorima treba se zabraniti. Općenito, unutar proizvodnih pogona ili drugih prostora, gdje može doći do neželjenog učinka na proizvod, potrebno je zabraniti svaku nehigijensku aktivnost.
2.18 Direktni kontakt ruku operatora i otvorenog proizvoda, isto kao i kontakti ruku i dijelova opreme koji dolazi u kontakt sa proizvodom, trebaju se izbjegavati.
2.19 Osoblje treba obučiti da koristi aparate za pranje ruku.
2.20 Svi posebni zahtjevi za proizvodnju specifičnih grupa proizvoda, na primjer sterilnih proizvoda, dati su u prilozima.
POGLAVLJE III
PROSTORI I OPREMA
Prostor i oprema moraju biti smješteni, opremljeni, izvedeni, prilagođeni i održavani na način koji odgovara postupcima za koje se koriste. Njihov raspored i oprema moraju biti takvi da smanjuju na minimum mogućnost greške i omogućava efikasno čišćenje i održavanje radi sprečavanja unakrsne kontaminacije, sakupljanja prašine ili nečistoće, općenito neželjenog uticaja na kvalitet proizvoda.
Prostori
Opći dio
3.1 Prostori treba da budu smješteni u takvoj sredini koja opasnost od kontaminacije materijala ili proizvoda svodi na najmanju moguću mjeru.
3.2 Prostore treba pažljivo održavati, osiguravajući da popravci i održavanje ne predstavljaju opasnost za kvalitet proizvoda. Trebaju se čistiti, a gdje je primjenjivo provoditi dezinfekciju, prema pisanim uputama.
3.3 Osvjetljenje, temperatura, vlažnost i ventilacija treba da su prikladni i da su takvi da ne utiču štetno, direktno ili indirektno, niti na lijekove tokom njhove proizvodnje ili skladištenja, niti na rad opreme.
3.4 Prostori treba da su izvedeni i opremljeni tako da se postigne maksimalna zaštita od ulaska insekata ili drugih životinja.
3.5 Trebaju da se predvide sve neophodne mjere za sprječavanje ulaska neovlaštenih osoba. Prostori proizvodnje, skladišta i kontrole ne treba da se koriste kao putevi prolaska osoblja koje ne radi u njima.
Proizvodni prostori
3.6 Da bi se rizik od kroskontaminacije sveo na minimum, za proizvodnju pojedinih grupa lijekova, kao što su visoko senzibilizirajući materijali (npr. penicilin) ili biološki lijekovi (npr. iz živih mikroorganizama) moraju se osigurati namjenski i izolovani prostori. Određene vrste antibiotika, hormoni, citostatici, visokoaktivni lijekovi i drugi proizvodi (ne lijekovi), ne smiju se proizvoditi u istim proizvodnim prostorima s drugim lijekovima. U iznimnim slučajevima za takve se proizvode mogu koristiti isti prostori uz primjenu kampanjske proizvodnje, uz uvjet da se primjenjuju posebne mjere predostrožnosti i provedu potrebne validacije. U pogonima u kojima se proizvode lijekovi ne smiju se proizvoditi otrovi kao što su pesticidi i herbicidi.
3.7 Prostorije trebaju biti raspoređene tako da se operacije proizvodnje odvijaju povezanim logičnim slijedom i na potrebnom nivou čistoće.
3.8 Proizvodni i skladišni prostor u pogonu mora omogućavati smještaj opreme i materijala koji osigurava da se rizik zamjene lijekova ili njihovih sastojaka smanji na najmanju moguću mjeru, te da se izbjegne mogućnost unakrsne kontaminacije.
3.9 U slučajevima kad su polazni materijali, primarni pakovni materijali, međuproizvodi ili poluproizvodi izloženi direktnom uticaju okoline, unutrašnje površine (zidovi, podovi, plafoni) treba da budu glatke, bez pukotina i otvorenih spojeva i ne smiju otpuštati čestice. Ovi se prostori moraju lako i efikasno čistiti, a prema potrebi i dezinficirati.
3.10 Cjevovodi, električni uređaji, ventilacija i sl. trebaju biti opremljeni i smješteni tako da se izbjegne stvaranje udubljenja koja se teško čiste. U svrhu održavanja pristup navedenim uređajima mora biti moguć s vanjske strane proizvodnog prostora.
3.11 Kanalizacija mora biti odgovarajućih dimenzija s ugrađenim sifonom (npr. u obliku U cijevi). Potrebno je izbjegavati otvorene kanale, ali ako su nužni isti moraju biti plitki radi lakšeg čišćenja i dezinfekcije.
3.12 Proizvodni prostori moraju imati djelotvornu ventilaciju uz opremu za praćenje kvalitete zraka (temperatura i kada je potrebno vlaga i filtracija) koja je u skladu s proizvodom i primjenjivanim proizvodnim postupcima i vanjskom okolinom.
3.13 Polazne materijale treba vagati u posebnim za to namijenjenim prostorima.
3.14 Kod operacija koje uzrokuju stvaranje prašine (uzorkovanje, vaganje, miješanje, proizvodnja i opremanje suhih proizvoda) potrebno je poduzeti posebne mjere u svrhu sprečavanja unakrsne kontaminacije i omogućavanja čišćenja.
3.15 Prostori za pakovanje lijekova trebaju biti posebno izvedeni i raspoređeni na način da se izbjegne zamjena i kroskontaminacija.
3.16 Proizvodni prostori moraju biti dobro osvijetljeni, a posebno oni gdje se vrši vizualna kontrola na samoj liniji.
3.17 Procesna kontrola može se izvoditi unutar proizvodnog prostora, uz uvjet da ne predstavlja nikakav rizik za proizvodnju.
Skladišni prostori
3.18 Skladišni prostori moraju biti odgovarajućeg kapaciteta, da omoguće pravilno skladištenje različitih vrsta materijala i proizvoda, polaznih i pakovnih materijala, međuproizvoda, poluproizvoda i gotovih proizvoda, proizvoda u karantenu, te odobrenih, odbijenih, vraćenih ili proizvoda opozvanih iz prometa.
3.19 Skladišni prostori moraju biti tako izvedeni da osiguravaju dobre uvjete skladištenja posebno da budu čisti, suhi i održavani unutar prihvatljivih temperaturnih granica. Kada se zahtijevaju posebni uvjeti skladištenja (npr. temperatura, vlaga) potrebno ih je osigurati, kontrolirati i pratiti.
3.20 Prilazi za prijem i isporuku materijala i proizvoda trebaju biti natkriveni kako bi se materijali i proizvodi zaštitili od padavina. Prostori za prijem treba da budu dizajnirani i opremljeni tako da je omogućeno čišćenje vanjske ambalaže ulaznog materijala prije skladištenja, kada je to potrebno.
3.21 Kada je status karantena osiguran skladištenjem u odvojenim prostorima, ti prostori moraju biti jasno označeni, a pristup prostorima ograničen samo na ovlašteno osoblje. Bilo kakav drugi sistem koji zamjenjuje fizičku karantenu mora osiguravati istu sigurnost.
3.22 Uzorkovanje polaznih materijala treba se izvoditi u odvojenom prostoru. Ako se uzorkovanje izvodi u skladišnom prostoru, treba da se izvodi tako da se spriječi kontaminacija ili kroskontaminacija.
3.23 Potrebno je osigurati odvojene skladišne prostore za odbijene, opozvane ili vraćene materijale ili proizvode.
3.24 Visokoaktivni materijali ili proizvodi treba da se skladište u sigurnim i dobro čuvanim prostorima.
3.25 Štampani materijali se smatraju kritičnim GMP parametrom, tako da posebnu pažnju treba posvetiti sigurnom i bezbjednom čuvanju ovih materijala.
Prostori kontrole kvaliteta
3.26 Laboratorije kontrole kvaliteta trebaju, u pravilu, biti odvojene od proizvodnih prostora. Ovo se posebno odnosi na laboratorije za kontrolu bioloških, mikrobioloških proizvoda i radioizotopa, koji također trebaju biti međusobno odvojeni.
3.27 Kontrolni laboratoriji trebaju biti opremljeni tako da su prikladni za postupke koji će se u njima obavljati. Potrebno je osigurati dovoljno prostora za izbjegavanje zamjena i unakrsne kontaminacije. Laboratorije trebaju imati odgovarajući prostor za čuvanje uzoraka i zapisa.
3.28 Laboratorije trebaju imati odgovarajući prostor za zaštitu instrumenata osjetljivih na vibraciju, električnu interferenciju, vlagu, itd.
3.29 Za laboratorije u kojima se rukuje s biološkim i radioaktivnim materijalima potrebni su i dodatni zahtjevi prema važećim propisima.
Pomoćni prostori
3.30 Prostori za odmor i osvježenje treba da budu odvojeni od ostalih prostora.
3.31 Prostori za presvlačenje, pranje i sanitarni čvorovi trebaju biti pristupačni i u broju koji odgovara broju korisnika. Sanitarni čvor ne smije biti u direktnoj vezi s proizvodnim ili skladišnim prostorom.
3.32 Radionice za održavanje trebaju biti, koliko god je moguće, odvojene od proizvodnih prostora. Kada se dijelovi mašina ili alati skladište u proizvodnom prostoru, moraju se čuvati u ormarima namijenjenim za takvu upotrebu ili u posebnoj prostoriji.
3.33 Staništa za životinje moraju biti izolirana od drugih prostora, sa odvojenim ulazima (za životinje) i uređajima za ventilaciju.
Oprema
3.34 Proizvodna oprema mora biti izvedena, smještena i održavana na način koji odgovara njenoj namjeni.
3.35 Popravke i održavanje opreme ne smiju ugrožavati kvalitet proizvoda.
3.36 Oprema za proizvodnju mora biti izvedena tako da omogućava lako i temeljito čišćenje. Čišćenje treba provesti prema pisanim uputama, a opremu treba čuvati u čistom i suhom stanju.
3.37 Oprema za pranje i čišćenje treba se izabrati i koristiti tako da ne predstavlja izvor kontaminacije.
3.38 Oprema mora biti instalirana na način koji sprečava opasnost od greške ili kontaminacije.
3.39 Dijelovi proizvodne opreme koji dolaze u kontakt s proizvodom ne smiju biti reaktivni, aditivni ili apsorptivni do granice koja može uticati na kvalitet proizvoda.
3.40 Za postupke proizvodnje i kontrole potrebno je osigurati vage i mjernu opremu odgovarajućeg mjernog područja i preciznosti.
3.41 Opremu za mjerenje, evidentiranje, vaganje i kontrolu treba kalibrisati i kontrolirati u određenim vremenskim periodima. O izvršenim kalibracijama moraju se čuvati zapisi.
3.42 Fiksni cjevovodi trebaju se jasno označiti s navedenim sadržajem, i po mogućnosti, smjerom toka.
3.43 Sanitacija cijevi za destilovanu, dejonizovanu i ako je potrebno, drugu vodu treba se obavljati u skladu sa pisanim procedurama u kojima su navedeni akcioni limiti za mikrobiološku čistoću i mjere koje se moraju poduzeti u slučaju prekoračenja graničnih vrijednosti.
3.44 Ako je moguće, neispravnu opremu treba ukloniti iz proizvodnje i kontrole kvaliteta, ili barem jasno označiti kao neispravnu.
POGLAVLJE IV
DOKUMENTACIJA
Dokumentacija predstavlja osnovni dio sistema osiguranja kvaliteta. Jasno napisani dokumenti i odgovarajuće vođena dokumentacija sprečavaju pojavu grešaka koje mogu nastati u usmenoj komunikaciji i omogućavaju sljedivost (praćenje historije serije). Specifikacije, proizvodne formule (recepture) uputstva, procedure i zapisi moraju biti bez grešaka i dostupni u pisanom obliku. Čitljivost dokumentacije je od izuzetne važnosti.
Opći dio
4.1
Specifikacije sadrže detaljne zahtjeve kvaliteta kojima trebaju odgovarati proizvodi ili polazni materijali korišteni ili dobiveni tokom proizvodnje. Specifikacije služe kao osnova za procjenu kvaliteta.
Proizvodna formula, uputstvo za izradu i pakovanje navode sve korištene polazne materijale i opisuju sve faze proizvodnje i pakovanja proizvoda.
Procedure sadrže upute za obavljanje određenih radnji, npr. čišćenje, presvlačenje, kontrolu uvjeta, uzorkovanje, ispitivanje, rukovanje opremom itd.
Zapisi omogućuju praćenje svake proizvedene serije lijeka, uključujući i njegovo isporučivanje, kao i druge okolnosti koje se odnose na kvalitetu gotovih proizvoda.
4.2 Dokumente treba pažljivo osmisliti, izraditi, pregledati i distribuirati, a isti moraju biti u skladu s odgovarajućim dijelovima registracijskog dosjea.
4.3 Dokumenti moraju da budu odobreni, potpisani i datirani od strane odgovornih i ovlaštenih osoba.
4.4 Svaki dokument mora imati nedovosmislen sadržaj. Naziv, svrha i namjena trebaju biti nedvosmisleno navedeni. Dokumenti trebaju biti sistematično navedeni i jednostavni za pregled. Kopije dokumenata moraju biti jasne i čitljive i onemogućiti pogrešnu primjenu kopija.
4.5 Dokumente treba pregledavati i periodično obnavljati (revidirati). Kod revizije dokumenata treba primijeniti sistem sprečavanja nehotične upotrebe poništenih (nevažećih) dokumenata.
4.6 Dokumenti ne smiju biti pisani rukom, a u slučajevima kada je potrebno upisivati podatke, upisivanje se mora obaviti jasnim, čitkim rukopisom, nebrisivom tintom. U takvim dokumentima treba predvidjeti dovoljno prostora za unos podataka.
4.7 Svaka izmjena podataka unesenih u dokument mora biti potpisana i datirana, a izmjena se mora unijeti tako da se može pročitati originalna informacija. U slučajevima gdje je to potrebno treba da se zabilježi razlog izmjene.
4.8 Podatke treba zapisivati u vrijeme kada se aktivnost izvodi i na takav način da se mogu pratiti sve značajne aktivnosti vezane za proizvodnju lijeka.
Zapise treba čuvati najmanje jednu godinu nakon isteka roka valjanosti gotovog proizvoda.
4.9 Podaci se mogu upisivati primjenom sistema elektronske obrade podataka, fotografski, ili na neki drugi odgovarajući način, ali potrebne su detaljne upute u vezi upotrijebljenog sistema, a tačnost podataka treba kontrolirati. Samo ovlaštene osobe smiju imati pristup ili mogu mijenjati podatke u računaru, a o navedenom treba voditi evidenciju, pristup treba biti ograničen šifrom ili na drugi prikladan način, a upis kritičnih podataka potrebno je odvojeno kontrolirati. Cjelovitu dokumentaciju o seriji, elektronski pohranjenu, treba zaštititi prijenosom na magnetsku vrpcu, mikrofilm, papir ili sl. Od posebne je važnosti dostupnost ovih podataka tokom cijelog perioda čuvanja.
Potrebni dokumenti
Specifikacije
4.10 Za polazne i pakovne materijale kao i gotove proizvode trebaju postojati specifikacije odobrene i datirane od odgovornih osoba; gdje je primjenjivo trebaju postojati specifikacije međuproizvoda i poluproizvoda.
Specifikacije polaznih i pakovnih materijala
4.11 Specifikacije polaznih materijala, unutrašnje ambalaže i štampanog pakovnog materijala trebaju, kada je to primjenjivo, uključivati:
a) opis materijala:
- naziv i interna šifra;
- veza/referenca, ako postoji, na farmakopeju;
- naziv odobrenog/ih dobavljača i ako je moguće proizvođača;
- uzorke štampanih materijala;
b) postupak uzorkovanja i ispitivanja ili veza/referenca na te postupke;
c) kvalitativne i kvantitativne zahtjeve s postavljenim granicama;
d) uslove skladištenja i mjere predostrožnosti;
e) vrijeme čuvanja prije ponovnog ispitivanja (rekontrole).
Specifikacije međuproizvoda i poluproizvoda
4.12 Specifikacije međuproizvoda i poluproizvoda potrebne su u slučajevima njihove nabave ili prodaje, ili ako se podaci vezani uz međuproizvode koriste u procjeni gotovog proizvoda, a sadrže iste podatke kao i specifikacije polaznih materijala ili gotovih proizvoda ako je primjenjivo.
Specifikacije gotovih prizvoda
4.13 Specifikacije gotovih proizvoda trebaju uključivati:
a) naziv proizvoda i šifru, gdje je neophodno;
b) sastav ili vezu/referencu na sastav;
c) opis farmaceutskog oblika i detalje o pakovanju;
d) upute za uzorkovanje i ispitivanje ili veza/referenca na postupke;
e) kvalitativne i kvantitativne zahtjeve s postavljenim granicama;
f) uslove čuvanja i prema potrebi posebne mjere predostrožnosti tokom rukovanja, gdje je neophodno;
g) rok valjanosti.
Proizvodna formula i uputstva za proizvodnju
Za svaki proizvod i veličinu serije treba postojati formalno odobrena proizvodna formula i uputstvo za proizvodnju. Oni su često sadržani u jednom dokumentu.
4.14 Proizvodna formula treba da sadrži:
a) naziv proizvoda i šifru koja je vezana sa specifikacijom;
b) opis farmaceutskog oblika, doze proizvoda i veličina serije;
c) popis korištenih polaznih materijala, s navedenom količinom, nazivom i jedinstvenom šifrom navedenih materijala; potrebno je navesti i sirovine koje se tokom proizvodnje gube;
d) očekivano iskorištenje s propisanim granicama, te ukoliko je primjenjivo, iskorištenje međuproizvoda.
4.15 Uputstva za proizvodnju treba da sadrže:
a) mjesto proizvodnje, uz navođenje glavne opreme;
b) postupke ili šifre postupaka koji se koriste za pripremu glavne opreme (npr. čišćenje, sastavljanje, baždarenje, sterilizacija);
c) detaljne upute za sve faze proizvodnje (npr. provjera materijala, predobrada, redoslijed dodavanja materijala, vrijeme miješanja, temperatura itd.);
d) parametre procesne kontrole s pripadajućim granicama;
e) zahtjeve za čuvanje poluproizvoda, kada je potrebno, uključujući kontejnere, označavanje i posebne uslove čuvanja, gdje je neophodno;
f) posebne mjere predostrožnosti.
Uputstva za pakovanje
4.16 Za svaki proizvod, veličinu i vrstu pakovanja treba postojati formalno odobreno uputstvo za pakovanje. Uputstvo treba da sadrži ili ima slijedeće reference:
a) naziv proizvoda;
b) farmaceutski oblik i dozu;
c) veličinu pakovanja izraženu brojem, težinom ili volumenom proizvoda u konačnom pakovanju;
d) popis pakovnog materijala potrebnog za opremanje standardne serije, uključujući količne, dimenzije i vrstu sa šiframa ili referencu na pripadajuću specifikaciju materijala;
e) kada je primjenjivo, primjerak ili kopiju štampanog pakovnog materijala iz kojih je vidljivo mjesto otiskivanja kontrolnog broja i roka valjanosti;
f) mjere predostrožnosti kojih se treba pridržavati uključujući pažljivu kontrolu odnosno pregled prostora i opreme radi osiguranja pripremljenosti linije prije početka rada;
g) opis svih faza pakovanja, uključujući i pomoćne postupke i opremu;
h) detalje procesne kontrole s postupcima uzorkovanja i postavljanim granicama.
Zapisi o proizvodnji serije lijeka
4.17 Zapisi o proizvodnji serije lijeka moraju da se vode za svaku proizvedenu seriju i moraju se čuvati. Oni se trebaju temeljiti na odgovarajućim dijelovima odobrene proizvodne formule i uputstva za proizvodnju. Postupak pripreme tih zapisa mora biti takav da se izbjegnu greške u prepisivanju. U zapisu mora biti naveden broj serije proizvoda.
Početku bilo koje faze proizvodnje mora prethoditi kontrola kojom se provjerava odsutnost prethodnog proizvoda, dokumenata ili materijala koji nisu potrebni za planirani proces i da je oprema čista i odgovarajuća za primjenu.
Također je potrebno provjeriti da li je proveden postupak čišćenja, te da li je oprema prikladna za rad, o čemu se vode zapisi.
Tokom proizvodnje i nakon završetka, slijedeće informacije trebaju biti zapisane u vrijeme događanja; zapis mora biti datiran i potpisan od strane osobe odgovorne za tu proizvodnu fazu:
Zapis o proizvodnji serije lijeka uključuje:
a) naziv proizvoda;
b) datum i vrijeme početka rada, značajnih faza i završetka proizvodnje;
c) ime osobe odgovorne za svaku fazu proizvodnje;
d) inicijale zaposlenika u raznim značajnim fazama proizvodnje i prema potrebi osobe koja je kontrolirala svaku od tih operacija (npr. vaganje);
e) broj serije i/ili broj analize kao i količinu svakog stvarno izvaganog polaznog materijala (uključivši i kontrolni broj i dodanu količinu dorađenog ili prerađenog materijala);
f) svaki značajan postupak ili događaj, te glavnu opremu;
g) procesnu kontrolu s dobivenim rezultatima i inicijale osobe koja ju je obavila;
h) iskorištenje proizvoda u raznim i odgovarajućim fazama proizvodnje;
i) napomene o posebnim problemima uključujući pojedinosti za sva odstupanja od proizvodne recepture i postupka izrade, uz potpisano odobrenje.
Zapisi o pakovanju serije
4.18 Zapisi o pakovanju serije moraju da se vode za svaku proizvedenu seriju i zapise treba čuvati. Oni se trebaju zasnivati na odgovarajućim dijelovima prihvaćenog postupka pakovanja i postupak pripreme tih zapisa mora biti takav da se izbjegnu greške u prepisivanju. U zapisima o pakovanju treba navesti broj serije, količinu poluproizvoda koju treba upakovati uz broj serije i planiranu količinu gotovog proizvoda.
Početku bilo koje faze pakovanja mora prethoditi kontrola kojom se provjerava odsutnost prethodnog proizvoda, dokumenata ili materijala koji nisu potrebni za planirani proces i da je oprema čista i odgovarajuća za primjenu.
Tokom proizvodnje i nakon završetka, slijedeće informacije trebaju biti zapisane u vrijeme događanja; zapis mora biti datiran i potpisan od strane odgovorne osobe za proces pakovanja:
a) naziv proizvoda;
b) datum i vrijeme faze pakovanja;
c) ime odgovorne osobe;
d) inicijale zaposlenika za svaku značajnu fazu;
e) zapise o provjeri identiteta i o usaglašenosti sa uputsvom za pakovanje, uključujući i rezultate procesne kontrole;
f) detalje o pakovanju uz navođenje upotrijebljene opreme i linija za pakovanje;
g) kada je to moguće, uzorke upotrijebljenog štampanog pakovnog materijala, uključivši ogledni primjerak označavanja kontrolnog broja, roka valjanosti i bilo kojih podataka koji se dodatno štampaju;
h) napomene o posebnim problemima ili neuobičajenim događanjima uključujući pojedinosti za sva odstupanja od postupka pakovanja uz potpisano odobrenje;
i) količine i referentni broj ili identifikacijske oznake izdanog, korištenog, uništenog ili vraćenog štampanog pakovnog materijala ili poluproizvoda, te količine dobivenog proizvoda, radi obračuna količina u odnosu na specifikacije.
Procedure i zapisi
Prijem
4.19 Moraju postojati pisane procedure i zapisi o prijemu svake isporuke polaznih, unutrašnjih (primarnih) i štampanih pakovnih materijala.
4.20 Zapis o prijemu treba da sadrži:
a) naziv materijala na dostavnici i na kontejneru;
b) datum prijema;
c) ime dobavljača i, ako je moguće, ime proizvođača;
d) broj serije proizvođača ili referentni broj;
e) ukupnu količinu i broj primljenih kontejnera;
f) dodijeljeni kontrolni broj po prijemu;
g) primjedbe (npr. o stanju kontejnera).
4.21. Trebaju postojati pisani postupci o internom označavanju, čuvanje u karantenu i skladištenju polaznih, pakovnih i ostalih materijala gdje je primjenjivo.
Uzorkovanje
4.22 Mora da postoji pisana procedura uzorkovanja koja uključuju osobu odgovornu za uzorkovanje, metode i opremu koja se koristi, količinu uzoraka koja se uzima i sve mjere predostrožnosti koje se poduzimaju da se izbjegne kontaminacija materijala ili bilo kakvo narušavanje njegovog kvaliteta.
Ispitivanje
4.23 Moraju da postoje pisane procedure za ispitivanje svih materijala i proizvoda u različitim fazama proizvodnje koje opisuju metode i opremu koja se koristi. Izvedena ispitivanja moraju biti dokumentovana.
Ostalo
4.24 Moraju da postoje pisane procedure za odobravanje ili odbijanje serije materijala ili proizvoda, a posebno procedura za stavljanje u promet gotovih proizvoda od strane QP u skladu sa zahtjevima člana 51. Direktive 2001/83/EC.
4.25 Trebaju se voditi i čuvati zapisi o distribuciji svake serije proizvoda da bi se u slučaju potrebe olakšao eventualni opoziv serije (vidi Poglavlje VIII).
4.26 Treba da postoje pisane procedure i zapisi vezani za mjere koje se poduzimaju i donose, kada je to neophodno, za:
- validaciju;
- sklapanje opreme i kalibraciju;
- održavanje, čišćenje i sanitaciju;
- osoblje, uključujući obuku, oblačenje i ličnu higijenu;
- praćenje uslova sredine;
- kontrolu štetočina;
- reklamacije;
- opozive;
- vraćenu robu;
4.27. Za glavnu proizvodnu opremu i opremu za ispitivanje, trebaju postojati jasne upute za rukovanje.
4.28. Za glavnu i kritičnu opremu treba voditi dnevnik za upisivanje podataka o validaciji, kalibraciju, održavanju, čišćenju ili popravcima, uključujući i datum i identitet osoba koje su obavile zadatke.
4.29. U dnevnicima treba biti hronološkim redom navedena upotreba glavne ili kritične opreme i prostora u kojima su proizvodi proizvedeni.
POGLAVLJE V
PROIZVODNJA
Proizvodnja mora biti u skladu sa jasno definiranim procedurama, a s ciljem dobivanja proizvoda potrebnog kvaliteta, mora se odvijati prema načelima GMP i biti u skladu s proizvodnom dozvolom i dozvolom za stavljanje lijeka u promet.
Opći dio
5.1 Samo kompetentno i kvalificirano osoblje može da obavlja proizvodnju i vrši nadzor nad sprovođenjem svih proizvodnih postupaka.
5.2. Rukovanje materijalima i proizvodima, kao što su prijem i karantena, uzorkovanje, skladištenje, etiketiranje, vaganje, obrada, pakovanje i isporučivanje moraju se obavljati u skladu sa pisanim procedurama i uputama, što treba biti dokumentovano.
5.3. Ulazni materijal mora biti provjeren tako da se osigura da pošiljka odgovara narudžbi. Kontejneri se moraju čistiti tamo gdje je potrebno i označiti propisanim podacima.
5.4. Oštećenja kontejnera ili bilo koji drugi problem koji bi mogao štetno djelovati na kvalitet materijala moraju biti ispitani, zabilježeni i o tome se mora podnijeti izvještaj kontroli kvaliteta.
5.5. Polazni materijali i gotovi proizvodi moraju se fizički ili organizacijski staviti u karantenu odmah poslije prijema ili obrade, sve dok ne budu odobreni odnosno pušteni za upotrebu i isporuku.
5.6. Međuproizvodima i poluproizvodima po prijemu rukuje se kao sa sirovinama.
5.7. Svi materijali i proizvodi moraju se skladištiti u odgovarajućim uslovima koji su određeni od strane proizvođača, a na uredan način koji omogućava odvajanje serije i rotiranje zaliha prema roku upotrebe.
5.8. Provjera iskorištenja i obračun količina mora se voditi da bi se osiguralo da ne postoji odstupanje izvan prihvatljivih granica.
5.9. Istovremeno ili uzastopno rukovanje različitim vrstama proizvoda u istoj prostoriji nije dozvoljeno, izuzev u slučaju kada ne postoji rizik od zamjene ili unakrsne kontaminacije.
5.10. U svakoj fazi proizvodnje, proizvodi i materijali moraju biti zaštićeni od mikrobiološke i druge kontaminacije.
5.11. Prilikom rada s praškastim materijalima i proizvodima, moraju se poduzeti posebne mjere opreza da bi se spriječilo stvaranje i širenje prašine. To se posebno odnosi na visoko aktivne i senzibilizirajuće materijale.
5.12. Za vrijeme proizvodnje svi materijali, kontejneri, glavna oprema i prostorije koje se koriste, moraju biti označeni ili identificirani na drugi način, s oznakom naziva proizvoda ili materijala koji se obrađuje, njihovom jačinom (gdje je primjenjivo) i brojem serije. Tamo gdje je primjenjivo, ova oznaka mora također sadržavati i fazu proizvodnje.
5.13. Oznaka na kontejnerima, opremi ili prostoriji mora biti jasna i nedvosmislena. Dobra je praksa uz tekst koristiti obojene oznake statusa (na primjer, u karanteni, odobreno, odbijeno, čisto, i sl.).
5.14. Provjerama je potrebno osigurati da su cjevovodi i drugi dijelovi opreme koji se koriste za prijenos proizvoda iz jedne zone u drugu ispravno priključeni.
5.15. Odstupanje od uputa i procedura mora se, što je više moguće, izbjegavati. Ako do odstupanja ipak dođe, ono mora biti pisano odobreno od strane kvalificirane osobe, uz sudjelovanje kontrole kvaliteta, gdje je potrebno.
5.16. Pristup proizvodnim prostorijama mora biti ograničen samo za ovlašteno osoblje.
5.17. Proizvodnju drugih vrsta proizvoda treba izbjegavati u prostorima i na opremi namijenjenoj za proizvodnju lijekova.
Prevencija unakrsne kontaminacije u proizvodnji
5.18. Mora se izbjegavati kontaminacija polaznih materijala ili proizvoda drugim materijalom ili proizvodom. Uzrok slučajne unakrsne kontaminacije mogu biti nekontrolirano oslobađanje prašine, plinova, para, sprejeva ili organizama iz materijala i proizvoda u obradi, ostaci na opremi i odjeći radnika. Važnost ovog rizika varira ovisno o vrsti kontaminanta i proizvoda koji je kontaminiran. Među najopasnijim kontaminatima su senzibilizirajući materijali, biološki preparati koji sadrže žive organizme, izvjesni hormoni, citotoksični preparati i drugi visokoaktivni materijali. Proizvodi kod kojih kontaminacija može imati najveći značaj su parenteralni pripravci, pripravci koji se daju u velikim dozama odnosno kroz duže vrijeme.
5.19. Unakrsna kontaminacija mora se izbjegavati pomoću odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera, na primjer:
a) proizvodnjom u odvojenim prostorima (zahtijeva se za peniciline, živa vakcine, žive bakterijske preparate i neke druge biološke preparate) ili kampanjskim radom (vremenska separacija) nakon čega slijedi odgovarajuće čišćenje;
b) osiguravanjem odgovarajućih zračnih međuprostora (tampona) i odvodom zraka;
c) smanjenjem na minimum rizika kontaminacije uzrokovanog recirkulacijom ili ponovnim ulazom neobrađenog ili nedovoljno obrađenog zraka;
d) čuvanjem zaštitne odjeće unutar prostora gdje se obrađuju proizvodi s posebnim rizikom od unakrsne kontaminacije;
e) korištenjem postupaka za čišćenje i dekontaminiranje poznate djelotvornosti, budući da je nedjelotvorno čišćenje opreme uobičajeni izvor unakrsne kontaminacije;
f) korištenjem "zatvorenih sistema" proizvodnje;
g) ispitivanjem ostataka (rezidua) i označavanjem statusa čišćenja opreme.
5.20. Mjere za sprečavanje unakrsne kontaminacije i njihova djelotvornost moraju se periodično provjeravati na osnovu utvrđenog postupka.
Validacija
5.21. Studije validacija trebaju pojačati dobru proizvodnu praksu i moraju se provoditi u skladu s određenim procedurama. Rezultati i zaključci se moraju dokumentovati.
5.22. Prilikom uvođenja svake nove proizvodne formulacije ili proizvodnog postupka, moraju se poduzeti mjere da se dokaže njihova podesnost za rutinski rad. Za definirani proces, koji koristi specificirane materijale i opremu, mora se dokazati da uvijek daje proizvod zahtjevanog kvaliteta.
5.23. Značajne izmjene proizvodnog procesa, uključujući bilo kakvu promjenu opreme ili materijala, koje bi mogle uticati na kvalitetu proizvoda odnosno reproducibilnost procesa, moraju se validirati.
5.24. Procesi i postupci moraju se kritički periodično ponovno validirati, kako bi se osigurala i potvrdila njihova podobnost.
Polazni materijali
5.25. Nabavka polaznih materijala je vrlo bitan postupak koji zahtijeva saradnju svih zaposlenih koji imaju detaljne i odgovarajuće podatke o dobavljačima.
5.26. Polazni materijali trebaju se nabavljati samo od odobrenih dobavljača navedenih u odgovarajućoj specifikaciji i, kada god je to moguće, direktno od proizvođača. Preporučuje se da se specifikacije za polazne supstance, utvrđene od strane proizvođača, razmotre s dobavljačima. Korisno je da se svi aspekti proizvodnje i kontrole polaznog materijala o kome je riječ, uključujući zahtjeve rukovanja, obilježavanja i pakiranja, kao i procedure za utvrđivanje neusklađenosti sa specifikacijama i odbijanje, prodiskutiraju s proizvođačem i dobavljačem.
5.27. Za svaku isporuku treba da se provjeri cjelovitost pakiranja, odnosno kontejnera i etiketa, kao i usaglašenost dostavnice s etiketom dobavljača.
5.28. Ukoliko se isporučeni polazni materijali sastoje od više različitih serija, svaka serija treba da se smatra kao posebna serija u procesu uzorkovanja, ispitivanja i puštanja.
5.29. Polazni materijali u skladištima moraju biti označeni na odgovarajući način (vidjeti 5.13.).
Oznaka mora sadržavati najmanje sljedeće informacije:
- naziv proizvoda i interna šifra, gdje je primjenjivo;
- dodijeljen kontrolni broj prilikom prijema;
- oznaka statusa (npr. u karanteni, na ispitivanju, odobreno za upotrebu, odbijeno), gdje je primjenjivo;
- rok valjanosti ili datum iza kojega je potrebno ponovno ispitivanje, gdje je primjenjivo.
Ukoliko se koristi potpuno kompjuterizovan sistem skladištenja, sve navedene informacije ne moraju biti na oznaci.
5.30. Treba da se utvrdi odgovarajući postupak ili mjere za potvrdu sadržaja svakog kontejnera polaznih supstanci. Kontejneri sa poluproizvodima iz kojih su uzorci uzeti moraju biti označeni (vidjeti 6.13.).
5.31. Treba da se koriste samo polazni materijali čiju je upotrebu odobrila kontrola kvalitete i čiji je rok upotrebe ispravan.
5.32. Polazne supstance mogu odmjeravati i izdavati samo ovlaštene osobe, na temelju pisanog uputstva, kako bi se osiguralo da odgovarajuća polazna supstanca bude tačno odmjerena u čist i odgovarajuće označen kontejner.
5.33. Masa ili zapremina svake izdate polazne supstance mora biti neovisno provjerena, a o tome treba da se napravi zapis.
5.34. Polazni materijali izdati za jednu seriju proizvoda, trebaju se držati na jednom mjestu i obilježiti na odgovarajući način.
Proizvodni procesi: međuproizvodi i poluproizvodi
5.35. Prije nego što se započne bilo koji proces proizvodnje, mora se osigurati da su radni prostori i oprema čisti i da nema nikakvih polaznih materijala, proizvoda, ostataka proizvoda ili dokumenata koji nisu potrebni za predviđeni proces proizvodnje.
5.36. Međuproizvodi i poluproizvodi se moraju čuvati pod odgovarajućim uslovima.
5.37. Moraju se validirati kritični procesi.
5.38. Mora se provoditi i bilježiti sva potrebna procesna kontrola kao i kontrola uslova u prostoru.
5.39. Bilo kakvo značajno odstupanje od očekivanog iskorištenja mora se zabilježiti i istražiti.
Pakovni materijali
5.40. Svakoj nabavci, rukovanju i kontroli unutrašnjeg (primarnog) i štampanog materijala za pakovanje mora se posveti pažnja, kao i polaznim materijalima.
5.41. Posebna pažnja treba da se obratiti na štampani materijal za pakovanje. On mora da se čuva pod odgovarajućim, sigurnim uslovima kako bi se spriječio pristup neovlaštenim osobama. Sječene etikete i drugi rasuti štampani materijali moraju se čuvati i transportirati u odvojenim zatvorenim kontejnerima kako bi se izbjegla zamjena. Materijal za pakovanje može biti izdat za upotrebu samo od strane ovlaštene osobe, na temelju odobrene i dokumentirane procedure.
5.42. Svakoj isporuci serije unutrašnjeg ili štampanog materijala za pakovanje mora se dodijeliti posebna referentna šifra ili identifikacijska oznaka.
5.43. Zastarjelo ili neupotrijebljeno unutrašnje pakovanje ili štampani materijal za pakovanje mora se uništiti, što treba odgovarajuće dokumentovati.
Proces pakovanja
5.44. Prilikom planiranja procesa pakovanja, posebno se treba obratiti pažnja na smanjivanje na minimum rizika od unakrsne kontaminacije, zabune i zamjene. Ne smiju se pakovati različiti proizvodi u blizini, osim u slučaju ako su fizički odvojeni.
5.45. Prije nego se započne proces pakovanja, moraju se poduzeti mjere da se osigura da su radni prostor, linije za pakovanje, mašine za štampu i druga oprema čisti i da nema nikakvih proizvoda, materijala i dokumenata koji su bili prethodno korišteni, ako oni nisu potrebni za predviđeni tekući proces pakovanja. Priprema linije mora se obavljati u skladu sa odgovarajućim listom provjere.
5.46. Naziv i broj serije proizvoda kojim se rukuje mora biti označen na svakom mjestu ili liniji za pakovanje.
5.47. Svi proizvodi i pakovni materijali koji se koriste moraju biti provjereni u pogledu količine, identiteta i usklađenosti sa postupkom pakovanja.
5.48. Kontejneri za punjenje moraju biti čisti, a posebno se mora izbjegavati i uklanjati kontaminante kao što su komadići stakla i čestice metala.
5.49. Nakon punjenja i zatvaranja kontejnera poželjno je što prije obaviti etiketiranje (obilježavanje). Ako to nije slučaj, moraju se primijeniti odgovarajući postupci kojima se osigurava izbjegavanje ili zamjena pogrešnog etiketiranja.
5.50. Postupak štampanja (na primjer šifra, rok valjanosti) izveden odvojeno ili tokom pakovanja mora se provjeriti i evidentirati. Ručno štampanje mora se provjeravati u redovnim intervalima.
5.51. Posebna pažnja treba se obratiti pri upotrebi sječenih etiketa i u slučajevima kada se dodatno štampanje obavlja van linija. Etikete u kolutovima su pogodnije od pojedinačnih, jer se time izbjegava mogućnost zamjene.
5.52. Ispravnost rada elektronskog čitača šifre (bar-koda), brojača etiketa i sličnih uređaja treba provjeravati.
5.53. Štampane i ispupčene/reljefne informacije na pakovnim materijalima moraju biti jasne i otporne na blijeđenje ili brisanje.
5.54. Kontrola proizvoda na liniji tokom pakovanja mora obuhvatiti:
a) opći izgled pakovanja,
b) potpunost pakovanja,
c) korištenje ispravnih proizvoda i pakovnih materijala,
d) da li je dodatno štampanje ispravno,
e) ispravan rad linijskih monitora (alarma).
Uzorci uzeti sa linije pakovanja ne smiju se ponovo vratiti na liniju.
5.55. Proizvodi kod kojih je došlo do neuobičajenih odstupanja mogu se ponovo vratiti u postupak pakovanja tek nakon posebnog pregleda, istrage i odobrenja ovlaštenog osoblja. O tom događaju mora se voditi detaljan izvještaj.
5.56. Bilo kakva značajna ili neuobičajena razlika uočena tokom poređenja broja jedinica poluproizvoda, štampanog pakovnog materijala i broja proizvedenih jedinica gotovog proizvoda, mora se istražiti i odgovarajuće objasniti prije odobravanja za promet.
5.57. Po završetku opremanja, bilo koji neupotrijebljen, a kontrolnim brojem označen pakovni materijal mora se uništiti i o uništenju učiniti zapis. Vraćanje neiskorištenog neoznačenog štampanog materijala na zalihu obavlja se prema pisanoj proceduri.
Gotovi proizvodi
5.58. Prije odobrenja, odnosno potvrde o puštanju serije lijeka u promet, gotovi proizvodi moraju se čuvati u karantenu, pod uslovima utvrđenim od strane proizvođača.
5.59. Kontrola kvaliteta gotovih proizvoda i odgovarajuća dokumentacija koja je neophodna za stavljanje proizvoda u promet data je u Poglavlju 6. (Kontrola kvaliteta).
5.60. Nakon odobrenja, odnosno potvrde o puštanju serije lijeka u promet, gotov proizvod treba čuvati u skladištu kao upotrebljivu zalihu, pod uslovima utvrđenim od strane proizvođača.
Odbijeni, prerađeni i vraćeni materijali
5.61. Odbijeni materijali i proizvodi treba da budu vidljivo označeni i da se čuvaju odvojeno u ograničenom, za to predviđenom prostoru. Treba da se vrate dobavljaču ili, kad je to moguće, prerade ili unište. Bilo koja poduzeta aktivnost mora biti odobrena i zabilježena od strane odgovorne osobe.
5.62. Ponovno puštanje u proces proizvodnje već odbijenog proizvoda vrši se samo u iznimnim slučajevima. To je dozvoljeno samo u slučaju da kvalitet gotovog proizvoda nije ugrožen, ukoliko je specifikacija ispunjena i ako se to obavlja u saglasnosti s definiranom procedurom nakon analize mogućeg rizika. Izvještaj o ponovnom puštanju u proces proizvodnje mora postojati.
5.63. Prerada cijele ili dijela prethodne serije koja po kvaliteti odgovara seriji istog proizvoda u određenoj fazi proizvodnje mora se prethodno odobriti. Ova prerada treba da se izvrši prema određenoj proceduri, nakon procjene mogućih rizika, uključujući i efekat na predviđeni rok upotrebe. Prerada serije mora se dokumentirati.
5.64. Odluku o dodatnim ispitivanjima svakog gotovog proizvoda koji je bio u postupku prerade ili proizvoda u koji je ugrađena prerađena serija, mora se razmotriti od strane kontrole kvalitete.
5.65. Proizvod vraćen sa tržišta i koji je dostavljen na ponovno ispitivanje kvalitete proizvođaču, treba biti uništen, osim ako kvalitet proizvoda bude zadovoljavajući. Takav proizvod može se ponovno obilježiti ili preraditi u slijedeću seriju, odnosno ponovnu prodaju, samo ako je kontrola kvalitete razmotrila i donijela odluku u skladu sa pisanom procedurom da proizvod odgovara zahtjevima kvalitete. Prilikom donošenja konačne odluke moraju se uzeti u obzir priroda proizvoda, posebni uslovi čuvanja, stanje i historijat proizvoda, kao i vrijeme koje je proteklo od trenutka kada je pušten u promet. Ako postoji bilo kakva sumnja u vezi kvaliteta proizvoda, on se ne može smatrati pogodnim za promet ili ponovnu upotrebu, unatoč mogućoj hemijskoj obradi aktivne komponente. Sve poduzete aktivnosti moraju se odgovarajuće dokumentovati.
POGLAVLJE VI
KONTROLA KVALITETA
Kontrola kvaliteta se bavi uzorkovanjem, specificiranjem i testiranjem, kao i organizacijom, dokumentacijom i procedurama odobravanja koji osiguravaju da su izvedena neophodna i odgovarajuća ispitivanja i da se materijali ne odobravaju za upotrebu niti se proizvodi odobravaju za prodaju prije nego se potvrdi da im je kvalitet zadovoljavajući. Kontrola kvaliteta nije ograničena samo na laboratorijska ispitivanja, već je uključena u donošenje svih odluka vezanih za kvalitet proizvoda. Nezavisnost kontrole kvaliteta od proizvodnje smatra se temeljnom za zadovoljavajući rad kontrole kvaliteta.
Opći dio
6.1. Svaki nosilac proizvodne dozvole mora imati odjeljenje kontrole kvaliteta. Kontrola kvaliteta mora biti nezavisna od drugih odjela i pod rukovođenjem osobe s odgovarajućom kvalifikacijom i iskustvom, koja na raspolaganju ima jedan ili više analitičkih laboratorija. Moraju biti dostupna odgovarajuća sredstva kako bi osigurali da se svi poslovi kontrole kvalitete provode efikasno i pouzdano.
6.2. Osnovne odgovornosti rukovodioca kontrole kvaliteta opisani su u Poglavlju II (Osoblje). Obaveze odjeljenja kontrole kvaliteta su uspostavljanje, validacija i primjena svih procedura kontrole kvaliteta, čuvanje kontrolnih uzoraka materijala i proizvoda, osiguravanje pravilnog označavanja kontejnera materijala i proizvoda, osiguravanje praćenja stabilnosti proizvoda, sudjelovanje u ispitivanjima reklamacija vezanih uz kvalitet proizvoda, itd. Sve ove aktivnosti se moraju obavljati u skladu sa pisanim procedurama, i kada je neophodno, trebaju se zabilježiti.
6.3. Procjena kvaliteta gotovog proizvoda mora obuhvatiti sve značajne faktore, uključujući uslove proizvodnje, rezultate procesne kontrole, pregled proizvodne dokumentacije, uključujući i dokumentaciju pakovanja, usklađenost sa specifikacijom gotovog proizvoda i ispitivanje kvaliteta gotovog proizvoda.
6.4.Osoblje kontrole kvaliteta mora imati pristup u proizvodnju radi uzorkovanja i istraživanja prema potrebi.
Dobra kontrolna laboratorijska praksa
6.5. Prostorije i oprema laboratorija za kontrolu kvaliteta moraju udovoljiti općim i posebnim zahtjevima za prostore kontrole kvaliteta.
6.6. Zaposlenici, prostorije i oprema u laboratorijima moraju odgovarati zadacima određenim prirodom i veličinom proizvodnje. Upotreba vanjskih laboratorija (ugovornih laboratorija) može biti prihvaćena iz posebnih razloga, ali to mora biti u zapisima kontrole kvaliteta.
Dokumentacija
6.7. Laboratorijska dokumentacija se mora pridržavati smjernica datih u Poglavlju IV.
Odjeljenju za kontrolu kvaliteta uvijek moraju biti na raspolaganju slijedeći dokumenti:
- specifikacije;
- postupci uzorkovanja;
- postupci ispitivanja i zapisi (uključujući analitičke odnosno laboratorijske dnevnike/bilježnice);
- analitički izvještaji odnosno certifikati;
- podaci praćenja uslova u proizvodnji, tamo gdje se traži;
- zapisi o validaciji metoda ispitivanja, tamo gdje je primjenjivo;
- postupci kalibrisanja i zapisi o kalibrisanju instrumenata i održavanju opreme.
6.8. Sva dokumentacija kontrole kvaliteta koja se odnosi na zapise o seriji proizvoda mora se čuvati jednu godinu nakon isteka roka valjanosti i najmanje pet godina nakon puštanja u promet.
6.9. Za neke podatke (npr. rezultati analitičkih ispitivanja, kontrole uvjeta, iskorištenja) preporučuje se da se zapisi vode na način koji omogućava procjenu trenda (trend analiza).
6.10. Pored podataka koji su sastavni dio dokumentacije o seriji proizvoda, moraju se čuvati i biti na raspolaganju i drugi originalni podaci kao što su laboratorijske bilježnice odnosno zapisi.
Uzorkovanje
6.11. Uzimanje uzoraka treba izvoditi u skladu sa odobrenim pisanim procedurama koje opisuju:
- postupak uzorkovanja;
- opremu koja se koristi;
- količinu uzoraka koja se mora uzeti;
- upute za bilo koje potrebno daljnje dijeljenje uzorka;
- tip i kvalitet kontejnera koji će se koristiti;
- obilježavanje uzorkovanih kontejnera;
- specifične mjere predostrožnosti kojih se mora pridržavati, posebno u pogledu uzorkovanja sterilnih ili štetnih materijala;
- uslove skladištenja;
- upute za čišćenje i čuvanje pribora za uzorkovanje.
6.12. Uzorci moraju biti reprezentativni za seriju polaznog materijala ili proizvoda od kojih su uzorkovani. Također se mogu uzeti i drugi uzorci kako bi se pratili najkritičniji dijelovi procesa (npr. početak ili kraj procesa).
6.13. Kontejneri s uzorcima moraju imati etiketu s oznakom sadržaja (naziv proizvoda), broj serije, datum uzorkovanja i oznaku kontejnera iz kojeg su uzorkovani.
6.14. Uzorci svake serije gotovih proizvoda moraju se čuvati godinu dana nakon isteka roka valjanosti. Gotovi proizvodi se čuvaju u njihovom originalnom pakovanju i skladište u propisanim uslovima. Uzorci polaznih materijala (osim rastvarača, plinova i vode) moraju se čuvati najmanje dvije godine nakon donošenja odluke za upotrebu, ako to dopušta njihova stabilnost. Ovaj se period može skratiti ako je njihova stabilnost, kako je navedeno u njihovoj specifikaciji, kraća. Treba imati na raspolaganju količinu uzoraka materijala i proizvoda koja je dovoljna za ponovno potpuno ispitivanje.
Ispitivanja
6.15.Metode ispitivanja (analitičke metode) moraju biti validirane. Sve metode ispitivanja prikazane u dokumentaciji koja se prilaže uz zahtjev za dobivanje dozvole za promet moraju se kasnije provoditi rutinski, u skladu sa odobrenim metodama.
6.16. Dobiveni rezultati moraju se zapisati u obliku izvještaja i provjeriti da bi bili sigurni da su dobiveni rezultati međusobno u skladu. Svi proračuni trebaju se kritički ispitati.
6.17. Izvršena ispitivanja trebaju se zapisati, a zapisi trebaju sadržavati najmanje slijedeće podatke:
- naziv polaznih materijala ili proizvoda, a gdje je potrebno i farmaceutski oblik;
- broj serije i naziv proizvođača i/ili dobavljača;
- referencu za odgovarajuću specifikaciju i metodu ispitivanja;
- rezultate ispitivanja, uključujući primjedbe i proračune, i reference na sve certifikate analize;
- datum ispitivanja;
- inicijale osobe koja je obavila ispitivanja;
- inicijale osobe koja je potvrdila ispitivanje i proračune;
- jasnu odluku o kvalitetu - odobravanju ili odbijanju (ili drugu odluku o statusu supstanci ili proizvoda), te datum i potpis imenovane odgovorne osobe.
6.18. Sva ispitivanja u procesu proizvodnje (procesna kontrola), uključujući i ona koja se obavljaju od strane zaposlenih u proizvodnji, moraju biti u saglasnosti sa metodama ispitivanja odobrenim od strane kontrole kvaliteta i rezultati moraju biti zabilježeni.
6.19. Posebna pažnja se treba posvetiti kvalitetu laboratorijskih reagenasa, volumetrijskom staklenom posuđu i otopinama, referentnim standardima i podlogama. Oni moraju biti pripremljeni u skladu sa pisanim procedurama.
6.20. Laboratorijski reagensi za dužu upotrebu trebaju biti označeni datumom pripreme reagenasa i potpisom osobe koja ih je pripremila. Datum isteka roka upotrebe nestabilnih reagenasa i hranjivih podloga trebaju biti naznačeni na etiketi, zajedno sa specifičnim uvjetima čuvanja. Za volumetrijske otopine treba da se naznači i zadnji datum standardizacije i važeći faktor.
6.21. Datum prijema svih materijala koji se koriste u metodama ispitivanja (npr. reagensi i referentni standardi) mora biti naznačen na kontejneru. Treba se pridržavati upute za upotrebu i čuvanje. U nekim slučajevima može biti neophodno da se ispitaju identifikacije, odnosno druga ispitivanja polaznih supstanci za pripremu reagenasa nakon prijema ili prije upotrebe.
6.22. Životinje koje se koriste za određena ispitivanja polaznih materijala ili proizvoda, trebaju se čuvati na odgovarajući način u karantenu prije upotrebe. Način čuvanja i kontrole mora osigurati njihovu pogodnost za namjeravanu upotrebu. Moraju biti adekvatno identificirani i mora se voditi dokumentacija koja ukazuje na historijat njihove upotrebe.
Program kontinuiranog praćenja stabilnosti
6.23. Studija stabilnosti proizvoda nakon puštanja u promet treba da se obavlja po kontinuiranom programu, koji omogućava otkrivanje bilo kakvog problema u vezi sa stabilnošću proizvoda u odgovarajućem pakiranju (npr. razina nečistoća, oslobađanje aktivne supstance itd.).
6.24. Svrha programa kontinuiranog ispitivanja stabilnosti je praćenje proizvoda tokom roka valjanosti, tj. utvrđivanje razdoblja do kada će proizvod, u deklarisanim uslovima čuvanja, biti u okviru granica specifikacije.
6.25. Studija stabilnosti proizvoda nakon puštanja u promet se uglavnom odnosi na proizvode u finalnom pakovanju, ali može da se odnosi i na poluproizvode. Na primjer, ako se poluproizvod prije postupka pakiranja pohranjuje tokom dužeg vremenskog perioda, treba da se ispita uticaj uslova čuvanja na stabilnost gotovog proizvoda. Stabilnost prerađenog proizvoda treba da se ispita u fazi razvoja proizvoda i obezbijedi program kontinuiranog praćenja stabilnosti.
6.26. Program kontinuiranog praćenja stabilnosti treba da se opiše u pisanom protokolu, primijeni za svaki lijek u prometu i da je u obliku izvještaja. Oprema koja se koristi za kontinuirano praćenje stabilnosti (prije svega komore za praćenje stabilnosti) mora biti kvalificirana i održavana u skladu sa općim zahtjevima Poglavlja III i Dodatka 15.
6.27. Protokol za kontinuirano praćenje stabilnosti treba obuhvatiti vrijeme do kraja isteka roka valjanosti proizvoda, i treba da sadrži najmanje slijedeće parametre:
- broj serije proizvoda posebno za različite jačine i različite veličine serija, ako je moguće;
- odgovarajuće fizičke, hemijske, mikrobiološke i biološke metode ispitivanja;
- kriterije prihvatljivosti;
- reference na metode ispitivanja ili opis metoda;
- opis sistema za zatvaranje kontejnera;
- vremenski interval ispitivanja;
- opis uslova čuvanja (treba da se koriste uslovi predviđeni ICH smjernicama za dugotrajna ispitivanja stabilnosti, osim ako drugačije nije opravdano);
- sve relevantne podatke koji se odnose na rukovanje uzorkom između vremena kada je uzet iz komore za praćenje stabilnosti i vremena kada je izvršeno ispitivanje;
- ostale parametre specifične za određeni lijek.
6.28. Moraju biti obrazložene sve razlike između protokola za kontinuirano praćenje stabilnosti i protokola za ispitivanje početne stabilnosti predati u dokumentaciji za dobijanje dozvole za stavljanje lijeka u promet.
6.29. Broj serija uključenih u studije stabilnosti i učestalost ispitivanja treba da osigura dovoljan broj podataka za procjenu trenda. U slučaju da se ne zahtijeva drugačije, u program kontinuiranog praćenja stabilnosti treba da se uključi najmanje jedna proizvedena serija proizvoda godišnje, u svakoj pojedinačnoj jačini i svakom tipu primarnog pakiranja (osim ako u određenoj godini lijek nije proizveden). Za proizvode kod kojih program kontinuiranog praćenja stabilnosti zahtijeva ispitivanje na životinjama i ne postoji alternativa, neophodne su validirane metode, a frekvencija ispitivanja se određuje na osnvu analize kojom se procjenjuje rizik i dobit. Ukoliko je to naučno opravdano, može se primijeniti princip grupiranja i sortiranja, odnosno reduciranje opsega studija stabilnosti i reduciranje broja uzoraka za ispitivanje stabilnosti.
6.30. U određenim situacijama, u program kontinuiranog praćenja stabilnosti treba da se uključe dodatne serije. Na primjer, kontinuirana ispitivanja stabilnosti moraju da se izvrše nakon svake bitne promjene ili značajnih odstupanja procesa ili postupka pakiranja. Također treba da se uzmu u obzir svi ponovljeni postupci proizvodnje, odnosno svaki postupak prerade ili dorade.
6.31. Rezultati kontinuiranog ispitivanja stabilnosti moraju biti dostupni ključnom osoblju, a naročito kvalificiranoj osobi za puštanje serije u promet. Ukoliko se kontinuirano ispitivanje stabilnosti vrši van mjesta proizvodnje poluproizvoda ili gotovog proizvoda, mora da postoji pisani ugovor između ugovornih strana. Nadležnim institucijama moraju na mjestu proizvodnje da budu dostupni, na uvid, rezultati kontinuiranog ispitivanja stabilnosti.
6.32. Odstupanje od specifikacije ili pojava neuobičajenog trenda, moraju se ispitati, a potvrđeno odstupanje rezultata od specifikacije ili pojava negativnog trenda prijave nadležnoj instituciji. Mogući uticaj na kvalitet serije lijeka u prometu treba biti razmatran u skladu sa Poglavljem VIII pravila GMP i u konsultaciji sa nadležnim institucijama.
6.33. Sažetak svih prikupljenih podataka, uključujući i sve u međuvremenu izvedene zaključke o programu kontinuiranog praćenja stabilnosti lijeka, treba biti u pisanom obliku i ažuriran. Ovaj sažetak treba biti podvrgnut periodičnoj provjeri.
POGLAVLJE VII
UGOVORNA PROIZVODNJA I KONTROLA KVALITETA
Ugovorna proizvodnja i ugovorna kontrola kvaliteta moraju biti pravilno definirane, dogovorene i kontrolirane s ciljem izbjegavanja pogrešnog razumijevanja odgovornosti, što može rezultirati nezadovoljavajućim kvalitetom proizvoda ili rada. Mora da postoji pisani ugovor između davaoca i primaoca ugovora koji jasno definira obaveze svake ugovorne strane. Ugovorom jasno mora biti utvrđen način na koji kvalificirana osoba pušta svaku seriju proizvoda u promet izvršavajući sve zakonske i ugovorne obaveze pod punom odgovornošću.
Napomena:
Ovo poglavlje govori o odgovornostima proizvođača u odnosu na nadležne institucije, a u vezi sa dobijanjem dozvole za proizvodnju i dozvole za stavljanje lijeka u promet. Ovim se ne želi uticati ni na koji način na odgovornost primaoca i davaoca ugovora u odnosu na korisnike, što je predmet drugih zakona.
Opći dio
7.1. Ugovorna proizvodnja i kontrola kvaliteta moraju biti uređeni pisanim ugovorom.
7.2. Ugovorna proizvodnja i kontrola kvaliteta moraju biti u skladu s dozvolom za stavljanje u promet predmetnog proizvoda.
Davalac ugovora
7.3. Davalac ugovora je odgovoran za procjenu kompetentnosti primaoca ugovora za uspješno izvršenje ugovorenih poslova i obezbjeđenje usaglašenosti sa smjernicama GMP, putem odredbi ugovora.
7.4. Davalac ugovora treba osigurati sve neophodne informacije primaocu ugovora za korektno izvršenje svih ugovorenih poslova, u saglasnosti s dokumentacijom dostavljenom uz zahtjev za dobijanje dozvole za stavljanje lijeka u promet i drugim važećim propisima. Davalac ugovora treba da garantuje da je primalac potpuno obaviješten o svim problemima u vezi sa proizvodom ili postupcima koji mogu štetno uticati na prostorije, opremu ili zaposlenike, ostale polazne materijale ili druge proizvode.
7.5. Davalac ugovora treba garantovati da su svi proizvodi i polazne supstance, koje je dostavio primaocu, u skladu sa specifikacijama ili da je taj proizvod pušten u promet od strane kvalificirane osobe.
Primalac ugovora
7.6. Primalac ugovora treba imati odgovarajuće vlastite prostorije, opremu i zaposlenike s odgovarajućim kvalifikacijama i iskustvom za korektno izvršenje zahtijeva predviđenih ugovorom. Ugovornu proizvodnju može da obavlja samo proizvođač koji je nosilac dozvole za proizvodnju.
7.7. Primalac ugovora treba osigurati da svi proizvodi ili polazni materijali, koji su mu dostavljeni, odgovaraju njihovoj predviđenoj namjeni.
7.8. Primalac ugovora ne smije prenijeti trećoj strani ni jedan od poslova koji su mu povjereni po ugovoru, bez prethodne saglasnosti davaoca. Dogovori između primaoca i bilo koje treće strane moraju da garantiraju da će podaci i rezultati dobiveni tokom procesa proizvodnje ili kontrole kvalitete da budu dostupni na isti način kao i između prvobitnih ugovornih strana.
7.9. Primalac ugovora treba obustaviti sve aktivnosti koje mogu štetno uticati na kvalitet proizvoda koji se proizvodi, odnosno ispituje za potrebe davaoca.
Ugovor
7.10. Ugovor, u pisanoj formi, zaključen između davaoca i primaoca mora da precizira njihove pojedinačne odgovornosti koje se odnose na proizvodnju i kontrolu kvaliteta proizvoda. Tehnički aspekti ugovora trebaju biti napisani od strane kompetentne osobe s odgovarajućim znanjem iz farmaceutske tehnologije, kontrole kvaliteta lijekova i dobre proizvodne prakse. Svi sporazumi koji se odnose na ugovornu proizvodnju i kontrolu kvalitete trebaju biti u skladu sa dozvolom za stavljanje lijeka u promet i odobreni od obje strane.
7.11. Ugovorom treba biti tačno određen način na koji kvalificirana osoba za puštanje serije lijeka u promet osigurava da je svaka serija lijeka proizvedena i kontrolirana u skladu sa zahtijevima dozvole za stavljanje lijeka u promet.
7.12. Ugovorom jasno treba da se odredi osoba odgovorna za nabavu polaznih materijala i supstanci neophodnih za kontrolu kvaliteta, kao i osobe odgovorne za proizvodnju, kontrolu kvaliteta, uzorkovanje i procesnu kontrolu, odnosno kvalificirana osoba odgovorna za puštanje serije lijeka u promet. U slučaju ugovorne kontrole kvalitete, ugovorom treba odrediti da li primalac ugovora uzima uzorke u prostorijama proizvođača ili ne.
7.13. Evidencije o proizvodnji, izvršenoj kontroli kvaliteta lijeka i distribuciji lijeka, kao i referentni uzorci treba da se čuvaju kod davaoca ugovora ili da mu budu dostupni. U slučaju reklamacije ili sumnje na neispravnost, sva dokumentacija relevantna za procjenu kvaliteta proizvoda mora biti dostupna i specificirana u skladu s procedurom o neispravnosti, odnosno povlačenju davaoca ugovora.
7.14. Ugovorom treba omogućiti davaocu ugovora provjeru proizvodnih prostorija i opreme primaoca ugovora.
7.15. U slučaju ugovorne kontrole kvaliteta, primalac ugovora (ugovorna kontrolna laboratorija) treba da shvati da podliježe inspekciji nadležnih organa.
POGLAVLJE VIII
REKLAMACIJE I POVLAČENJE PROIZVODA IZ PROMETA
Sve reklamacije i druge informacije koje govore o potencijalno neusklađenim (neispravnim) proizvodom moraju se pažljivo pregledati u skladu sa pisanim procedurama. S ciljem dodatnog osiguranja za sve neželjene situacije a u sladu sa članom 117. Direktive 2001/83/EC i članom 84. Direktive 2001/82/EC, potrebno je obezbijediti brz i djelotvoran sistem povlačenja proizvoda iz prometa, za proizvode za koje se zna ili se sumnja da su neodgovarajućeg kvaliteta.
Reklamacije
8.1. Potrebno je odrediti odgovornu osobu za ispitivanje reklamacija iz prometa i donošenje odluka o mjerama koje treba poduzeti, kao i dovoljan broj zaposlenih koji u tom postupku sudjeluju. U slučaju da ta osoba nije i kvalificirana osoba odgovorna za puštanje serije lijeka u promet, ona mora biti obaviještena o svakoj reklamaciji, ispitivanju provedenom u vezi sa reklamacijom ili o povlačenju lijeka.
8.2. Mora da postoji pisana procedura u kojoj se opisuju mjere koje treba poduzeti, uključujući i procjenu potrebe povlačenja lijeka iz prometa u slučaju reklamacije koja podrazumijeva eventualnu neispravnost proizvoda.
8.3. Svaka reklamacija koja se odnosi na neispravnost proizvoda treba biti zabilježena, zajedno sa svim originalnim podacima, i potpuno ispitana. Osoba odgovorna za kontrolu kvalitete mora biti uključena u ispitivanje svake neusklađenosti proizvoda.
8.4. Ako se otkrije ili sumnja u neispravnost jedne serije proizvoda, potrebno je da se provjere i druge serije lijeka, kako bi se utvrdilo da li su i one neispravne. Posebno treba ispitati one serije lijeka koje sadrže prerađene dijelove neispravne serije.
8.5. Sve odluke i poduzete mjere u vezi sa reklamacijoma proizvoda, trebaju se dokumentovati i moraju se navesti reference u zapisu odgovarajuće serije proizvoda.
8.6. Evidencije o reklamaciji trebaju se redovno pregledati radi utvrđivanja bilo kakvih indikacija na specifične ili probleme koji se ponavljaju, a koji zahtijevaju pažnju i moguće povlačenje lijeka iz prometa.
8.7. Posebna pažnja treba da se obrati na reklamaciju u slučaju sumnje na krivotvoren lijek.
8.8. Nadležna tijela moraju biti obaviještena ukoliko proizvođač razmatra poduzimanje mjera u slučaju neispravne proizvodnje, oštećenja proizvoda, otkrivanja falsifikata ili bilo kakvog drugog ozbiljnog problema u pogledu kvalitete lijeka.
Povlačenje proizvoda iz prometa
8.9. Treba se odrediti odgovorna osoba za izvršenje i koordinaciju povlačenja lijeka iz prometa, koja mora imati na raspolaganju odgovarajući broj zaposlenih osoba kao podršku u obavljanju svih aktivnosti vezanih za povlačenje lijeka, u zavisnosti od stepena hitnosti. Odgovorna osoba za povlačenje lijeka iz prometa mora biti neovisna od prodaje i marketinga. U slučaju da ova osoba nije i kvalificirana osoba odgovorna za puštanje serije lijeka u promet (QP), ona mora obavijestiti o svakom postupku povlačenja lijeka, imenovanu QP osobu.
8.10. S ciljem organiziranja svih aktivnosti vezanih za povlačenje lijeka iz prometa treba da postoji utvrđena pisana procedura, koja se mora redovno provjeravati i po potrebi ažurirati.
8.11. Mora se osigurati mogućnost trenutnog otpočinjanja postupka povlačenja lijeka u bilo koje vrijeme.
8.12. O namjeri povlačenja lijeka iz prometa, zbog toga što jesu ili se sumnja da su neispravni, moraju biti odmah obaviještene sve nadležne institucije zemalja u kojima je proizvod distribuiran.
8.13. Evidencije o distribuciji lijeka moraju biti uvijek na raspolaganju osobi odgovornoj za povlačenje lijeka iz prometa i trebaju sadržavati dovoljno podataka o veledrogerijama i kupcima koji se izravno snabdijevaju (adresa, broj telefona, odnosno faksa u toku i nakon radnog vremena, isporučenim serijama i količinama), uključujući i izvezene proizvode i dostavljene uzorke lijeka.
8.14. Tokom ispitivanja povučenih proizvoda i do donošenja odluke o njihovoj daljnjoj sudbini, oni moraju da se obilježe na odgovarajući način i čuvaju odvojeno u obezbjeđenom i za to predviđenom prostoru.
8.15. Postupak povlačenja lijeka iz prometa treba biti dokumentovan, a završni izvještaj, u pisanoj formi, treba obuhvatiti i usaglašavanje distribuiranih i iz prometa povučenih količina lijeka.
8.16. Efikasnost postupka za povlačenje lijeka treba se s vremena na vrijeme, provjeravati.
POGLAVLJE IX
INTERNA INSPEKCIJA
Interna inspekcija treba da se izvodi radi praćenja primjene i usklađenosti sa važećim principima GMP kao i radi predlaganja neophodne korektivne mjere.
9.1. S ciljem potvrđivanja usklađenosti sa principima osiguranja kvaliteta, potrebno je da se periodično, po unaprijed definiranom planu internom inspekcijom provjerava osoblje, prostorije, oprema, dokumentacija, proizvodnja, kontrola kvalitete, distribucija lijekova, rješavanje reklamacija i povlačenje lijekova iz prometa.
9.2. Internu inspekciju, neovisno i detaljno, treba da obavlja kompetentna osoba zaposlena u toj firmi. Nezavisna inspekcija vanjskih eksperata može također biti korisna.
9.3. Sve interne inspekcije treba da se dokumentuju. Izvještaj treba sadržavati sva zapažanja uočena tokom inspekcije, kao i prijedloge korektivnih mjera. Također treba da se evidentiraju naknadno poduzete aktivnosti.
Dodaci od 1 do 14 odštampani su uz ovu praksu i čine njezin sastavni dio.
DODATAK 1
PROIZVODNJA STERILNIH LIJEKOVA
Napomena:
Dodatak 1 smjernice GMP daje dodatne upute o primjeni pravila GMP u proizvodnji sterilnih lijekova. Dodatkom su obuhvaćene preporuke standarda o čistoći sredine u čistim prostorima. Ovo uputstvo je usklađeno sa internacionalnim standardom EN/ISO 14644-1 i izmjenjeno radi harmonizacije, vodeći računa o specifičnostima koje se odnose na proizvodnju sterilnih lijekova.
Dodatak ne daje detaljne metode za određivanje čistoće zraka i površina, odnosno za mikrobiološka ispitivanja. On se poziva na druge vrste dokumenata kao što su CEN/ISO standardi.
Načela
Proizvodnja sterilnih proizvoda podliježe posebnim zahtjevima kako bi se rizik od mikrobiološke kontaminacije, kao i kontaminacije česticama i pirogenima, smanjio na najmanju moguću mjeru. Mnogo toga ovisi o znanju, obrazovanju i stavu osoblja koje radi u toj proizvodnji. Osiguranje kvalitete je naročito važno, a u ovoj se vrsti proizvodnje moraju striktno slijediti pažljivo utvrđeni i validirani proizvodni postupci i procesi. Sterilnost i drugi zahtjevi kvaliteta, ne smiju da se ispituju samo u završnim postupcima proizvodnje i nije dovoljno da su samo potvrđeni u završnoj kontroli kvalitete gotovog proizvoda.
Opći dio
1. Proizvodnja sterilnih proizvoda treba da se obavlja u čistim prostorima u koje osoblje i/ili oprema i materijali ulaze kroz tampon zone. U čistom prostoru mora se održavati odgovarajuća razina čistoće, a zrak treba prolaziti kroz filtere odgovarajuće djelotvornosti.
2. Priprema komponenata, priprema proizvoda i punjenje obavljaju se u odvojenim prostorijama unutar čistog prostora.
Proizvodni postupci se dijele u dvije kategorije; prva kada se proizvod sterilizira na kraju proizvodne operacije i druga kada se određene faze ili cijeli proizvodni proces odvijaju na aseptičan način.
3. Čisti prostori za proizvodnju sterilnih proizvoda klasificirani su prema traženim svojstvima okoline. Svaki proizvodni postupak zahtijeva određen stepen čistoće zraka tokom rada kako bi se rizik od mikrobiološke kontaminacije ili kontaminacije česticama proizvoda ili materijala kojima se rukuje sveo na najmanju moguću mjeru. Kako bi se zadovoljili uvjeti "u radu", ovi prostori trebaju biti projektovani tako da se postigne odgovarajuća specificirana razina čistoće zraka u stanju "mirovanja". Stanje "mirovanja" je ono stanje pri kome su sve instalacije postavljene i rade, proizvodna oprema je kompletirana, ali osoblje koje treba da radi nije prisutno. Stanje "u radu" je ono stanje pri kome instalacije funkcioniraju na definiran način, uz prisustvo i rad prethodno određenog broja osoblja. Stanje "u radu" i stanje "mirovanja" treba da se definiraju za svaki čist prostor ili dio čistog prostora.
Postoje četiri klase čistih prostora za proizvodnju sterilnih lijekova:
Klasa A: Ograničena zona u kojoj se vrše visoko rizični procesi, npr. prostor u kojem se vrši postupak punjenja, prostor u kojem se nalaze stakleni kontejneri sa zatvaračima, odnosno otvorene ampule i bočice i prostori u kojima se uspostavljaju aseptične veze. Uglavnom se takvi uslovi postižu u radnom prostoru sa laminarnim protokom zraka. Sistemi laminarnog protoka zraka moraju imati ujednačen brzinu zraka od 0,36 m/s - 0,54 m/s (orijentaciona vrijednost) za postupke u otvorenim čistim prostorima.
Održavanje laminarnog protoka zraka treba biti dokazano i validirano. Model protoka zraka koji nije laminaran i koji je niže brzine od preporučenih može se koristiti u zatvorenim izolatorima i kabinetima čijem se radnom prostoru može prići samo preko sistema rukavica/rukav.
Klasa B: Za aseptičnu pripremu i doziranje, to je okruženje za zonu klase A.
Klasa C i D: Čisti prostori za manje kritične faze u proizvodnji sterilnih proizvoda.
Klasifikacija prostora prema veličini čestica data je u slijedećoj tabeli.
|
|
U mirovanju (b) |
U radu (b) |
|
Klasa |
Maksimalni dozvoljeni broj čestica3 jednak ili veći od (a) |
|
|
0,5 mm (d) |
5 mm |
0,5 mm (d) |
5 mm |
|
A |
3 500 |
1 (e) |
3 500 |
1 (e) |
|
B (c) |
3 500 |
1 (e) |
350 000 |
2 000 |
|
C (c) |
350 000 |
2 000 |
3 500 000 |
20 000 |
|
D (c) |
3 500 000 |
20 000 |
nije definirano (f) |
nije definirano (f) |
Napomene:
(a) mjerenje čestica se vrši pomoću posebnog brojača čestica kojim se određuje koncentracija čestica određene veličine, iste ili veće od navedenog raspona. Za praćenje koncentracije čestica u zoni klase A treba se koristiti sistem za kontinuirano mjerenje, koji se preporučuje i za zone klase B u okruženju. Za rutinska ispitivanja ukupna zapremina uzorka ne smije biti manja od jednog m� za zone klase A i B, a po mogućnosti i za zone klase C.
(b) Posebni uslovi, dati u tablici za broj čestica, za stanje "mirovanja", treba da se postignu u uvjetima bez prisustva određenog osoblja, nakon kratkog perioda "čišćenja" od 15-20 minuta (preporučena vrijednost iz smjernica) nakon završetka procesa . Zahtjev za broj čestica za klasu A "u radu", prikazan u tablici, mora se održavati u zoni koja neposredno okružuje proizvod, kad god su proizvod ili otvoreni kontejner izloženi uticaju okolnog prostora. Prihvatljivo je da nije uvijek moguće dokazati usklađenost sa standardima za broj čestica na mjestu punjenja, kada je punjenje u toku, usljed nagomilavanja čestica ili kapljica koje potječu od samog proizvoda.
(c) Kako bi se postigle B, C i D klase čistoće zraka, broj zračnih izmjena treba biti srazmjeran veličini prostorije, opreme, kao i prisutnom osoblju. Ventilacioni sistem treba biti opskrbljen odgovarajućim filterima, kao što su HEPA filteri za klase A, B i C.
(d) Standardi za maksimalni broj dozvoljenih čestica u stanju "mirovanja" i "u radu" približno odgovaraju klasama čistoće datim u EN/ISO 14644-1 za čestice veličine 0,5 mm.
(e) Za ove zone se očekuje da su potpuno bez čestica veličine 5 mm ili većih od 5 mm. Pošto je statistički značajno odsustvo čestica nemoguće dokazati, ograničenje je jedna čestica/m�. U toku kvalifikacije čistog prostora ("čistih soba") neophodno je da se dokaže da se zadane vrijednosti mogu održavati.
(f) Zahtjevi i granične vrijednosti ovise od vrste operacija koje se izvode.
Ostali parametri kao što su temperatura i relativna vlažnost ovise od prirode proizvoda i operacija koje se izvode. Oni ne smiju uticati na definirane standarde čistoće.
Primjeri operacija koje se vrše u različitim klasama čistoće dati su u tablici (vidjeti tačke 11. i 12).
|
Klasa |
Primjeri operacija za proizvode koji se steriliziraju na kraju (vidi tačku 11.) |
|
A |
Punjenje proizvoda, kada su izloženi neuobičajenom riziku |
|
C |
Priprema otopina, neuobičajeni rizik. Punjenje proizvoda |
|
D |
Priprema otopina i komponenata za sljedeće punjenje |
|
Klasa |
Primjeri operacija za aseptičnu izradu (vidi tačku 12.) |
|
A |
Aseptična priprema i punjenje |
|
C |
Priprema otopina za filtraciju |
|
D |
Rukovanje komponentama nakon pranja |
4. Prostori treba da se kontroliraju tokom cijelog procesa proizvodnje, kako bi se pratili broj i veličina čestica u prostorima različitih klasa čistoće.
5. Kad se obavlja aseptičan postupak, kontroliranje treba biti često, uz upotrebu metoda kao što su: taložne ploče, volumetrijsko uzorkovanje zraka, kao i uzimanje uzoraka sa površina (npr. brisevi i kontaktne ploče). Metode uzorkovanja koje se koriste "u radu" ne bi trebale uticati na čistoću prostora. Rezultati praćenja i kontroliranja čistoće prostora obvezno se moraju razmotriti pri pregledu kompletne dokumentacije o proizvedenoj seriji, kako bi se odobrilo puštanje serije lijeka u promet. Nakon kritičnih postupaka mora se izvršiti kontrola čistoće površina i osoblja.
U nekim slučajevima je potrebna i dodatna mikrobiološka kontrola nakon proizvodnog procesa, npr. nakon validacije procesa, čišćenja i sanitacije.
U slijedećoj tablici date su preporučene granične vrijednosti za mikrobiološka ispitivanja čistih prostora "u radu":
|
Preporučene granične vrijednosti mikrobiološke kontaminacije |
|
Klasa |
Uzorak zraka cfu/m3 |
Taložne ploče (promjer 90 mm) cfu/4 sata (b) |
Kontaktne ploče (promjer 55 mm) cfu/ploča |
Otisak rukavice 5 prstiju cfu/rukavica |
|
A |
|
|
|
|
|
B |
10 |
5 |
5 |
5 |
|
C |
100 |
50 |
25 |
- |
|
D |
200 |
100 |
50 |
- |
Napomena:
a) date su srednje vrijednosti,
b) pojedinačne taložne ploče mogu biti izložene manje od četiri sata.
6. Moraju se odrediti upozoravajuće i akcione granične vrijednosti za rezultate praćenja čestica i mikrobiološke čistoće. Standardnim operativnim postupkom moraju se propisati korektivne mjere za slučajeve prekoračenja ovih graničnih vrijednosti.
Tehnologija izolatora
7. Korištenje tehnologije izolatora u svrhu smanjenja ljudske intervencije u proizvodnim područjima na najmanju moguću mjeru može značajno smanjiti rizik od mikrobiološke kontaminacije iz okoline, proizvoda aseptički proizvedenih. Postoji veliki broj različitih tipova izolatora i prijenosnih uređaja. Izolator i radna sredina trebaju biti projektovani tako da se u zoni okruženja dostigne odgovarajući kvalitet zraka. Izolatori se prave od različitih materijala, koji su više ili manje podložni pucanju i propuštanju. Prijenosni uređaji mogu biti različiti, s jednim ili dvostrukim vratima ili mogu biti potpuno zatvoreni sistemi sa sterilizatorima koji predstavljaju sastavni dio tog zatvorenog sistema. Prijenos materijala, iz uređaja u uređaj, je jedan od najvećih potencijalnih izvora kontaminacije. Prostor unutar izolatora je lokalizirana zona za visokorizične operacije, mada se prihvata da laminarni protok zraka možda ne postoji u radnom prostoru kod svih tipova uređaja. Klasifikacija zraka koja se zahtijeva za okruženje zavisi od dizajna izolatora i njegove primjene. Čistoća prostora se mora kontrolirati, a za aseptičnu izradu ona mora biti najmanje D klase.
8. Izolatore treba koristiti tek nakon odgovarajuće validacije. Validacija treba da uzme u obzir sve kritične faktore izolatorske tehnologije, npr. kvalitet zraka unutar i izvan izolatora, sanitaciju izolatora, proces prijenosa i integritet izolatora.
9. Praćenje i kontroliranje neophodnih parametara mora se obavljati rutinski i trebalo bi da obuhvati često ispitivanje na propustljivost izolatora i specijalnih kabineta kod kojih operator može da priđe radnom prostoru samo pomoću sistema rukavica/rukav.
Tehnologija formiranja/punjenja/zatapanja
10. Uređaji za formiranje, odnosno punjenje, odnosno zatapanje su namjenski napravljene mašine kojima se tokom kontinuiranog procesa formira kontejner od termoplastičnog granulata, puni i onda zatvara. Sve to radi jedna automatska mašina. Oprema za formiranje, odnosno punjenje, odnosno zatapanje koja se koristi za aseptičnu proizvodnju snabdjevena je efikasnim zračnim "tušem" klase A, može se instalirati u sredini koja je najmanje klase C, pod uslovom da se koristi odjeća predviđena za klasu A/B.
U fazi mirovanja sredina mora da zadovoljava granične vrijednosti za žive i nežive čestice, a tokom rada samo granične vrijednosti za žive čestice. Opremu za formiranje, odnosno punjenje, odnosno zatapanje koja se koristi za izradu proizvoda čija se sterilizacije vrši na kraju procesa proizvodnje, treba instalirati u sredini koja je najmanje klase D.
Zbog ove specijalne tehnologije, posebna pažnja treba se obratiti na slijedeće: dizajn i kvalifikaciju opreme, validaciju i mogućnost vršenja ponovljenih postupaka čišćenja "na licu mjesta" CIP i sterilizacije "na licu mjesta" SIP, uvjete sredine čistog prostora u kome je oprema smještena, obuku i zaštitnu odjeću osoblja, sve intervencije na kritičnim dijelovima opreme, uključujući i aseptično montiranje prije početka punjenja.
Proizvodi kod kojih se sterilizacija provodi na kraju proizvodnje
11. Priprema komponenata i većine proizvoda prikladnih za filtraciju i sterilizaciju mora se vršiti u prostoru najmanje klase D radi malog rizika od kontaminacije mikrobima i česticama. Kada za proizvod postoji visok ili neuobičajen rizik od mikrobiološke kontaminacije (npr. jer proizvod aktivno potpomaže rast mikroorganizama, kada se mora dugo čuvati prije sterilizacije, ili kada proizvod nije proizveden u zatvorenim sistemima), pripremu treba vršiti u sredini koja je klase C.
Punjenje proizvoda koji se sterilišu na kraju procesa proizvodnje, mora se obavljati u sredini koja je najmanje klase C.
Kada je proizvod u radnoj sredini izložen neuobičajenom riziku od kontaminacije, na primjer zato što se punjenje obavlja sporo ili kontejneri imaju široko grlo ili su izloženi duže od nekoliko sekundi prije zatvaranja, punjenje treba da se vrši u prostoru klase A, a u okruženju koje je najmanje klasi C. Izrada i punjenje masti, krema, suspenzija i emulzija treba da se obavlja u sredini klase C prije završne sterilizacije.
Aseptična proizvodnja
12. Nakon pranja, komponentama treba da se rukuje u sredini koja je najmanje D klase čistoće. Rukovanje sterilnim polaznim materijalima i komponentama, osim ako ne podliježu kasnije tokom proizvodnje sterilizacije ili filtraciji kroz filtere koji zadržavaju mikroorganizme, treba da se obavlja u sredini klase A, s okruženjem klase B.
Priprema rastvora koji se sterilno filtriraju tokom procesa, treba se vršiti u sredini klase C, a ukoliko se ne vrši filtracija, pripremu materijala i proizvoda treba vršiti u sredini klase A, s okruženjem klase B.
Rukovanje i punjenje aseptično pripremljenih proizvoda treba vršiti u sredini klase A, s okruženjem klase B.
Prije završetka zatvaranja, prijenos djelomično zatvorenih kontejnera, kao što je slučaj kod liofilizacije, treba obaviti u sredini klase A, s okruženjem klase B, ili u zatvorenim tacnama za prijenos u sredini klase B.
Priprema i punjenje sterilnih masti, krema, suspenzija i emulzija treba se vršiti u sredini klase A, s okruženjem klase B, kada je proizvod izložen okolini, a ne podliježe naknadnoj filtraciji.
Osoblje
13. U prostorima za sterilnu proizvodnju treba se zadržavati najmanji mogući broj potrebnih osoba, što je posebno važno kod aseptične proizvodnje. Inspekcije i kontrole potrebno je provoditi izvana kad je to moguće.
14. Sve osobe zaposlene u takvim prostorijama (uključujući osobe koje rade na čišćenju i održavanju) moraju biti obučene u disciplinama koje se odnose na pravilnu proizvodnju sterilnih proizvoda, pored obuke o higijeni i osnovama iz mikrobiologije. Vanjsko osoblje koje nema tu obuku (npr. izvođači radova ili održavanja) treba posebno kontrolirati.
15. Osobama zaduženim za pripremu materijala iz životinjskog tkiva ili kultura mikroorganizama različitih od onih u proizvodnji nije dozvoljen ulazak u prostor u kojem se proizvode sterilni proizvodi osim ako se ne slijede strogi i jasno definirani postupci za ulazak.
16. Nužni su visoki standardi lične higijene i čistoće. Osobe zaposlene u proizvodnji sterilnih proizvoda moraju prijaviti svaku pojavu koja može izazvati širenje nenormalnog broja ili vrsta zagađivača; poželjni su periodični zdravstveni pregledi. Imenovana kompetentna osoba donosi odluku o mjerama koje se moraju poduzeti u slučaju osoba koje mogu predstavljati mikrobiološku opasnost.
17. Za presvlačenje i pranje postoji pisana uputa čiji je cilj svesti kontaminaciju odjeće za čiste prostore ili unošenje zagađivača u čiste prostore na najmanju moguću mjeru.
18. U čistim prostorima nije dozvoljeno nošenje ručnih satova, dekorativne kozmetike i nakita.
19. Vrsta i kvaliteta odjeće trebaju odgovarati proizvodnom procesu i klasi čistoće na radnom mjestu. Odjeća se mora nositi tako da se proizvod zaštiti od kontaminacije.
Opis odjeće potreban za svaku klasu čistoće zraka:
Klasa D:
potrebno je pokriti kosu i bradu. Potrebna je uobičajena zaštitna odjeća, a na nogama odgovarajuća obuća ili nazuvci. U svrhu sprečavanja kontaminacije izvana potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere.
Klasa C:
potrebno je pokriti kosu, bradu i brkove. Potrebno je jednodijelno ili dvodijelno odijelo skupljeno na ručnim zglobovima i s visokim okovratnikom uz odgovarajuću obuću ili nazuvke, koji skoro uopće ne otpuštaju vlakna ili čestice.
Klasa A/B:
Kapa treba potpuno prekrivati kosu, bradu i brkove i potrebno je ugurati u okovratnik odijela. Radnik mora nositi masku radi sprečavanja širenja kapljica, treba nositi sterilizirane gumene ili plastične rukavice koje nisu posute puderom i steriliziranu ili dezinficiranu obuću. Dno hlača treba ugurati u obuću kao i rukave u rukavice. Zaštitna odjeća ne smije ispuštati vlakna ili čestice i mora zadržavati čestice koje ispušta tijelo.
20. Vanjska odjeća ne smije se unositi u kabine za presvlačenje koje vode u prostore klase B i C. U prostoru čistoće A/B potrebno je osigurati čistu sterilnu (steriliziranu ili primjereno sanitiziranu) odjeću za svakog radnika i za svaku radnu smjenu. Rukavice treba redovito dezinficirati za vrijeme rada, a maske i rukavice treba mijenjati barem kod svake radne smjene.
21. Odjeću koja se nosi u čistim prostorima treba prati ili čistiti na takav način da ne sakupi dodatne čestice zagađivača koje kasnije može ispuštati. Ti se postupci trebaju provoditi prema pisanim uputama. Preporučuje se za ovakvu robu osigurati odvojene praonice. Neprikladno čišćenje odjeće će oštetiti vlakna i povećavati rizik od rasipanja čestica.
Prostorije
22. Unutar čistih prostora sve izložene površine moraju biti glatke, nepropusne i neoštećene kako bi se na minimum smanjila opasnost od rasipanja ili akumuliranja čestica ili mikroorganizama i kako bi bila omogućena redovna primjena sredstava za čišćenje i dezinficijensa.
23. Da bi se smanjilo nakupljanje prašine i da bi se olakšalo čišćenje ne smije biti nepristupačnih mjesta i potrebno je smanjiti na minimum broj izbočina, polica, ormara i opreme. Vrata moraju biti takve izvedbe da za čišćenje nema nepristupačnih mjesta i iz tog se razloga korištenje kliznih vrata može pokazati neprikladnim.
24. Spušteni stropovi trebaju biti dobro zaptiveni radi sprečavanja širenja kontaminacije iz prostora iznad njih.
25. Cijevi i provodni kanali i drugi sistemi za energente moraju biti tako instalirani i zaptiveni da ne stvaraju udubljenja, nezatvorene otvore i površine koje se teško čiste.
26. Sudoperi i odvodi su zabranjeni u prostorima klase A/B koji se koriste za aseptičnu proizvodnju. U drugim se prostorima između mašine ili sudopera i odvoda moraju instalirati zračne barijere. Odvodi u čistim prostorima niže klase čistoće moraju biti opremljeni preprekama ili vodenim čepovima (sifonima) kako bi se spriječio povratni tok.
27. Garderobni prostori moraju biti izvedeni kao tampon zone koje osiguravaju posebne odjeljke za razne faze oblačenja, smanjujući tako na minimum kontaminaciju zaštitne odjeće česticama i mikrobima. Garderobe trebaju biti djelotvorno opskrbljene filtriranim zrakom. Zadnja garderobna soba (prostorija) mora u "mirovanju" biti iste klase čistoće kao i čisti prostor u koji se iz nje ulazi. Katkada su potrebne odvojene garderobne sobe za ulaz i izlaz iz čistih prostorija. Uređaji za pranje ruku trebaju biti samo u prvim (ulaznim) garderobama.
28. Vrata u tampon zonama se ne smiju otvarati istovremeno. Sistem sigurnosnog zatvaranja ili vizualni i/ili zvučni alarm trebaju sprječavati istovremeno otvaranje vrata.
29. Filtrirani zrak mora imati pozitivan pritisak u odnosu na okolne prostore u svim radnim uvjetima i mora efikasno ispirati prostor. Susjedne prostorije različitih klasa čistoće moraju imati razliku pritiska od 10 do 15 Paskala (procijenjena vrijednost). Posebnu pažnju treba obratiti na zaštitu visoko-rizičnih zona, tj. izravnoj okolini kojoj su izloženi proizvodi i čiste komponente koje dolaze u kontakt s proizvodom. Preporuke u vezi sa dovodom zraka i diferencijalnim pritiskom trebaju se mijenjati tamo gdje je neophodno da se zadrže materijali poput patogena, visoko toksičnih, radioaktivnih ili materijala ili proizvoda sa živim virusima ili bakterijama. Za neke postupke može biti neophodno da se izvrši dekontaminacija prostora i tretman zraka koji izlazi iz čistog prostora.
30. Treba se dokazati da model protoka zraka ne predstavlja rizik od kontaminacije, npr. treba voditi računa da se osigura da se protokom zraka ne prenose čestice koje nastaju od osoblja, proizvodnih operacija ili mašina, u zonu većeg rizika po proizvod.
31. Potrebno je osigurati sistem upozorenja za slučaj prekida opskrbe zrakom. Između prostora u kojima se zahtijeva razlika u pritisku potrebno je montirati indikatore razlike pritisaka. Razlike pritisaka treba redovno evidentirati ili dokumentirati na neki drugi način.
Oprema
32. Transportna traka ne smije da prolazi kroz pregradu između prostora klase A i B i proizvodnog prostora niže klase čistoće zraka, osim ako se trake kontinuirano ne sterilišu (npr. u tunelu ze sterilizaciju).
33. Koliko god je to moguće, oprema, postrojenja, uređaji i pribor treba da budu tako dizajnirani i instalirani da postupak održavanja i popravke mogu da se vrše izvan čistog prostora. Ukoliko je potrebna sterilizacije, treba je izvršiti nakon kompletnog ponovnog montiranja, kad god je to moguće.
34. Kada se oprema servisira unutar čistog prostora, prostor treba očistiti, dezinfikovati i/ili sterilisati, prije ponovnog početka rada, ako se postavljeni zahtjevi za čistoću i/ili aseptičnost nisu održali tokom rada.
35. Sistemi za izradu i distribuciju vode treba da su dizajnirani, konstruisani i da se održavaju tako da osiguraju pouzdan izvor vode odgovarajućeg kvaliteta. Sistem ne smije raditi izvan dizajniranog kapaciteta. Voda za injekcije treba se proizvoditi, skladištiti i distribuirati na način koji sprječava rast mikroorganizama, npr. stalnom cirkulacijom na temperaturi iznad 70�C.
36. Sva oprema, kao što su sterilizatori, sistem za zrak, zračni ventili i filteri za plinove, sistemi za izradu vode, nakupljanje, skladištenje i distribuciju, treba da se validira i održava prema planu. Nakon održavanja i validacije, upotrebu treba odobriti.
Sanitacija
37. Sanitacija čistih prostora je posebno važna. Čisti prostori se trebaju temeljito čistiti, u skladu sa pisanim programom. Kada se koriste dezinficijensi, onda treba koristiti više različitih. Efikasnost dezinficijensa treba redovno pratiti kako bi se otkrio razvoj rezistetnih vrsta.
38. Treba se pratiti mikrobiološka kontaminacija dezinficijensa i deterdženata. Razblaženi rastvori se trebaju čuvati u prethodno očišćenim kontejnerima i trebaju se čuvati određeni vremenski period, osim ako nisu sterilisana. Dezinficijensi i deterdženti koji se koriste u prostorima klase A i B trebaju se prije upotrebe sterilisati.
39. Fumigacija čistih prostora može biti korisna za redukovanje kontaminacije na nepristupačnim mjestima.
Proizvodnja
40. Trebaju se poduzeti mjere predostrožnosti kako bi se rizik od kontaminacije tokom svih proizvodnih faza, uključujući i faze prije sterilizacije, sveo na minimum.
41. Preparati mikrobiološkog porijekla ne smiju se proizvoditi ili puniti u prostorima koji se koriste za proizvodnju drugih lijekova. Međutim, vakcine od mrtvih organizama ili ekstrakti bakterija mogu da se pune, poslije inaktivacije, u istim proizvodnim prostorima kao i drugi sterilni proizvodi, odnosno lijekovi.
42. Validacija aseptičnog postupka mora uključiti test simulacije procesa uz korištenje hranjive podloge. Izbor hranjive podloge treba obaviti na temelju doze i oblika proizvoda kao i selektivnosti, bistrine, koncentracije i pogodnosti za sterilizaciju same hranjive podloge. Test simulacije procesa treba, što je moguće bolje, da podražava rutinsku aseptičnu pripremu i obuhvatiti sve kritične korake koji potom slijede u proizvodnji. Treba takođe da se uzmu u obzir različite intervencije za koje se zna da se događaju tokom redovne proizvodnje, kao i situacije u najgorem slučaju. Test simulacije procesa treba obaviti kao početnu (inicijalnu) validaciju sa tri uzastopna zadovoljavajuća simulaciona testa po smjeni i da se ponavlja u definiranim intervalima, kao i nakon bilo koje značajne izmjene HVAC-sistema, opreme, procesa i broja smjena. Uobičajeno, test simulacije treba da se ponovi dva puta godišnje po smjeni i procesu. Broj kontejnera napunjenih podlogom treba biti dovoljan da omogući valjanu procjenu. Za male serije, broj kontejnera napunjenih podlogom treba biti barem jednak veličini serije proizvoda. Cilj treba biti nula rasta (odsustvo mikroorganizama), ali je prihvatljiv nivo kontaminacije manji od 0,1% sa 95% stepenom pouzdanosti. Proizvođač mora uspostaviti upozoravajuće i akcione granične vrijednosti. Svaka kontaminacija se treba istražiti.
43.Treba voditi računa da validacija ne ugrozi samu proizvodnju.
44. Izvore vode, opremu za preradu vode i prerađena voda trebaju se redovno kontrolirati na hemijsku i mikrobiološku kontaminaciju i kad je to potrebno, na endotoksine. Moraju se čuvati zapisi o rezultatima ispitivanja i mjerama koje su poduzete.
45. Aktivnosti u čistim prostorima, posebno kada su aseptični postupci u toku, treba svesti na minimum, a kretanje osoblja treba biti kontrolirano, kako bi se izbjeglo povećano nagomilavanje čestica i organizama usljed prevelike aktivnosti. Temperatura i vlažnost u prostorima ne smiju biti pretjerano visoki, zbog vrste odjeće koja se nosi.
46. Mikrobiološka kontaminacija polaznih materijala treba biti minimalna. Specifikacija treba da obuhvata i zahtjeve za mikrobiološki kvalitet kada se praćenjem utvrdi takva potreba.
47. Prisustvo kontejnera i materijala koji otpuštaju vlakna trebaju se svesti na minimum u čistim prostorima.
48. Gdje je moguće, trebaju se poduzeti mjere kako bi se kontaminacija završnog proizvoda česticama svela na minimum.
49. Komponentama, kontejnerima i opremom treba da se, nakon završnog čišćenja, rukuje tako da ne dođe do njihove ponovne kontaminacije.
50. Interval između pranja i sušenja i sterilizacije komponenti, kontejnera i opreme, kao i između njihove sterilizacije i upotrebe treba da se svede na minimum i treba da se postavi vremensko ograničenje koje odgovara uvjetima skladištenja.
51. Vrijeme između početka pripreme otopine i njegove sterilizacije ili filtracije kroz filter koji zadržava mikroorganizme treba da se svede na minimum. Treba da se ustanovi maksimalno dozvoljeno vrijeme za svaki proizvod, imajući u vidu njegov sastav i propisan način skladištenja.
52. Prije sterilizacije, mora se pratiti mikrobiološka kontaminacija proizvoda. Neposredno prije sterilizacije treba postojati radni limit za kontaminaciju vezan uz efikasnost metode koja će se koristiti. Gdje je prikladno, prate se i pirogeni. Sve otopine, naročito otopine za infuziju velikog volumena, treba sterilno filtrirati (preko filtera koji zadržava mikroorganizme), po mogućnosti neposredno prije punjenja.
53. Komponente, kontejneri, oprema i drugi pribor koji je neophodan u čistom prostoru u kojem se obavlja aseptični postupak, moraju biti sterilisani i prebačeni u prosor kroz sterilizatore s dvostrukim ulazom montirane u zidovima ili nekim drugim postupkom kojim se sprječava kontaminacija. Nezapaljivi plinovi trebaju se propustiti kroz filtere koji zadržavaju mikroorganizme.
54. Efikasnost svake nove procedure mora se validirati, a postupak validacije se nakon toga ponavlja u određenim periodima na osnovu historijskih podataka ili nakon značajne promjene u postupku ili u opremi.
Sterilizacija
55. Svi procesi sterilizacije moraju se validirati. Posebna pažnja treba da se obrati kada metoda sterilizacije koja se primjenjuje nije opisana u važećem izdanju Evropske farmakopeje ili kada se koristi za proizvod koji nije običan vodeni ili uljani rastvor. Kad god je to moguće, sterilizacija toplotom je metoda izbora. U svakom slučaju, metoda sterilizacije mora biti u saglasnosti s dozvolom za proizvodnju i dozvolom za stavljanje lijeka u promet.
56. Prije primjene bilo kojeg postupka sterilizacije treba se uvjeriti u njegovu pogodnost za određeni proizvod i njegovu efikasnost u postizanju željene sterilnosti u svakom dijelu svih vrsta procesa sterilizacije i to fizikalnim mjerenjima i kada je moguće bioindikatorima. Postupak treba ponavljati u određenim periodima, barem jednom godišnje kao i kod svake značajne modifikacije opreme. Dobiveni se rezultati moraju evidentirati.
57. Da bi sterilizacija bila djelotvorna, kompletan materijal mora da se podvrgne zahtjevanom postupku sterilizacije.
58. Moraju da se ustanove validirane sheme tereta, odnosno punjenja proizvoda u sterilizator za svaki proces sterilizacije.
59. Biološki indikatori se smatraju dodatnom metodom za kontrolu sterilizacije. Moraju da se čuvaju i koriste u skladu sa uputom proizvođača, a kvaliteta se provjerava propisanom metodom ispitivanja. Ako se koriste biološki indikatori, moraju se poduzeti striktne mjere opreza da se izbjegne prenošenje mikrobiološke kontaminacije s njih.
60. Treba da postoji sistem razlikovanja proizvoda koji su sterilisani i onih koji nisu. Svaka korpa, tacna ili drugi nosač proizvoda ili komponenti mora biti jasno označen etiketom sa nazivom materijala, brojem serije i naznakom da li je ili nije sterilisan. Kad je primjenjivo, mogu se koristiti indikatori kao što su trake za autoklave, da se označi da li je ili nije serija (ili podserija) prošla proces sterilizacije, ali oni ustvari nisu pouzdan pokazatelj da je cijela serija, odnosno šarža sterilna.
61. Zapisi o sterilizaciji trebaju biti na raspolaganju za svaki ciklus sterilizacije. Oni treba da su odobreni kao sastavni dio procedure za puštanje serije lijeka u promet.
Sterilizacija toplotom
62. Svaki ciklus sterilizacije toplotom treba biti zabilježen u odgovarajućem grafikonu "vrijeme/temperatura" pomoću instrumenta sa pisačem i sa dovoljno velikim mjernim opsegom ili pomoću druge adekvatne opreme odgovarajuće tačnosti i preciznosti. Pozicije temperaturnih sondi koje se koriste za kontrolu, odnosno zapisivanje treba da se odrede tokom validacije i, kad je moguće, treba da se provjere u odnosu na drugu nezavisnu temperaturnu sondu smještenu u istoj poziciji.
63. Mogu također da se koriste i hemijski ili biološki indikatori, ali ne umjesto fizičkog mjerenja.
64. Treba da se odredi vrijeme potrebno da cijeli teret, odnosno punjenje proizvoda dostigne propisanu temperaturu sterilizacije. To vrijeme mora da se odredi posebno za svaki tip tereta proizvoda koji se steriliše.
65. Nakon faze visoke temperature tokom ciklusa sterilizacije toplinom, trebaju se poduzeti mjere za sprječavanje kontaminacije tokom hlađenja. Svaka tekućina ili plin za hlađenje koji dolazi u kontakt s proizvodom treba da se steriliše, osim ako se dokaže da svaki kontejner koji propušta neće biti odobren za daljnju upotrebu.
Sterilizacija vlažnom toplotom
66. Da bi se pratio cijeli proces treba mjeriti temperaturu i pritisak. Uređaji za praćenje procesa i uređaji za bilježenje temperature trebaju biti nezavisni od kontrolnog uređaja. Kada se koriste automatski sistemi za kontrolu i praćenje u ovu svrhu, oni moraju biti validirani kako bi se osiguralo da su zadovoljeni zahtjevi za kritične procese. Greške u sistemu i ciklusu treba registrirati sam sistem tako da operater može da ih uoči. Očitavanje nezavisnog indikatora temperature mora se rutinski provjeravati u odnosu na zapis tokom perioda sterilizacije. Za sterilizatore koji imaju drenažu na dnu komore, može biti neophodno da se bilježi temperatura i u toj poziciji, tokom trajanja sterilizacije. Na komori treba često da se provodi ispitivanje "test curenja", kada kao dio ciklusa postoji vakuum faza.
67. Predmete koje treba sterilisati, osim proizvoda u zatvorenim kontejnerima, treba umotati u materijal koji omogućava uklanjanje zraka i prodiranje pare, ali i sprječavanje ponovne kontaminacije poslije sterilizacije. Svi dijelovi tereta, odnosno punjenja sterilizatora moraju biti u kontaktu sa agensom za sterilizaciju na zahtijevanoj temperaturi i tokom zahtijevanog vremenskog perioda.
68. Treba voditi računa da se osigura da je para koja se koristi za sterilizaciju odgovarajućeg kvaliteta i da ne sadrži aditiva u mjeri koja bi mogla uzrokovati kontaminaciju proizvoda ili opreme.
Suha toplota
69. Proces koji se koristi treba da uključi cirkulaciju zraka unutar komore i održavanje pozitivnog pritiska kako bi se spriječio ulazak nesterilnog zraka. Sav dovedeni zrak mora proći kroz HEPA-filter. Kada je proces namijenjen i za uklanjanje pirogena, kao dio validacije trebaju se koristiti testovi opterećenja endotoksinima.
Sterilizacija zračenjem
70. Sterilizacija zračenjem koristi se u sterilizaciji proizvoda i materijala osjetljivih na toplotu. Mnogi lijekovi i određena ambalaža osjetljivi su na zračenje tako da je ova metoda dozvoljena samo u slučajevima kada je eksperimentalno potvrđeno da nema štetnog djelovanja na proizvod. UV zračenje obično nije prihvatljiva metoda sterilizacije.
71. Tokom sterilizacije potrebno je mjeriti dozu zračenja. U tu svrhu treba koristiti dozimetre-indikatore koji rade nezavisno od stope doze propisane za upotrebu, a koji kvantitativno mjere dozu koju je proizvod primio. Dozimetre treba razmjestiti u dovoljnom broju unutar robe i dovoljno blizu da se u komori uvijek nalazi dozimetar. Kada se koriste plastični dozimetri, moraju se koristiti unutar vremenskog ograničenja određenog baždarenjem. Absorbanciju dozimetra treba očitati unutar kratkoga vremenskog perioda nakon izlaganja zračenju.
72. Biološki indikatori mogu se koristiti samo kao dodatna kontrola.
73. Postupak validacije mora osiguravati da su uzete u razmatranje varijacije u gustoći pakovanja pri sterilizaciji
74. Postupci za rukovanje materijalom trebaju biti takvi da sprečavaju zamjene ozračenih i neozračenih materijala. Na svakom pakiranju treba biti indikator osjetljivosti na zračenje u boji kao dokaz podvrgavanja zračenju.
75. Ukupnu dozu zračenja treba dati tokom prethodno određenog vremenskog perioda.
Sterilizacija etilen oksidom
76. Ova se metoda upotrebljava samo u slučajevima kada se ne može primijeniti niti jedna druga metoda. Tokom validacije treba dokazati da nema štetnog djelovanja na proizvod i da su uvjeti i vrijeme određeno za oslobađanje od plina dovoljni za smanjenje rezidualnog plina i produkata reakcije do definisanih granica prihvatljivih za tu vrstu proizvoda ili materijala.
77. Nužan je kontakt plina i mikrobioloških stanica, potrebno je poduzeti mjere opreza radi izbjegavanja prisutnosti organizama koji se mogu nalaziti u materijalima kao što su kristali ili osušeni proteini. Priroda i količina ambalaže može znatno uticati na postupak.
78. Prije izlaganja djelovanju plina potrebno je materijale dovesti u ravnotežu s obzirom na vlagu i temperaturu koja se zahtijeva za postupak. Vrijeme potrebno za to treba odrediti prema potrebi kako bi se smanjilo na minimum vrijeme prije sterilizacije.
79. Svaki ciklus sterilizacije treba kontrolirati primjenom odgovarajućih bioloških indikatora na odgovarajućem broju mjesta raspoređenih unutar robe. Dobivena informacija čuva se u proizvodnoj dokumentaciji.
80. Kod svakog ciklusa sterilizacije treba evidentirati vrijeme potrebno za kompletiranje ciklusa, pritisak, temperaturu i vlažnost unutar komore, koncentraciju i ukupnu količinu upotrijebljenog plina. Pritisak i temperaturu treba upisivati u grafikon tokom cijelog ciklusa. Evidencija predstavlja dio proizvodne dokumentacije.
81. Nakon sterilizacije, robu treba uskladištiti na određeni način, u ventiliranim uvjetima kako bi ostatak plina i produkata reakcije spao na određenu razinu. Postupak treba validirati.
Filtriranje proizvoda koji se ne mogu sterilisati u finalnom pakovanju
82. Sama filtracija se ne smatra dovoljnom kada je sterilizacija u finalnom pakiranju moguća. Prednost se daje sterilizaciji parom. Ako proizvod ne može da se steriliše u finalnom pakiranju, rastvori ili tekućine mogu se filtrirati u prethodno sterilisan kontejner kroz sterilne filtere nominalne veličine pora od 0,22 mikrona (ili manje), ili barem kroz filter koji ima identične osobine zadržavanja mikroorganizama. Takvi filteri mogu ukloniti većinu bakterija i plijesni, ali ne i sve viruse i mikroplazme. Treba se razmotriti mogućnost da se proces filtracije u izvjesnom stepenu dopuni sa termičkom sterilizacijom.
83. Zbog potencijalnih dodatnih rizika metode filtracije u usporedbi s ostalim metodama sterilizacije, može se preporučiti dodatna filtracija, neposredno prije punjenja, kroz još jedan sterilisan filter koji zadržava mikroorganizme. Ovu završnu sterilnu filtraciju treba učiniti što bliže mjestu punjenja.
84. Filteri trebaju biti takvih karakteristika da otpuštanje vlakana bude minimalno.
85. Integritet sterilisanog filtera treba da se provjeri prije upotrebe, i potvrdi neposredno nakon upotrebe pomoću odgovarajućih metoda, kao što su točka izbijanja mjehurića, brzina difuzije ili test podnošenja pritiska. Vrijeme koje je potrebno da se filtrira poznata zapremina poluproizvoda otopine i razlika pritisaka na filteru treba se odrediti tokom validacije, a bilo kakva značajna odstupanja od toga tokom redovne proizvodnje, treba se zabilježiti i istražiti. Rezultati ovih provjera trebaju biti sastavni dio evidencije o proizvodnji serije. Integritet filtera za plin i zrak treba da se potvrdi nakon upotrebe. Integritet ostalih filtera treba se potvrđivati u odgovarajućim intervalima.
86. Isti filter ne bi trebalo koristiti duže od jednog radnog dana, osim ako je takva upotreba validirana .
87. Filter ne bi trebao uticati na kvalitetu proizvoda tako što iz njega apsorbira sastojke ili time što oslobađa supstance u njega.
Finalizacija sterilnih proizvoda
88. Kontejneri se trebaju zatvarati u skladu s odgovarajućim, validiranim metodama. Kontejnere koji se zatvaraju zatapanjem npr. staklene ili plastične ampule) treba podvrgnuti 100% ispitivanju integriteta. Integritet uzoraka svih vrsta kontejnera treba da se kontrolira u skladu sa odgovarajućom metodom ispitivanja.
89. Kontejnere koji se zatvaraju pod vakuumom treba ispitati na održavanje vakuuma nakon odgovarajućeg, prethodno određenog, vremenskog perioda.
90. Napunjene kontejnere s parenteralnim proizvodima treba pojedinačno pregledavati na prisustvo stranih čestica i ostale nedostatke. Kada se provjera obavlja vizualno, treba je provoditi pod pogodnim i kontroliranim uvjetima osvjetljenja i pozadine. Operateri koji obavljaju provjeru treba da budu podvrgnuti redovitim pregledima očiju, s naočalima ako ih nose i treba im omogućiti česte pauze tokom rada. Kada se koriste druge metode provjere, procesi treba da se validiraju, a rad opreme provjerava u prethodno utvrđenim intervalima. Moraju se čuvati zapisi o ovim rezultatima.
Kontrola kvaliteta
91. Ispitivanje sterilnosti gotovog proizvoda mora se smatrati samo zadnjom u nizu kontrolnih mjera za osiguranje steriliteta. Metoda ispitivanja sterilnosti mora se validirati za svaki proizvod.
92. U slučajevima u kojima je postupkom registracije odobren sistem odobravanja proizvoda kojim se osigurava proizvod tražene kvalitete na osnovu informacija prikupljenih tokom proizvodnog procesa i na osnovu usklađenosti sa zahtjevima dobre proizvođačke prakse, posebna pažnja se treba posvetiti validaciji i praćenju cijelog proizvodnog procesa.
93. Uzorci za ispitivanje steriliteta moraju biti reprezentativni za cijelu seriju, ali posebno moraju da obuhvate i uzorke uzete iz onih dijelova serije za koje se drži da su najrizičniji s obzirom na kontaminaciju, na primjer:
a) kod proizvoda punjenih u aseptičkim uvjetima, među uzorcima trebaju biti kontejneri napunjeni na početku i na kraju serije, te nakon svakog značajnijeg prekida rada,
b) kod proizvoda steriliziranih toplotom u finalnom pakiranju, potrebno je voditi računa da se uzimaju uzorci iz potencijalno najhladnijeg dijela sterilizatora.
DODATAK 2
PROIZVODNJA BIOLOŠKIH LIJEKOVA KOJI SE KORISTE U HUMANOJ MEDICINI
Metode koje se koriste u proizvodnji bioloških lijekova spadaju u kritične, zato je značajno da postoje odgovarajući propisi i nadzor nadležnih institucija. Biološki lijekovi mogu se definirati najvećim dijelom na temelju proizvodnih postupaka koji se koriste u procesu proizvodnje. Ovaj dodatak se odnosi na biološke lijekove kad su u proizvodnji korištene:
a) mikrobiološke kulture, osim onih koje su proizvod rekombinantne DNK- tehnike;
b) mikrobiološke i ćelijske kulture, uključujući one koje su proizvod rekombinantne DNK-tehnike ili hibridoma tehnike;
c) ekstrakcije iz bioloških tkiva;
d) razmnožavanje živih agenasa na embrionima ili životinjama.
(Za lijekove iz kategorije a) ne moraju se primijeniti svi aspekti ovog dodatka).
1 Biološki lijekovi proizvedeni upotrebom metoda od a) do d) su: vakcine, imunoserumi, antigeni, hormoni, citokini, enzimi i drugi proizvodi fermentacije (uključujući i monoklonska protutijela i proizvode dobivene iz rekombinantne DNK).
Napomena:
Ovaj dodatak je u skladu sa odgovarajućim općim zahtjevima predloženim od strane WHO (Svjetske zdravstvene organizacije), a koji se odnose na proizvodne kapacitete i laboratorije za kontrolu kvalitete. Neophodno je obratiti pažnju i na druge smjernice kao što su npr. smjernica za monoklonska antitijela i smjernica za proizvode dobivene rekombinantnom DNK-tehnikom - Propisi Evropske unije o lijekovima, tom 3.
Načela
Proizvodnja bioloških lijekova obuhvaća određene specifičnosti uvjetovane prirodom ovih proizvoda i procesima proizvodnje. Način na koji se biološki lijekovi proizvode, način na koji se vrši kontrola kvalitete, kao i način njihove primjene zahtijeva primjenu posebnih mjera predostrožnosti.
Za razliku od konvencionalnih lijekova koji se proizvode upotrebom hemijskih i fizičkih metoda i kod kojih je moguć visok nivo dosljednosti, proizvodnja bioloških lijekova podrazumijeva upotrebu bioloških procesa i materijala, kao što su kultivacija stanica ili ekstrakcija materijala iz živih organizama. Ovi biološki procesi mogu pokazati svojstvenu promjenljivost, tako da obim i priroda sporednih proizvoda variraju. Materijali koji se koriste u ovim procesima kultivacije predstavljaju dobru podlogu za razvoj mikrobioloških kontaminanata (zagađivača).
Kontrola kvalitete bioloških lijekova obično uključuje primjenu bioloških metoda ispitivanja koje karakterizira veća promjenljivost od fizičko-hemijskih ispitivanja. Procesna kontrola zato ima veliki značaj u proizvodnji bioloških lijekova.
Osoblje
1. Osoblje koje radi u prostorima u kojima se proizvode biološki lijekovi (uključujući i zaposlenike zadužene za čišćenje, održavanje ili kontrolu kvaliteta) mora proći dodatnu obuku specifičnu za dati proces proizvodnje i u skladu sa njihovim zaduženjima i odgovornostima. Osoblju moraju da se daju odgovarajuća uputstva i obuka iz higijene i mikrobiologije.
2. Odgovorna osoba za proizvodnju i odgovorna osoba za kontrolu kvalitete i puštanje serije lijeka u promet moraju biti osobe sa završenim fakultetima farmacije, medicine, biologije, veterinarske medicine ili hemije s dodatnom obukom iz oblasti bakteriologije, virusologije, biometrije, imunologije, parazitologije i farmacija, s odgovarajućim praktičnim iskustvom koje im omogućava da obavljaju poslove iz svoje nadležnosti, kao i sa odgovarajućim znanjem o mjerama zaštite okoline.
3. Imunološko stanje zaposlenih je bitno za sigurnost proizvoda. Svo osoblje angažovano u proizvodnji, održavanju, ispitivanju i brizi o životinjama mora da bude vakcinisano odgovarajućim specifičnim vakcinama, kada je to neophodno, i moraju biti podvrgnuti redovitoj zdravstvenoj kontroli (uključujući i inspektore). Pored očiglednog problema koji se odnosi na izloženost osoblja infektivnim agensima, potencijalnim toksinima ili alergenima, neophodno je izbjeći rizik od kontaminacije proizvodne serije infektivnim agensima. Načelno, posjetitelji ne treba da imaju pristup proizvodnim prostorima.
4. Zaposlene promijenjenog imunološkog statusa koji bi mogao štetno uticati na kvalitetu proizvoda, treba isključiti iz rada u proizvodnim prostorima. Proizvodnju BCG vakcina i tuberkulinskih proizvoda treba ograničiti na osoblje koje se pažljivo kontrolira redovnom provjerom imunološkog statusa ili rendgenski snimanjem pluća.
5. U toku radnog dana zaposleno osoblje ne treba da prelazi iz prostora u kojem je izloženo živim organizmima ili životinjama u prostore u kojima se rukuje sa drugim proizvodima ili različitim organizmima. Ako se takav prijelaz ne može izbjeći, svi zaposleni se moraju pridržavati jasno definiranih mjera dekontaminacije, uključujući i promjenu odjeće i obuće, a kad je to neophodno, i tuširanje.
Prostori i oprema
6. Stepen kontrole sredine u pogledu čestične i mikrobiološke kontaminacije prostorija za proizvodnju treba biti prilagođen proizvodu i odgovarajućoj fazi proizvodnog procesa, pri čemu se mora voditi računa o nivou kontaminacije polaznih materijala i rizika u odnosu na gotov proizvod.
7. Rizik od kroskontaminacije između bioloških lijekova, posebno tokom onih faza proizvodnog procesa u kojima se koriste živi organizmi, može zahtijevati dodatne mjere predostrožnosti koje se odnose na proizvodne prostore i opremu, kao što su korištenje namjenskog prostora i opreme, kampanjska proizvodnja i upotreba zatvorenih sistema. Priroda proizvoda i opreme za njihovu proizvodnju određuju nivo razdvojenosti, potreban da se izbjegne kroskontaminacija.
8. U principu, posebno namijenjeni proizvodni prostori treba da se koriste za proizvodnju BCG vakcina i za rukovanje živim organizmima koji se koriste u proizvodnji tuberkulinskih proizvoda.
9. Posebno namijenjeni prostori treba da se koriste za rukovanje sa
Bacillus anthracis, Clostridium botulinum i
Clostridium tetani do završetka inaktivacije.
10. Kampanjska proizvodnja prihvatljiva je za druge organizme koji stvaraju spore, s tim da prostori budu posebno namijenjeni samo toj grupi proizvoda i da se u jednom vremenskom intervalu ne proizvodi više od jednog proizvoda.
11. Istodobna proizvodnja u istom prostoru, uz upotrebu zatvorenih sistema biofermentora, prihvatljiva je za proizvode kao što su monoklonska protutijela i proizvodi dobiveni rekombinantnom DNK-tehnikom.
12. Proizvodni postupci nakon izvršene berbe mogu da se provode istovremeno, u istom proizvodnom prostoru, s tim da su poduzete mjere predostrožnosti da se spriječi kroskontaminacija. Za inaktivisane vakcine i toksoide takav paralelni proizvodni proces može da se izvodi isključivo nakon inaktivacije kulture ili poslije detoksikacija.
13. Prostori pod pozitivnim vazdušnim pritiskom treba da se koriste za proizvodnju sterilnih proizvoda, ali specifični prostori u kojima postoji izloženost patogenima trebaju imati negativan pritisak s ciljem izolacije. Kad se prostori pod negativnim pritiskom ili komore koriste za aseptični postupak proizvodnje patogena, oni moraju biti u okruženju sterilne zone pod pozitivnim pritiskom.
14. Uređaji za filtraciju zraka moraju biti specifični za odgovarajuće proizvodne prostore. Ne smije doći do kruženje zraka iz prostora u kojima se rukuje živim patogenim organizmima.
15. Raspored i dizajn proizvodnih prostora i opreme treba omogućiti efikasno čišćenje i dekontaminaciju npr. fumigacijom. Postupci čišćenja i dekontaminacije trebaju biti validirani.
16. Oprema koja se koristi tokom rukovanja živim organizmima treba biti projektirana tako da održava kulture u čistom stanju, odnosno nekontaminirane iz vanjskih izvora.
17. Sistem cjevovoda, ventili i odušni filteri moraju biti pravilno projektovani tako da olakšaju čišćenje i sterilizaciju. Treba koristiti sisteme u kojima je moguće "čišćenje na mjestu" i "sterilizacije na mjestu". Ventili na sudovima za fermentaciju trebaju biti takvi da mogu potpuno da se sterilišu vodenom parom. Filteri za zrak trebaju biti hidrofobni i validirani za propisani rok trajanja.
18. Primarna izolacija mora biti projektirana i kontrolirana tako da se dokaže da ne postoji opasnost od propuštanja.
19. Otpadni materijali koji mogu sadržavati patogene mikroorganizme, moraju biti efikasno dekontaminirani.
20. Usljed promjenljivosti bioloških proizvoda ili procesa, neki aditivi, odnosno druge supstance moraju da se odmjeravaju tokom proizvodnog procesa, (puferi i sl.). U tim slučajevima, male zalihe ovih supstanci mogu se privremeno odložiti u proizvodnom prostoru.
Prostori za životinje i briga o životinjama
21. Za proizvodnju mnogih bioloških proizvoda upotrebljavaju se životinje. Na primjer, za Polio vakcinu - majmuni, za zmijski protuotrov - konji i koze, za vakcine protiv bjesnila - kunići, miševi i hrčci, za serumski gonadotropin - konji. Životinje se koriste i pri ispitivanju kvalitete većine seruma i vakcina. Na primjer, vakcina protiv velikog kašlja - miševi, ispitivanje prisustva pirogena - kunić, kontrola BCG vakcina - zamorci.
22. Osnovni preduvjeti za odjel za čuvanje životinja, njegu i karantin, dati su u Direktivi 86/6097EES. Prostori za čuvanje životinja, koje se koriste za proizvodnju i ispitivanja kvalitete bioloških lijekova, moraju biti odvojeni od prostora u kojima se vrši proizvodnja i provode ispitivanja kvalitete. Zdravstveno stanje životinja od kojih se dobivaju neki polazni materijali, kao i onih životinja koje se koriste pri ispitivanju kvalitete i za ispitivanje sigurnosti, moraju se stalno pratiti i bilježiti. Osoblju zaposlenom u ovim prostorima mora biti osigurana posebna odjeća i prostorije za presvlačenje. Kad se za proizvodnju ili ispitivanje kvalitete koriste majmuni zahtijeva se posebna pažnja, kao što je dato važećim zahtjevima WHO (Svjetske zdravstvene organizacije) za biološke supstance broj 7.
Dokumentacija
23. Specifikacije za polazne materijale biološkog porijekla zahtijevaju dodatnu dokumentaciju o izvoru, porijeklu, postupcima proizvodnje, metodama ispitivanja kvalitete koje se primjenjuju, a posebno o metodama mikrobiološkog ispitivanja.
24. Rutinski se zahtijevaju specifikacije za biološke međuproizvode i poluproizvode.
Proizvodnja
Polazni materijali
25. Izvor, porijeklo i pogodnost polaznih materijala moraju biti jasno definirani. Kad neophodna ispitivanja kvalitete traju duže vrijeme, može se dozvoliti upotreba polaznih materijala prije nego što se dobiju rezultati ispitivanja. U takvim slučajevima, puštanje u promet gotovog proizvoda ovisi od zadovoljavajućih rezultata tih ispitivanja.
26. Kad se zahtjeva sterilizacija polaznih materijala, ona treba da se izvrši toplotom, kad god je to moguće. Kada je potrebno, i druge odgovarajuće metode sterilizacije mogu se koristiti za inaktivaciju bioloških materijala (npr. metoda zračenjem).
Sistem izvora sjemena i sistem banke stanica
27. Da bi se spriječila neželjena odstupanja osobina koja mogu da proiziđu iz ponovljenih subkultura ili višestrukih generacija, proizvodnja bioloških lijekova dobivenih iz mikrobioloških kultura, ćelijskih kultura ili razmnožavanjem u embrionima i životinjama, mora da se zasniva na sistemu glavnih, odnosno matičnih i radnih izvora sjemena, odnosno sistemu banke stanica.
28. Broj generacija (dupliranje, pasaža) između primarnog izvora sjemena ili banke stanica i gotovog proizvoda treba biti u saglasnosti s dokumentacijom dostavljenom za dobijanje dozvole za stavljanje u promet. Razvoj proizvodnog procesa (povećanje) ne smije izazvati promjenu tog osnovnog odnosa.
29. Izvor sjemena i banke stanica moraju biti adekvatno okarakterizirana i ispitani na prisutnost kontaminanata. Njihova pogodnost za upotrebu treba biti dokazana na temelju dosljednosti osobina i kvalitete uzastopnih serija lijeka. Izvor sjemena i banke stanica moraju biti pripremljeni, čuvani i korišteni na takav način da se u najvećoj mogućoj mjeri smanji rizik od kontaminacije ili zamjene.
30. Pripremanje izvora sjemena i banke stanica mora da se sprovodi u odgovarajuće kontrolisanoj sredini, kako bi se zaštitio izvor sjemena i banke stanica i ako je to moguće, radi zaštite osoblja koje rukuje s njima. U postupku pripremanja izvora sjemena i banke stanica, ne smije se istodobno rukovati nekim drugim živim ili infektivnim materijalom npr. virusima, ćelijskim linijama ili ćelijskim vrstama u istom prostoru, niti od strane istog osoblja.
31. Podaci o stabilnosti i obnavljanju izvora sjemena i bankama stanica moraju biti dokumentirani. Kontejneri za spremanje izvora sjemena moraju biti hermetički zatvoreni, jasno označeni i održavani na odgovarajućoj temperaturi. Evidencija mora biti detaljno vođena. Temperatura skladištenja u hladnim komorama treba se neprekidno evidentirati i mora se stalno provjeravati tekući azot. Svako odstupanje od dozvoljenih granica i svaka korektivna aktivnost mora biti zabilježena.
32. Samo ovlaštenom osoblju je dozvoljeno da rukuje materijalom i to rukovanje mora biti pod nadzorom odgovorne osobe. Pristup uskladištenom materijalu mora biti kontroliran. Različiti izvori sjemena ili banke ćelija treba da se čuvaju na takav način da se izbjegne zabuna ili kroskontaminacija. Poželjno je da se razdvoje izvori sjemena i banke ćelija i da se njihovi dijelovi skladište na različitim mjestima, kako bi se smanjio rizik od potpunog gubitka.
33. Svi sudovi sa glavnim ili radnim bankama ćelija i izvorima sjemena moraju se skladištiti na identičan način. Kad se jednom iznesu iz skladišta, sudovi se više u njega ne smiju vraćati.
Proizvodni postupci
34. Moraju da se dokažu karakteristike podloga, kao što su npr. hranjiva svojstva.
35. Dodavanje materijala ili kultura u fermentore i druge sudove, kao i uzimanje uzoraka, mora da se sprovodi pod pažljivo kontroliranim uvjetima, kako bi se spriječila pojava kontaminacije. Treba da se vodi računa da su sudovi pravilno povezani kada se izvodi dodavanje materijala ili uzorkovanje.
36. Centrifugiranje i miješanje proizvoda može dovesti do stvaranja aerosola, pa je često potrebno da se, radi sprečavanja prijenosa živih mikroorganizama, ove proizvodne operacije izoliraju.
37. Ako je moguće, podloge treba da se sterilišu "na licu mjesta", tzv.
"in situ". Treba da se koriste, kad god je to moguće, u proizvodnu liniju ugrađeni tzv.
"in-line" sterilizacioni filteri za rutinsko dodavanje plinova, podloga, kiselina ili baza, antipjenećih sredstava i sl. u fermentore.
38. Pažljivo treba da se razmotri validacija bilo kakvog neophodnog uklanjanja ili inaktivacije virusa.
39. U slučajevima kad se procesi inaktivacije ili uklanjanja virusa izvode u toku proizvodnje, potrebno je poduzeti posebne mjere predostrožnosti kojima se sprečava rizik ponovne kontaminacije tretiranih proizvoda proizvodima koji nisu prethodno tretirani.
40. Veoma raznovrsna oprema koristi se za kromatografiju i takva oprema treba, po pravilu, biti namijenjena za pročišćavanje samo jednog proizvoda, kao i da bude sterilisana ili dezinfikovana između serija. Treba da se izbjegava korištenje iste opreme u različitim fazama proizvodnje. Moraju se definirati kriteriji prihvatljivosti, rok upotrebe, postupci dezinfekcije ili sterilizacije kolona.
Kontrola kvalitete
41. Procesna kontrola ima posebno važnu ulogu za osiguranje dosljednosti procesa proizvodnje, odnosno kvaliteta bioloških lijekova. Ispitivanja koja su bitna za kvalitetu (npr. uklanjanje virusa), a koje je nemoguće provesti na gotovom proizvodu, moraju da se sprovedu u odgovarajućoj fazi proizvodnje.
42. U nekim slučajevima potrebno je da se sačuvaju uzorci međuproizvoda u dovoljnim količinama i pod odgovarajućim uslovima skladištenja, kako bi se omogućilo ponavljanje ispitivanja kvalitete, radi eventualne ponovne potvrde kvalitete serije.
43. Kontinuirano praćenje određenih proizvodnih postupaka je neophodno, kao na primjer u slučaju fermentacije. Ovi podaci čine dio dokumentacije o seriji.
44. Kad se koristi kontinuirana kultura, posebnu pažnju treba obratiti na one zahtjeve ispitivanja kvalitete koji proističu iz specifičnog proizvodnog postupka.
DODATAK 3
PROIZVODNJA RADIOAKTIVNIH LIJEKOVA
Proizvodnja i rukovanje sa radiofarmaceuticima je potencijalno opasno. Stepen opasnosti ovisi o vrsti zračenja i poluvremenu života radioaktivnih izotopa. Posebnu pažnju treba posvetiti sprečavanju kroskontaminacije, zadržavanju zagađivača i odlaganju otpada. Posebnu pažnju treba posvetiti malim šaržama koje su česta pojava za mnoge radiofarmaceutske proizvode. Zbog kratkog poluvremena života neki se radiofarmaceutici odobravaju prije završetka svih ispitivanja od strane kontrole kvalitete. U takvim je slučajevima od posebnog značaja stalna provjera djelotvornosti sistema osiguranja kvalitete.
Proizvodnja mora biti usklađena sa EURATOM Uputama u kojima su navedeni osnovni standardi zaštite zdravlja javnosti i radnika od opasnosti jonizirajućeg zračenja, a moraju se poštivati i ostali odgovarajući nacionalni propisi.
Osoblje
1. Svi zaposlenici na prostoru gdje se proizvode radioaktivni proizvodi moraju proći dodatnu specifičnu edukaciju za tu vrstu proizvoda. Zaposlenici moraju biti podrobno obaviješteni i educirani za zaštitu od zračenja.
Prostori i oprema
2. Radioaktivne proizvode treba skladištiti, proizvoditi, opremati i kontrolirati koristeći se namjenskim i odvojenim uređajima. Oprema koja se koristi mora biti rezervirana samo za tu vrstu proizvoda.
3. Radi zadržavanja radioaktivnih čestica u prostorima gdje su proizvodi, može biti potrebno održavati zračni pritisak na nižoj razini u usporedbi s okolnim područjem. Potrebno je, međutim, zaštititi proizvod od kontaminacije iz okoline.
4. U slučaju sterilnih proizvoda, radni prostor u kojem su proizvodi ili kontejneri moraju odgovarati zahtjevima u vezi s čistim prostorima opisanim u Dodatku 1 Proizvodnja sterilnih lijekova. Ovaj zahtjev može se ispuniti primjenom radnih mjesta sa obezbjeđenim protokom HEPA zračnog filtera i postavljanjem zračnih propusnika. Proizvodni prostori moraju da se nalaze u okruženju koje odgovara najmanje klasi D.
5. Nije dozvoljena ponovna cirkulacija zraka usisanog iz prostorija gdje se radi s radioaktivnim proizvodima, zračni filteri trebaju biti takvi da sprječavaju moguću kontaminaciju okoline radioaktivnim plinovima i česticama. Potrebno je osigurati sistem koji u slučaju prestanka rada ventilatora za izbacivanje zraka, one-mogućava ulazak čistog zraka kroz izlazne cijevi.
Proizvodnja
6. Potrebno je izbjegavati proizvodnju raznih radioaktivnih proizvoda u istom prostoru i u isto vrijeme radi smanjenja rizika od kroskontaminacije i zamjene.
7. Validacija postupka, međufazna kontrola i parametri praćenja procesa i okoline važni su u slučajevima kada treba donijeti odluku o odobravanju ili odbijanju šarže ili proizvoda prije završetka svih ispitivanja.
Kontrola kvalitete
8. Zahtjev za isporukom proizvoda prije završetka svih ispitivanja ne oslobađa od obveze odgovornu osobu da donese odluku, evidentiranu zapisom, o usklađenosti šarže sa zahtjevima. U ovom slučaju mora postojati pisana uputa s detaljima u vezi s proizvodnim i kontrolnim podacima koje treba razmotriti prije otpreme šarže. Postupak treba sadržavati i mjere koje poduzima odgovorna osoba u slučaju dobivanja nezadovoljavajućih rezultata nakon otpreme šarže.
9. Referentni uzorci svake šarže moraju se čuvati, osim ako nije drugačije navedeno u dozvoli za marketing.
Distribucija i opoziv
10. Potrebno je voditi detaljnu evidenciju isporuka i moraju postojati postupci s opisom mjera koje treba poduzeti za zaustavljanje upotrebe neispravnih radiofarmaceutskih proizvoda. Metode opoziva trebaju biti djelotvorne u kratkom roku.
DODATAK 4
PROIZVODNJA LIJEKOVA BILJNOG PORIJEKLA
Zbog složenog i promjenjivog sastava i male količine aktivnih sastojaka, kontrola sirovina, skladištenje i prerada su od posebnog značaja u proizvodnji lijekova biljnog porijekla.
Prostori
Skladišni prostor
1. Sirovo (tj. neprerađeno) bilje treba skladištiti u odvojenom prostoru. Skladišni prostor treba imati dobar sistem prozračivanja i biti opremljen na način koji onemogućava ulaz insektima i ostalim životinjama, posebno glodarima. Potrebno je poduzeti djelotvorne mjere za sprečavanje širenja bilo koje vrste tih životinja ili mikroorganizama unesenih s biljem, kao i mjere za sprečavanje kroskontaminacije. Kontejneri s biljem moraju biti razmješteni na način koji omogućava slobodnu cirkulaciju zraka.
2. Posebnu pažnju treba obratiti na čistoću i dobro održavanje skladišnog prostora, posebno u slučajevima kada dolazi do stvaranja prašine.
3. Skladištenje bilja, ekstrakata, tinktura i ostalih pripravaka može zahtijevati specijalne uslove s obzirom na vlagu, temperaturu ili zaštitu od svjetla. Takve uslove treba osigurati i kontrolirati.
Proizvodni prostor
4. Tokom uzorkovanja, vaganja, miješanja i prerade sirovog bilja kada se stvara prašina, treba poduzeti specifično osiguranje od prašenja radi lakšeg čišćenja i sprečavanja kros kontaminacije, npr. ekstrakcija prašine, namjenske prostorije, itd.
Dokumentacija
Specifikacije sirovina
5. Osim podataka iz Općih uslova, specifikacija za neprerađeno bilje mora uključivati slijedeće i to do najviše moguće granice:
- botaničko ime (i prema potrebi ime utemeljitelja klasifikacije);
- podatke o porijeklu (zemlja ili područje porijekla i prema potrebi uzgoj, vrijeme žetve, postupak sakupljanja, moguće pesticide, itd.);
- podatak da li se koristi cijela biljka ili samo dio;
- kod kupovine sušenog bilja potrebno je specificirati sistem sušenja;
- opis biljke uz makro i mikroskopsku kontrolu;
- testove identifikacije, kada odgovara testove identifikacije poznatih aktivnih sastojaka ili markera. Na raspolaganju mora biti autentičan uzorak radi identifikacije;
- kada je potrebno, sadržaj sastojaka poznatoga terapijskog djelovanja ili markera;
- odgovarajuće metode za određivanje moguće kontaminacije pesticidima uz dozvoljeno odstupanje od graničnih vrijednosti;
- ispitivanja radi određivanja kontaminacije gljivicama odnosno mikrobima, uključujući aflatoksine i zagađenosti štetnicima uz prihvaćene granične vrijednosti;
- ispitivanja na otrovne metale i moguće kontaminante i uzročnike kvarenja;
- ispitivanje na strane primjese.
Potrebno je dokumentirati sve poduzete aktivnosti u svrhu smanjenja zagađenosti gljivicama odnosno mikrobima. Potrebno je osigurati specifikacije uz navođenje detalja postupaka, ispitivanja i graničnih vrijednosti.
Upute za preradu
6. U uputama moraju biti opisane različite operacije prerade bilja kao što su sušenje, mrvljenje i prosijavanje uz naznaku vremena i temperature sušenja, te metoda za kontrolu veličine dijelova biljaka ili čestica. Potrebno je opisati metodu prosijavanja ili druge metode koje se koriste za uklanjanje stranih primjesa.
Kod proizvodnje lijekova iz povrća, upute moraju sadržavati podrobnosti o bazi ili rastvaraču, vremenu i temperaturi ekstrakcije, detalje o svakoj fazi koncentriranja i primijenjenim metodama.
Uzorkovanja
7. Kada se radi o sirovini koja je skupina individualnih biljaka koje sadrže element heterogenosti, uzimanje uzoraka treba provesti pozorno i to od strane osoba s posebnim stepenom stručnosti. Svaka šarža mora imati vlastitu dokumentaciju.
Kontrola kvaliteta
8. Osobe koje rade u kontroli kvalitete moraju imati stručna znanja o lijekovima na bazi bilja kako bi mogle pravilno provesti sva ispitivanja identifikacije i uočiti zamjenu, prisutnost rasta gljivica, zagađenost štetnicima, neujednačenost sirovog bilja unutar pošiljke, itd.
9. Identitet i kvalitetu ljekovitih pripravaka na bazi povrća i gotovih proizvoda treba ispitati u skladu sa uputama u "Kvaliteta lijekova biljnog porijekla".
DODATAK 5
UZORKOVANJE SIROVINA I MATERIJALA ZA PAKOVANJE
Uzorkovanje jest postupak u kojem se uzima samo mali dio pojedine šarže. Valjani zaključci ne mogu se zasnivati na ispitivanjima koja su provedena na nereprezentativnim uzorcima. Stoga je ispravno uzorkovanje bitan dio osiguranja kvalitete.
1. Osobe koje uzimaju uzorke moraju imati početnu i stalnu redovnu edukaciju u disciplinama koje se odnose na pravilno uzimanje uzoraka. Edukacija mora obuhvatati slijedeće:
- planove uzorkovanja;
- pisane postupke uzorkovanja;
- tehnike i opremu za uzorkovanje;
- rizike od unakrsne kontaminacije;
- mjere opreza koje se poduzimaju u pogledu nestabilnih odnosno sterilnih supstancija;
- važnost razmatranja vizualnog izgleda materijala, kontejnera i etiketa;
- važnost evidentiranja bilo kojih neočekivanih ili neuobičajenih događaja.
Osoblje
1. Osoblje koje vrši uzorkovanje treba proći redovnu početnu i kontinuiranu obuku iz oblasti relevantnih za pravilno uzorkovanje.
Obuka uključuje:
- planove uzorkovanja;
- pisane procedure uzorkovanja;
- metode i opremu za uzorkovanje;
- rizike od proračunske kontaminacije;
- mjere predostrožnosti koje treba poduzeti u odnosu na nestabilne, odnosno sterilne supstance;
- značaj vizualnog pregleda materijala, kontejnera i etiketa;
- značaj bilježenja svih neočekivanih ili neuobičajenih događaja.
Polazni materijali
2. Identitet kompletne serije sirovina može se utvrditi jedino ako se uzmu pojedinačni uzorci iz svih kontejnera i ako se na svakom uzorku provede ispitivanje identiteta. Dozvoljeno je uzorkovati samo dio kontejnera kada je validiran postupak koji osigurava da niti jedan kontejner sa sirovinom nije nepravilno označen.
3. Ova validacija mora obuhvatiti najmanje slijedeće:
- prirodu i status proizvođača i dobavljača, te njihovo razumijevanje GMP;
- zahtjeva za farmaceutsku industriju;
- sistem osiguranja kvalitete proizvođača sirovina;
- uslove proizvođača u kojima je sirovina proizvedena i kontrolirana;
- prirodu sirovine i medicinskih proizvoda u kojima će biti upotrijebljena.
Primjenjujući takav sistem, moguće je validirani postupak koji dozvoljava izuzimanje ispitivanja identiteta svakoga ulaznog kontejnera sa sirovinom prihvatiti za:
- sirovine koje dolaze od pojedinog proizvođača ili pogona;
- sirovine koje dolaze izravno od proizvođača ili u zapečaćenom kontejneru proizvođača gdje postoji historijat o pouzdanosti i gdje redovitu kontrolu sistema osiguranja kvalitete proizvođača obavlja kupac (proizvođač medicinskih proizvoda) ili neko nadležno tijelo.
Ne postoji mogućnost odgovarajuće validacije postupka za:
- sirovine koje je dobavio posrednik te gdje je izvor proizvodnje nepoznat ili nije provjeren inspekcijom;
- sirovine za primjenu u parenteralnim proizvodima.
4. Kvaliteta jedne serije sirovina može se ocijeniti uzimanjem i ispitivanjem reprezentativnog uzorka. U tu svrhu se mogu koristiti uzorci koji su uzeti za ispitivanje identiteta. Broj uzoraka uzetih za pripremu reprezentativnog uzorka treba odrediti statistički i specificirati u planu uzorkovanja. Također je potrebno odrediti broj pojedinačnih uzoraka koji se mogu zajedno pomiješati da bi se dobio združeni uzorak, uzimajući u obzir prirodu materijala, poznavanje dobavljača i homogenost kompleksnog uzorka.
Pakovni materijali
5. Plan uzorkovanja za pakovni materijal mora uzeti u obzir najmanje slijedeće: zaprimljenu količinu, traženi kvalitet, prirodu materijala (npr. primarni pakovni materijal i/ili štampani (sekundarni) materijal za pakovanje), metode proizvodnje i ono što je poznato o sistemu osiguranja kvaliteta proizvođača pakovnog materijala na osnovu provedenih inspekcija. Broj uzoraka treba odrediti statistički i specificirati u planu uzorkovanja.
DODATAK 6
PROIZVODNJA TEKUĆINA, KREMA I MASTI
Tekućine, kreme i masti mogu biti posebno osjetljive na mikrobe i drugo zagađenje tokom proizvodnje. Zbog toga se moraju poduzeti posebne mjere radi sprječavanja kontaminacije.
Prostori i oprema
1. Preporučuje se upotreba zatvorenih sistema za postupke proizvodnje i prijenosa da bi se proizvod zaštitio od kontaminacije. Proizvodni prostori u kojima su izloženi proizvodi ili otvoreni čisti kontejneri moraju se efikasno snabdijevati filtriranim zrakom.
2. Rezervoari, kontejneri, cjevovodi i pumpe moraju biti izvedeni i instalirani na način koji omogućava brzo čišćenje i ako je potrebno sanitaciju. Posebno je važno da kod razmještaja opreme bude što manje mrtvih uglova ili mjesta gdje se mogu sakupljati ostaci i tako doprinijeti daljnjem razvoju mikroorganizama.
3. Upotrebu staklenih aparata treba izbjegavati gdje je moguće. Nehrđajući čelik visoke kvalitete je često materijal izbora za dijelove koji dolaze u dodir s proizvodima.
Proizvodnja
4. Hemijski i mikrobiološki kvalitet vode koja se koristi u proizvodnji mora biti specificiran i praćen. Potrebno je obratiti pažnju na održavanje sistema za vodu kako bi se izbjegla opasnost od razmnožavanja mikroorganizama. Nakon svake hemijske sanitacije sistema za vodu, potrebno je primijeniti validirani postupak ispiranja mlazom da bi se osiguralo djelotvorno uklanjanje sredstava za sanitaciju.
5. Kvalitet materijala zaprimljenih u cisternama mora se provjeriti prije njihovog prebacivanja u skladišne cisterne.
6. Kod prijenosa materijala cjevovodima treba paziti da se isti prenose na pravo odredište.
7. Materijalima za koje se pretpostavlja da mogu ispuštati vlakna ili druge zagađivače nije dozvoljen ulaz u prostor gdje su izloženi proizvodi ili čisti kontejneri.
8. Posebnu pažnju treba posvetiti održavanju homogenosti mješavina, suspenzija itd. tokom procesa punjenja. Procese miješanja i punjenja treba validirati. Posebno se mora paziti na početku procesa punjenja, nakon zastoja i na kraju procesa kako bi se osiguralo održavanje homogenosti.
9. Za slučajeve kada gotovi proizvod ne ide odmah na pakovanja, potrebno je specificirati i pridržavati se maksimalnog perioda skladištenja i uvjeta skladištenja.
DODATAK 7
PROIZVODNJA AEROSOL PRIPRAVAKA U DOZATORIMA ZA INHALIRANJE
Proizvodnja aerosol proizvoda pod pritiskom za inhaliranje s odmjerenim ventilima zahtijeva posebnu pažnju zbog osobite prirode ovog oblika proizvoda. Proizvodnja se mora obavljati u uslovima koji smanjuju na minimum opasnost od mikrobiološke kontaminacije kao i kontaminacije česticama. Također je od posebnog značaja osiguranje kvaliteta komponenti ventila, a u slučaju suspenzija homogenost materijala.
Opći dio
1. Trenutno postoje dvije uobičajene metode za proizvodnju i punjenje:
a) sistem punjenja u dva koraka (punjenje pod pritiskom). Aktivna supstanca se dodaje u punilac s visokom tačkom ključanja, doza se puni u bocu, postavlja se ventil, a punilac s nižom tačkom ključanja se ubrizgava kroz cijev ventila kako bi se napravio finalni gotov proizvod. Suspenzija aktivne supstance u puniocu se održava na hladnom kako bi se smanjio gubitak isparavanjem;
b) postupak punjenja u jednom koraku (hladno punjenje). Aktivna supstanca se dodaje u mješavinu punilaca i drži se ili pod visokim pritiskom ili na niskoj temperaturi, ili pod oba uvjeta. Suspenzija se onda puni direktno u bocu u jednom potezu.
Prostor i oprema
2. Ako je moguće, proizvodnju i punjenje treba obavljati u zatvorenom sistemu.
3. Prostor u kojem se nalaze proizvodi ili čiste komponente treba se snabdijevati zrakom preko filtera, koji treba da odgovara zahtjevima sredine najmanje klase D i u njega treba da se ulazi kroz zračne propusnike.
Proizvodnja i kontrola kvalitete
4. Ventili za aerosole s dozimetrom su složeniji tehnički dijelovi od većine dijelova koji se koriste u farmaceutskoj proizvodnji. O tome treba da se vodi računa kod specifikacija, uzorkovanja i ispitivanja. Provjera sistema osiguranja kvalitete proizvođača ventila je od posebne važnosti.
5. Sve tekućine (npr. tekući ili gasni punioci) treba da se filtriraju kako bi se otklonile čestice veće od 0,2 mikrona. Ako je moguće, poželjno je i dodatno filtriranje neposredno prije punjenja.
6. Čišćenje boca i ventila treba da se provodi po validiranoj proceduri, koja je u skladu s namjenom proizvoda, kako bi se osiguralo odsustvo nepoželjnih mikrobioloških zagađivača ili pomoćnih sredstava za izradu boca i ventila (npr. sredstva za podmazivanje). Nakon čišćenja, ventile treba čuvati u čistim, zatvorenim kontejnerima i treba poduzeti posebne mjere opreza kako ne bi došlo do kontaminacije tokom daljnjeg rukovanja, npr. uzorkovanja. Boce treba stavljati na liniju za punjenje u čistom stanju ili ih treba čistiti na liniji neposredno prije punjenja.
7. Trebaju se poduzeti mjere opreza u trenutku punjenja da bi se osigurala homogenost suspenzije tokom cijelog procesa punjenja.
8. Kada se koristi proces punjenja u dva koraka, neophodno je da se osigura da težina bude tačna u oba koraka, kako bi se dobio ispravan sastav. U tu svrhu često je poželjna 100-postotna provjera težine u svakoj fazi.
9. Kontrola nakon punjenja treba osigurati da nema nepoželjnog curenja. Ispitivanje "test na curenje" treba da se provede tako da se izbjegne kontaminacija mikroorganizmi i rezidualna vlaga.
DODATAK 8
RAČUNARSKI SISTEMI
Uvođenje računarskih sistema u proizvodnju, uključujući skladištenje, distribuciju i kontrolu kvalitete ne umanjuje potrebu za primjenom načela navedenih u smjernicama GMP.
Ukoliko računarski sistem zamjenjuju manuelne operacije, ni u kom slučaju ne smije doći do opadanja kvaliteta proizvoda ili sistema osiguranja kvalitete. Posebna pažnja treba da se obrati na rizik gubitka aspekata prethodnog sistema, koji može nastati usljed smanjenja učešća operatera u sistemu.
Osoblje
1. Vrlo je važno da postoji saradnja rukovodećeg, tzv. ključnog osoblja i osoblja uključenog u procese sa kompjuterizovanim sistemom. Osobe na odgovornim mjestima trebaju proći odgovarajuću obuku za upravljanje i upotrebu kompjuterizovanih sistema u okviru njihovog djelokruga odgovornosti. To znači da se mora osigurati adekvatan stepen stručnosti pri konsultacijama u pogledu projektiranja, validacije, instalacije i rada kompjuterizovanog sistema.
Validacija
2. Obim potrebne validacije zavisit će od niza faktora uključujući područje primjene sistema, od toga da li će validacija biti prospektivna ili retrospektivna, i da li su ili ne ugrađeni novi elementi. Validacija treba da se posmatra kao dio kompletnog životnog ciklusa računarskog sistema. Ovaj ciklus uključuje fazu planiranja, specificiranja, programiranja, testiranja, stavljanja u funkciju, dokumentovanja, rada, nadzora i modifikovanja.
Sistem
3. Oprema se mora smjestiti u odgovarajuće uslove tako da vanjski činioci ne bi uticali na rad sistema.
4. Mora se napisati detaljan opis sistema (uključujući, po potrebi i dijagrame) koji treba redovno ažurirati. Ovaj opis treba da opiše principe, svrhu, mjere obezbjeđenja i područja primjene sistema, osnovne upute o načinu upotrebe računara, kao i način kako taj sistem utiče na druge sisteme i postupke.
5. Softver je kritična komponenta kompjuterizovanog sistema. Korisnik softvera mora poduzeti potrebne korake u pripremi softvera u skladu sa sistemom osiguranja kvalitete.
6. Sistem mora da raspolaže, na odgovarajućim pozicijama, ugrađenim sistemom provjere tačnog unosa i obrade podataka.
7. Prije nego što se sistem koji koristi računar uvede u upotrebu, mora se u potpunosti testirati, da bi bilo potvrđeno da je u stanju postići željene rezultate. Ukoliko se vrši zamjena manuelnog sistema kompjuterizovanim sistemom, kao dio testiranja i validacije treba da se oba sistema određeno vrijeme koriste paralelno.
8. Unos i izmjenu podataka mogu da vrše isključivo za to ovlaštene osobe. Odgovarajuće metode za sprječavanje neovlaštenog unosa podataka obuhvataju upotrebu hardver ključeva, pristupnih kartica, identifikacijskih šifri i ograničavanja pristupa kompjuterskim terminalima. Mora se definirati procedura za izdavanje, poništavanje i izmjenu ovlaštenja za unos i izmjenu podataka, uključujući i promjenu ličnih lozinki. Posebna pažnja treba se posvetiti sistemima koji osiguravaju evidentiranje svakog pokušaja pristupa sistemu od strane neovlaštenih osoba.
9. Kada se kritični podaci unose ručno npr. odmjerena težina, broj serije nekog sastojka tokom razmjeravanja i sl. Mora se osigurati dodatna provjera tačnosti unosa podatka. Ovu provjeru može obaviti drugi operator ili se ona vrši uz pomoć validirane elektronske opreme.
10. Sistem mora evidentirati identitet operatora koji unosi ili potvrđuje tačnost unosa kritičnih podataka. Ovlaštenje za izmjenu ili dopunu unesenih podataka treba ograničiti samo na određene osobe. Svaka izmjena unosa kritičnih podataka mora se odobriti i evidentirati uz obrazloženje za izmjenu. Posebna pažnja mora se posvetiti ugradnji u sistem komponente za formiranje precizne evidencije svih unosa i izmjena "traga za potrebe nadzora".
11. Sve izmjene na sistemu ili kompjuterskom programu mogu da se vrše isključivo u skladu s definiranom procedurom koja treba sadržavati propise za validaciju, provjere, odobravanje i provedbu izmjena.
12. Za potrebe redovne provjere kvaliteta mora se osigurati mogućnost printanja čitkih kopija elektronski spremljenih podataka.
13. U skladu sa tačkom 4.9 u osnovnim zahtjevima smjernica GMP, podaci treba da se fizički ili elektronskim sredstvima zaštite od namjernih ili slučajnih oštećenja. Mora da se provjeri dostupnost, trajnost i tačnost spremljenih podataka. Ako se predlažu promjene kompjuterske opreme ili računarskih programa, navedene provjere se vrše učestalošću adekvatnom za medij koji se koristi za arhiviranje podataka.
14. Zaštita podataka stvaranjem rezervnih kopija u redovnim vremenskim intervalima je obavezna. Rezervne kopije podataka se čuvaju na odvojenom i sigurnom mjestu, dok god je to neophodno.
15. Treba da postoje odgovarajući alternativni sistemi, koji će preuzeti funkcije ovog sistema, koji moraju biti operativni i u slučaju pada, odnosno kvara sistema. Vrijeme potrebno za uključivanje alternativnih struktura mora da se uskladi sa potencijalnom hitnošću potrebe da se koriste. Na primjer, informacije neophodne za realizaciju povlačenja lijekova iz prometa moraju biti dostupne, kao kratka poruka, u najkraćem roku.
16. Moraju da se definiraju i validiraju procedure po kojima se postupa u slučaju otkazivanja ili kvara sistema. Svi kvarovi i izvršene popravke moraju da se evidentiraju.
17. Mora da se ustanovi procedura za evidentiranje i analizu pogrešaka, kao i za poduzimanje korektivnih mjera.
18. Ukoliko servisiranje računara vrše vanjske ugovorne kompanije, mora se sklopiti zvaničan pisani ugovor kojim se jasno definiraju odgovornosti ugovornih strana (Poglavlje VII).
19. Kad se isporuke ili puštanje serija u promet obavlja korištenjem kompjuterizovanog sistema, taj sistem mora omogućiti samo kvalificiranoj osobi (QP) da pušta serije lijeka u promet, kao i da se jasno identificira i evidentira osoba koja vrši puštanje serija u promet.
DODATAK 9
PROIZVODNJA LIJEKOVA NAMIJENJENIH ZA KLINIČKA ISPITIVANJA
Proizvodnja lijekova namijenjenih za klinička ispitivanja trebaju se obavljati u skladu sa principima i detaljnim uputama smjernica GMP za lijekove. Trebaju se uzeti u obzir i druge smjernice i upute izdane od Evropske komisije tamo gdje se one mogu primijeniti i odgovarajuće su u odnosu na fazu razvoja lijeka. Procedure treba da odgovaraju fazi razvoja lijeka i da budu takve da se mogu mijenjati kako se znanje o procesu povećava.
U kliničkim ispitivanjima može postojati dodatni rizik za sudionike u ispitivanju u odnosu na pacijente koji upotrebljavaju lijekove koji imaju dozvolu za stavljanje u promet. Primjena pravila GMP u proizvodnji lijekova u fazi ispitivanja ima za cilj da osigura da se sudionici u ispitivanju ne izlažu riziku i da na rezultate kliničkih ispitivanja ne utiču neodgovarajuća sigurnost, kvalitet ili efikasnost lijeka nastali usljed nepropisne proizvodnje. Namjera je također, da se osigura konzistentnost serija istog lijeka koje se upotrebljavaju u istom ili različitim kliničkim ispitivanjima i da se promjene nastale tokom razvoja lijeka adekvatno dokumentiraju i opravdaju.
Povećana složenost postupaka proizvodnje lijekova u fazi ispitivanja, u usporedbi s registriranim lijekovima, usljed nedostatka rutinskih postupaka, raznovrsnosti u dizajnu kliničkih ispitivanja, dizajnu materijala za pakiranje, česte potrebe za randomizacijom i prikrivanjem identiteta proizvoda i povećanog rizika od proračunske kontaminacije i miješanja proizvoda. Također, može biti nedovoljno znanja o jačini i toksičnosti lijeka, nedostatak potpune validacije procesa ili se mogu ispitivati registrirani lijekovi koji su prepakovani ili modificirani na neki način.
Ovakvim izazovima može odgovoriti osoblje s osnovnim poznavanjem i obukom o primjeni GMP u proizvodnji lijekova namijenjenih kliničkom ispitivanju. Neophodna je saradnja sa sponzorima kliničkih ispitivanja koji preuzimaju krajnju odgovornost za sve aspekte kliničkog ispitivanja uključujući i kvalitetu lijekova namijenjenih kliničkom ispitivanju.
Povećana složenost proizvodnih postupaka zahtijeva izuzetno djelotvoran sistem kvaliteta.
Ovaj dodatak sadrži i uputstva o naručivanju, dostavljanju i povratu lijekova koji se klinički ispituju, koja su međusobno povezana i u skladu sa smjernicama GMP u kliničkom ispitivanju.
Napomena:
Sudionicima u ispitivanju mogu se dostaviti i proizvodi koji nisu namijenjeni kliničkom ispitivanju, placebo ili komparativni proizvodi. Ovi proizvodi se koriste kao pomoćni ili lijekovi za preventivu, u dijagnostičke ili terapeutske svrhe, odnosno trebaju osigurati pružanje adekvatne medicinske njege ispitaniku. Ovi proizvodi se ne smatraju lijekovima namijenjenim za kliničko ispitivanje i može ih dostaviti sponzor ili istraživač. Sponzor treba osigurati da su oni u skladu sa odobrenjem za provedbu ispitivanja, da su odgovarajućeg kvaliteta u svrhe ispitivanja uzimajući u obzir izvor materijala, bez obzira da li su ili nisu registrirani, ili su prepakovani. Za ovakve odluke preporučuje se uključivanje kvalificirane osobe.
Rječnik
Slijepo kliničko ispitivanje je postupak kojim se osigurava da jedna ili više strana uključenih u kliničko ispitivanje nema uvid u pripadnost ispitanika terapijskim skupinama. Jednostruko slijep pristup znači da ispitanik nema uvid u pripadnost terapijskim skupinama, a dvostruko slijepi pristup znači da uvid u pripadnost terapijskim skupinama nemaju ispitanik, odnosno ispitanici, istraživač, odnosno istraživači, monitor, odnosno monitori, a u nekim slučajevima i osoba koja vrši obradu podataka u vezi sa klinički ispitivanjem. U odnosu na lijekove namijenjene kliničkom ispitivanju, slijepo kliničko ispitivanje predstavlja namjerno prikrivanje identiteta tih lijekova, u skladu sa uputama sponzora. Otkrivanje označava postupak kojim otkriva identitet "maskiranih" proizvoda.
Kliničko ispitivanje je bilo koje sistemsko ispitivanje lijekova na ljudima, s ciljem da se otkriju ili potvrde klinički, farmakološki, odnosno drugi farmakodinamski učinci lijekova koji se ispituju ili da se identificiraju neželjene reakcije na te lijekove, odnosno da se ispitaju resorpcija, distribucija, metabolizam i izlučivanje lijekova koji se ispituju, kako bi se ustanovila sigurnost ili efikasnost tih lijekova.
Komparativni lijek je lijek koji se ispituje ili koji je u prometu (npr. aktivna kontrola) ili placebo s kojima se uspoređuje lijek koji se klinički ispituje.
Ispitivani proizvod je farmaceutski oblik aktivne supstance ili placebo koji se ispituje ili s kojim se referentna tvar uspoređuje u kliničkom ispitivanju. Ispitivani proizvod može biti i registrovan lijek kada se koristi na drugačiji način od onoga koji je odobren u dozvoli za stavljanje u promet, kada se ispituje za novu neodobrenu indikaciju ili kada se ispitivanje provodi radi dobivanja više informacija o odobrenoj upotrebi lijeka.
Unutrašnje pakovanje je kontejner ili drugi materijal za pakovanje s kojim je lijek ili lijek namijenjen kliničkom ispitivanju u neposrednom kontaktu.
Istraživač u kliničkom ispitivanju je osoba odgovorna za provođenje kliničkog ispitivanja.
Glavni istraživač je osoba odgovorna za rukovođenje timom istraživača ako ispitivanje provodi istraživački tim.
Proizvođač, odnosno uvoznik lijeka namijenjenog za kliničko ispitivanje je nosilac dozvole za proizvodnju, odnosno uvoz iz člana 13.1 Direktive 2001/20/EU.
Nalog je zahtjev za proizvodnju, pakovanje, odnosno isporuku određene količine jediničnih pakovanja lijeka koji se ispituje.
Vanjsko pakovanje je ambalaža u kojoj se nalazi unutrašnje pakovanje lijeka.
Proizvodni dosje lijeka je referentna dokumentacija koja sadrži ili upućuje na dokumentaciju koja sadrži sve informacije potrebne za sastavljanje detaljnih pisanih uputstava za proizvodnju, pakiranje, metode ispitivanja kvalitete, kriterije za puštanje serija u promet i isporuku lijekova namijenjenih kliničkom ispitivanju.
Randomizacija je postupak svrstavanja ispitanika u terapijsku ili kontrolnu grupu, korištenjem elementa slučajnosti pri redoslijedu uključivanja, s ciljem izbjegavanja pristrasnosti istraživača.
Šifra randomizacije je popis na kojem su naznačene terapije dodijeljene svakoj od osoba koje se podvrgavaju kliničkom ispitivanju.
Isporuka je otpremanje tačne količine poručenih lijekova namijenjenih za klinička ispitivanja.
Sponzor je pojedinac, preduzeće, organizacija ili institucija koja snosi odgovornost za početak, provođenje, odnosno finansiranje kliničkog ispitivanja.
Upravljanje kvalitetom je sistem kvaliteta, osmišljen, uveden i odobren od strane proizvođača ili uvoznika, koji treba biti opisan pisanim procedurama dostupnim sponzoru, uzimajući u obzir načela GMP i druge smjernice primjenjive na lijekove u fazi ispitivanja. Specifikacije proizvoda i upute za proizvodnju mogu se mijenjati tokom faze razvoja lijeka, ali treba osigurati punu kontrolu i sljedivost tih izmijena.
Osoblje je osoblje uključeno u proizvodnju lijekova namijenjenih ispitivanju, treba biti adekvatno obučeno u skladu sa zahtjevima koji su specifični za ovu vrstu lijekova.
Kvalificirana osoba je osoba odgovorna za puštanje serije lijeka namijenjenog za klinička ispitivanja, odgovorna je, prije svega, za obezbjeđenje sistema koji ispunjava zahtjeve date u ovom dodatku i stoga treba da posjeduje široko znanje iz oblasti farmaceutskog razvoja i procedure kliničkog ispitivanja.
Prostori i oprema
Toksičnost, jačina i senzibilizirajuća svojstva lijekova u fazi ispitivanja nisu u potpunosti poznati, što povećava potrebu za smanjenjem na najmanju moguću mjeru svih rizika od kroskontaminacije. Oprema i prostorije trebaju biti projektirane kao i metode ispitivanja i dozvoljene granične vrijednosti nakon čišćenja, tako da budu u skladu s prirodom ovih rizika. Kada je to neophodno, kampanjska proizvodnja može biti prihvatljiva. Prilikom odabira sredstva za čišćenje mora se voditi računa o rastvorljivosti ljekovite supstance i ekscipijenata.
Dokumentacija
Specifikacije i upute
Specifikacije (polaznih materijala, primarnog pakovnog materijala, međuproizvoda, poluproizvoda i gotovih proizvoda), proizvodne formule, upute za proizvodnju i upute za pakovanje treba da budu što je moguće razumljivije i u skladu sa fazom razvoja proizvoda. Njih treba tokom razvoja proizvoda periodično ponovno procjenjivati i po potrebi ažurirati. Svaka nova verzija treba obuhvatiti najnovije podatke, korištenu tehnologiju i zakonske i farmakopejske zahtjeve, uz pozivanje na prethodnu verziju, tako da se osigura sljedivost sa prethodnom dokumentacijom. Bilo kakva izmjena treba biti provedena prema pisanoj proceduri i sa naznakom uticaja provedenih promjena na kvalitetu proizvoda, npr. na stabilnost i bioekvivalenciju. Razlozi za izmjene moraju biti zapisani, a uticaj tih izmijena na kvalitetu proizvoda i klinička ispitivanja koja su u toku treba da se ispita i dokumentira.
Nalog
Jedino sponzor ispitivanja može izdati proizvođaču lijeka koji se ispituje nalog za proizvodnju, odnosno pakiranje određenog broja jedinica lijeka, odnosno njihovu isporuku. Nalog treba biti u pisanom obliku (iako može da se pošalje elektronskim putem) i dovoljno precizan kako bi se izbjegla bilo kakva dvosmislenost. Treba da bude zvanično odobren i mora se pozivati na proizvodni dosje lijeka i u odgovarajućem slučaju na određeni protokol kliničkog ispitivanja.
Proizvodni dosje lijeka
Proizvodni dosje lijeka (vidjeti rječnik) treba neprestano ažurirati u skladu s razvojem proizvoda, uz obezbjeđenu sljedivost sa prethodnom verzijom. Dosje treba obuhvatiti ili treba da upućuje na sljedeće dokumente:
- specifikacije i metode ispitivanja polaznih materijala, materijala za pakovanje, međuproizvoda, poluproizvoda i gotovih proizvoda;
- proizvodne postupke;
- procesne kontrole i metode;
- primjerak odobrene etikete;
- relevantne protokole kliničkog ispitivanja i šifre
- randomizacije;
- relevantne tehničke ugovore (ugovore o poslovno-tehničkoj saradnji);
- podatke o stabilnosti;
- uvjete čuvanja i transporta.
Spisak pobrojanih dokumenata nije konačan i nepromijenljiv. Sadržina popisa može se mijenjati u zavisnosti od vrste proizvoda i faze razvoja proizvoda. Ove informacije treba da predstavljaju osnovu za procjenu i puštanje određene serije proizvoda od strane kvalificirane osobe i stoga bi trebalo da mu budu dostupne. U slučaju kada se različite faze proizvodnje obavljaju na različitim mjestima proizvodnje pod odgovornošću različitih kvalificiranih osoba, prihvatljivo je da se vode odvojeni dosjie sa informacijama od značaja za aktivnosti na pojedinačnim mjestima proizvodnje.
Proizvodna formula i upute za proizvodnju
Za svaki proizvodni postupak ili isporuku treba da postoji jasno i odgovarajuće pisano uputstvo i zapisi. U slučaju kada proizvodni postupak nije ponovljiv, tada nije potrebno izraditi glavnu formulu i uputstvo za proizvodnju. Zapisi su osobito važni za pripremu konačne verzije dokumenata koji će se koristiti u rutinskoj proizvodnji nakon dobivanja dozvole za stavljanje lijeka u promet. Informacije iz proizvodnog dosjea lijeka treba koristiti za izradu detaljnih pisanih uputstava za proizvodnju, pakiranje, kontrolu kvalitete, uvjete čuvanja i transporta.
Uputstvo za pakovanje
Lijekovi namijenjeni za kliničko ispitivanje se obično pakuju pojedinačno za svakog ispitanika uključenog u kliničko ispitivanje. Broj jedinica lijeka koje treba zapakovati treba odrediti prije početka pakovanja, uzimajući u obzir i broj jedinica lijeka potrebnih za ispitivanje kvaliteta, kao i broj kontrolnih uzoraka lijeka koji će se čuvati. Na kraju svake faze proizvodnje treba da dođe do usklađivanja dobivenih i teorijskih prinosa.
Evidencije o proizvodnji i pakovanju serije lijeka
Evidencije o svakoj operaciji tokom proizvodnje i pakovanja serije lijeka treba voditi detaljno kako bi se redoslijed postupaka mogao precizno slijediti unatrag. Evidencije treba da sadrže sve važne napomene koje opravdavaju korištene postupke i svaku izvršenu promjenu, treba doprinijeti povećanju razine znanja o proizvodu i omogućiti poboljšanje proizvodnih postupaka. Evidencije o proizvodnji i pakovanju trebaju se čuvati najmanje tokom razdoblja preciziranog u Direktivi 91.356, koja je dopunjena odredbama za lijekove namijenjene kliničkom ispitivanju.
Proizvodnja
Materijal za pakovanje
Specifikacije i ispitivanje kvaliteta treba obuhvatiti mjere zaštite od nenamjernog otkrivanja identiteta proizvoda zbog različitog izgleda materijala za pakovanje kod različitih serija.
Proizvodni postupak
Tokom faze razvoja lijeka trebaju se odrediti kritični parametri, a procesna kontrola treba prvenstveno da se provodi u cilju kontrole procesa. Privremeni procesni parametri i parametri procesne kontrole mogu se odrediti na temelju prethodnih iskustava, uključujući iskustva iz ranih faza razvoja lijeka. Ključno osoblje mora obratiti posebnu pažnju pri izradi neophodnih uputa o proizvodnim postupcima, kao i njihovog stalnog prilagođavanja u skladu s novim iskustvima stečenim u toku proizvodnje. Određivanje i kontrolu parametara treba bazirati na znanju koje je dostupno u tom trenutku. U toku faze razvoja lijeka, proizvodni postupci ne moraju biti validirani u obimu koji je neophodan za rutinsku proizvodnju, ali je neophodna validacija, odnosno kvalifikacija prostorija i opreme. Kod sterilnih proizvoda, validacija procesa sterilizacije mora biti izvršena po istim standardima kao za registrirane lijekove. Isto tako, kada se to zahtijeva, uz poštivanje naučnih principa i tehnika koje su definirane u smjernicama odgovarajućim za ovu oblast, treba dokazati inaktivaciju, odnosno uklanjanje virusa i drugih nečistoća biološkog porijekla, da bi se osigurala sigurnost biotehnološki dobivenih proizvoda. Validacija aseptičnih postupaka predstavlja poseban problem kada se proizvodi mala serija. U takvim slučajevima broj aseptično napunjenih jedinica može istovremeno biti i maksimalni broj proizvedenih jedinica proizvoda. Ako je to izvodivo u praksi, tokom simulacije procesa, treba napuniti veći broj jedinica hranjivom podlogom kako bi se osigurala veća pouzdanost dobivenih rezultata. Punjenje i zatvaranje kontejnera se često obavlja ručno ili poluautomatski što u velikoj mjeri predstavlja opasnost po sterilnost, tako da je neophodno da se posveti veća pažnja obuci operatora i validiranju aseptičnih postupaka pojedinačnih operatora.
Principi primjenjivi na komparativni lijek
Ako je promijenjen lijek koji je registriran, moraju biti dostupni podaci koji potvrđuju da ove promjene ne mijenjaju značajno prvobitne karakteristike kvalitete proizvoda (npr. stabilnost, komparativne rastvorljivosti, bioraspoloživost). Rok upotrebe komparativnog lijeka, naznačen na njegovom originalnom pakovanju, je odgovarajući samo za lijek u tom pakovanju i ne mora biti primjenjiv za lijek kada je on prepakovan u drugo unutrašnje pakovanje koje ne pruža jednaku zaštitu ili nije kompatibilno s proizvodom. Rok upotrebe komparativnog lijeka, uzimajući u obzir prirodu proizvoda, karakteristike unutrašnjeg pakovanja i uslove čuvanja proizvoda, treba odrediti sponzor ili to treba biti određeno u njegovo ime. Rok upotrebe treba biti potvrđen, ne može biti duži od roka naznačenog na originalnom pakovanju i mora biti kompatibilan sa trajanjem kliničkog ispitivanja.
Slijepo kliničko ispitivanje
Potrebno je uspostaviti sistem koji omogućava otkrivanje identiteta "maskiranih" proizvoda kada je to potrebno, uključujući i broj serije proizvoda prije slijepog ispitivanja. Također, u hitnom slučaju treba omogućiti brzu identifikaciju proizvoda.
Šifra randomizacije
Procedure trebaju opisivati nastanak, zaštitu, distribuciju, rukovanje i čuvanje svake šifre randomizacije koja se koristi pri pakiranju lijeka koji se ispituje, kao i mehanizme za otkrivanje šifara. Treba čuvati odgovarajuće evidencije.
Postupak pakovanja
Tokom pakovanja lijekova koji se ispituju nekada je neophodno da se istovremeno rukuje različitim proizvodima na istoj liniji za pakovanje. Rizik od zamjene proizvoda mora biti sveden na minimum, korištenjem odgovarajućih procedura, odnosno specijalne opreme uz odgovarajuću obuku osoblja. Postupak pakovanja i obilježavanja lijekova koji se ispituju, a naročito u slučaju kada se koriste "maskirani" proizvodi sličnog izgleda, je mnogo složeniji i podložniji greškama koje je teže otkriti nego kod registriranih lijekova. Neophodno je da se pojačaju mjere opreza u cilju sprečavanja pogrešnog obilježavanja i to obračunom broja etiketa, provjerom raščišćenosti linije za pakovanje i procesnom kontrolom koju obavlja adekvatno obučeno osoblje. Pakiranje mora osigurati da lijek koji se ispituje ostane u nepromijenjenom stanju tokom transporta i skladištenja. Svaki pokušaj otvaranja ili oštećenja vanjskog pakovanja mora biti uočen i evidentiran.
Označavanje
Napomena: u tablici 1. su sumirani članovi od 26 do 30.
26. Označavanje treba biti u skladu sa zahtjevima Direktive 91/356 koja je dopunjena odredbama za lijekove namijenjene kliničkom ispitivanju. Etikete trebaju sadržavati slijedeće podatke, osim ako se njihovo izostavljanje može opravdati, npr. korištenjem centralizovanog elektronskog sistema randomizacije:
a) ime, adresu i broj telefona sponzora, naziv ugovorne istraživačke organizacije za klinička ispitivanja ili istraživača (kontakt za informacije o lijeku, kliničkom ispitivanju i brzom otkrivanju šifre randomizacije);
b) farmaceutski oblik lijeka, način primjene, pojedinačne doze, a u slučaju otvorenog ispitivanja naziv, odnosno identifikaciju lijeka i dozu, odnosno jačinu;
c) broj, odnosno šifru serije koja identificira proizvod i postupak pakovanja;
d) referentnu šifru protokola ispitivanja koja omogućava identifikaciju ispitivanja, mjesta kliničkog ispitivanja lijeka, istraživača i sponzora, ako ti podaci nisu prikazani na drugom mjestu;
e) identifikacijski broj ispitanika, odnosno terapije i u odgovarajućem slučaju broj posjeta;
f) ime istraživača (ako nije prethodno navedeno);
g) uputstvo za upotrebu (uputstvo je namijenjeno ispitaniku ili osobi koja ispitaniku daje lijek);
h) oznaku "samo za upotrebu u kliničkom ispitivanju" ili sličnu frazu;
i) uvjete čuvanja lijeka;
j) rok upotrebe (upotreba do određenog datuma, datum isteka roka upotrebe ili datum retestiranja u odgovarajućem slučaju) nedvosmisleno označen u formi mjesec i godina;
k) "Čuvati izvan dohvata djece", osim za lijekove koji se ispituju u bolničkim uvjetima.
27. Adresa i broj telefona glavne kontakt osobe za informacije o proizvodu, kliničkom ispitivanju ili za svrhe hitnog otkrivanja šifre randomizacije ne moraju biti naznačeni na etiketi kada su ispitaniku dati ovi podaci u pisanoj formi i kada mu je naloženo da ove informacije uvijek ima kod sebe.
28. Podaci trebaju biti napisani na službenom jeziku zemlje u kojoj se ispitivanje provodi.
Podaci navedeni u stavki 26. treba da se nalaze na unutrašnjem i vanjskom pakovanju (osim unutrašnjeg pakovanja iz slučajeva opisanih u stavkama 29. i 30). Propisani sadržaji etikete na unutrašnjem i vanjskom pakovanju rezimirani su u tablici 1. Informacije mogu biti napisane i na drugim jezicima.
29. Kada se ispitaniku ili osobi koja daje lijek, lijek dostavlja u unutrašnjem pakovanju zajedno sa vanjskim pakovanjem na kojem se nalaze informacije iz stavke 26., na unutrašnjem pakovanju (ili sredstvu za doziranje koje je sastavni dio unutrašnjeg pakovanja) moraju biti dostupni sljedeći podaci:
a) ime sponzora, ugovorne istraživačke organizacije za provođenje ispitivanja ili istraživača;
b) farmaceutski oblik lijeka, način primjene (može se izostaviti za čvrste farmaceutske oblike), pojedinačnu dozu i u slučaju otvorenog ispitivanja naziv, odnosno identifikaciju lijeka i dozu, odnosno jačinu;
c) broj, odnosno šifru serije lijeka radi identificiranja proizvoda i postupka pakovanja;
d) referentnu šifru protokola ispitivanja koja omogućava identificiranje ispitivanja, mjesta gdje se provodi ispitivanje, istraživača i sponzora, ako ti podaci nisu prikazani na drugom mjestu;
e) identifikacijski broj ispitanika, odnosno terapije i u odgovarajućem slučaju broj posjete.
30. Ako je unutrašnje pakovanje u obliku blistera ili malih pojedinačnih jedinica pakovanja kao što su ampule, na kojima se podaci iz stavke 26. ne mogu prikazati, tada na vanjskom pakovanju treba osigurati etiketu sa navedenim podacima. Unutrašnje pakovanje mora sadržavati barem sljedeće informacije:
a) ime sponzora, ugovorne istraživačke organizacije angažirane za provedbu ispitivanja ili istraživača;
b) način primjene (može se izostaviti za čvrste farmaceutske oblike) i dozu, odnosno jačinu;
c) broj, odnosno šifru serije lijeka radi identificiranja proizvoda i postupka pakovanja;
d) referentnu šifru protokola ispitivanja koja omogućava identificiranje ispitivanja, mjesta gdje se provodi ispitivanje, istraživača i sponzora, ako ti podaci nisu prikazani na drugom mjestu;
e) identifikacijski broj ispitanika, odnosno terapije i u odgovarajućem slučaju broj posjete.
31.S ciljem pojašnjenja spomenutih informacija mogu se koristiti simboli i piktogrami. Dodatne informacije, upozorenja, odnosno upute za rukovanje također se mogu prikazati.
32. Za klinička ispitivanja s karakteristikama određenim u članu 14. Direktive 2001/20/EC, treba dodati sljedeće podatke na originalni kontejner, ali se time originalna etiketa ne smije učiniti nejasnim:
I Ime sponzora, organizacije angažirane za provedbu ispitivanja ili istraživača;
II Referentnu šifru protokola ispitivanja koja omogućuje identificiranje mjesta ispitivanja, istraživača i ispitanika.
33. Ako je potrebno da se promijeni rok upotrebe lijeka za klinička ispitivanja, treba se obilježiti dodatnom etiketom koja sadrži novi rok upotrebe i ponovljeni broj serije. Ova dodatna etiketa može biti stavljena preko starog roka upotrebe, ali zbog kontrole kvaliteta ne smije da pokriva originalni broj serije. Ovaj postupak dodatnog obilježavanja može se izvoditi na odobrenom mjestu proizvodnje. Međutim, kada je to opravdano, ovaj postupak može da se izvede na mjestu ispitivanja lijeka pod nadzorom farmaceuta iz tima koji provodi klinička ispitivanja ili drugog medicinskog stručnjaka u skladu s nacionalnim propisima. U slučajevima kada ovo nije moguće, postupak dodatnog obilježavanja može izvršiti monitor kliničkog ispitivanja koji je za to obučen. Postupak treba izvršiti u skladu sa principima GMP, specifičnim i standardnim operativnim postupcima, kao i u skladu s ugovorom ako je to potrebno. Postupak treba provjeriti druga osoba. Ovo dodatno označavanje treba biti dokumentovano kako u dokumentaciji o izvođenju kliničkog ispitivanja tako i u dokumentaciji o proizvodnji serije lijeka.
Kontrola kvaliteta
S obzirom da proizvodni procesi nisu standardizirani i potpuno validirani, kontrola kvaliteta gotovog proizvoda značajno doprinosi osiguravanju usklađenosti svake serije sa specifikacijom. Kontrola kvaliteta treba da se obavlja u skladu sa proizvodnim dosjeom lijeka i u skladu sa informacijama objavljenim u članu 9. (2) Direktive 2001/20/EC. Potrebno je izvršiti i evidentirati potvrđivanje djelotvornosti "maskiranja" proizvoda. Uzorci svake serije lijeka koji se ispituje, uključujući i "maskirane" proizvode, trebaju se zadržati i čuvati u toku perioda koji je određen Direktivom 91/356 koja je izmijenjena i dopunjena odredbama za lijekove namijenjene kliničkom ispitivanju. Treba se razmotriti mogućnost čuvanja uzoraka iz svakog procesa pakovanja tokom cijelog perioda ispitivanja sve dok se ne sastavi završni klinički izvještaj, kako bi se omogućilo potvrđivanje identiteta proizvoda u slučaju nedosljednosti rezultata ispitivanja, kao dio istrage u vezi s tim.
Odobravanje serije lijeka
Odobravanje serije lijeka koji se klinički ispituje (vidi stav 43.) ne smije biti izvršeno prije nego što kvalificirana osoba potvrdi da su ispunjeni uslovi iz člana 13.3 Direktive 2001/20/EC (vidi stav 39.). Kvalificirana osoba mora uzeti u obzir elemente navedene u stavu 40. Dužnosti kvalificirane osobe u vezi s lijekovima u fazi ispitivanja su uslovljene različitim okolnostima koje mogu nastati, a spomenute su u daljnjem tekstu. U tablici 2. rezimirani su elementi koji se mogu smatrati najčešćim okolnostima:
a) ako je lijek proizveden u okviru EU, a nema dozvolu za stavljanje u promet, dužnosti kvalificirane osobe su utvrđene članom 13.3 (a) Direktive 2001/20/EC;
b) ako je lijek u slobodnom prometu u okviru EU u skladu sa članom 80 (b) Direktive 2001/83/EC i u skladu s dozvolom za stavljanje u promet EU, bez obzira na mjesto proizvodnje, dužnosti su gore navedene, međutim obim certifikacije može biti ograničen samo da bi se osiguralo da su proizvodi u skladu sa zahtjevom za odobrenje za provođenje ispitivanja i svim kasnijim postupcima "maskiranja", pakovanja i obilježavanja specifičnih za određena ispitivanja. Obim proizvodnog dosjea lijeka bit će ograničen na sličan način (vidjeti 9.).
Ako je lijek uvezen iz treće zemlje, dužnosti kvalificirane osobe su utvrđene članom 13.3 (b) Direktive 2001/20/EC. Kada je lijek namijenjen kliničkom ispitivanju uvezen iz treće zemlje, a predmet je sporazuma između EU i te zemlje, npr. sporazum o uzajamnom priznavanju, primjenjuju se jednaki standardi GMP pod uslovom da je takav sporazum odgovarajući za lijek koji je u pitanju. U nedostatku sporazuma o uzajamnom priznavanju, kvalificirana osoba treba utvrditi da se primjenjuju ekvivalentni standardi GMP uz poznavanje sistema kvaliteta proizvođača lijeka. Ovo poznavanje se obično stiče kroz sudjelovanje u provjeri sistema kvaliteta proizvođača. U svakom slučaju, kvalificirana osoba može da izda potvrdu na temelju dokumentacije koju je dostavio proizvođač iz treće zemlje (vidi stav 40.).
Za uvezene komparativne lijekove, gdje se ne može dobiti adekvatno uverenje radi potvrde da je svaka serija proizvedena u skladu sa ekvivalentnim standardima GMP, dužnost kvalificirane osobe je definirana u članu 13.3 (c) Direktive 2001/20/EC.
Procjena svake serije lijeka radi potvrđivanja prije puštanja može obuhvatati:
1) dokumentaciju o proizvodnji serije uključujući izvještaje o kontroli, zapise o procesnoj kontroli i izjavu o puštanju serije koja potvrđuje usklađenost sa proizvodnim dosjeom lijeka, nalog, protokol i šifru randomizacije. Ova dokumentacija treba da obuhvati sva odstupanja ili planirane promjene, kao i sve kasnije dodatne provjere ili ispitivanja koja su, u skladu sa sistemom kvaliteta, evidentirana i ovjerena od strane ovlaštenih osoba;
2) uslove proizvodnje;
3) validacioni status postrojenja, procesa i metoda;
4) kontrolu kvaliteta gotovog proizvoda;
5) rezultate svake analize ili ispitivanja obavljenog nakon uvoza kada je to primjenjivo;
6) izvještaje o stabilnosti;
7) porijeklo i potvrdu uslova skladištenja i transporta;
8) izvještaje o kontroli sistema kvaliteta proizvođača;
9) dokumente kojima se potvrđuje da proizvođač ima dozvolu za proizvodnju lijekova za klinička ispitivanja ili komparativnih lijekova namijenjenih izvozu, izdana od strane nadležnih tijela zemlje izvoza;
10) u odgovarajućem slučaju, zakonom propisane uslove za izdavanje dozvole za stavljanje lijeka u promet, primjenjive GMP standarde i sve zvanične potvrde o usklađenosti sa GMP;
11) sve druge faktore koje kvalificirana osoba treba znati, a od značaja su za kvalitet serije lijeka.
Važnost spomenutih elemenata zavisi od zemlje porijekla proizvoda, proizvođača i statusa lijeka (ima ili nema dozvolu za stavljanje u promet u EU ili trećoj zemlji) kao i od faze razvoja proizvoda.
Sponzor treba osigurati da su elementi koje je kvalificirana osoba uzela u obzir prilikom puštanja serije lijeka usklađeni s informacijama shodno članu 9 (2) Direktive 2001/20/EC.
Kada se lijekovi namijenjeni kliničkom ispitivanju proizvode i pakiraju na različitim mjestima, pod nadzorom različitih kvalificiranih osoba, treba da se poštuju preporuke navedene u Dodatku 12. pravila GMP, ako su primjenjive.
Kada se pakovanje ili označavanje, ako je to dopušteno nacionalnim propisima, izvodi na mjestu kliničkog ispitivanja pod nadzorom farmaceuta iz tima za klinička ispitivanja ili drugog medicinskog stručnjaka kome je to dopušteno prema ovim propisima, nije neophodno da kvalificirana osoba potvrdi spomenute postupke. Sponzor je odgovoran za osiguravanje adekvatnog dokumentiranja provedenog postupka i izvođenja u skladu sa načelima smjernica GMP i u vezi s tim treba potražiti savjet kvalificirane osobe.
Isporuka
Isporuka lijekova namijenjenih kliničkom ispitivanju treba da se izvrši u skladu sa nalogom koji daje sponzor, ili onaj koga je sponzor ovlastio da to uradi u njegovo ime.
Lijekovi namijenjeni kliničkom ispitivanju trebaju biti pod kontrolom sponzora sve do završetka dvostepene procedure puštanja: puštanje serije od strane kvalificirane osobe i puštanje nakon ispunjenja uslova iz člana 9. (početak kliničkog ispitivanja) Direktive 2001/20/EU. Sponzor treba osigurati da su oni u skladu sa pojedinostima koje razmatra kvalificirana osoba. Obje faze puštanja trebaju se evidentirati i trebaju se sačuvati u odgovarajućem dosjeu o kliničkom ispitivanju, koji vodi sponzor ili se vodi u njegovo ime.
Način dekodiranja treba biti dostupan ovlaštenim osobama, prije nego se lijekovi namijenjeni ispitivanju dostave istraživaču.
Treba se voditi detaljna lista isporuka koje je izvršio proizvođač ili uvoznik, s navedenim adresama svih primaoca isporuka.
Prijenos lijekova koji se ispituju s jednog na drugo mjesto ispitivanja treba da se obavlja samo u izuzetnim slučajevima. Takvi prijenosi moraju biti predviđeni standardnim operativnim procedurama. Način rukovanja lijekom kada je on van kontrole proizvođača npr. kroz izvještaje o nadzoru ispitivanja i evidencije uslova skladištenja na mjestu ispitivanja, treba razmotriti u okviru procjene podobnosti prijenosa lijeka i tom prilikom treba tražiti savjet kvalificirane osobe. Kada je potrebno izvršiti dodatno označavanje, proizvod treba vratiti proizvođaču tog lijeka, ili nekom drugom ovlaštenom proizvođaču, kao i kvalificiranoj osobi na ponovno odobravanje. Neophodno je da se čuvaju evidencije tih postupaka i osigurati potpunu sljedivost.
Reklamacije
Zaključke o provedenim ispitivanjima u vezi reklamacija na kvalitetu lijeka treba razmotriti proizvođač ili uvoznik sa sponzorom (ako nisu iste osobe). Kvalificirana osoba i osoba odgovorna za provođenje kliničkog ispitivanja treba da razmotre ove zaključke kako bi se procijenio potencijalni uticaj na daljnji tok ispitivanja, razvoja lijeka i uticaj na ispitanike.
Povlačenje i povrat
Povlačenja
Procedure povlačenja lijeka koji se klinički ispituje, kao i dokumentiranje ovih povlačenja treba utvrditi sponzor u saradnji s proizvođačem ili uvoznikom (ako nisu u pitanju iste osobe). Istraživač i monitor moraju znati svoje odgovornosti u okviru procedure povlačenja. Sponzor treba osigurati da davaoc komparativnog lijeka ili drugog lijeka koji će se koristiti u kliničkom ispitivanju posjeduje sistem putem kojeg može obavijestiti sponzora o potrebi povlačenja bilo kojeg od lijekova koje je dostavio.
Povrat
Lijekovi koji se ispituju mogu se vratiti pod uslovima koje je sponzor precizirao u odobrenim standardnim operativnim procedurama. Vraćene lijekove namijenjene kliničkom ispitivanju treba jasno obilježiti kao takve i čuvati u odgovarajućem, namjenskom prostoru pod kontrolom. Trebaju se voditi i čuvati evidencije o vraćenim lijekovima.
Uništavanje
Sponzor je odgovoran za uništavanje neupotrijebljenih lijekova za klinička ispitivanja. Ispitivane proizvode ne treba uništavati bez pisanog odobrenja sponzora. Sponzor treba da evidentira i obračuna količine isporučenih, iskorištenih i vraćenih lijekova, ili to treba da se uradi u njegovo ime za svako mjesto ispitivanja i svaku fazu ispitivanja. Uništavanje neiskorištenih lijekova za kliničko ispitivanje treba obaviti za svako mjesto kliničkog ispitivanja, nakon obračuna količina upotrijebljenog lijeka koji mora biti obrazložen i odobren i kompletiranja završnog izvještaja kliničkog ispitivanja. Uništavanje treba da se evidentira tako da svi postupci uništavanja budu opravdani. Ove evidencije treba čuvati sponzor. Sponzor treba dostaviti potvrdu s datumom izvršenog uništavanja lijekova za klinička ispitivanja ili potvrdu o prijemu lijekova na uništavanje. Ovi dokumenti trebaju omogućiti sljedivost serije lijeka koji se ispituje, odnosno brojeve ispitanika kao i stvarne količine lijeka koje su uništene.
(1) Ovi faktori su rezimirani u stavu 40.
(2) Kada se sporazumom o uzajamnom priznavanju ili sličnim ugovorom, kojim su obuhvaćeni ovi proizvodi, priznaje da se primjenjuju jednaki standardi GMP.
(3) U svim slučajevima, kada informacija, shodno članu 9. (2) Direktive 2001/20/EC treba biti u skladu sa faktorima koje razmatra kvalificirana osoba koja certificira seriju prije puštanja
DODATAK 10
PROIZVODNJA LIJEKOVA DOBIVENIH IZ KRVI ILI IZ KRVNE PLAZME
U skladu s Direktivom 75/318/EES2 za biološke lijekove dobivene iz ljudske krvi ili plazme, polazni materijali, odnosno supstance sadrže izvorne materijale kao što su ćelije ili tekućine uključujući i krv ili plazmu. Lijekovi dobiveni iz ljudske krvi ili plazme imaju određene posebne osobine, koje proizilaze iz biološke prirode izvornog materijala. Npr. izvorni materijal mogu da kontaminiraju agensi koji prenose bolesti, posebno virusi. Sigurnost tih proizvoda prema tome ovisi od kontrole izvornih materijala i njihovog porijekla, kao i od proizvodnih postupaka uključujući i otklanjanje i inaktivaciju virusa.
Osnovni zahtjevi smjernica GMP odnose se na lijekove dobivene iz ljudske krvi ili plazme, osim ako nije drugačije navedeno. Mogu se primijeniti i još neki od dodataka smjernica kao npr. Dodatak o proizvodnji sterilnih lijekova, upotreba jonizujućeg zračenja u proizvodnji lijekova, proizvodnja bioloških lijekova i kompjuterizovani sistemi.
S obzirom da na kvalitet gotovih lijekova utiču svi proizvodni postupci uključujući i prikupljanje krvi ili plazme, sve postupke treba provesti u skladu s odgovarajućim sistemom osiguranja kvaliteta i važećim GMP.
U skladu s Direktivom 89/381/EES1, neophodno je poduzeti potrebne mjere za prevenciju prenošenja zaraznih bolesti i primijeniti zahtjeve i standarde monografija Evropske farmakopeje u dijelu koji se odnosi na frakcioniranje plazme i na lijekove dobivene iz ljudske krvi i plazme. Ove mjere odnose se i na primjenu sljedećih dokumenata: Preporuke Vijeća EU od 29. juna 1998. godine "O pogodnosti davalaca krvi i krvne plazme i o pregledu krvi davalaca u EU (98/463/ES) 3," Smjernice za pripremu, upotrebu i osiguranje kvalitete komponenti krvi "(Pres Vijeća Evrope) i na Izvještaj Ekspertskog komiteta WHO (Svjetske zdravstvene organizacije) o biološkoj standardizaciji i Smjernicama usvojenim od strane CPMP, posebno smjernicama "Lijekovi dobiveni iz plazme" (CPMP/BWP/269/95).
Odredbe ovog dodatka odnose se na lijekove dobivene iz ljudske krvi i plazme. One ne obuhvataju komponente krvi koje se koriste u transfuzijskoj medicini, s obzirom da ove za sada nisu obuhvaćene Direktivama EU o lijekovima. Ali ipak, mnoge od ovih odredbi mogle bi se primijeniti na ove komponente, a nadležni organi mogu zahtijevati usaglašenost s njima.
RJEČNIK
Krv je puna krv prikupljena od jednog davaoca, obrađena ili za transfuziju ili za daljnju preradu.
Komponente krvi su terapijske komponente krvi (eritrociti, leukociti, plazma, trombociti), koje mogu da se pripreme centrifugiranjem, filtracijom i zamrzavanje, upotrebom konvencionalne tehnike banke krvi.
Lijek dobiven iz krvi ili plazme ima isto značenje kao i ono dobiveno iz Direktive 89/381/EES.
Upravljanje kvalitetom
1. Osiguranje kvaliteta treba da pokriva sve faze koje vode ka gotovom proizvodu, od prikupljanja (uključujući selekciju davaoca, kese za krv, odnosno kontejnere za krv, antikoagulantne rastvore i komplete, odnosno setove, odnosno kitovi za ispitivanje krvi) do skladištenja, transporta, proizvodnje, kontrole kvalitete i isporuke gotovog proizvoda, a sve u skladu s tekstom i dokumentima datim u uvodu ovog dodatka;
2. Krv ili plazmu koji se koriste kao izvorni materijal za proizvodnju lijekova treba da prikupljaju ustanove i treba da ih ispituju laboratorije koje su inspektovane i odobrene od strane nadležnih organa;
3. Ustanova koja prikuplja krv od donatora treba da dokumentuje procedure na osnovu kojih se utvrđuje pogodnost davaoca da daju krv ili plazmu, koji će se koristiti kao izvorni materijal za proizvodnju lijekova i rezultate ispitivanja njihovih donacija. Ova dokumentacija mora biti dostupna proizvođaču lijeka;
4. Praćenje kvaliteta lijekova dobivenih iz ljudske krvi ili plazme treba da se provodi na način koji omogućava otkrivanje bilo kakvog odstupanja kvalitete od specifikacija;
5. Neiskorištene lijekove dobivene iz ljudske krvi ili plazme koji su vraćeni, ne treba ponovo puštati u promet (vidjeti 5.65 osnovnih zahtjeva).
Prostori i oprema
6. Prostorije koje se koriste za prikupljanje krvi ili plazme treba da su odgovarajuće veličine, konstrukcije i lokacije kako bi omogućile pravilno provođenje odgovarajućih postupaka, čišćenje i održavanje. Sakupljanje, procesiranje i ispitivanje krvi i plazme ne treba da se sprovodi u istoj zoni. Treba postojati pogodan prostor za intervjuisanje davalaca, gdje je osigurana privatnost.
7. Oprema za proizvodnju, sakupljanje i ispitivanje krvi treba da je dizajnirana, kvalificirana i održavana na način da služi svojoj namjeni i ne treba da predstavlja bilo kakvu opasnost. Redovno održavanje i kalibriracija opreme se mora dokumentirati u skladu sa uspostavljenim procedurama.
8. U proizvodnji lijekova dobivenih iz plazme, poduzimaju se postupci uklanjanja i inaktivacije virusa i treba da se poduzmu koraci da bi se spriječila proračunska kontaminacija tretiranih sa netretiranim proizvodima; za tretirane proizvode treba da se koriste namjenske i odvojene prostorije i oprema.
Prikupljanje krvi i krvne plazme
9. Između proizvođača lijeka dobivenog iz ljudske krvi ili plazme i ustanove koja je ovlaštena za prikupljanje krvi ili plazme ili organizacije odgovorne za prikupljanje, potrebno je sačiniti standardni ugovor. Smjernica o sadržaju ovog standardnog ugovora je data u "Doprinos dijelu II dosjea za dobivanje dozvole za promet - kontrola polaznih materijala za proizvodnju derivata krvi III/5272/94".
10. Svaki davalac mora biti pozitivno identificiran pri prijemu i potom prije venepunkcije; vidjeti i Preporuku Vijeća od 29. juna 1998. godine o pogodnosti davalaca krvi i plazme i o pregledu dobrovoljno date krvi u EU (98/463/ES)4.
11. Za dezinfekciju kože davaoca treba definirati metodu, koja mora da se pokaže djelotvornom. Nadalje se mora primjenjivati ta metoda.
12. Etikete s brojem donacije moraju se neovisno provjeravati kako bi se potvrdila identičnosti etiketa na kesama krvi, tubama uzoraka i evidencijama o donaciji.
13. Kese za krv, odnosno kontejnere i sistem za aferezu, prije upotrebe za sakupljanje krvi ili plazme, potrebno je ispitati na oštećenje ili kontaminaciju. Broj serije kesa za krv i sistema za aferezu treba da se evidentira, kako bi se osigurala sljedivost.
Sljedivost i mjere koje se poduzimaju nakon prikupljanja
14. Uz puno poštivanje tajnosti, mora se postaviti sistem koji osigurava sljedivost puta svake donacije i unaprijed od davaoca i unatrag od dobivenog gotovog proizvoda, uključujući i naručioca (bolnica ili zdravstveni radnik). Obaveza naručioca je da identificira primaoca.
15. Mjere koje se poduzimaju nakon prikupljanja:
- da se uspostavi standardna operativna procedura s opisom sistema uzajamnog informisanja između ustanove za prikupljanje krvi, odnosno plazme i proizvođača lijeka, kako bi mogli jedni druge informisati u slučaju ako:
- se utvrdi da davaoc nije zadovoljio odgovarajuće zdravstvene kriterije za davaoce;
- je u prethodnoj donaciji davaoc bio pozitivan na bilo koji virusni marker, što se utvrdilo naknadno;
- se utvrdi da ispitivanje na virusne markere nije provedeno u skladu sa utvrđenim procedurama;
- se kod davaoca razvila infekcija prouzrokovana agensom koji se potencijalno može prenijeti proizvodima dobivenim iz plazme (XBV, HCV, HAV i drugim non-A, non-B, non-C hepatitis virusima, HIV 1 i 2 i drugim agensima u duhu savremenih saznanja);
- je davaoc obolio od bolesti Creutzfeldt-Jakobs (CJD ili CJD);
- je primaoc krvi ili krvne komponente dobio post-transfuzionu, odnosno infuzionu infekciju, koja sljedivošću ukazuje unatrag do donatora.
Procedura koja treba da se sprovede u slučaju nastanka bilo kojeg od navedenih događaja dokumentira se u standardnim operativnim postupcima. Traganje unazad sastoji se od praćenja unazad donacija od najmanje šest mjeseci prije posljednje negativne donacije. U slučaju pojave bilo kojeg od gore navedenih događaja, mora da se ponovi procjena dokumentacije serije. Potrebno je da se pažljivo razmotri potreba za povlačenjem date serije, uzimajući u obzir kriterije kao što su prisutnost i sudjelovanje transmisionog agensa, veličinu pula, vrijeme proteklo između donacije i serokonverzije, prirode proizvoda i metoda njegove proizvodnje. Kada postoje indikacije da je donacija pridodata plazma pulu, inficirana sa HIV ili hepatitis A, B ili C virusom, slučaj se mora prijaviti nadležnim organima za izdavanje dozvole za stavljanje lijeka u promet sa mišljenjem proizvođača u vezi s nastavkom proizvodnje iz zahvaćenog pula ili u vezi s mogućnošću povlačenja te serije iz prometa. Detaljnije smjernice date su u zadnjoj verziji dokumenta CPMP/BWP/269/95.
Proizvodnja i kontrola kvalitete
16. Prije bilo koje donacije krvi ili plazme ili upotrebe lijeka dobivenog iz njih, potrebno je da se ispitaju korištenjem validirane metode ispitivanja odgovarajuće osjetljivosti i specifičnosti za sljedeće markere specifičnih transfuzijskih infektivnih bolesti:
- HBsAg;
- antitijela na HIV 1 i HIV 2;
- antitijela na HCV.
Ako se u bilo kojem od ovih testova pojavi ponovljeni pozitivni rezultat, donacija nije prihvatljiva (dodatni testovi mogu da se pojave u sastavu nacionalnih propisa).
17. Specifikacijom utvrđene temperature skladištenja krvi, plazme i međuproizvoda pri skladištenju i transportu iz ustanova za prikupljanje do proizvođača ili između različitih proizvodnih lokacija, treba da se provjeravaju i validiraju. Isto se odnosi i na isporuku ovih proizvoda.
18. Prvi homogeni plazma pul (npr. nakon izdvajanja krioprecipitata) treba da se ispita validiranim metodama ispitivanja, odgovarajuće osjetljivosti i specifičnosti i treba pokazati negativne rezultate, odnosno biti nereaktivna na markere transfuzijskih infektivnih bolesti:
- HBsAg;
- antitijela na HIV 1 i HIV 2;
- antitijela na HCV.
Potvrđeno pozitivni pulovi moraju se odbaciti.
19. Mogu da se puste u promet samo serije dobivene iz plazma pulova ispitanih tehnologijom amplifikacije nukleinske kiseline (NAT) i upotrebom validiranih metoda ispitivanja, odgovarajuće osjetljivosti i specifičnosti, a koje nisu bile reaktivne na HCV RHA.
20. Zahtjevi koji se odnose na ispitivanje na prisustvo virusa ili drugih infektivnih agenasa trebaju se promatrati u svjetlu spoznaje o novonastalim infektivnim agensima i dostupnosti odgovarajućih metoda ispitivanja.
21. Označavanje na pojedinačnim jedinicama plazme, uskladištenim za puliranje i frakcionisanje, mora biti u skladu s odredbama monografije Evropske farmakopeje "Humana plazma i frakcionisanje" i mora imati identifikacijski broj donacije, naziv i adresu ustanove za prikupljanje ili reference službe za transfuziju krvi odgovorne za pripremanje, broj serije kontejnera, temperaturu skladištenja, ukupnu zapreminu ili količinu plazme, vrstu upotrijebljenog antikoagulantnog sredstva i datum uzimanja, odnosno separacije.
22. Da bi se na minimum svela mikrobiološka kontaminacija plazme za frakcionisanje ili unošenje stranog materijala, otapanje i puliranje treba provoditi u čistoj zoni najmanje nivoa D, uz nošenje odgovarajuće odjeće i maski za lice i rukavica. Metode koje se koriste za otvaranje kesa, puliranje i otapanje trebaju se redovno pratiti, npr. ispitivanjem biološkog opterećenja. Zahtjevi u vezi sa čistim prostorijama, za sve druge postupke, trebaju biti u skladu sa zahtjevima iz Dodatka 1.
23. Potrebno je uspostaviti metode za jasno razlikovanje proizvoda ili međuproizvoda koji su bili podvrgnuti procesu uklanjanja ili inaktivacije virusa od onih koji nisu.
24. Validaciju metoda koje se koriste za otklanjanje ili inaktivaciju virusa ne treba provoditi u proizvodnim prostorijama kako se rutinska proizvodnja ne bi dovela u rizik od kontaminacije virusima koji se koriste za validaciju.
Čuvanje uzoraka
25. Kada je moguće, uzorke pojedinačnih donacija treba skladištiti kako bi se omogućilo i olakšalo bilo koje pretraživanje unazad. Ovo bi trebala biti odgovornost ustanove za prikupljanje. Uzorke iz svakog pula plazme treba skladišiti pod odgovarajućim uslovima najmanje godinu dana nakon isteka roka upotrebe gotovog proizvoda sa najdužim rokom trajanja.
Odlaganje odbačene krvi, plazme ili međuproizvoda
26. Potrebno je uspostaviti standardnu operativnu proceduru za sigurno i efikasno odlaganje krvi, plazme ili međuproizvoda.
Napomena:
1 Direktiva Vijeća 89/381/EES od 14. juna 1989. godine koja proširuje sadržaj Direktiva 65/65/EES i 75/319/EES odredbama propisa koji proizilaze iz zakona, pravilnika ili drugih administrativnih akata u vezi sa zaštićenim lijekovima i koja utvrđuje posebne odredbe za lijekove koji se dobivaju iz ljudske krvi ili ljudske plazme ( OJ No L 181 of 28.6.1989)
2 Direktiva Vijeća 75/318/EES, od 20. maja 1975. godine, o približavanju zakona država članica koji se odnose na analitičke, farmakotoksikološke i kliničke standarde i protokole pri ispitivanju lijekova (OJ No L 147 of 9.6.1975, p. 1) u skladu sa posljednjim izmjenama i dopunama u Direktivi Vijeća 93/39 / EEC (OJ No L 214 of 24.8.1993, p. 22).
3 O.J. L 20321.7.1998 p. 14 rev.2) ," Studije validacije virusa: dizajn studije, doprinos i izvještaj studije o validaciji inaktivacije i otklanjanja virusa "publikovani u Volumen 3A serije" Propisi kojima se uređuju lijekovi u Evropskoj uniji ") kao i" Doprinos Dijelu II registracijske dokumentacije , koja se zahtijeva radi izdavanja dozvole za stavljanje lijeka u promet - "kontrola polaznih materijala za proizvodnju krvnih derivata" (III/5272/94).
4 O.J. L 20321.7.1998 p. 14
Ova dokumenta se redovito ažuriraju i referencu treba vezati.
DODATAK 11
KVALIFIKACIJA I VALIDACIJA
1. Ovaj dodatak opisuje principe kvalifikacije i validacije koji se primjenjuju u proizvodnji lijekova. Zahtjevima GMP je propisano da proizvođači identificiraju validacije koje je potrebno provesti kako bi se dokazalo da su kritične tačke u proizvodnim procesima pod kontrolom. Sve značajne izmjene prostora, opreme i proizvodnog procesa koje utiču na kvalitetu proizvoda potrebno je validirati. Neophodno je izvršiti procjenu rizika, kako bi se odredio obim i razmjere neophodne validacije.
Planiranje validacije
2. Potrebno je da se planiraju sve validacione aktivnosti. Osnovni elementi validacionog programa treba jasno da se definiraju i dokumentiraju u glavnom planu validacije (u daljnjem tekstu: VMP) ili odgovarajućim dokumentima.
3. Glavni plan validacije VMP mora biti sažet dokument, kratak, koncizan i jasan.
4. VMP treba da sadrži najmanje slijedeće:
(a) politiku validacije;
(b) strukturu organizacije za validacione aktivnosti;
(c) pregled opreme, prostora, sistema i procesa koji će se validirati;
(d) izgled dokumentacije koji će se koristiti za protokole i izvještaje;
(e) termin plan (planiranje i raspored);
(f) kontrolu izmjena;
(g) pozivanje na postojeće dokumente.
5. U slučaju velikih projekata, mogu se izraditi posebni VMP.
Dokumentacija
6. Treba izraditi pisani protokol u kojem se navodi kako se izvodi kvalifikacija i validacija.Protokol treba biti pregledan i odobren. U protokolu se trebaju specificirati kritične faze i kriteriji prihvatanja.
7. Treba se izraditi izvještaj kvalifikacije i/ili validacije povezan sa protokolom u kojem su sumirani dobiveni rezultati, komentirana sva dobivena odstupanja, dati potrebni crteži, zaključci i preporuke za izmjene potrebne da se koriguju neusklađenosti. Bilo koje izmjene plana definisane u protokolu trebaju biti dokumentovane sa odgovarajućim obrazloženjem.
8. Nakon završetka odgovarajuće kvalifikacije, potrebno je formalno pisano odobrenje za slijedeći korak u kvalifikaciji i validaciji.
Kvalifikacija
Kvalifikacija dizajna odnosno projekta
9. Kvalifikacija projekta, odnosno dizajna (u daljnjem tekstu: DQ) je prvi element u validaciji novih prostora, sistema ili opreme.
10. Usklađenost dizajna sa zahtjevima GMP treba dokazati i dokumentirati.
Kvalifikacija instalisanja
11. Kvalifikaciju instalisanja (u daljnjem tekstu: IQ) treba izvoditi na novim izmijenjenim prostorima, sistemima i opremi.
12. IQ uključuje (ali se ne ograničava) na najmanje slijedeće:
a) provjeru instalisanja opreme, cjevovoda, pomoćnih sistema i instrumenata prema važećim shemama (tehničkim projektima ) i specifikacijama;
b) prikupljanje i provjeru podataka o dobavljaču, upustava za rad i zahtjeva za
održavanje;
c) zahtjeve za kalibraciju;
d) verifikaciju korištenih konstrukcionih materijala.
Kvalifikacija rada - Operaciona kvalifikacija
13. Operaciona kvalifikacija (u daljnjem tekstu: OQ) treba slijediti instalacionu kvalifikaciju.
14. OQ treba uključiti, ali se ne svodi samo na slijedeće:
a) ispitivanja koja su dobivena na temelju poznavanja procesa, sistema i opreme;
b) ispitivanja koja uključuju uslove ili set uslova koji predstavljaju gornje i donje radne granice (granične vrijednosti), ponekad označene kao "najnepovoljniji uslovi" uslovi.
15. Uspješno provedena operaciona kvalifikacija mora omogućiti finalizaciju procedura kalibracije, radnih i procedura čišćenja, zahtjeve za obuku operatera i preventivno održavanje. Operacionom kvalifikacijom se izdaje formalno "odobrenje" za korištenje određenih prostora, sistema i opreme.
Kvalifikacija funkcionisanja-performansi
16. Kvalifikacija performansi - procesna kvalifikacija (u daljnjem tekstu: PQ) treba slijedi uspješno obavljene instalacijsku i operacionu kvalifikaciju.
17. Kvalifikacija funkcionisanja PQ treba da uključi, ali ne i da se ograniči na slijedeće:
a) testiranja, uz upotrebu polaznih supstanci i materijala, odobrenih zamjena ili simuliranog proizvoda (placeba), koja su razvijena na temelju poznavanja procesa i pogona, sistema ili opreme;
b) ispitivanje uslova ili setova uslova koji sadrže gornje i donje granične radne vrijednosti.
18. Iako je PQ opisana kao posebna aktivnost, u nekim slučajevima može se izvesti zajedno sa OQ.
Kvalifikacija prostora, sistema i opreme koja je već u upotrebi
19. Trebaju da postoje dokazi koji definišu i verifikuju radne parametare i
granične vrijednosti za kritične promjenljive vrijednosti opreme i proizvodnih postupaka. Trebaju se dokumentovati kalibracija, čišćenje, preventivno održavanje, operativni postupci i obuka operatera, kao i zapisi o obuci osoblja.
Validacija procesa
Opći dio
20. Zahtjevi i načela navedeni u ovom dijelu su primjenjivi za proizvodnju farmaceutskih doznih oblika. Oni obuhvataju početnu validaciju novih procesa, validaciju modifikovanih procesa i revalidaciju.
21. Validacija procesa treba da se završi prije puštanja u promet, odnosno prodaje lijeka (planirana tj. prospektivna validacija). U iznimnim situacijama, kada to nije moguće, može biti neophodno da se proces validira tokom rutinske proizvodnje (tekuća validacija). Procesi koji su duže vrijeme u upotrebi trebaju također da se validiraju (retrospektivna validacija).
22. Proizvodne prostore, sisteme i opremu koji se koriste, potrebno je prethodno kvalificirati, a analitičke metode ispitivanja moraju se validirati. Osoblje koje provodi validacije treba prethodno proći odgovarajuće obuke.
23. Proizvodni prostori, sistemi, oprema i procesi moraju se periodično provjeravati kako bi se potvrdilo da oni još uvijek zadovoljavaju validacioni status.
Prospektivna validacija-Planirana validacija
24. Prospektivna (planirana) validacija podrazumijeva, ali se ne ograničava samo na slijedeće:
a) sažet opis procesa;
b) sažet opis kritičnih dijelova procesa proizvodnje, koje treba razmotriti;
c) popis opreme, odnosno proizvodnih prostora koji će se koristiti (uključujući kalibrisanu opremu za mjerenje, praćenje, odnosno evidentiranje) zajedno s njenim kalibracionim statusom;
d) specifikacije gotovog proizvoda za puštanje u promet;
e) popis analitičkih metoda ispitivanja;
f) predložene procesne kontrole s kriterijima prihvatljivosti;
g) dodatna ispitivanja koja treba da se provedu, s kriterijima prihvatljivosti i validacijom analitičkih metoda;
h) plan uzorkovanja;
i) metode za evidentiranje i procjenu rezultata;
j) dužnosti i odgovornosti;
k) predložen termin plan (redoslijed aktivnosti).
25. Korištenjem ovog definiranog procesa (uključujući i naznačene komponente), niz serija gotovog proizvoda može se proizvoditi pod uobičajenim - rutinskim uslovima. Potrebno je obaviti dovoljan broj procesnih ciklusa sa zapisima o svim zapažanjima, da bi se teoretski utvrdio obim varijacija i trendovi. Generalno je prihvaćeno da su za validaciju procesa dovoljne tri uzastopne serije, odnosno ciklusa unutar konačno usuglašenih parametara.
26. Serije proizvoda korištene za validaciju procesa treba da su iste veličine, kao i planirane proizvodne serije lijeka.
27. Ukoliko se planira prodaja validacionih serija, uvjeti pod kojima se one proizvode treba da su potpuno u saglasnosti sa smjernicama GMP, uključujući i zadovoljavajuće rezultate validacije, i usuglašenost s dozvolom za stavljanje lijeka u promet.
Tekuća validacija
28. U izuzetnim slučajevima može se prihvatiti da se validacioni program ne završi prije nego što započne rutinska proizvodnja.
29. Odluka da se provede tekuća validacija mora biti opravdana, dokumentirana i odobrena od strane ovlaštenog osoblja.
30. Zahtjevi za dokumentaciju kod tekuće validacije su isti kao i oni navedeni za planiranu (prospektivnu) validaciju.
Retrospektivna validacija
31. Retrospektivna validacija je prihvatljiva samo kod dobro uhodanih procesa i neprihvatljiva je u slučajevima izmjena u sastavu proizvoda, operativnim postupcima ili opremi.
32. Validacija takvih procesa treba da se temelji na podacima prikupljenim tokom dužeg perioda. To podrazumijeva pripremu posebnog protokola, kao i izvještaja o rezultatima na temelju pregleda podataka, prema kojima se izvodi zaključak i preporuke.
33. Izvor podataka za ovu validaciju treba uključiti, ali ne i da se ograničava samo na:
- protokole proizvodnje i pakovanja serije;
- liste kontrole u toku procesa proizvodnje;
- dnevnike održavanja opreme;
- zapise o promjeni osoblja;
- studije funkcionalnosti procesa;
- podatke o gotovom proizvodu uključujući trendove;
- rezultate stabilnosti pri propisanim uvjetima čuvanja i skladištenja.
34. Serije izabrane za retrospektivnu validaciju treba da su reprezentativne za sve serije proizvedene tokom promatranog perioda, uključujući i serije koje nisu bile u skladu sa specifikacijama i treba ih biti u dovoljnom broju, kako bi se utvrdila konzistentnost procesa. Dodatno ispitivanje kontrolnih uzoraka može biti neophodno radi dobijanja potrebne količine ili vrste podataka za retrospektivnu validaciju procesa.
35. Za retrospektivnu validaciju, trebalo bi uzeti podatke iz 10 do 30 uzastopnih serija i ispitati ih kako bi se procijenila konzistentnost procesa, ali ako je opravdano može se ispitati i manji broj serija.
Validacija čišćenja
36. Validacija čišćenja mora se provoditi kako bi se potvrdila efikasnost postupka čišćenja. Obrazloženje za odabir limita -graničnih vrijednosti za prenošenje tragova proizvoda, agenasa za čišćenje i mikrobiološke kontaminacije, treba logično da se temelji na materijalima koji su uključeni u proces. Granične vrijednosti trebaju biti ostvarljive, da se mogu dokazati i verificirati.
37. Trebaju se koristiti validirane metode ispitivanja, koje su dovoljno osjetljive da mogu detektovati rezidue ili onečišćenja-kontaminante. Granična vrijednost za detekciju svake metode ispitivanja, treba da je dovoljno osjetljiva da može detektira utvrđeni prihvatljivi nivo rezidua ili nečistoća.
38. Potrebno je da se validiraju samo postupci čišćenja za površine opreme koja dolazi u kontakt s proizvodom. Treba da se razmotri pitanje čišćenja nekontaktnih površina. Treba da se validiraju intervali između upotrebe i čišćenja, kao i između čišćenja i ponovne upotrebe. Moraju se odrediti intervali i metode čišćenja.
39. Smatra se prihvatljivim da se za postupke čišćenja kod proizvoda i procesa koji su slični, izabere reprezentativni model sličnih proizvoda i procesa. Može se provesti jedna studija validacije zasnovana na pristupu "najnepovoljniji uvjeti", radi obuhvatanje kritičnih tačaka.
40. Da bi se validirao postupak čišćenja potrebno je da se izvedu tri uzastopna odgovarajuća čišćenja.
41. Ispitivanje - "sve dok nije čisto" ne smatra se odgovarajućom alternativom validaciji čišćenja.
42. Proizvodi koji simuliraju fizičko-hemijska svojstva tvari koje treba ukloniti mogu se, u izuzetnim slučajevima, upotrijebiti umjesto samih tvari, kada su te supstance toksične ili opasne.
Kontrola izmjena
43. Pisanim standardnim operativnim procedurama (u daljnjem tekstu: SOP) moraju se opisati sve aktivnosti koje je potrebno poduzeti u slučaju izmjene polaznih supstanci i pakovnog materijala, nekog sastojka proizvoda, proizvodne opreme, uslova radne sredine ili mjesta proizvodnje, proizvodne metode ili metode ispitivanja, ili bilo koje druge promjene koja utiče na kvalitet proizvoda ili reproducibilnost procesa proizvodnje. Procedura kontrole izmjene treba osigurati dovoljno podataka kojima se potvrđuje da će se modifikovanim procesom dobiti proizvod odgovarajućeg kvaliteta, u skladu s odobrenim specifikacijama.
44. Za sve izmjene koje mogu uticati na kvalitet proizvoda ili na reproducibilnost proizvodnog procesa mora se imati formalno odobrenje, na temelju formalno dokumentovanog zahtjeva. Moguć uticaj izmjene proizvodnog prostora, sistema i opreme na proizvod treba se procijeniti, uključujući i analizu mogućeg rizika. Neophodno je da se odredi potreba i obim ponovne kvalifikacije i validacije (rekvalifikacija i revalidacija).
Revalidacija
45. Proizvodne prostore, sisteme, opremu i procese, uključujući čišćenje, treba periodično provjeriti u smislu statusa validacije. Tamo gdje nije došlo do značajnih izmjena validacionog statusa, izvještaj s dokazima da su proizvodni prostori, sistemi, oprema i procesi u skladu s propisanim zahtjevima, zadovoljava potrebu za revalidacijom.
RJEČNIK
Definicije izraza upotrijebljenih u ovom dodatku koji se odnose na kvalifikaciju i validaciju, a koje nisu date u rječniku termina smjernica GMP, date su u narednom tekstu.
Analiza rizika je metoda kojom se procjenjuju i karakteriziraju kritični parametri u funkcioniranju opreme ili procesa.
Kvalifikacija instalisanja (IQ) je dokumentirana potvrda da prostorni kapaciteti pogona, sistemi i oprema, na način na koji su instalisani ili modificirani, odgovaraju odobrenom projektu i specifikacijama proizvođača.
Kontrola izmjena je dokumentirani sistem u kome kvalificirani predstavnici odgovarajuće stručnosti razmatraju predložene ili provedene izmjene, koje bi mogle uticati na validacije proizvodnog prostora, sistema, opreme ili procesa, s namjerom da se utvrdi potreba za provođenjem aktivnosti, kojom se dokazuje da se sistem održava u validiranom statusu.
Kvalifikacija funkcionisanja - performansi (PQ) je dokumentirana potvrda da prostorni kapaciteti pogona, sistemi i oprema, na način na koji su povezani mogu efikasno i reproducibilno da vrše funkciju na temelju odobrenog proizvodnog postupka i specifikacije gotovog proizvoda.
Kvalifikacija projekta - dizajna (DQ) je dokumentirana potvrda da je predloženi projekt prostornog kapaciteta pogona, sistema i opreme pogodan za željenu svrhu.
Najnepovoljniji slučaj je uslov ili set uslova koji obuhvataju gornje i donje radne granične slučajeve i okolnosti, u okviru standardnih operativnih postupaka, a koje daju veliku mogućnost da proces bude neusaglašen, u poređenju s optimalnim uslovima. Takvi uslovi ne moraju obavezno dovesti do neusklađenosti proizvoda ili proizvodnog procesa.
Operaciona kvalifikacija (OQ) je dokumentirana potvrda da prostorni kapaciteti pogona, sistema i opreme, na način na koji su instalirani ili modificirani, vrše funkciju namjenski kroz predviđene operacije svih proizvodnih postupaka.
Planirana (prospektivna) validacija je validacija provedena prije rutinske proizvodnje proizvoda namijenjenih za puštanje u promet, tj. prodaju.
Retrospektivna validacija je validacija procesa za proizvod koji je pušten u promet na temelju pregleda prikupljenih podataka iz historijata o seriji proizvoda, odnosno podataka o proizvodnji i ispitivanju kvalitete serije.
Revalidacija je ponavljanje validacije procesa proizvodnje, kako bi se utvrdilo da su promjene u procesu, odnosno opremi provedene u skladu s postupkom za kontrolu promjene, i da ne utiču neželjeno na karakteristike procesa i kvalitetu proizvoda.
Simulirani proizvod je supstanca koja je po fizičkim svojstvima, a kada je to praktično, i hemijskim karakteristikama slična proizvodu podvrgnutom validaciji (npr. iste viskoznosti, veličine čestica, pH itd.). U mnogim slučajevima, može se koristiti placebo serija proizvoda.
Sistem je integrirana oprema koja ima zajedničku odgovarajuću namjenu.
Tekuća validacija je validacija koja se provodi tokom rutinske proizvodnje proizvoda namijenjenih za puštanje u promet, tj. prodaju.
Validacija čišćenja je dokumentiran dokaz da će odobreni postupak čišćenja osigurati opremu koja je pogodna za proizvodnju lijekova.
Validacija procesa je dokumentiran dokaz da se procesom proizvodnje, provedenim u okviru utvrđenih parametara, može efikasno i reproducibilno proizvesti lijek, koji odgovara prethodno utvrđenim specifikacijama i zahtjevima kvaliteta.
DODATAK 12
IZDAVANJE CERTIFIKATA ILI ODOBRENJA ZA PUŠTANJE SERIJE LIJEKA U PROMET OD STRANE KVALIFIKOVANE OSOBE I POSTUPAK PUŠTANJA SERIJE LIJEKA U PROMET
1. Područje primjene
1.1. Ovaj dodatak, uz osnovne zahtjeve smjernica GMP, daje dodatno upute u vezi sa izdavanjem certifikata ili odobrenja za puštanje serije u promet od strane QP za puštanje serije u promet i o postupku puštanja serije lijeka u promet u okviru Evropske zajednice (EC) ili Evropske ekonomske zone (EEA), za lijekove koji imaju dozvolu za stavljanje u promet ili koji se proizvode za izvoz.
Odgovarajući zahtjevi sadržani su u članu 51. Direktive 2001/83/EC ili članu 55. Direktive 2001/82/EC.
1.2. Ovaj dodatak se posebno odnosi na one slučajeve kada se različite faze proizvodnje ili kontrole kvalitete izvode na različitim mjestima proizvodnje ili kod različitih proizvođača, kao i u slučajevima kada se proizvedena serija u formi poluproizvoda (proizvod kod kog su završene sve faze izrade ali ne i finalno pakovanje) ili međuproizvodi dijele na više od jedne serije gotovih proizvoda. Ovaj dodatak obuhvata i puštanje serije lijeka u promet kada je ona uvezena u EC/EEA, bez obzira da li ili ne postoji sporazum o uzajamnom priznavanju (MRA) između EC i trećih zemalja u kojima je lijek proizveden. Dodatak se može primijeniti i na lijekove koji su u fazi ispitivanja, uz poštivanje svih razlika u zakonskim odobrenjima i specifičnim smjernicama.
1.3. U ovom dodatku nisu opisani svi zakonski prihvatljivi aranžmani. Dodatak nije namijenjen nadležnim organima za kontrolu kvalitete lijekova koji izdaju posebna odobrenja za serije imunobioloških lijekova i proizvoda iz krvi u skladu sa članom 11. tačka 5/4 i članom 109. i 110. Direktive 2001/83/EC.
1.4. Osnovni uslovi za puštanje serije lijeka u promet su definirani u dozvoli za stavljanje lijeka u promet. Nijedna odredba ovog dodatka ne smatra se važnijom i ne može biti iznad propisanih uslova iz dozvole za stavljanje lijeka u promet
2. Načela
2.1. Svaka serija gotovog proizvoda unutar EC/EEA mora imati certifikat ili odobrenje potpisan od strane kvalifikovane osobe, prije nego što bude puštena u promet, za isporuku na tržište EC/EEA ili za izvoz.
2.2. Cilj ovako kontrolisanog puštanja serije lijeka u promet je slijedeći:
- da se osigura da je svaka serija lijeka, prije puštanja u promet, proizvedena i ispitana u skladu sa zahtjevima odobrenih specifikacija iz dozvole za stavljanje lijeka u promet, smjernicama EU GMP ili GMP trećih zemalja koja se priznaje kao ekvivalentna prema sporazumu o uzajamnom priznavanju, kao i svim drugim zakonskim propisima;
- u slučaju potrebe da se ispita nedostatak ili povlačenje serije iz prometa, treba osigurati da se može lako identificirati kvalificirana osoba koja je izdala certifikat ili odobrenje za datu seriju proizvoda, kao i odgovarajuću dokumentaciju.
3. Uvod
3.1. Proizvodnja, uključujući i ispitivanje kvalitete serije lijeka obavlja se u fazama koje mogu da se odvijaju na različitim mjestima proizvodnje (lokacijama) i od strane različitih proizvođača. Svaka faza treba da se sprovodi u skladu s dozvolom za stavljanje lijeka u promet, smjernicama GMP i drugim zakonskim propisima, o čemu treba voditi računa kvalificirana osoba koja izdaje certifikat ili odobrenje za puštanje serije lijeka u promet.
3.2. U praksi često nije moguće da jedna kvalificirana osoba za puštanje serije lijeka u promet QP bude neposredno uključena u svaku fazu proizvodnje. Kvalificirana osoba koje izdaje certifikat ili odobrenje za puštanje serije lijeka u promet mora se djelomično osloniti na odluke drugih kvalificiranih osoba. QP mora osigurati pouzdanost tih podataka, bilo na temelju ličnog poznavanja ili na temelju potvrda datih od strane drugih QP u okviru prihvaćenog sistema osiguranja kvaliteta.
3.3. Kada se neke faze proizvodnje obavljaju u trećoj zemlji i dalje ostaje zahtjev da se proizvodnja i ispitivanje kvalitete proizvoda obavljaju u skladu s dozvolom za stavljanje lijeka u promet, da proizvođač ima dozvolu za proizvodnju prema zakonima te zemlje i da se proizvodnja provodi u skladu sa pravilima GMP koja je najmanje jednaka onoj koja je važeća u EU.
3.4. Izvjesni termini u ovom dodatku imaju specifično značenje, a prema definicijama datim u rječniku na kraju dodatka.
4. Opći dio
4.1. Različite faze proizvodnje, uvoz, ispitivanje kvalitete i skladištenje jedne serije gotovog proizvoda, mogu da se obavljaju na različitim mjestima prije puštanja u promet. Svako od ovih mjesta mora biti odobreno na osnovu jedne ili više dozvola za proizvodnju i treba imati na raspolaganju najmanje jednu kvalificiranu osobu. Međutim, kompletan postupak proizvodnje određene serije gotovog lijeka, bez obzira na koliko se mjesta proizvodnje izvodi, mora biti u potpunosti predmet interesovanja QP koja, prije puštanja u promet, izdaje certifikat ili odobrenje za puštanje serije gotovog lijeka.
4.2. Različite serije proizvoda mogu da se proizvode ili uvoze i puštaju u promet u različitim zemljama na teritoriju EC/EEA. Na primjer, u dozvoli za stavljanje lijeka u promet Evropske zajednice može biti navedeno više mjesta puštanja serije lijeka u promet u okviru EC, a nacionalne agencije za lijekove mogu, također, da odobre više od jednog mjesta na kome se može izdavati certifikat ili odobrenje za puštanje serije gotovog proizvoda. U tom slučaju nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet, kao i svako navedeno mjesto puštanja serije lijeka u promet, treba biti u mogućnosti da identificira mjesto puštanja u promet svake serije, kao i QP koja je izdala certifikat ili odobrenje za tu seriju.
4.3. QP koje izdaje certifikat ili odobrenje za seriju gotovog proizvoda prije puštanja u promet, čini to na osnovu ličnog poznavanja svih mjesta proizvodnje i proizvodnih postupaka koji su primijenjeni, stručnosti osoblja koje je uključeno u proces proizvodnje i sistema kvaliteta u okviru koga oni rade. U suprotnom, QP može se osloniti na potvrdu jednog ili više kvalificiranih osoba o usaglašenosti pojedinih faza proizvodnje s prihvaćenim sistemom osiguranja kvaliteta. Potvrda od strane drugih kvalificiranih osoba mora biti dobro dokumentovana i treba jasno da identificira elemente koji su predmet potvrde. Aranžmani kojim se ovo postiže trebaju se jasno definisati pisanim ugovorom.
4.4. Ugovor, pomenut u tački 4.3. je neophodan uvijek kada se QP oslanja na potvrdu druge kvalificirane osobe. Takav ugovor treba, u osnovi, da bude u skladu sa Poglavljem VII osnovih zahtjeva smjernica GMP. QP, koja izdaje certifikat ili odobrenje za seriju gotovog proizvoda, mora osigurati da su verificirani svi aranžmani iz ugovora. Forma takvog ugovora treba biti u skladu s međusobnim odnosom ugovornih strana; na primjer u formi standardne operativne procedure ako su ugovorne strane u okviru iste kompanije, ili zvaničan ugovor između različitih kompanija čak i kad su u istoj grupi, odnosno koncernu.
4.5. Ugovor treba sadržavati obavezu ugovorne strane koja nabavlja međuproizvode ili poluproizvode, da obavijestiti drugu ugovornu stranu, tj. primaoca o svim odstupanjima, rezultatima koji su izvan specifikacije, o neusklađenostima sa smjernicama GMP, ispitivanjima, reklamacijama ili o drugim faktorima koje QP, odgovorna za certificiranje serije gotovog proizvoda, treba uzeti u obzir.
4.6. Kod upotrebe kompjuterizovanog sistema za evidentiranje izdavanja certifikata, tj. odobrenja za puštanje serije u promet, potrebno je posebno obratiti pažnju na upute date u Dodatku 8. smjernice GMP.
4.7. Izdavanjem certifikata od strane QP za puštanje serije gotovog lijeka u promet, prema dozvoli za stavljanje lijeka u promet na teritoriju EC, nije potrebno da se ponavlja ispitivanje kvalitete za istu seriju lijeka, pod uslovom da puštena serija ostane na teritoriju EC/EEA (serija odobrena u jednoj od zemalja članica ne mora da se certificira u ostalim zemljama članicama).
4.8. Kakvi god specifični uslovi da su ugovoreni u vezi sa izdavanjem certifikata odnosno odobrenja za puštanje serije u promet, potrebno je da se sačuva sljedivost, odnosno da se omogući identificiranje i povlačenje bez odlaganja iz prometa onih proizvoda koji zbog neodgovarajućeg kvaliteta mogu predstavljati opasnost za cijelu seriju.
5. Ispitivanje i puštanje u promet serije lijekova proizvedenih na teritoriju EC/EEA
5.1. Kada se proizvodnja odvija na jednom mjestu proizvodnje, za koje postoji dozvola za proizvodnju
Kada se sve faze proizvodnje i ispitivanja kvaliteta, odvijaju na jednom mjestu, obavljanje izvjesnih provjera i kontrola može biti povjereno drugoj osobi, ali QP, koja na ovom mjestu proizvodnje izdaje certifikat za seriju gotovog proizvoda, normalno, zadržava ličnu odgovornost za to, u okviru definiranog sistema kvaliteta. Međutim, QP može se osloniti na potvrde drugih kvalificiranih osoba koje rade na tom mjestu i koja su odgovorne za tu fazu.
5.2. Pojedine faze proizvodnje izvode se na različitim mjestima u okviru iste kompanije
Kada se različite faze proizvodnje serije lijeka obavljaju na različitim mjestima proizvodnje, ali unutar iste kompanije (ova mjesta proizvodnje mogu ali i ne moraju biti obuhvaćena istom dozvolom za proizvodnju), za svaku od tih faza proizvodnje odgovorna je QP. Certifikat za seriju gotovog proizvoda mora izdati kvalificirana osoba nositelja dozvole za proizvodnju, koja je odgovorna za puštanje serije lijeka u promet, pri čemu može preuzeti ličnu odgovornost za sve faze proizvodnje ili može da uzme u obzir potvrdu za ranije faze od strane kvalificiranih osoba koje su za njih odgovorne.
5.3. Pojedine faze proizvodnje ugovorno izvode druge kompanije
Jednu ili više faza proizvodnje i kontrole kvalitete može ugovorno vršiti nosilac dozvole za proizvodnju u drugoj kompaniji. QP davaoca ugovora, može prihvatiti potvrdu za odgovarajuću fazu proizvodnje, izdatu od strane QP primaoca ugovora, ali je odgovorna da osigura da se cijeli ugovorom povjereni postupak obavlja u skladu sa uslovima pisanog ugovora. Certifikat ili odobrenje za puštanje serije lijeka u promet izdaje QP nosioca dozvole za proizvodnju koji je odgovoran za puštanje serije u promet.
5.4. Serija poluproizvoda se finalizuje (pakuje) na različitim mjestima proizvodnje u nekoliko serija gotovog proizvoda koje se puštaju u promet pod jednom dozvolom za stavljanje u promet.
To je slučaj, na primjer, kada postoji nacionalna dozvola za stavljanje lijeka u promet, pri čemu se sva mjesta proizvodnje (finalizacija) nalaze u jednoj zemlji članici, ili kada postoji jedna dozvola za stavljanje lijeka u promet Evropske zajednice pri čemu se mjesta proizvodnje (finalizacija) nalaze u više zemalja članica.
5.4.1. Jedna od mogućnosti je da QP nosioca dozvole za proizvodnju koji proizvodi seriju poluproizvoda, izda potvrdu ili odobrenje za sve serije gotovog proizvoda prije puštanja u promet. U tom slučaju, QP može ili da preuzme ličnu odgovornost za sve faze proizvodnje ili da prihvati potvrdu izdatu od strane kvalificiranih osoba sa mjesta na kojima se vrši završni postupak proizvodnje (finalizacija) iz serije u formi poluproizvoda.
5.4.2. Druga mogućnost je da QP proizvođača koji je proveo završni postupak proizvodnje (finalizaciju), izda certifikat za svaku seriju gotovog proizvoda prije puštanja u promet. U tom slučaju QP može ili da preuzme ličnu odgovornost za sve faze proizvodnje ili da prihvati potvrdu za seriju proizvoda u formi poluproizvoda izdatu od strane QP proizvođača te serije u formi poluproizvoda.
5.4.3. U svim slučajevima kada se završni postupak proizvodnje (finalizacija) vrši na različitim mjestima proizvodnje, a prema jedinstvenoj dozvoli za stavljanje lijeka u promet, treba da postoji jedna osoba, odnosno kvalificirana osoba proizvođača serije u poluproizvodu, koja je u svim segmentima odgovorna za sve "odobrene serije gotovog proizvoda", proizvedene od jedne serije u formi poluproizvoda. QP mora da ima saznanje o svim evidentiranim problemima u pogledu kvaliteta serija gotovog proizvoda i da koordinira svim neophodnim aktivnostima koje se poduzimaju usljed problema sa serijom u formi poluproizvoda. Bez obzira što nije neophodno da budu isti brojevi serije poluproizvoda i serije gotovog proizvoda, potrebno je da postoji dokumentirana veza između ova dva serijska broja, tako da se ne izgubi sljedivost.
5.5. Serija u formi poluproizvoda se finalizira (pakuje) na različitim mjestima proizvodnje u nekoliko serija gotovog proizvoda, koje se puštaju u promet na osnovu različitih dozvola za stavljanje u promet.
Ovo je slučaj kada je npr. multinacionalna kompanija nosilac nacionalne dozvole za stavljanje u promet proizvoda u nekoliko zemalja članica ili kada proizvođač generičkih lijekova kupuje poluproizvode, vrši njihovu finalizaciju (pakiranje) i pušta u promet na temelju svoje dozvole za stavljanje datog lijeka u promet.
5.5.1. QP proizvođača koji vrši završnu fazu proizvodnje (finalizaciju), koja izdaje certifikat ili odobrenje za seriju gotovog proizvoda, može ili preuzeti ličnu odgovornost za sve faze proizvodnje ili prihvatiti potvrdu za seriju poluproizvoda, izdatu od strane QP proizvođača serije u formi poluproizvoda.
5.5.2. O svakoj neusklađenosti koja se ustanovi kod bilo koje serije gotovog proizvoda, a koja potiče od serije proizvoda u Bulk-u, mora biti obaviještena QP odgovorna za izdavanje certifikata, tj. odobrenja za puštanje serije proizvoda u poluproizvodu. QP zatim mora poduzeti potrebne mjere, koje se odnose na sve serije gotovog proizvoda proizvedene od te serije proizvoda u poluproizvodu koja je pod sumnjom. Ova mogućnost treba biti precizno definirana pisanim ugovorom.
5.6. Serija gotovog proizvoda se kupuje i pušta u promet preko nosioca dozvole za stavljanje lijeka u promet, a u skladu sa njegovom dozvolom za stavljanje u promet.
Ovaj slučaj postoji, na primjer, kada jedna "generička" kompanija koja je nosilac dozvole za stavljanje u promet lijeka koji proizvodi druga kompanija, kupuje gotove proizvode za koje nije izdat certifikat ili odobrenje za puštanje u promet prema njegovoj dozvoli za stavljanje u promet. Tada, za ove proizvode njegova QP izdaje vlastiti certifikat odnosno odobrenje za puštanje serije gotovog lijeka u promet na temelju vlastite dozvole za proizvodnju i u skladu sa vlastitom dozvolom za stavljanje lijeka u promet. U takvoj situaciji, QP kupca treba izdati certifikat ili odobrenje za puštanje u promet za seriju gotovog proizvoda, a prije samog puštanja u promet. QP može preuzeti ličnu odgovornost za sve faze proizvodnje ili može prihvatiti potvrdu za seriju izdatu od strane QP proizvođača, odnosno prodavača.
5.7. Mjesto kontrole kvaliteta i mjesto proizvodnje su odobreni, odnosno navedeni u okviru različitih dozvola za proizvodnju.
QP koja izdaje certifikat ili odobrenje za puštanje serije gotovog lijeka u promet, može preuzeti ličnu odgovornost za sva laboratorijska ispitivanja kvaliteta ili može prihvatiti potvrdu od strane druge QP u pogledu ispitivanja i rezultata. Druga laboratorija i QP ne moraju biti iz iste zemlje članice kao nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet koji pušta u promet datu seriju. U odsutnosti gore navedene potvrde, potrebno je da QP lično poznaje laboratoriju i postupke koji se tiču ispitivanja gotovog proizvoda za koji izdaje potvrdu o puštanju u promet.
6. Ispitivanje serije i postupak puštanja u promet lijekova uvezenih iz treće zemlje
6.1. Opći dio
6.1.1. Uvoz gotovih proizvoda treba obaviti uvoznik, čija se definicija nalazi u rječniku ovog dodatka.
6.1.2. Svaka serija uvezenog gotovog proizvoda treba da ima odobrenje za puštanje serije u promet izdatu od strane QP uvoznika prije njenog puštanja u promet na teritoriju EC/EEA.
6.1.3. Ukoliko ne postoji ugovor o uzajamnom priznavanju između Europske zajednice i treće zemlje (vidjeti Dio VII. ovog dodatka), potrebno je ispitati kvalitet uzoraka iz svake serije gotovog proizvoda koja se želi pustiti u promet na teritoriju EC, prije izdavanja odobrenja za puštanje serije u promet od strane QP uvoznika. Uvoz i samo ispitivanje kvaliteta ne moraju da se obave u istoj zemlji članici.
6.1.4. Upute iz ovog odjeljka treba primijeniti, kad je to moguće, i na uvoz poluproizvoda.
6.2. Uvoz kompletne serije ili jednog dijela serije lijeka
Serija ili dio serije uvezenog lijeka mora, prije puštanja u promet, biti certificirana, odnosno odobrena od strane QP uvoznika. QP uvoznika može prihvatiti potvrdu koja se odnosi na kontrole, uzorkovanje ili ispitivanje kvaliteta uvezene serije, a koja je izdata od strane QP drugog nosioca dozvole za proizvodnju (u okviru EC / EEA).
6.3. Dio serije gotovog proizvoda uvozi se nakon što je prethodno dio iste serije uvezen na istu ili drugu lokaciju
6.3.1. QP uvoznika koji uvozi drugi dio iste serije može prihvatiti ispitivanje kvaliteta i certifikat koji je izdala QP za prvi dio serije. U tom slučaju, QP uvoznika mora osigurati, na temelju dokaza, da dva dijela uvezene serije zaista potiču od iste serije lijeka, da je drugi dio uvezene serije transportiran pod istim uslovima kao i prvi dio, kao i da su ispitani uzorci bili reprezentativni za cijelu seriju lijeka.
6.3.2. Uslovi iz tačke 6.3.1. moraju se poštivati u najvećoj mogućoj mjeri kada proizvođač iz treće zemlje i uvoznici s teritorija EC/EEA pripadaju istoj kompaniji, koja posluje prema korporativnom sistemu osiguranja kvaliteta. Ukoliko QP uvoznika ne može osigurati poštivanje uslova iz tačke 6.3.1. treba provesti ispitivanje kvaliteta za svaki dio uvezene serije lijeka kao da je u pitanju posebna serija.
6.3.3. Kada se različiti dijelovi serije puštaju u promet na temelju iste dozvole za stavljanje lijeka u promet, jedna QP, obično uvoznika prvog dijela serije, treba preuzeti ukupnu odgovornost i osigurati da se čuvaju evidencije o uvozu svih dijelova serije i omogući da se svim uvezenim dijelovima serije lijeka koji se distribuiraju, može ući u trag u okviru tržišta EC/EEA. QP uvoznika mora imati saznanja o bilo kojem evidentiranom nedostatku u vezi s kvalitetom lijeka, za bilo koji dio serije i treba da koordinira svim neophodnim aktivnostima u vezi sa neusklađenostima proizvoda i njihovim otklanjanjem. Ovo se mora osigurati pisanim ugovorom koji zaključuju svi uvoznici koji su u taj uvoz uključeni.
6.4. Mjesta za uzimanje uzoraka za ispitivanje kvalitete u EC/EEA
6.4.1. Uzorci trebaju biti reprezentativni za cijelu seriju i da budu ispitani u okviru EC / EEA. Da bi se postigla njihova reprezentativnost, neke uzorke je najbolje uzeti tokom procesa proizvodnje u trećoj zemlji. Na primjer, uzorke za ispitivanje sterilnosti najbolje je uzimati tokom procesa punjenja. Međutim, da bi se ostvarila reprezentativnost serije lijeka nakon skladištenja i prometa, potrebno je uzeti uzorke i nakon prijema serije na teritoriju EC/EEA.
6.4.2. Kada se bilo koji uzorci lijeka uzimaju u trećoj zemlji, potrebno je da budu otpremljeni pod istim uslovima i zajedno sa serijom koju reprezentuje ili, ukoliko se šalju odvojeno, potrebno je dokazati da su uzorci i dalje reprezentativni, na primjer, definiranjem i praćenjem uslova skladištenja i prometa. Kada QP uvoznika želi da ispitivanje kvaliteta vrši na uzorcima uzetim u trećoj zemlji, to mora biti opravdano tehnički.
7. Ispitivanje kvalitete serije i puštanje u promet lijekova koji su uvezeni iz treće zemlje s kojom EU ima sporazum o uzajamnom priznavanju (MRA)
7.1. Osim ako nije drukčije određeno sporazumom, sporazum o međusobnom priznavanju zadržava zahtjev da QP s teritorija EC/EEA izda certifikat ili odobrenje za datu seriju lijeka, prije nego se pusti u promet ili isporuči u okviru teritorije EC / EEA. Zavisno od pojedinih odredaba iz posebnog sporazuma, QP uvoznika može prihvatiti potvrdu proizvođača da je serija lijeka proizvedena i kvalitet ispitan u skladu s dozvolom za stavljanje lijeka u promet i standardima GMP treće zemlje, pa nije potrebno ponoviti kompletno ispitivanje kvaliteta. QP uvoznika može izdati certifikat ili odobrenje za puštanje serije lijeka u promet, ako je saglasna sa odgovarajućom potvrdom proizvođača, ako je serija lijeka transportovana prema propisanim uslovima, kao i da je izvršen prijem i da je uskladištena na teritoriju EC/EEA od strane uvoznika kako je definirano u Dijelu 8. ovog dodatka.
7.2. Ostali postupci, uključujući i one koji se odnose na prijem i ispitivanje kvalitete dijela serije uvezene u različitim vremenskim periodima, kao i na različitim lokacijama, treba da su identični kako je definirano u Odjeljku 6. ovog dodatka.
8. Rutinske dužnosti, odnosno odgovornosti kvalificirane osobe (QP)
8. 8.1. Prije izdavanja certifikata ili odobrenja za puštanje u promet, QP čija je to dužnost, mora osigurati, u skladu s prethodno navedenim pravilima, da su ispunjeni najmanje slijedeći zahtjevi:
a) serija i njena proizvodnja moraju biti u skladu sa zahtjevima iz dozvole za stavljanje lijeka u promet (uključujući dozvolu koja je potrebna za uvoz, ako se radi o uvozu);
b) proizvodnja treba biti obavljena u skladu sa smjernicama GMP ili, u slučaju kada se serija uvozi iz treće zemlje,u skladu sa GMP koja je barem ekvivalentna smjernicama GMP u EU;
c) glavni proizvodni i procesi ispitivanja kvaliteta trebaju biti validirani; pri čemu su uzeti u obzir stvarni uslovi proizvodnje i evidencije o proizvodnji serije;
d) bilo kakva odstupanja ili planirane promjene u proizvodnji ili kontroli kvaliteta trebaju biti odobrena od strane osoba koje su za to odgovorne, u skladu sa utvrđenim sistemom osiguranja kvaliteta. O svim izmjenama koje zahtijevaju izmjene i dopune (varijacije) dozvole za stavljanje lijeka u promet ili dozvole za proizvodnju, potrebno je da se obavijeste nadležni organi koji moraju te izmjene i dopune odobriti;
e) sve potrebne provjere i ispitivanja su izvršena, uključujući svako naknadno uzorkovanje, interne provjere, ispitivanja ili provjere koje se poduzimaju u slučaju odstupanja ili planiranih izmjena;
f) sva potrebna dokumentacija o proizvodnji i ispitivanju kvaliteta mora biti kompletna i potpisana od strane za to odgovornog osoblja;
g) sve provjere su izvršene u skladu s utvrđenim sistemom osiguranja kvaliteta;
h) kvalificirana osoba treba uzeti u obzir i sve druge faktore o kojima ima saznanje da utiču na kvalitet serije.
QP može imati dodatne dužnosti u skladu sa nacionalnim propisima ili administrativnim procedurama.
8.2. QP koja potvrđuje usaglašenost intermedijerne faze proizvodnje, kako je opisano u tački 4.3. ima iste obaveze kao i gore navedene, a koje se odnose na odgovarajuću fazu proizvodnje, osim ukoliko nije drugačije određeno ugovorom s drugim kvalificiranim osobama.
8.3. QP treba da usavršava svoje znanje i iskustvo u pogledu tehničkog i naučnog progresa i promjena u sistemu upravljanja kvalitetom, koji su od značaja za kvalitet proizvoda za koje izdaje certifikat ili odobrenje za puštanje serije u promet.
8.4. Ako se od QP traži da izda potvrdu ili odobrenje za puštanje u promet za seriju one vrste proizvoda za koje ne posjeduje dovoljno znanja, npr. kada proizvođač za koga on radi uvede u asortiman novi proizvod ili u slučaju kada počne da radi za drugog proizvođača, QP mora najprije osigurati sticanje odgovarajućeg znanja i iskustva koji su mu potrebni za obavljanje dužnosti iz domena svoje odgovornosti.
U skladu s nacionalnim propisima, od QP se može zahtijevati da obavijesti nadležne organe o važnim izmjenama zaduženja u okviru njegove odgovornosti i ako je to potrebno QP treba biti dodatno nominirana za te dužnosti od nadležnih institucija.
9. Rječnik
Pojedine riječi i izrazi upotrijebljeni u ovom dodatku imaju specifična značenja, koja su navedena u ovom rječniku. Također treba koristiti i rječnik u glavnom dijelu Vodiča.
Serija proizvoda u formi poluproizvoda je serija proizvoda veličine definirane u zahtjevu podnijetom za dobijanje dozvole za stavljanje lijeka u promet, koja je prošla sve faze proizvodnje osim pakovanja u unutrašnje pakovanje ili pakovanja u vanjsko pakovanje. (Serija proizvoda u formi poluproizvoda je npr. serija proizvedenog tečnog farmaceutskog proizvoda u nepodijeljenom stanju, čvrsti farmaceutski oblici kao što su tablete i kapsule koji nisu upakovani u unutrašnje pakovanje ili napunjene ampule).
Certifikacija, izdavanje odobrenja za seriju gotovog proizvoda je odobrenje u registru ili sličnom dokumentu koje izdaje kvalificirana osoba, prema članu 51. Direktive 2001/83/EC i članu 55. Direktive 2001/82/EC, prije puštanja serije u promet ili distribuciju.
Potvrda je potpisana izjava da je proces proizvodnje ili ispitivanje kvaliteta proizvoda izvršeno u skladu sa GMP i dozvolom za stavljanje lijeka u promet, prema pisanom ugovoru s QP odgovornom za izdavanje potvrde za seriju proizvoda prije puštanja u promet.
Serija gotovog proizvoda - u odnosu na kontrolu gotovog proizvoda, serija gotovog proizvoda definirana je u Ddjelu 1. Modula 3. tačka 3.2.2.5 Direktive 2001/83/EC i dijelu 2. odjeljak F Direktive 2001/82/EC. U kontekstu ovog aneksa, izraz naročito označava seriju proizvoda u finalnom pakovanju za puštanje u promet.
Uvoznik je nosilac dozvole, prema članu 40.3 Direktive 2001/83/EC i članu 44.3 Direktive 2001/82/EC, za uvoz medicinskih proizvoda iz trećih zemalja.
Ugovor o uzajamnom priznavanju je "odgovarajući sporazum" između EU i treće zemlje-izvoznice, koji se spominje u članu 51 (2) Direktive 2001/83/EC i članu 55 (2) Direktive 2001/82/EC.
Kvalificirana osoba (QP) je osoba čije su dužnosti definirane članom 48. Direktive 2001/83/EC i članom 52. Direktive 2001/82/EC.
DODATAK 13
ODOBRAVANJE NA OSNOVU PRAĆENJA PARAMETARA
1.1 Definicija pojma odobravanja na osnovu praćenja parametara (u daljnjem tekstu PR) koji se koristi u ovom dodatku se bazira na definiciji koju je dala Evropska organizacije za kvalitet: "Sistem odobravanja lijeka za promet kojim se osigurava da je proizvod propisanog kvaliteta na osnovu podataka prikupljenih tokom procesa proizvodnje i na osnovu usklađenosti sa zahtjevima pravila GMP koji se odnose na PR".
1.2. Parametarsko puštanje lijeka treba biti u skladu s osnovnim zahtjevima smjernica GMP, odgovarajućim dodacima i uputama ovog dodatka.
2. Odobrenje na osnovu praćenja parametara
2.1. Postoji saglasnost o tome da sveobuhvatna procesna ispitivanja i kontrole u toku procesa mogu osigurati usaglašenost gotovog proizvoda sa specifikacijom u većoj mjeri nego što to može samo ispitivanje gotovog proizvoda.
2.2. Dozvola za PR može da se da za neke specifične parametre, kao alternativa rutinskom ispitivanju gotovih proizvoda. Dozvolu za PR trebaju zajedno da daju, odbiju ili povuku osobe odgovorne za procjenu kvaliteta proizvoda i GMP inspektori.
3. PR za sterilne proizvode
3.1. U ovom dodatku se razmatra samo onaj dio PR serije, koji se odnosi na rutinsko puštanje gotovih proizvoda, bez prethodno provedenog ispitivanja sterilnosti. Nesprovođenje ispitivanja sterilnosti dozvoljeno je samo ako se dokaže da su ostvareni unaprijed zadati, validirani uvjeti, koji u potpunosti osiguravaju sterilnost proizvoda.
3.2. Ispitivanje sterilnosti, zbog statističkih ograničenja metode, daje mogućnost da se otkriju samo značajni propusti u postupku sterilizacije.
3.3. PR serije lijeka može biti odobreno ako evidencije o proizvodnji serije pokazuju ispravnost proizvodnje date serije i pružaju dovoljno dokaza da je proizvodni proces osmišljen i validiran tako da je sterilnost proizvoda osigurana.
3.4. PR serije može se dozvoliti samo za proizvode koji se podvrgavaju završnoj sterilizacije u finalnom pakovanju.
3.5. Za PR mogu biti uzete u obzir metode sterilizacije prema zahtjevima Evropske farmakopeje: sterilizacija suhom toplotom, sterilizacija vodenom parom i jonizirajućim zračenjem.
3.6. Nije uobičajeno da se razmatra prikladnost potpuno novog proizvoda za PR serije, jer su zadovoljavajući rezultati ispitivanja sterilnosti tokom određenog vremenskog perioda, dio kriterija za donošenje odluke o PR serije. Ako je "novi" proizvod samo manja varijacija, sa stanovišta osiguranja sterilnosti, postojeći podaci o ispitivanju sterilnosti drugih proizvoda mogu se smatrati relevantnim.
3.7. Neophodno je uraditi analizu rizika sistema osiguranja sterilnosti, koja daje procjenu mogućnosti puštanja nesterilnih proizvoda.
3.8. Proizvođač mora imati historijat dobre usaglašenosti sa zahtjevima smjernica GMP.
3.9. Prilikom procjene usuglašenosti sa smjernicama GMP, treba uzeti u obzir prethodno zabilježene slučajeve nesterilnosti određenog proizvoda, kao i rezultate ispitivanja sterilnosti tog proizvoda i proizvoda koji prolaze kroz isti ili sličan sistem za obezbjeđenje sterilnosti.
3.10. Iskusno, kvalificirano osoblje za obezbjeđenje sterilnosti i mikrobiolog, moraju redovno biti prisutni na mjestu proizvodnje i sterilizacije.
3.11. Dizajn i originalna validacija određenog proizvoda moraju da garantiraju očuvanje integriteta pod svim relevantnim uslovima.
3.12. U sistemu kontrole izmjena mora se predvidjeti obaveza zaposlenih, čija je odgovornost obezbjeđenje sterilnosti, da izvještavaju o svakoj izmjeni.
3.13. Mora da postoji sistem za ispitivanje mikrobiološke kontaminiranosti proizvoda prije sterilizacije.
3.14. Mora da se isključi svaka mogućnost miješanja sterilisanih i nesterilisanih proizvoda. Fizičke barijere ili validirani elektronski sistemi mogu spriječiti takvu mogućnost.
3.15. Potrebno je kroz najmanje dva neovisna sistema provjeriti da li zapisi o sterilizaciji odgovaraju specifikaciji. Ovaj sistem provjere mogu da čine dva operatera ili validirani kompjuterizovani sistem i jedna osoba koja vrši provjeru.
3.16. Prije PR svake serije proizvoda, potrebno je da se potvrdi slijedeće:
- da je obavljeno planirano održavanje i rutinske provjere sterilizatora koji se upotrijebljava;
- da su odgovorne osobe za obezbjeđenje sterilnosti i mikrobiolog, odobrili sve popravke i modifikacije;
- da su svi instrumenti kalibrisani;
- da je sterilizator validiran za odgovarajući raspored punjenja i proizvod koji je u njemu bio podvrgnut postupku sterilizacije.
Nakon što se dobije dozvola, odnosno odobrenje za parametarsko puštanje, odluka o puštanju ili odbijanju serije treba da se zasniva na usklađenosti sa odobrenim specifikacijama. Neusklađenost sa specifikacijom mora se uzeti u obzir za parametarsko puštanje, bez obzira na kasnije zadovoljavajuće rezultate ispitivanja sterilnosti.
Napomena:
Ovaj dodatak treba primijeniti zajedno sa CPMP/QWP/3015/99 koji je Evropska komisija za lijekove (CPMP) usvojila februara 2001.
DODATAK 14
REFERENTNI I KONTROLNI UZORCI
1.1 Ovaj dodatak vodiču za GMP daje smjernice za uzimanje i čuvanje referentnih uzoraka polaznih materijala, materijala za pakovanje i gotovih proizvoda, kao i kontrolnih uzoraka gotovih proizvoda.
Posebni zahtjevi za lijekove namijenjene kliničkom ispitivanju dati su u Dodatku 9. Ovaj dodatak također sadrži smjernice za uzimanje kontrolnih uzoraka paralelno uvezenih, odnosno distribuiranih lijekova.
2. Načela
2.1 Uzorci se čuvaju iz dva razloga: prvo da bi se obezbijedio uzorak za analitičko ispitivanje i kao drugo, da bi se obezbijedio primjerak gotovog proizvoda. Uzorci se stoga svrstavaju u dvije kategorije:
-
referentni uzorak: uzorak serije polaznog materijala, materijala za pakovanje ili gotovog proizvoda koji se čuva radi analize za vrijeme roka trajanja date serije, ukoliko za tim bude potrebe. U slučaju kada njihova stabilnost to dozvoljava, treba da se čuvaju i referentni uzorci iz kritičnih faza proizvodnje (npr. oni koje je potrebno analitički testirati i odobriti za daljnju upotrebu) ili uzorci međuproizvoda koji su transportovani izvan kontrole proizvođača.
-
kontrolni uzorak: uzorak potpuno upakovanog proizvoda iz serije gotovih proizvoda. Ovakav uzorak se čuva radi identifikacije, npr. izgleda, pakovanja, obilježavanja, sažetka karakteristika lijeka, upute za pacijenta, broja serije, datuma isteka roka upotrebe, ako se pojavi potreba za tim tokom roka trajanja date serije. U izuzetnim slučajevima nije potrebno čuvati duple uzorke npr. kada se pakuju male serije proizvoda za različita tržišta ili kada je u pitanju veoma skup proizvod.
Za gotove proizvode, u većini slučajeva referentni i kontrolni uzorci su identični, tj. čuvaju se kao potpuno upakovane jedinice proizvoda. U tim slučajevima, referentni i kontrolni uzorci se mogu smatrati međusobno zamjenjivim.
2.2. Neophodno je da se kod proizvođača, uvoznika ili na prijavljeno mjesto puštanja serije lijeka u promet, kako je definirano u poglavljima 7. i 8. čuvaju referentni, odnosno kontrolni uzorci svake proizvedene serije gotovog proizvoda, kao i da proizvođač čuva referentni uzorak serije polaznog materijala (uzeti u obzir određene iznimke - vidjeti stav 3.2. u nastavku), odnosno međuproizvoda. Svako mjesto proizvodnje gdje se vrši pakovanje treba čuvati referentne uzorke svake serije materijala za pakovanje, unutrašnjeg i štampanog. Prihvatljivo je čuvanje uzoraka materijala za pakovanje kao sastavnog dijela referentnog, odnosno kontrolnog uzorka gotovog proizvoda.
3. Vrijeme čuvanja
3.1. Referentni i kontrolni uzorci svake serije gotovog proizvoda trebaju se čuvati najmanje godinu dana nakon isteka roka upotrebe. Referentni uzorak treba da se čuva u svom originalnom unutrašnjem pakovanju ili u pakovanju napravljenom od istog materijala kao i unutrašnje pakovanje u kojem se gotov proizvod stavlja u promet (za veterinarske lijekove koji ne spadaju u imunološke proizvode)
3.2. Osim ako zakon države članice, koja je ujedno i zemlja proizvodnje, ne propisuje duži period, uzorci polaznih materijala (osim rastvarača, plinova ili vode koja se koristi u procesu proizvodnje), trebaju se čuvati najmanje dvije godine nakon puštanja lijeka u promet. Taj period može biti skraćen ukoliko je period stabilnosti materijala kraći, kako je navedeno u relevantnoj specifikaciji. Materijal za pakovanje treba čuvati do isteka roka upotrebe gotovog proizvoda
4. Veličina referentnih i kontrolnih uzoraka
4.1 Veličina referentnog uzorka mora biti dovoljna da omogući, barem u dva navrata, cjelokupno analitičko ispitivanje te serije u skladu sa registracionom dokumentacijom koja je procijenjena i odobrena od strane nadležnog organa.
4.2. Nacionalni propisi, tamo gdje su u primjeni, koji se odnose na veličinu referentnih uzoraka i ako je neophodno, kontrolnih uzoraka, treba da se poštuju.
4.3. Referentni uzorci trebaju biti reprezentativni za seriju polaznog materijala, međuproizvoda ili gotovog proizvoda iz koje su uzeti. Mogu da se uzimaju i drugi uzorci koji služe za praćenje najkritičnijih dijelova procesa (npr. početka ili kraja procesa). Kada se serija pakuje u dva ili više odvojenih procesa pakovanja, treba uzeti najmanje po jedan kontrolni uzorak iz svakog procesa pakovanja. Bilo koji predloženi izuzetak od naprijed navedenog treba se obrazložiti i sa njim treba da se složi relevantan nadležni organ.
4.4. Treba se osigurati da svi neophodni analitički materijali i oprema budu na raspolaganju ili da se mogu lako nabaviti, kako bi se mogli izvršiti svi testovi dati u specifikaciji, do godinu dana nakon isteka roka upotrebe posljednje proizvedene serije.
5. Uslovi čuvanja
5.1. Čuvanje referentnih uzoraka gotovih proizvoda i aktivnih supstanci treba biti u skladu s važećom verzijom smjernica za određivanje uvjeta čuvanja medicinskih proizvoda i aktivnih supstanci.
5.2. Uslovi čuvanja trebaju biti u skladu s dozvolom za stavljanje lijeka u promet (npr. čuvanje u hladnim komorama kada je to potrebno).
6. Pisani ugovori
6.1. Kada nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet nije isto pravno lice za prijavljeno mjesto puštanja serije lijeka u promet u okviru EEA, odgovornost za uzimanje i čuvanje referentnih, odnosno kontrolnih uzoraka treba se definirati u pisanom ugovoru koji potpisuju obje ugovorne strane u skladu sa Poglavljem VII pravila GMP. Ovo se primjenjuje i u slučaju kada se neki od postupaka proizvodnje ili puštanje serije lijeka u promet izvode na mjestu različitom od onog koje ima potpunu odgovornost za seriju lijeka na EEA tržištu, a pisanim ugovorom između ugovornih strana trebaju biti definirane pojedinačne odgovornosti za uzimanje i čuvanje referentnih, odnosno kontrolnih uzoraka.
6.2. Kvalificirana osoba koja pušta seriju lijeka u promet treba osigurati da svi relevantni referentni i kontrolni uzorci budu dostupni u razumnom vremenskom roku. U slučaju kada je to potrebno, moraju da postoje pisani ugovori o ovakvim dogovorima.
6.3. Kada se proizvodnja gotovog proizvoda obavlja na više proizvodnih mjesta, dostupnost pisanih ugovora je ključni element za kontrolu uzimanja i čuvanja referentnih i kontrolnih uzoraka.
7. Referentni uzorci - opšti podaci
7.1. Referentni uzorci služe za analizu i stoga treba da budu dostupni laboratoriji koja koristi validirane metode. Za uzorke polaznih materijala koji se koriste za proizvodnju lijekova u EEA, to je mjesto proizvodnje gotovog proizvoda. Za uzorke gotovih proizvoda koji su proizvedeni u okviru EEA, to je mjesto proizvodnje gotovog proizvoda.
7.2. Za gotove proizvode proizvedene u zemlji izvan EEA:
7.2.1. Tamo gdje vrijedi sporazum o uzajamnom priznavanju (MRA), referentni uzorci mogu da se uzmu i čuvaju na mjestu proizvodnje gotovog proizvoda. Ovo mora biti definirano u pisanom ugovoru (kao što je spomenuto u prethodnoj tački 6.) između uvoznika, odnosno mjesta puštanja serije lijeka u promet i proizvođača koji se nalazi izvan EEA.
7.2.2. Tamo gdje ne vrijedi MRA, referentni uzorci gotovog proizvoda mogu da se uzmu i čuvaju od strane proizvođača koji ima dozvolu za proizvodnju, a koji se nalazi u okviru EEA. Ovi uzorci treba da se uzimaju u skladu s pisanim ugovorom (ili ugovorima) zaključenim između svih ugovornih strana. Ove uzorke je najbolje čuvati na mjestu gdje su obavljena testiranja za uvoz.
7.2.3. Referentni uzorci polaznih i materijala za pakovanje treba da se čuvaju na mjestu proizvodnje gdje su korišteni za proizvodnju medicinskih proizvoda.
8. Kontrolni uzorci - opće odredbe
8.1. Kontrolni uzorci trebaju biti reprezentativni za cijelu seriju gotovih proizvoda koji se distribuiraju u okviru EEA i namijenjeni su za ispitivanje s ciljem potvrđivanja netehničkih osobina koje trebaju biti u saglasnosti sa dozvolom za stavljanje u promet ili zakonskom regulativom EU. Zbog toga se kontrolni uzorci trebaju čuvati u okviru EEA. Najbolje je da se čuvaju na mjestu gdje se nalazi kvalificirana osoba koja pušta seriju lijeka u promet.
8.2. U skladu s prethodnom tačkom 8.1, kada je na snazi MRA i kada se referentni uzorci čuvaju kod proizvođača u zemlji izvan EEA (navedeno u tački 7.2.2.), odvojeni kontrolni uzorci trebaju da se čuvaju unutar EEA.
8.3. Kontrolni uzorci trebaju da se čuvaju u objektima proizvođača koji ima dozvolu za proizvodnju, kako bi se nadležnim organima omogućio lakši pristup.
8.4. Kada je više od jednog mjesta proizvodnje unutar EEA uključeno u proizvodnju, pakovanje, kontrolu, odnosno puštanje serije u promet, u zavisnosti od proizvoda, odgovornost za uzimanje i čuvanje kontrolnih uzoraka treba biti definirana pisanim ugovorom zaključenim između ugovornih strana.
9. Referentni i kontrolni uzorci za paralelno uvezene, odnosno distribuirane proizvode
9.1. Kada se vanjsko pakovanje proizvoda ne otvara, treba da se čuva samo materijal za pakovaanje koji je korišten, jer ne postoji, ili je nizak rizik od miješanja proizvoda.
9.2. Kada se vanjsko pakovanje otvara, na primjer, da bi se promijenila kartonska kutija ili uputstvo za pacijenta, onda treba da se čuva po jedan kontrolni uzorak za svaki postupak pakovanja, jer postoji rizik od zamjene proizvoda tokom prepakiranja. Važno je da se omogući brzo otkrivanje odgovornosti u slučaju zamjene proizvoda (originalni proizvođač ili prepakivač u slučaju paralelnog uvoza proizvoda) i određivanje obima povlačenja iz prometa u slučaju da je to potrebno.
10. Referentni i kontrolni uzorci u slučaju prestanka rada proizvođača
10.1. Kada proizvođač prestane sa radom i kada se dozvola za proizvodnju ukine, opozove ili prestane vrijediti, vjerovatno će biti u prometu mnoge serije lijekova koje je proizveo taj proizvođač, a kojima rok upotrebe nije istekao. Da bi te serije proizvoda mogle ostati u prometu, proizvođač mora napraviti precizne ugovore o prijenosu referentnih i kontrolnih uzoraka (i odgovarajuće GMP dokumentacije) na ovlašteno mjesto čuvanja. Proizvođač treba dokazati nadležnom tijelu da su ugovori o čuvanju uzoraka zadovoljavajući i da će uzorci biti dostupni, ako bude potrebe za tim, za eventualno ispitivanje.
10.2. Ukoliko proizvođač nije u poziciji da napravi neophodne ugovore to može biti delegirano nekom drugom proizvođaču. Nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet mjerodavan je da odredi drugog proizvođača i da pruži sve neophodne informacije nadležnim organima. Osim toga, nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet, u vezi s predloženim ugovorima za čuvanje referentnih i kontrolnih uzoraka, treba da konsultuje nadležno tijelo svake od zemalja članica u kojoj je puštena u promet bilo koja serija kojoj nije istekao rok trajanja.
10.3. Ovi uslovi se također odnose na slučaj prestanka rada proizvođača koji se nalazi izvan EEA. U tom slučaju, uvoznik je odgovoran da osigura zaključivanje takvih ugovora i da konsultira nadležne organe.
RJEČNIK
Definicije ovdje navedene primjenjuju se za izraze koji se koriste u Vodiču GMP. One mogu imati drugo značenje u drugim kontekstima.
ZRAČNA USTAVA - Zatvoren prostor sa dvoje ili više vrata, koji je smješten između dvije ili više prostorija, npr. različitih klasa čistoće, u svrhu kontrolisanja toka zraka između ovih prostorija. Može biti personalna (za zaposlenike) ili materijalna (za materijale).
SERIJA - Serija je određena količina polaznih supstanci, materijala za pakovanje ili proizvoda dobivenih u jednom procesu ili seriji procesa tako da se može očekivati da su homogeni.
Napomena:
Radi završetka neke faze u određenom postupku proizvodnje, moguće je da serija mora biti podijeljena na nekoliko podserija, koje će kasnije biti sjedinjene u finalnu homogenu seriju. U slučaju kontinuirane proizvodnje, serija mora odgovarati tačno definiranom procesu proizvodnje, koji se karakteriše očekivanom homogenošću.
U definiciji ispitivanja kvaliteta gotovog proizvoda datoj u aneksu 1. Direktive 2001/83/EC, koju je zamijenila Direktiva 2003/63/EC, pod serijom lijeka smatra se: "ukupna količina gotovog proizvoda (finalnog farmaceutskog oblika) proizvedenog od iste početne količine polaznih supstanci i koje potiču od jedne serije proizvodnih postupaka ili jednog postupka sterilizacije ili, u slučaju kontinuirane proizvodnje, ukupna količina gotovog proizvoda proizvedena u određenom vremenskom razdoblju ".
BROJ SERIJE - Određena kombinacija brojeva i/ili slova koja specifično identifikuju seriju.
BIOREAKTOR - Zatvoren sistem, kao npr. fermentor, u koji se biološki agensi uvode zajedno sa drugim supstancama s ciljem njihovog umnožavanja ili proizvodnje supstanci reakcijom s drugim jedinjenjima. Bioreaktori su obično opremljeni uređajima za podešavanje uslova, kontrolu, spajanje, dodavanje i ispuštanje supstanci.
BIOLOŠKI AGENSI - Biološki agensi su mikroorganizmi, koji mogu biti patogene ili ne, uključujući i mikroorganizme dobijene genetskim inženjering, zatim kulture stanica i endoparaziti
BULK PROIZVODI - POLUPROIZVOD - Proizvod kod kog su završene sve faze izrade, ali ne i finalno pakovanje.
KALIBRACIJA- Kalibracija je skup operacija kojima se, pod određenim uvjetima, utvrđuje odnos između vrijednosti koje pokazuje mjerni instrument ili mjerni sistem, ili vrijednosti predstavljenih mjerenje supstanci i odgovarajućih poznatih vrijednosti referentnih standarda.
KULTURA ĆELIJE - Rezultat in-vitro rasta ćelija izolovanih iz višećelijskih organizama.
ČIST PROSTOR - Prostor sa definisanom kontrolom kontaminacije sredine česticama i mikroorganizmima, konstruisan i korišten na takav način da smanji unošenje, nakupljanje i zadržavanje kontaminata u zraku.
Napomena: Različiti stepeni kontrole sredine definisani su u dodatku smjernica za proizvodnju sterilnih medicinskih proizvoda - dodatak 1.
ČIST IZOLIRAN PROSTOR - Čist, odnosno izoliran prostor (čista soba) je prostor projektiran tako da se koristi na način koji omogućava istovremeno ispunjavanje uslova čistog prostora i ograničenog prostora, odnosno čiste prostorije (čista soba).
IZOLOVANJE -Akcija izolovanja biološkog agensa ili drugog činioca unutar definisanog prostora.
Primarno izolovanje: Sistem izolovanja koji sprečava izlazak biološkog agensa u neposrednu radnu sredinu. Ono uključuje upotrebu zatvorenih kontejnera ili sigurnosnih bioloških kabineta zajedno sa zaštitnim radnim procedurama.
Sekundarno izolovanje: Sistem izolovanja koji sprečava izlazak biološkog agensa u vanjsku sredinu ili u drugi radni prostor. Ono uključuje upotrebu prostorija sa specijalno dizajniranim manipulisanjem zrakom, postojanje zračnih ustava ili sterilizatora za izlazak materijala i zaštitnim radnim procedurama. U mnogim slučajevima može se koristiti za povećanje efikasnosti primarne izolovanosti.
IZOLOVAN PROSTOR - Prostor koji je konstruisan i radi na takav način (opremljen sa odgovarajućim sistemom za zrak i filtracijom) da sprečava kontaminaciju vanjske sredine biološkim agensima iz tog prostora.
KONTROLISAN PROSTOR - Prostor koji je projektiran tako da postoji kontrola unosa potencijalnih kontaminanata (dovod zraka čiji kvalitet približno odgovara stepenu čistoće klase D može biti odgovarajući) i posljedice slučajnog oslobađanja živih organizama. Stepen primjenjene kontrole treba biti primjeren prirodi organizama koji se koriste u procesu. U ovom prostoru, u najmanjem, mora se održavati negativan pritisak u odnosu na vanjsku sredinu i mora biti osigurano efikasno uklanjanje manjih količina kontaminanata nošenih zrakom.
RAČUNARSKI SISTEM - Sistem koji obuhvata unošenje podataka, elektronsku obradu i proizvodnju informacija koje se koriste za izvještaje ili za automatsku kontrolu.
KROSKONTAMINACIJA - Kontaminacija materijala ili proizvoda sa drugim materijalom ili proizvodom.
CRUDE PLANT - Svježa ili osušena ljekovita biljka ili njeni dijelovi.
KRIOGENI KONTEJNER - Kontejner dizajniran za čuvanje tečnog gasa na ekstremno niskoj temperaturi.
CILINDAR - Kontejner dizajniran za čuvanje gasa pod visokim pritiskom.
EGZOTIČNI ORGANIZAM - Biološki agens za koji odgovorajuća bolest ne postoji u datoj zemlji ili geografskom području, ili je bolest predmet profilaktičkih mjera ili je poduzet program iskorjenjivanja bolesti u datoj zemlji ili geografskom prostoru.
GOTOV PROIZVOD - Medicinski proizvod koji je prošao sve faze proizvodnje, uključujući pakovanje u finalni kontejner.
BILJNI MEDICINSKI PROIZVOD - Medicinski proizvod koji sadrži, kao aktivnu komponentu, biljni materijal i/ili biljni ljekoviti preparat.
INFEKTIVAN - Kontaminiran sa stranim biološkim agensom i zbog toga u stanju da raširi infekciju.
KONTROLA U TOKU PROCESA - Provjere koje se izvode tokom proizvodnje da bi se pratio i ako je potrebno podesio proces i osiguralo da je proizvod usklađen sa specifikacijom. Kontrola sredine ili opreme može se također smatrati dijelom kontrole u toku procesa.
MEĐUPROIZVOD - Djelimično prerađen materijal koji se mora podvrgnuti proizvodnim fazama prije nego što postane poluproizvod.
TEČNI GASOVI - Oni gasovi koji, na normalnoj temperaturi i pritisku punjenja, ostaju tečni u cilindru.
CIJEV SA VIŠE OTVORA - Oprema ili aparati dizjnirni da omoguće da se jedan ili više kontejnera sa gasom pune paralelno iz istog izvora.
PROIZVODNJA - Sve aktivnosti u vezi nabave polaznih supstanci, pakovnog materijala i proizvoda, proces proizvodnje, procesna kontrola, odobravanje supstanci i materijala za proizvodnju, odnosno puštanje u promet gotovog proizvoda, skladištenje, distribucija lijekova i odgovarajuća ispitivanja kvaliteta gotovog proizvoda.
PROIZVOĐAČ - Nosilac odobrenja za proizvodnju što je dato u članu 40 Direktive 2001/83/EC.
LJEKOVITA BILJKA (- Cijela ili dio biljke koja se koristi u medicinsku svrhu.
LIJEK - Svaka supstanca ili kombinacija supstanci koja se koristi za liječenje ili sprečavanje bolesti kod ljudi ili životinja.
Svaka supstanca ili kombinacija supstanci koja se može aplicirati na ljude ili životinje u svrhu medicinskog dijagnosticiranja ili obnavljanja, korekcije ili modifikovanja fizioloških funkcija kod ljudi ili životinja takođe se smatra lijekom.
PAKOVANJE - Sve operacije, uključujući punjenje i etiketiranje, kojima se poluproizvod podvrgava da bi prešao u gotov proizvod tj. da bi se završio proces proizvodnje.
Napomena: Sterilno punjenje se ne bi trebalo posmatrati kao dio pakovanja, poluproizvod se puni, ali se ne pakuje završno, u primarni kontejner.
PAKOVNI MATERIJAL - Materijal koji se koristi za pakovanje lijeka, izuzev zbirnog pakovanja koje se koristi prilikom transporta ili otpremanja. Materijal za pakovanje može biti za unutrašnje ili vanjsko pakovanje u zavisnosti od toga da li će biti u direktnom kontaktu s proizvodom ili ne.
PROCEDURE - Opisi operacija koji se brinu da su poduzete sve aktivnosti kao i mjere koje se direktno ili indirektno odnose na proizvodnju.
PROIZVODNJA - Sve operacije uključene u izradu lijeka, od prijema materijala, izrade i pakovanja do njegovog kompletiranja kao gotovog proizvoda.
KVALIFIKACIJA - Dokumentiran postupak kojim se potvrđuje da sva oprema i sistem funkcioniraju ispravno i daju konzistentno očekivane rezultate. Termin validacija se nekad upotrebljava i u širem značenju obuhvaćajući pojam kvalifikacije.
KONTROLA KVALITETA - Vidi Poglavlje I iz opštih smjernica GMP.
KARANTIN - Status startnih ili pakovnih materijala, intermedijera, poluproizvoda ili gotovih proizvoda odvojenih fizički ili drugim efikasnim sredstvima dok se ne donese odluka o njihovom odobravanju ili odbijanju.
RADIOFARMACEUTICI - Lijekovi koji, kada su pripremljeni za upotrebu, sadrže jedan ili više radionukleida (radioaktivnih izotopa) korištenih u medicinsku svrhu (član 1. 16. Direktive 2001/83/EC).
USKLAĐIVANJE - Poređenje između teoretski i aktuelno proizvedenog ili iskorištenog proizvoda ili materijala.
ZAPIS - Vidi Poglavlje IV iz opštih smjernica GMP.
DORADA - Uvođenje cijele ili dijela prethodnih serija zahtjevanog kvaliteta u drugu seriju u određenoj fazi proizvodnje.
PONOVNA OBRADA - Prerada cijele ili dijela serije proizvoda neodgovarajućeg kvaliteta od određene faze proizvodnje, tako da se njen kvalitet može učiniti prihvatljivim, jednom ili više dodatnih operacija.
POVRAT - Vraćanje lijeka koji može, a i ne mora imati narušen kvalitet proizvođaču ili distributeru.
SPECIFIKACIJA - Vidi Poglavlje IV iz opštih smjernica GMP
SIROVINA - Svaka supstanca koja se koristi u proizvodnji lijeka, isključujući pakovne materijale.
STERILNOST - Sterilnost je odsustvo živih mikroorganizama. Uslovi testa sterilnosti dati su u Evropskoj farmakopeji.
SISTEM - Koristi se u smislu regulisanja međusobnih aktivnosti i tehnike koje su objedinjene da čine organizovanu cjelinu.
VALIDACIJA - Dokumentiran postupak u skladu sa Dodatkom 11 smjernica Dobre proizvodne prakse, kojim se potvrđuje da metode, sistemi, oprema, procesi, određeni proizvodni postupak ili sveukupne aktivnosti u proizvodnji nekog lijeka, polazne supstance i pakovni materijali dovode konzistentno do očekivanih rezultata.