Službeni glasnik BiH, broj 4/14

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2915/11, rješavajući apelaciju Šipada d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. te člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Šipada d.d. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 005284 11 Gž od 8. juna 2011. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. "Šipad" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banje Luke, podnio je 18. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 005284 11 Gž od 8. juna 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru, Zemljišnoknjižnog ureda (u daljnjem tekstu: Zemljišnoknjižni ured) broj Dn: 2515/08 od 16. decembra 2008. godine. Apelant je 13. decembra 2012. godine dopunio apelaciju, a 22. augusta 2013. godine je urgirao postupanje Ustavnog suda radi donošenja odluke u konkretnom predmetu, navodeći da je došao do saznanja da je u toku prodaja spornih nekretnina koju vrši pravno lice koje je na temelju pobijanih odluka i na nezakonit način na njima steklo pravo vlasništva, čime su apelant, njegovi uposlenici i dioničari dovedeni u još teži položaj zbog gubitka svoje imovine, s obzirom da se spor koji je pokrenuo tužbom radi utvrđivanja prava vlasništva na spornim nekretninama, brisanja nezakonito izvršenog upisa i njihove predaje u posjed pred redovnim sudovima ne rješava u razumnim rokovima.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od Kantonalnog suda i Zemljišnoknjižnog ureda zatraženo je 29. augusta 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 6. septembra 2013. godine, a Zemljišnoknjižni ured 3. septembra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantovom pravnom zastupniku 19. septembra 2013. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda broj Dn: 2515/08 od 16. decembra 2008. godine dopuštena je uknjižba prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj 5263 k.o. Mostar, i to na 1/1 dijela magacinskog prostora sa zapadne strane upisanog u "A" listu pod II/2a površine od 180 m² i poslovnog prostora upisanog u "A" listu pod II/3a površine od 505 m², u stambeno-poslovnom objektu izgrađenom na katastarskoj čestici broj 29/30 (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine), dosadašnje raspolaganje "Šipad komerc" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: "Šipad komerc") u korist "Šipad komerc dioničko društvo za trgovinu i inžinjering" Sarajevo (u daljnjem tekstu: "Šipad komerc za trgovinu i inžinjering").

7. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Zemljišnoknjižni ured uknjižbu prava vlasništva na spornim nekretninama, dosadašnje raspolaganje "Šipad komerca", dopustio u korist i na prijedlog "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering" od 15. decembra 2008. godine, na temelju Izvoda iz sudskog registra Općinskog suda u Sarajevu od 20. oktobra 2008. godine, notarski ovjerenog kod notara Indire Turkmanović iz Sarajeva broj OPU-4341/08 od 15. decembra 2008. godine, Rješenja Kantona Sarajevo, Kantonalne agencije za privatizaciju broj 21-04/1-19-612-24 od 25. jula 2001. godine, također notarski ovjerenog kod notara Indire Turkmanović iz Sarajeva, broj OPU-4340/08 od 15. decembra 2008. godine te izvršenog uvida u zemljišne knjige, zaključivši da su ispunjeni uvjeti za uknjižbu propisani članom 42. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH ("Službene novine FBiH" broj 19/03, u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama), zbog čega je primjenom člana 43. stav 1. istog zakona odlučeno kao u izreci rješenja.

8. Kantonalni sud je Rješenjem broj 07 0 Dn 005284 11 Gž od 8. juna 2011. godine apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Zemljišnoknjižnog ureda od 16. decembra 2008. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

9. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je, ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s članom 221. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), koji se primjenjuje na osnovu člana 76. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama, zaključio da je prvostepeni organ pravilno primijenio materijalno pravo - odredbu člana 42. u vezi s članom 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama, kada je na prijedlog "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering", a na temelju dokaza priloženih uz prijedlog za uknjižbu prava vlasništva te izvršenog uvida u zemljišne knjige, dopustio da se u zemljišnoknjižnom ulošku broj 5236 k.o. Mostar izvrši uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama u korist predlagača ("Šipad komerca za trgovinu i inžinjering"), na kojim je dosadašnje pravo raspolaganja imao "Šipad komerc". Naime, Kantonalni sud je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak broj 526 k.o. Mostar i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta utvrdio da je Općinski suda u Mostaru, Zemljišnoknjižni odjel, Rješenjem broj Dn: 1820/04 od 16. decembra 2004. godine, na temelju pravomoćnog Rješenja Grada Mostara broj 06-23-139/00 od 9. augusta 2004. godine, prijavnog lista Grada Mostara, Odjela za katastar broj 113/04 od 27. septembra 2004. godine zavedenog pod brojem Dn: 1693/04, i tlocrta koji čini sastavni dio tog rješenja, dozvolio uknjižbu prava korištenja;

10. - na 1/1 dijela građevinskog zemljišta pobliže označenog u izreci rješenja, dosadašnje korištenje Grada Mostara, u korist "Vranice" Sarajevo sa p.o.d.d. za inžinjering u mješovitoj svojini (u daljnjem tekstu: preduzeće "Vranica"), otpis parcela iz zk. ul. broj 6630 k.o. Mostar, također pobliže definiranih izrekom rješenja i prijepis u "A" listu pod I zk. ul. 5263 k.o. Mostar s uknjižbom prava korištenja u korist preduzeća "Vranica", te spajanje parcela kao u izreci rješenja s parcelom k.č. 29/30 na temelju prijavnog lista broj 113/04 i upis u "A" listu pod II stambeno-poslovnog objekta izgrađenog na k.č. 29/30,

- uknjižbu prava raspolaganja na 1/1 dijela stambeno-poslovnog objekta u korist preduzeća "Vranica", koji se sastoji od prodajnog i poslovnog prostora površine pobliže definirane kao u izreci rješenja u korist "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering".

Dalje, Kantonalni sud je utvrdio da je Rješenjem Kantonalne agencije za privatizaciju od 25. jula 2001. godine odobren upis izvršene privatizacije u sudski registar državnog kapitala "Šipad komerc za trgovinu i inžinjering", i to 56,06% držanog kapitala koji je prodat metodom javnog upisa dionica čiji su vlasnici dioničari prema listi dioničara koja je sastavni dio tog rješenja, i 43/94% u vrijednosti dioničkog kapitala, čiji su vlasnici dioničari po prethodno izvršenoj vlasničkoj transformaciji. U vezi s apelantovim tvrdnjama da je pravni slijednik preduzeća za izvoz-uvoz i unutrašnji promet drvetom i proizvodima od drveta "Šipad" Sarajevo, koji je sporne nekretnine kupio od preduzeća "Vranica", Kantonalni sud je ukazao da je apelant podnio tužbu kod Općinskog suda protiv tuženih "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering" i preduzeća "Vranica" radi utvrđivanja prava vlasništva na spornim nekretninama upisanih na "Šipad komerc za trgovinu i inžinjering", brisanje izvršenog upisa i predaju u posjed spornih nekretnina, po kojoj je Općinski sud 18. marta 2011. godine donio Presudu broj 58 0 Ps 053153 09 Ps, kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pa kako navedena presuda nije postala pravomoćna jer je u toku rješavanje po apelantovoj žalbi, pa je na temelju navedenog konstatirao da će od pravomoćnog okončanja tog postupka zavisiti da li će ta presuda biti temelj brisanja izvršenog upisa spornih nekretnina u korist "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering". Na kraju, Kantonalni sud smatra da je bez ikakvog pravnog osnova apelantovo pozivanje na odredbu člana 60. Zakona o zemljišnim knjigama, cijeneći da je pobijano rješenje doneseno uz pravilnu primjenu materijalnog prava, jer je "Šipad komerc" prije donošenja pobijanog rješenja već bio upisan kao nosilac prava raspolaganja na spornim nekretninama, te kako je privatiziran, smatra da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem dozvoljen upis prava vlasništva u "B" listu zk. ul. broj 5263 k.o. Mostar u korist "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering". Prema tome, Kantonalni sud je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje u skladu s članom 235. stav 2. ZPP-a.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Zakona o zemljišnim knjigama. Navodi da je osporenim rješenjima nezakonito dopuštena uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama u korist "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering" na kojim je pravo raspolaganja imao "Šipad komerc", zbog toga što je upis izvršen na temelju Izvoda iz sudskog registra Općinskog suda od 20. oktobra 2008. godine i rješenja Kantona Sarajevo, Kantonalne agencije za privatizaciju od 25. jula 2001. godine, koji po apelantovom mišljenju nisu dokumenti podobni za uknjižbu prava vlasništva jer ne sadrže pravni osnov kao obaveznu zakonsku pretpostavku za uknjižbu, odnosno jer ne sadrže dvije osnovne zakonske pretpostavke za upis: pravni osnov upisa prava vlasništva, kao i činidbu brisanja prava vlasništva ranijeg vlasnika spornih nekretnina. Dakle, smatra da je osporenim odlukama upis prava vlasništva izvršen u korist nevlasnika, bez ikakvog pravnog osnova, što njemu kao stvarnom vlasniku nije dozvoljeno da dokaže u predmetnom postupku.

12. U dopuni apelacije od 13. decembra 2012. godine apelant u suštini ponavlja navode iz apelacije da je osporenim rješenjima nezakonito dopuštena uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama u korist "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering".

b) Odgovor na apelaciju

13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, te da su svi apelantovi navodi detaljno obrazloženi u rješenju toga suda i ocijenjeni kao neosnovani. Prema tome, Kantonalni sud smatra da nema povrede prava na koja apelant ukazuje u apelaciji i predlaže da se ona odbije kao neosnovana.

14. Zemljišnoknjižni ured u odgovoru na apelaciju od 6. septembra 2013. godine navodi da u postupku pred ovim sudom nisu povrijeđena apelantova prava na pravičan postupak, jer je zahtjev za uknjižbu podnio "Šipad komerc za trgovinu i inžinjering", pa je taj ured zahtjev predlagača razmatrao u skladu s članom 3. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama, a to rješenje ovog organa je potvrdio i Kantonalni sud. Također ističe da apelant od 2004. godine nije reagirao bilo kakvim podneskom na zk. ul. u kojem se nalazi upisana sporna nekretnina, pa je taj ured postupio po prijedlogu i priloženim dokumentima "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering", ocijenivši da priložene isprave ispunjavaju pravni osnov za uknjižbu u skladu s odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, tj. u skladu s čl. 3, 36, 41, 42. i 43. tog zakona. Dalje navodi da su neosnovani apelantovi navodi da nije imao isti pravičan tretman, kao druga strana u postupku, jer mu nije bilo dopušteno da dokaže pravo vlasništva na spornim nekretninama, jer iako je konstatirano da je žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja izjavila neovlaštena osoba, tj. osoba koja ni na koji način nije učestvovala u postupku uknjižbe prava vlasništva (budući da se prvi put pojavljuje prilikom izjavljivanja žalbe protiv prvostepenog rješenja), ured je apelantovu žalbu, ipak postupajući u skladu s članom 76. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama, dostavio drugostepenom sudu na rješavanje. Zemljišnoknjižni ured također smatra proizvoljnim apelantove navode da Izvod iz sudskog registra Općinskog suda od 20. oktobra 2008. godine i Rješenje Kantonalne agencije za privatizaciju od 25. jula 2001. godine nisu dokumenti podobni za uknjižbu prava vlasništva, jer ne sadrže pravni osnov kao obaveznu zakonsku pretpostavku za uknjižbu, a što proizlazi iz stanja zk. ul. broj 5263 k.o. Mostar, kojim je "Šipad komerc za trgovinu i inžinjering" upisan kao nosilac prava raspolaganja na spornim nekretninama na osnovu Rješenja Grada Mostara broj 06-23-139/00 od 9. augusta 2004. godine, a to pravo raspolaganja je preneseno na "Šipad komerc za trgovinu i inžinjering" prema odredbama Uredbe o upisu u javne knjige nekretnina i prava na nekretninama u postupku privatizacije i Uputstva za sprovođenje Uredbe o upisu nekretnina u javne knjige ("Službene novine FBiH", broj 45/99), što je po mišljenju Zemljišnoknjižnog ureda pravni osnov za uknjižbu prava raspolaganja. Iz navedenog slijedi da su neosnovani apelantovi navodi da nije postojao pravni osnov za upis prava raspolaganja spornim nekretninama, smatrajući da ugovor o kupoprodaji na koji se apelant poziva u apelaciji nije jedini pravni osnov za prenos i uknjižbu prava vlasništva. Na temelju navedenog ističe da apelantovi navodi ni u kojem segmentu ne ukazuju da su mu povrijeđena prava na koja se poziva u apelaciji, zagarantirana članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o zemljišnim knjigama Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 58/02, 19/03 i 54/04) relevantne odredbe glase:

Član 1.
Predmet reguliranja

Ovim zakonom uređuju se vođenje, održavanje i uspostava zemljišnih knjiga, kao i upis nekretnina i prava na nekretninama u zemljišnim knjigama u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).

Član 3.
Pretpostavke za upis

(1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis. Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstive donosi Ministar pravde.

(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.

To mogu biti:

1) isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava;

2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;

3) ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis;

4) neki drugi dokument kojim se potvrđuje stvarno pravo osigurano predbilježbom;

5) dokumenti navedeni u članu 7. ovog zakona;

6) drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom.

(3) Pretpostavka za upis je i dokaz o plaćanju sudske takse.

(4) Ukoliko se isprava nalazi kod istog organa koji provodi upis, ne mora se ponovo podnositi. U zahtjevu za upis organ koji obrađuje zahtjev treba da zabilježi gdje se isprava nalazi.

Član 5.
Konstitutivno dejstvo

(1) Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek upisom u zemljišnu knjigu, uključujući i ona prava koja su predviđena u članu 87. ovog Zakona.

(2) Odredbom stava 1. ovog člana se ne diraju propisi o sticanju vlasništva odnosno drugih prava po osnovu nasljeđivanja.

Član 36.
Obrada zahtjeva za upis

(1) Ako je podneseno više zahtjeva koji se odnose na isto pravo, tada se ne smije izvršiti upis na osnovu kasnije podnesenog zahtjeva prije nego što se izvrši upis na osnovu ranije podnesenog zahtjeva.

(2) Odredba iz stava 1. ovog člana se ne primjenjuje ako prije podneseni zahtjev bude odbije ili povučen, odnosno određen drugačiji redosljed obrade od strane podnosioca zahtjeva.

Član 41. stav 1., 2. i 3.
Zainteresovane osobe

(1) Upis u zemljišne knjige je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.

(2) Odobrenje, prema stavu 1. ovog člana, mora biti notarski ovjereno, osim ako se za ugovor na osnovu kojeg se vrši promjena prava zahtjeva notarska obrada.

(3) Odobrenje, iz stava 1. ovog člana, može biti zamjenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem.

[…]

Član 42.
Provjera zahtjeva za upis

Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:

1) jesu li podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi,

2) jesu li dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi,

3) postoji li odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.

Član 43. stav 1.
Odlučivanje o upisu

1) Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelimično prihvatiti.

[…]

16. U Zakonu o vlasničko-pravnim odnosima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 6/98 i 29/03) relevantne odredbe glase:

Član 23.

Pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na osnovu pravnog posla, odlukom nadležnog organa i nasljeđivanjem.

Član 38.

Pravo vlasništva na nekretnine, na osnovu pravnog posla stječe se upisom u javne knjige o nekretninama, ako je nositelj savjestan. Savjesnost stjecatelja se pretpostavlja.

[…]

Član 43. st. 1. i 2.

Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari.

Vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povraćaj traži ima pravo vlasništva, kao i da se ona nalazi u faktičkoj vlasti tuženog.

VI. Dopustivost

17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 Dn: 005284 11 Gž od 8. juna 2011. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu Kantonalnog suda apelant je primio 15. juna 2011. godine a apelacija je podnesena 18. jula 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

21. Apelant osporava odluke Kantonalnog suda i Zemljišnoknjižnog ureda, tvrdeći da mu je tim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

24. Prije svega, Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju radi o postupku radi uknjižbe prava vlasništva na spornim nekretninama u zemljišnoj knjizi, a te odluke apelant osporava. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da je članom 5. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama regulirano da vlasništvo i druga stvarna prava na nekretninama nastaju tek upisom u zemljišnu knjigu, dakle imaju konstitutivni karakter. Dalje, upis prava vlasništva odlučujući je za njegovo uživanje i raspolaganje, odnosno efektivno uživanje u velikoj mjeri može biti ograničeno ukoliko vlasništvo nije upisano u zemljišne knjige. Stoga je nesporno da se u ovim postupcima moraju primijeniti garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2707/06 od 14. oktobra 2008. godine, stav 21, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/08). Shodno navedenom, slijedi da je u konkretnom slučaju član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

25. Apelant osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava Zakona o zemljišnim knjigama i Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, na temelju kojih je osporenim odlukama sudova dopuštena uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama u korist nevlasnika, "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering", jer je uknjižba dozvoljena na nezakonitim ispravama, koje ne predstavljaju dokumente podobne za uknjižbu prava vlasništva, zbog toga što ne sadrže pravni osnov kao obaveznu zakonsku pretpostavku za uknjižbu, odnosno dvije osnovne zakonske pretpostavke: pravni osnov za upis navedenog prava, kao i činidbu brisanja prava vlasništva bivšeg vlasnika. Prema citiranim odredbama zakona navodi da se osnov prava raspolaganja uvijek mora dokazati. Apelant dalje ističe da mu u predmetnom postupku kao stvarnom vlasniku nije bilo dopušteno da dokaže pravo vlasništva na spornim nekretninama.

26. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

27. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanje koje apelant problematizira, ispitati da li su osporene odluke donesene u predmetnom postupku zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni pozitivnog prava.

28. U vezi s apelantovim navodima Ustavni sud zapaža da je Zemljišnoknjižni ured proizvoljnom primjenom Zakona o zemljišnim knjigama i Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, na prijedlog "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering", dopustio uknjižbu prava vlasništva na spornim nekretninama u korist "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering", na temelju Izvoda iz sudskog registra Općinskog suda u Sarajevu od 20. oktobra 2008. godine, Rješenja Kantonalne agencije za privatizaciju broj 21-04/1-19-612-24 od 25. jula 2001. godine, dokumenata koje je notarski ovjerila notar Indira Turkmanović (br. OPU-4341/08 i br. OPU-4349/08 od 15. decembra 2008. godine), pogrešno utvrdivši da su ispunjeni uvjeti za uknjižbu propisani članom 42. Zakona o zemljišnim knjigama. Kantonalni sud je potvrdio prvostepeno rješenje kao pravilno i zakonito.

29. Ustavni sud nalazi da su sudovi u konkretnom slučaju arbitrarno primijenili odredbe čl. 42. i 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama, jer su kod odlučivanja o prijedlogu "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering" pogrešnom primjenom navedenih odredbi zakona i utvrdili da postoje uvjeti za upis prava vlasništva u korist navedenog pravnog lica. Ustavni sud podsjeća da je citiranim odredbama zakona propisana obaveza suda da po službenoj dužnosti utvrdi da li postoje uvjeti za upis prava vlasništva, da provjeri da li su dokumenti podneseni u propisanoj formi, da li su identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, te da li postoji saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnim knjigama kao nositelj prava vlasništva na njima (člana 41. stav 1), na temelju čega je dužan da donese rješenje kojim se djelimično ili u potpunosti usvaja prijedlog za upis, ili prijedlog za upis odbija ukoliko utvrdi da takvi uvjeti ne postoje. Naime, iz spisa predmeta Općinskog suda proizlazi da je "Šipad komerc za trgovinu i inžinjering" u momentu podnošenja prijedloga za upis prava vlasništva na spornim nekretninama (15. decembra 2008. godine) bio u potpunosti privatiziran Rješenjem Kantonalne agencije za privatizaciju broj 21-04/1-19-612-24 od 25. jula 2001. godine, dakle više nije bio u državnom vlasništvu, na temelju čega nesporno proizlazi da sporne nekretnine nisu bile predmetom privatizacije, a da nakon izvršene privatizacije "Šipad komerc za trgovinu i inžinjering" više nije mogao steći pravo raspolaganja na spornim nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama kao društveno, odnosno državno vlasništvo. Dakle, da nisu bili ispunjeni uvjeti za upis prava vlasništva u korist "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering" također proizlazi iz Rješenja Zemljišnoknjižnog ureda broj Dn:1820/04 od 8. decembra 2004. godine, koji je na temelju Оdluke Grada Mostara broj 06-23-139/00 od 9. augusta 2004. godine bez valjanog pravnog osnova iz člana 23. i 38. stav 1. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima (pravni posao, odluka nadležnog organa, nasljeđivanje) dozvolio da se u "A" listu zk. uloška broj 5263 k.o. Mostar, izvrši uknjižba prava korištenja na društvenom vlasništvu, i to građevinskom zemljištu, kao i upis prava raspolaganja stambeno-poslovnim objektom izgrađenim na navedenom zemljištu pobliže označenim kao u izreci rješenja, te dosadašnje korištenje Grada Mostara u korist preduzeća "Vranica" i dalje prenos prava raspolaganja na spornim nekretninama u korist "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering". Međutim, Ustavni sud također zapaža da su sporne nekretnine upisane u korist "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering" na temelju navedene odluke Grada Mostara od 9. augusta 2004. godine, i to u "C" teretnom listu zk. uloška broj 5263 k.o. Mostar. Cijeneći navedeno, Ustavni sud smatra osnovanim apelantove tvrdnje da je osporenim rješenjima nezakonito dopuštena uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama u korist "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering", jer isprave na temelju kojih su sudovi dopustili uknjižbu prava vlasništva u korist "Šipad komerca za trgovinu i inžinjering" ne sadrže pravni osnov kao obaveznu zakonsku pretpostavku za uknjižbu u smislu čl. 23. i 38. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, jer ne sadrže dvije osnovne zakonske pretpostavke za upis: pravni osnov upisa prava vlasništva, kao i činidbu brisanja prava vlasništva ranijeg vlasnika spornih nekretnina, preduzeća "Vranica".

30. Prema tome, Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama sudova u vanparničnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

31. Apelant se, također, žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant posebno ne obrazlaže kršenje ovog prava, već svoje navode zasniva na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava i proizvoljnoj ocjeni dokaza. Međutim, budući da su ovi apelantovi navodi već razmotreni u okviru prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je osporenim odlukama Kantonalnog i Općinskog suda, Zemljišnoknjižnog ureda donesenim u vanparničnom postupku, očigledno arbitrarno primijenjeno relevantno materijalno pravo, Zakon o vlasničko-pravnim odnosima i Zakon o zemljišnim knjigama u FBiH.

33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.