Službeni glasnik BiH, broj 84/11

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu broj CH/03/13699, na osnovu nadležnosti u smislu čl. II/2, II/6, III/5.a) i VI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donijetih na osnovu Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je


RJEŠENJE


OBRAZLOŽENJE


Utvrđuje se da tužena strana Bosna i Hercegovina nije izvršila Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj CH/03/13699 od 19. aprila 2007. godine.

U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

1. Čedomir Radić (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave), kao pripadnik bivše Jugoslavenske narodne armije, u postupku pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom)/Komisijom za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) tražio je da se vrati u posjed stana na kojem je bio nosilac stanarskog prava, a koji se nalazi u Banjoj Luci, Aleja JNA broj S-56 (sadašnja adresa: Aleja svetog Save broj 18/4, u daljnjem tekstu: predmetni stan), te da bude priznat kao vlasnik predmetnog stana.

2. Ustavni sud je 19. aprila 2007. godine usvojio Odluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/03/13699, Čedomir Radić protiv Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, kojom je utvrdio da je tužena strana Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: tužena strana) povrijedila pravo podnosioca prijave na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u postupku odlučivanja o povratu predmetnog stana pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija za imovinske zahtjeve).

3. Zaključkom broj 4 predmetne odluke (tačka 66. Odluke) Ustavni sud je odlučio da naredi tuženoj strani da: "od dana dostave te odluke, podnosiocu prijave omogući, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, pokretanje upravnog spora protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve broj: R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. novembra 2006. godine", a Zaključkom broj 5 predmetne odluke odlučio je da "u slučaju da podnosilac prijave pokrene upravni spor, naredi Bosni i Hercegovini da pravosnažno okonča upravni spor u roku od 6 mjeseci od dana njegovog pokretanja u skladu sa Aneksom 7, važećim zakonima Bosne i Hercegovine i obrazloženjem iz ove odluke".

4. Predmetna odluka Ustavnog suda je dostavljena tuženoj strani 28. juna 2007. godine.

5. Podnosilac prijave je 6. novembra 2008. godine dostavio Ustavnom sudu dopis sa dokumentacijom u kojem je istakao da navedena odluka Ustavnog suda nije implementirana, odnosno da tužena strana nije postupila u skladu sa Odlukom Ustavnog suda od 19. aprila 2007. godine u pogledu zaključaka br. 4 i 5. Ustavni sud je 9. marta 2009. godine dostavio dopis podnosioca prijave tuženoj strani, koja nije dostavila odgovor.

6. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je podnosilac prijave 24. jula 2007. godine tužbom pokrenuo upravni spor protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve broj: R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. novembra 2006. godine, što znači da je krajnji rok za implementaciju Zaključka broj 5 bio 24. februar 2008. godine.

7. Dalje, iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je Rješenjem Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-1036/07 od 11. novembra 2008. godine odbačena tužba podnosioca prijave kojom je pokrenuo upravni spor protiv odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine broj R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. novembra 2006. godine i broj R-702-4456-1/1-01-210-286/05 od 14. septembra 2006. godine zbog nepostojanja procesnopravnih uvjeta za meritorno rješavanje tužbe. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 88/07, koji je stupio na snagu 28. novembra 2007. godine; u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama ZUS-a) dopunjena odredba člana 4. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, tako što je propisano da se institucijom Bosne i Hercegovine smatra i Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine. Dalje je navedeno da se, u smislu člana 8. citiranog zakona, odluka Komisije smatra konačnim aktom protiv koje se može pokrenuti upravni spor u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZUP-a. Shodno tome, Sud BiH je zaključio da do 28. novembra 2007. godine, odnosno do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZUS-a nije bilo dopušteno pokretanje upravnog spora protiv odluka Komisije za imovinske zahtjeve. Imajući u vidu da je podnosilac prijave tužbu podnio 20. jula 2007. godine, odnosno prije stupanja na snagu navedenog zakona, Sud BiH je tu tužbu odbacio kao nedopuštenu, zbog toga što je podnesena prije stupanja na snagu citiranog zakona.

8. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda. Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena.

9. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj CH/03/13699 od 19. aprila 2007. godine u "Pravnim lijekovima" (tačka 64. Odluke) navedeno: Ustavni sud smatra shodnim da naredi Bosni i Hercegovini da osigura podnosiocu prijave postupak, koji će u potpunosti biti u saglasnosti sa standardima iz, inter alia, člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Da bi se to ostvarilo, potrebno je da se podnosiocu prijave omogući obraćanje Sudu Bosne i Hercegovine, koji će, poštujući garante pravičnog postupka, preispitati Odluku Komisije za imovinske zahtjeve, kao upravnog organa i donijeti zakonitu odluku, u skladu sa Aneksom 7, važećim zakonima Bosne i Hercegovine i obrazloženjem iz ove odluke. Ovo iz razloga što se Komisija za imovinske zahtjeve može tretirati kao "institucija Bosne i Hercegovine" u smislu člana 1, a u vezi sa članom 4. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (nadležnost države na osnovu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine). Povrat imovine, iako je građanske prirode, organiziran je kao upravni postupak. Član 6. Evropske konvencije nameće pozitivnu obavezu državi da osigura sudsku zaštitu u svim postupcima u kojima se pobija odluka organa koji nema karakter "tribunala", a odlučuje o "građanskim zahtjevima". Pobijana odluka Komisije za imovinske zahtjeve, iz tačno navedenih razloga u obrazloženju ove odluke, može se tretirati kao "konačni upravni akt". Prema članu 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, građanin koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo konačnim upravnim aktom ima pravo na sudsku zaštitu.

10. Imajući u vidu navedeno, te da Sud BiH nije meritorno razmatrao tužbu podnosioca prijave kojom je pokrenuo upravni spor protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve broj R-702-4456-1/1-01-210-286-299/06 od 10. novembra 2006. godine, već je odbacio kao nedopuštenu, Ustavni sud zaključuje da tužena strana nije izvršila svoju obavezu iz zaključaka br. 4 i 5 konačne i obavezujuće Odluke o prihvatljivosti i meritumu broj CH/03/13699, Čedomir Radić protiv Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, od 19. aprila 2007. godine.

11. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

12. Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!