Službeni glasnik BiH, broj 55/23
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetima br.
AP-4753/22, rješavajući apelaciju
A. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica
Mirsad Ćeman, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Helen Keller, potpredsjednica
Seada Palavrić, sutkinja
Angelika Nußberger, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPU STIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija
A. S. podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 K 043978 22 Kv od 3. novembra 2022. godine i S1 3 K 043978 22 Kž od 7. decembra 2022. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. A. S. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Alen Nakić, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 K 043978 22 Kv od 3. novembra 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4753/22.
2. Isti apelant, kojeg zastupa isti advokat, podnio je 14. decembra 2022. godine apelaciju protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 K 043978 22 Kž od 7. decembra 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4771/22.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelacije. Pozvani su dostavili odgovore. Odgovori Suda BiH, kao i odgovor Tužilaštva, a koji se odnosio na obje apelacije, poslani su apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant se nije izjasnio.
4. S obzirom na to da se radi o istom apelantu i da apelacije pokreću slična pitanja, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji apelacije i vodi jedan postupak pod brojem AP-4753/22.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
AP-4753/22
6. Sud BiH je Rješenjem broj S1 3 K 043978 22 Kpp od 28. oktobra 2022. godine apelantu odredio pritvor. Pritvor je određen zbog opasnosti da će apelant boravkom na slobodi uništiti i sakriti dokaze i tragove važne za krivični postupak, odnosno ometati krivični postupak utjecajem na saučesnike i svjedoke, kako to propisuje član 132. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP).
7. U rješenju je navedeno da Tužilaštvo, u odnosu na apelanta i druga lica, provodi istragu zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivična djela povrede tajnosti postupka, pomoći učiniocu poslije učinjenog krivičnog djela i primanja dara i drugih oblika koristi. Tužilaštvo je uz prijedlog o određivanju pritvora dostavilo određene dokaze, za koje je tražilo da se tretiraju u skladu sa članom 47. stav 1. ZKP-a, odnosno da se radi zaštite ciljeva istrage ne dostavljaju odbrani. Sud je održao ročište u prisustvu apelanta i njegovog branioca, pa je zaključio da je prijedlog za određivanje pritvora osnovan. Sud je također naveo da je odbrani uskratio uvid u dokaze u skladu sa članom 47. ZKP-a, ali da je sadržaj dokaza obrazložen u mjeri u kojoj je to potrebno za koncipiranje odbrane, a da se istraga ne dovede u opasnost. Također je naglašeno da je u prijedlogu za određivanje pritvora iznesena analiza prikupljenih dokaza u dovoljnoj mjeri da se odbrana izjasni o prijedlogu.
8. U odnosu na postojanje osnovane sumnje, Sud BiH je naveo da je cijenio sve dostavljene dokaze, ali je istakao da u rješenju neće sve obrazlagati. Iz dostavljenih dokaza proizlazi osnovana sumnja da je apelant, inače policijski službenik, licima osumnjičenim u krivičnim predmetima u kojima se vodila istraga otkrivao činjenice i podatke do kojih je došao radom na predmetima u policiji, kao i podatke iz
Sky aplikacija i druge informacije označene kao tajni podatak. Na taj način je tim licima omogućavao prikrivanje tragova izvršenja krivičnog djela ili bjekstvo u zamjenu za novac ili druge pogodnosti koje je dobijao. Sud BiH je koristio brojeve krivičnih predmeta i inicijale svjedoka (E. I.) i osumnjičenog (A. P.) u opisu radnji iz kojih proizlazi osnovana sumnja u odnosu na apelanta. Također je naveo i iskaz svjedoka kojeg nije imenovao, niti naveo njegove inicijale, ali se u vezi s njegovom izjavom sud pozvao na zapisnik od 27. oktobra 2022. godine. Sud BiH je naveo sadržaj iskaza E. I. koji je naveo da su mu kući dolazili policijski službenici, među kojima je apelant, te da im je davao novac. Posljednjom prilikom apelant mu je rekao da će biti akcija i da se pazi. Iz sadržaja izjave A. P. proizlazi da je on priznao da je uzeo novac, ali kao pozajmicu, i da je s njim tada bio apelant. Također je izjavio da je jednom uzeo novac od E. I. koji je podijelio s apelantom, a povod je bio povrat oduzetog vozila, mada vozilo nije vraćeno. Svjedok, na čiju se izjavu sud pozvao iz zapisnika od 27. oktobra, naveo je da je saznao da su apelant i A. P. upoznali E. I. o policijskoj akciji onda kada je E. I. lišen slobode. Sud je zaključio da izjava tog svjedoka potkrepljuje utvrđenje o postojanju osnovane sumnje da je apelant svojim radnjama ostvario obilježja krivičnog djela primanja dara i drugih oblika koristi. Osim toga, taj svjedok je naveo da je "tada uhapšeni E. I. pojasnio da [apelant i drugi policijski službenik] s njim komuniciraju posredstvom advokata, te da je navedenim policijskim službenicima [...] davao novac uz njihovo obećanje da će mu vratiti oduzeto vozilo". Takav kontakt s advokatom potvrđuje i iskaz Z. I. koji je također osumnjičen u drugom predmetu i koji je u iskazu naveo da je apelant u više navrata od njega primio dar – novčani iznos kako bi tom advokatu prenosio policijska saznanja o licima lišenim slobode, osiguravajući na taj način da osumnjičeni opunomoće tog advokata za branioca.
9. U odnosu na opasnost od utjecaja na krivični postupak, koja je propisana članom 132. stav 1. tačka b) ZKP-a, istaknuto je da iz dostavljenih dokaza proizlazi da postoji više lica s kojima je apelant ostvarivao kontakte, a identitet svih tih lica i potencijalnih svjedoka još nije poznat. Također, sud je ukazao na istražne radnje koje treba preduzeti – saslušanje svjedoka, policijskih službenika, kao i analiza podataka iz
Sky komunikacije. Sud BiH je naveo da je apelant dugogodišnjim radom u policijskim organima ostvario niz operativnih i prijateljskih veza sa službenicima MUP-a, zbog čega postoji bojazan od iskorištavanja tih kontakata. Sve navedeno, prema ocjeni suda, ukazuje da bi apelant boravkom na slobodi mogao da ostvari kontakt, te da utječe na potencijalne svjedoke ili saučesnike. Sud je također zaključio da se drugim, blažim mjerama ne može postići isti cilj kao mjerom pritvora.
10. Sud BiH je donio Rješenje broj S1 3 K 043978 22 Kv od 3. novembra 2022. godine kojim je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu. Utvrđeno je da je u pobijanoj odluci, s obzirom na fazu postupka, osnovana sumnja dovoljno obrazložena. Apelantu je poznato za što se tereti i sadržaj dokaza je u dovoljnoj mjeri obrazložen, kako bi apelant mogao u toj fazi postupka koncipirati odbranu. Naglašena je obaveza Tužilaštva da dokaze objelodani odbrani čim neki od dokaza ne bude ugrožavao ciljeve istrage. Sud BiH je potvrdio i zaključke u vezi s postojanjem posebnih pritvorskih razloga, odnosno koluzione opasnosti, bez obzira na okolnost da je apelant suspendiran iz policijskog organa.
AP-4771/22
11. Sud BiH je Rješenjem broj S1 3 K 043978 22 Kv 2 od 24. novembra 2022. godine apelantu produžio pritvor za još dva mjeseca zbog razloga propisanih tačkom 132. stav 1. tačka b) ZKP-a. Sud je naveo da postojanje osnovane sumnje koje je navedeno u rješenju o određivanju pritvora vremenom nije dovedeno u pitanje, već su dostavljeni dodatni dokazi koji učvršćuju zaključak o postojanju osnovane sumnje.
12. U odnosu na postojanje posebnog pritvorskog razloga Sud BiH je naveo da se radi o početku kompleksne istrage. Sud je opet ukazao na prirodu krivičnih djela i okolnosti pod kojima su, kako se osnovano sumnja, počinjena, kao i da postoji još lica s kojima su ostvareni kontakti, čiji identitet još nije otkriven. Ukazano je na potrebu saslušanja svjedoka, provođenja drugih istražnih radnji, te je zaključeno da bi apelant boravkom na slobodi mogao ometati krivični postupak. Sud BiH je naveo da je Tužilaštvo u prethodnom periodu aktivno vodilo istragu, te da se i u narednom periodu očekuju rezultati provedenih istražnih radnji. Stoga je pritvor produžen za naredna dva mjeseca, uz zaključak da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu blažih mjera.
13. Sud BiH je Rješenjem broj S1 3 K043978 22 Kž od 7. decembra 2022. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv navedenog rješenja. U obrazloženju rješenja Sud BiH je, između ostalog, naveo da prvostepeno rješenje sadrži tok inkriminiranih dešavanja, što je potkrijepljeno do tada prikupljenim dokazima. Također, sud je, uz pozivanje na član 47. ZKP-a, naveo da činjenica da odbrani nisu objelodanjeni dokazi ne čini rješenje manjkavim. Naime, kako je obrazloženo, prvostepeni sud se nije fokusirao samo na nabrajanje dokaza, već je u bitnom iznio njihov sadržaj, iz čega je zaključio da postoji veza između apelanta i krivičnog događaja. Također, podržan je i zaključak prvostepenog suda da se svrha osiguranja prisustva apelanta i uspješnog vođenja postupka može ostvariti samo mjerom pritvora.
IV. Apelacija
I. Navodi iz apelacije
14. U obje apelacije apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i tač. 3. i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da odbrani nisu prezentirani dokazi, čime je povrijeđen čl. 5. stav 1. tačka c) i 6. Evropske konvencije. Apelant osporava zaključak suda o postojanju osnovane sumnje, odnosno ukazuje na nedostatak odlučnih činjenica u vezi s postojanjem osnovane sumnje. Smatra da je sud samo pobrojao dokaze. Apelant ukazuje da se na osnovu izjava svjedoka i policijskog službenika, na čiji se iskaz sud poziva, ne može zaključiti da je on imao informaciju o policijskoj akciji koju je onda prenio drugima. Također, ukazuje da iz radnji koje mu se stavljaju na teret ne proizlaze osnovni elementi krivičnih djela. Apelant dalje navodi da se osnovana sumnja ne može bazirati na iskazu lica Z. I. koji je osumnjičeni u drugom predmetu, kao i da je sud pogrešno tumačio iskaz tog lica. Apelant navodi da nije jasno iz čega sud izvodi zaključak da je apelant znao za krivične postupke, osumnjičene, akcije i drugo. Apelant upućuje na "stranicu 10. pasus II" presude, kojim se, prema njegovom mišljenju, krši pretpostavka nevinosti jer se "
de facto i
de jure iznosi zaključak van razumne sumnje da je osumnjičeni kriv". U odnosu na postojanje koluzione opasnosti, apelant ističe da sud nije iznio jasne razloge, već pretpostavke, čime je također povrijeđena pretpostavka nevinosti. Ukazuje da je neosuđivan, kao i da je suspendiran s posla. Također navodi da je licu A. P., koje je osumnjičeno, kao i advokatu Z. I., sud odredio mjere zabrane, a apelantu pritvor. Apelant ukazuje na propust drugostepenog suda da odluči o "nizu žalbenih navoda koji su ukazivali na bitne povrede odredaba krivičnog postupka", zakona i Evropske konvencije, čime je prekršen član 5. stav 4. Evropske konvencije.
II. Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Sud BiH navodi da su apelacije neosnovane. Sud BiH je naveo da ostaje pri datim obrazloženjima.
16. Tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo da su apelacije neosnovane i da je Tužilaštvo u prijedlogu za određivanje i produženje pritvora, a zatim sud u rješenjima detaljno obrazložilo okolnosti vezane za pritvor.
V. Relevantni propisi
17.
Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 47.
Pravo branitelja da pregleda spise i dokumentaciju
(1) U toku istrage, branitelj ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom. Ovo pravo se branitelju može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage.
(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, tužilac će istovremeno s prijedlogom za određivanje pritvora sudiji za prethodni postupak, odnosno sudiji za prethodno saslušanje dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca.
(3) Nakon podizanja optužnice, osumnjičeni, optuženi odnosno branilac imaju pravo uvida u sve spise i dokaze.
(4) Sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće kao i Tužitelj dužni su, kada dođu u posjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili činjenice koja može poslužiti kao dokaz na suđenju, staviti ih na uvid branitelju, osumnjičenom, odnosno optuženom.
(5) U slučaju iz st. 3. i 4. ovog člana, branitelj, osumnjičeni, odnosno optuženi može izvršiti fotokopiranje svih spisa i dokumenata.
Član 132. stav (1) tačka b) Razlozi za pritvor
(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:
b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,
(…)
VI. Dopustivost i meritum
18. Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da su podnesene u roku, da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nisu očigledno (
prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
19. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. stav 2. Evropske konvencije.
U odnosu na član 5. Evropske konvencije
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
21. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.
22. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da bi pritvor bio kompatibilan sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije mora ispunjavati tri uvjeta. Prvo, mora biti zasnovan na "osnovanoj sumnji" da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred "nadležnu zakonitu vlast" – što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti "zakonit" i "u skladu s postupkom propisanim zakonom" (vidi Evropski sud,
Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine [Vv], predstavka broj 72508/13, tač. 181–186. sa daljnjim referencama). U vezi s navodima o kršenju prava na slobodu i sigurnost, u odnosu na rješenja o produženju pritvora, Ustavni sud podsjeća da je u nizu svojih odluka ukazivao na konzistentnu praksu Evropskog suda, da je u smislu člana 5. Evropske konvencije postojanje osnovane sumnje
conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora. Šta se može smatrati "osnovanom" sumnjom zavisi od svih okolnosti (vidi Evropski sud,
Baser i Ozcelik protiv Turske, presuda od 13. septembra 2022. godine, predstavka br. 30694/15 i dr., tačka 187. sa referencama na drugu relevantnu praksu).
23. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je prvostepeni sud obrazložio na osnovu kojih dokaza je izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje, što drugostepeni sud nije doveo u pitanje. Suprotno apelantovim navodima, Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih odluka sadrže razloge koji mogu uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant mogao počiniti krivična djela. Pri tome, ne radi se samo o nabrajanju dokaza, kako to apelant tvrdi, već se radi i o konkretnim radnjama za koje se apelant sumnjiči, i to obrazlaganjem relevantnih dokaza. Također, sudovi su i kod produženja pritvora ispitali postojanje osnovane sumnje i o svojim zaključcima dali relevantne razloge. Što se tiče zakonitosti dokaza, konkretno da se osnovana sumnja bazira na iskazu Z. I. koji je osumnjičen i dao iskaz u drugom krivičnom predmetu, Ustavni sud podsjeća da će o zakonitosti dokaza odlučivati sud u toku daljnjeg krivičnog postupka, ako do toga dođe. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud zauzeo stav da ne postoji ništa u njegovoj sudskoj praksi što bi sugeriralo da su domaći sudovi dužni provesti potpunu ocjenu zakonitosti dokaza u kontekstu odluka o istražnom pritvoru. Tu stvar prvenstveno treba ispitati u kontekstu krivičnog postupka o meritumu optužbi. Naravno, nije isključeno da odbijanje ispitivanja dopuštenosti i dokazne težine nekog posebno važnog dokaza ne bi moglo pokrenuti pitanje u pogledu obima provjere postojanja osnovane sumnje koja opravdava pritvor podnosioca zahtjeva (vidi Evropski sud,
Davor Grobenski protiv Hrvatske, odluka od 12. septembra 2017. godine, predstavka broj 36867/14, tač. 39–40). Stoga, Ustavni sud smatra da će se navodi o zakonitosti dokaza – iskaza Z. I., eventualno raspraviti u daljnjem toku postupka. Međutim, to nije jedini dokaz na kojem se zasniva osnovana sumnja, te je u ovom trenutku navedeno sasvim dovoljno činjenica koje bi mogle uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant mogao počiniti krivična djela za koja je osumnjičen.
24. Dalje, Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijevaju da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje "zakonito" u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Postojanje osnovane sumnje nakon izvjesnog vremena nije dovoljno, već se moraju dati drugi relevantni i dovoljni razlozi za pritvor (vidi Evropski sud,
Grubnyk protiv Ukrajine, presuda od 17. septembra 2020. godine, predstavka broj 58444/15, tačka 112). Kada je u pitanju ispunjenje uvjeta zakonitosti pritvora u konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantu pritvor određen i zbog koluzione opasnosti. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u osporenim odlukama dali odgovarajuće i valjane razloge za pritvor određen po tom osnovu i pojasnili ih pozivanjem na konkretne okolnosti predmeta i prikupljene dokaze. Redovni sud je posebno cijenio fazu postupka, početak i kompleksnost istrage. Suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi su u osporenim odlukama ukazali na naročite okolnosti koje se ogledaju u apelantovom statusu policijskog službenika, te ostvarenim operativnim i prijateljskim vezama. Dalje je ukazano da iz dokaza proizlazi zaključak o apelantovom kontaktu s više lica, čiji identitet još nije poznat sudu, kao i na radnje koje se trebaju preduzeti u istrazi. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi naveli jasne i argumentirane razloge koji su predstavljali ozbiljne razloge od javnog interesa koji su, nezavisno od pretpostavke nevinosti, u vrijeme donošenja osporenih odluka pretezali nad apelantovim pravom na slobodu. Stoga su neosnovani njegovi prigovori da redovni sudovi nisu konkretizirali posebne pritvorske razloge iz člana 132. stav 1. tačka b) ZKP-a.
25. Također, suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi su u konkretnom slučaju, u smislu osiguranja garancija obuhvaćenih članom 5. stav 3. Evropske konvencije, razmotrili da li se svrha pritvora može ostvariti nekom drugom blažom mjerom za osiguranje apelantovog prisustva na suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka, ali su zaključili da se samo pritvorom ostvaruje željeni cilj. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da lišenje slobode apelanata nije bilo nezakonito u smislu člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije.
26. U vezi s apelantovim navodima da mu nisu dostavljeni svi dokazi o postojanju osnovane sumnje, čime mu je onemogućena djelotvorna odbrana, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda prema kojoj postupak koji se vodi na osnovu člana 5. stav 4. Evropske konvencije, u principu, treba u najvećoj mogućoj mjeri, s obzirom na okolnosti istrage koja je u toku, također, zadovoljavati osnovne zahtjeve pravičnog suđenja. Iako se u nacionalnom pravu taj zahtjev može zadovoljiti na različite načine, koji god da se način odabere potrebno je osigurati da druga stranka ima uvid u očitovanja koja su podnesena i da ima stvarnu mogućnost da daje primjedbe na njih (vidi Evropski sud
, Oravec protiv Hrvatske, presuda od 11. jula 2017. godine, predstavka broj 51249/11, tačka 67). Princip ravnopravnosti strana koji se primjenjuje u
habeas corpus postupcima podrazumijeva da postupak mora biti adversaran i da osumnjičeni/optuženi mora imati pristup spisima istražnih organa koji se koriste za donošenje odluke o pritvoru prije suđenja, odnosno dokumentima koji su neophodni za efikasno osporavanje njegove zakonitosti pritvora (vidi Evropski sud,
Ragıp Zarakolu protiv Turske, presuda od 15. decembra 2020. godine, predstavka broj 15064/12, tač. 59–61). Ustavni sud također ukazuje da se u svojoj praksi već bavio predmetima koji su pokretali slična pitanja (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu broj
AP-1106/22 od 18. oktobra 2022. godine i
AP-2447/22 od 2. novembra 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
27. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelantu nije uskraćena mogućnost da se izjasni o navodima i dokazima koji ga terete, s obzirom na to da iz obrazloženja osporenih odluka jasno proizlazi da je, u smislu člana 47. ZKP-a, Tužilaštvo dostavilo sudu dokaze bitne za određivanje pritvora. Također, sud je utvrdio da je u prijedlogu za određivanje pritvora naveden sadržaj svih dokaza u mjeri dovoljnoj da apelantu i njegovoj odbrani omogući pripremanje odbrane u toj fazi i osporavanje dokaza o osnovanosti pritvora. Stoga Ustavni sud i te apelantove navode smatra neosnovanim. Isto se odnosi i na apelantove navode da sud "nije odlučio o nizu žalbenih navoda". Naime, drugostepeni sud je u dva navrata potvrdio zaključke prvostepenog suda, o čemu postoji dovoljno i jasno obrazloženje na nivou osnovane sumnje, u ovoj fazi postupka. Također, činjenica na koju apelant ukazuje da je drugim osumnjičenim licima određena mjera zabrane, a apelantu pritvor, ne utječe na zakonitost njegovog pritvora. Naprotiv, sudovi su o tom pitanju dali dovoljne razloge.
28. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c), kao ni člana 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije.
U odnosu na član 6. stav 2. Evropske konvencije
29. Ustavni sud najprije primjećuje da apelant navod o povredi prava na pretpostavku nevinosti iznosi generalno, upućujući na nedostatak obrazloženja u osporenim rješenjima. O tome se Ustavni sud izjasnio u prethodnim tačkama. Također, apelant je ukazao da je Sud BiH "navodeći u razlozima pobijanog rješenja kao na stranici 10. pasus II" iznio zaključak da je apelant kriv i da je postupao umišljajno, čime je navodno prejudicirao odluku o apelantovoj krivici i prekršio presumpciju nevinosti. Ustavni sud primjećuje da se radi o rješenju od 28. oktobra 2022. godine. U relevantnom dijelu rješenja Sud BiH je, nakon što je naveo izjavu svjedoka E. I., istakao da je tačnost te izjave potvrđena izjavom osumnjičenog A. P. i izjavom svjedoka datoj na zapisnik od 27. oktobra 2022. godine, u kojem je sud detaljno iznio razloge zbog kojih je utvrdio da postoji osnovana sumnja kao uvjet za određivanje pritvora (vidi tač. 6–9. ove odluke). Ustavni sud zapaža da je u rješenju jasno naglašeno da je sve što je utvrđeno utvrđeno na nivou osnovane sumnje. Stoga Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi prigovori da se osporenim rješenjem, u bilo kojem dijelu, prejudicira apelantova krivica ili iznosi zaključak o tome. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi ni na koji način ne pokreću pitanje prava iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije, pa to pitanje neće dalje razmatrati.
VII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada su redovni sudovi u osporenom prvostepenom i drugostepenom rješenju dali jasne i argumentirane razloge za postojanje osnovane sumnje i koluzione opasnosti. Takvi razlozi nesumnjivo služe javnom interesu i, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretežu nad apelantovim pravom na ličnu slobodu.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.