Službeni glasnik BiH, broj 40/16
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Na osnovu člana 25. stav 1) tačka e) i člana 41. stav (1) tačka a), a u vezi sa članom 4. stav (1) tačka a), b) i d) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05, 76/07 i 80/09) i članom 105. stav (2) i 108. stav (1) Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09 i 41/13), u postupku pokrenutom pо Zahtjevu za pokretanje postupka podnesenom od strane privrednog subjekta HIFA d.o.o. Tešanj, Krndije bb, 74 260 Tešanj protiv privrednih subjekata Zavoda za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar, Sv. Leopolda Mandića 9/1, 88 000 Mostar, HERKON d.o.o. Mostar, Biskupa Čule 10, 88 000 Mostar, SISTEM QUALITA'S, d.o.o. Jovana Cvijića 2b, 71420 Pale, EURO-INSPEKT d.o.o. Doboj, Osječani bb, 74225 Doboj, Inspekt RGH d.o.o. Sarajevo, Hamdije Kreševljakovića 18/I, 71000 Sarajevo i SiM CONTROL d.o.o. Bijeljina, Stefana Dečanskog bb, Bijeljina koji se odnosi na ocjenjivanje zakonitosti Odluke o povećanju cijena monitoringa kvaliteta tečnih naftnih derivata broj SAO-482/8 od 22.05.2008. godine u smislu člana 4. stav (1) tačka a), b) i d) Zakona o konkurenciji, Коnkurеnciјsko vijeće, nа 128. (stotinudvadestosmoj) sјеdnici оdržаnој dana 19. aprila 2016. gоdinе, dоnijelo je
RJEŠENJE
1. Odbija se Zahtjev privrednog subjekta HIFA d.o.o. Tešanj, Krndije bb, 74260 Tešanj protiv privrednih subjekata Zavoda za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar, Sv. Leopolda Mandića 9/1, 88000 Mostar, HERKON d.o.o. Mostar, Biskupa Čule 10, 88 000 Mostar, SISTEM QUALITA'S, d.o.o. Jovana Cvijića 2b, 71420 Pale, EURO-INSPEKT d.o.o. Doboj, Osječani bb, 74225 Doboj, Inspekt RGH d.o.o. Sarajevo, Hamdije Kreševljakovića 18/I, 71000 Sarajevo i SiM CONTROL d.o.o. Bijeljina, Stefana Dečanskog bb, Bijeljina koji se odnosi na ocjenjivanje zakonitosti Odluke o povećanju cijena monitoringa kvaliteta tečnih naftnih derivata broj SAO-482/8 od 22.05.2008. godine u smislu člana 4. stav (1) tačka a), b) i d) Zakona o konkurenciji, kao neosnovan.
2. Odbija se zahtjev privrednog subjekta HIFA d.o.o. Tešanj, Krndije bb, 74260 Tešanj za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.000,00 (hiljadu) KM kao neosnovan.
3. Obavezuje se privredni subjekt HIFA d.o.o. Tešanj, Krndije bb, 74260 Tešanj da privrednom subjektu Zavodu za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar, Sv. Leopolda Mandića 9/1, 88000 Mostar nadoknadi troškove postupka u iznosu od 535,00 (petstotinatridesetpet) KM u roku od 8 (osam) dana od dana prijema ovog Rješenja.
4. Obavezuje se privredni subjekt HIFA d.o.o. Tešanj, Krndije bb, 74260 Tešanj da privrednom subjektu SiM CONTROL d.o.o. Bijeljina, Stefana Dečanskog bb, Bijeljina nadoknadi troškove postupka u iznosu od 139,20 (stotinutridesetdevet i 20/100) KM u roku od 8 (osam) dana od dana prijema ovog Rješenja.
5. Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
Obrazloženje
Konkurencijsko vijeće je dana 22.06.2015. godine, zaprimilo Zahtjev za pokretanje postupka pod brojem: 01-26-3-021-II/15 (u daljem tekstu: Zahtjev) privrednog subjekta HIFA d.o.o. Tešanj, Krndije bb, 74 260 Tešanj (u daljem tekstu: Podnosilac zahtjeva ili HIFA) protiv privrednih subjekata HERKON d.o.o. Mostar, Biskupa Čule 10, 88000 i Zavoda za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar, Sv. Leopolda Mandića 9/1, 88000 Mostar (u daljem tekstu: Protivna strana), koji se odnosi na ocjenjivanje zakonitosti Odluke o povećanju cijena monitoringa kvaliteta tečnih naftnih derivata broj SAO-482/8 (u daljem tekstu: Odluka) od 22.05.2008. godine odnosno da li je ista Odluka u suprotnosti sa članom 4. Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05, 76/07 i 80/09) (u daljem tekstu Zakon).
Naknadnom dopunom zahtjeva (podnesak broj: 01-26-3-021-4-II/15 od 18. avgusta 2015. godine) zahtjev je proširen i na privredne subjekte Lider - Control d.o.o. Sokolac, Jove Jankovića bb, 71350 Sokolac, SISTEM QUALITA'S d.o.o. Jovana Cvijića 2b, 71420 Pale, EURO-INSPEKT d.o.o. Doboj, Osječani bb, 74225 Doboj, Inspekt RGH d.o.o. Sarajevo, Hamdije Kreševljakovića 18/I, 71000 Sarajevo i S i M CONTROL d.o.o. Bijeljina, Stefana Dečanskog bb, 76 300 Bijeljina (u daljem tekstu: Protivna strana) kao supotpisnike Odluke.
Uvidom u podneseni Zahtjev, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da isti nije kompletan i uredan, u smislu člana 28. Zakona, te je zatražilo dopunu istog aktom broj: 01-26-3-021-1-II/15 od 20. jula 2015. godine.
Podnosilac Zahtjeva je dopunio isti i traženu dokumentaciju dostavio dana 31.07.2015. godine podneskom broj: 01-26-3-021-2-II/15.
Konkurencijsko vijeće je zatražilo dopunu istog aktom broj: 01-26-3-021-3-II/15 od 10. avgusta 2015. godine, koju je Podnosilac zahtjeva dopunio i dostavio traženo aktom broj: 01-26-3-021-4-II/15 od 18. avgusta 2015. godine, te aktom broj: 01-26-3-021-5-II/15 od 03. septembra 2015. godine.
Kompletiranjem Zahtjeva, Konkurencijsko vijeće je Podnosiocu zahtjeva izdalo Potvrdu o prijemu kompletnog i urednog Zahtjeva, u smislu člana 28. stav (3) Zakona, broj: 01-26-3-021-6-II/15 od 08. septembra 2015. godine.
Analizirajući Zahtjev i dokumentaciju koju je Podnosilac zahtjeva dostavio uz isti, Konkurencijsko vijeće je ocijenilo da nije moguće bez provedenog postupka utvrditi postojanje povreda Zakona na koje Podnosilac zahtjeva ukazuje, te je na 108. sjednici održanoj dana 10. septembra 2015. gоdinе, u skladu sa članom 32. stav (2) Zakona, donijelo Zaključak o pokretanju postupka broj: 01-26-3-021-8-II/15 (u daljem tekstu: Zaključak), radi utvrđivanja zabranjenog konkurencijskog djelovanja, u smislu člana 4. stav 1. tačke a), b) i d) Zakona.
U skladu sa članom 33. Zakona, Konkurencijsko vijeće je Zahtjev i Zaključak dostavilo na odgovor protivnim stranama u postupku dana 11.septembra 2015. godine aktom broj: 01-26-3-021-16-II/15 ZIK-u, aktom broj: 01-26-3-021-18-II/15 HERKON-u, aktom broj: 01-26-3-021-17-II/15 SISTEM QUALITA'S-u, aktom broj: 01-26-3-021-19-II/15 EURO-INSPEKT -u, aktom broj: 01-26-3-021-15-II/15 Inspekt RGH-u, aktom broj: 01-26-3-021-13-II/15 S i M CONTROL-u.
Konkurencijsko vijeće je dopisom broj: 01-26-3-021-14-II/15 od dana 11.09.2015. godine poslalo na očitovanje privrednom subjektu Lider - Control d.o.o. Sokolac, Jove Jankovića bb, 71350 Sokolac, a potom je isti vraćen Konkurencijskom vijeću od strane Pošte Sarajevo sa naznakom da navedeni privredni subjekt ne postoji.
U vezi sa navedenim, Konkurencijsko vijeće se obratilo Podnosiocu zahtjeva dopisom broj: 01-26-3-021-20-II/15 od dana 19.09.2015. godine da se očituje po navedenom, odnosno da dostavi tačne podatke koji se odnose na privredni subjekt Lider - Control d.o.o. Sokolac, Jove Jankovića bb, 71350 Sokolac, u svrhu daljeg nastavka postupka.
Podnosilac zahtjeva je podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-21-II/15 dana 20.09.2015. godine naveo da nije uspio saznati da li privredni subjekt Lider - Control d.o.o. Sokolac, Jove Jankovića bb, 71350 Sokolac postoji, s obzirom da je sporna Odluka potpisana 2008. godine i postoji mogućnost da privredni subjekt više ne postoji, te predlažu da se donese Zaključak o obustavi postupka u dijelu koji se odnosi na privredni subjekt Lider - Control d.o.o. Sokolac, Jove Jankovića bb, 71350 Sokolac, iz razloga što privredni subjekt ne postoji.
Konkurencijsko vijeće je u smislu člana 35. Zakona, zatražilo podatke i dokumentaciju i od drugih tijela (institucija) privrednih subjekata koje nisu stranke u postupku, a kako bi utvrdilo da li je privredni subjekt Lider - Control d.o.o. Sokolac aktivan.
Na osnovu prikupljenih podataka Konkurencijsko vijeće je ocijenilo da sve okolnosti ukazuju da privredni subjekt "Lider - Control" d.o.o. Sokolac nije više aktivan, te je imajući u vidu prijedlog Podnosioca zahtjeva da se donese zaključak o obustavi postupka u dijelu koji se odnosi na privredni subjekt Lider - Control d.o.o. Sokolac, donijelo je Zaključak o obustavljanju postupka broj: 01-26-3-021-56-II/15 od dana 09.12.2015. godine.
Коnkurеnciјsko vijeće donijelo je Zaključak o obustavljanju postupka broj: 01-26-3-021-56-II/15 od dana 09.12.2015. godine u dijelu koji se odnosi na privredni subjekt Lider - Control d.o.o. Sokolac, Jove Jankovića bb, 71350 Sokolac, zbog povlačenja zahtjeva podnosioca zahtjeva za pokretanje postupka, HIFA d.o.o. Tešanj, u odnosu na naznačeni privredni subjekt.
Konkurencijsko vijeće je dana 08.03.2016. godine, imajući u vidu da se radi o osjetljivom tržištu, te da je za utvrđivanje činjeničnog stanja i ocjenu dokaza bilo potrebno izvršiti dodatne analize, zaključkom broj: 01-26-3-021-74-II/15 produžilo rok za donošenje konačnog rješenja za dodatna 3 (tri) mjeseca, u smislu člana 41. stav (2) Zakona.
1. Stranke u postupku
Stranke u postupku su HIFA d.o.o. Tešanj, Krndije bb, 74 260 Tešanj kao Podnosilac zahtjeva i subjekti protiv kojih je pokrenut postupak su: Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar, Sv. Leopolda Mandića 9/1, 88 000 Mostar, HERKON d.o.o. Mostar, Biskupa Čule 10, 88000 Mostar, SISTEM QUALITA'S d.o.o. Jovana Cvijića 2b, 71420 Pale, EURO-INSPEKT d.o.o. Doboj, Osječani bb, 74225 Doboj, Inspekt RGH d.o.o. Sarajevo, Hamdije Kreševljakovića 18/I, 71000 Sarajevo, S i M CONTROL d.o.o. Bijeljina, Stefana Dečanskog bb, 76 300 Bijeljina i Lider - Control d.o.o. Sokolac, Jove Jankovića bb, 71350 Sokolac.
1.1. Privredni subjekt HIFA d.o.o. Tešanj, Krndije bb, 74260 Tešanj - "Podnosilac zahtjeva ili HIFA"
Privredni subjekt HIFA d.o.o. Tešanj, Krndije bb, 74 260 Tešanj, Bosna i Hercegovina upisan je u sudski registar kod Općinskog suda u Zenici, pod matičnim brojem: 43-05-0295-08 sa sjedištem u ulici Krndije bb, 74 260 Tešanj, čije su pretežite djelatnosti promet nafte i naftnih derivata.
1.2. Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar, Sv. Leopolda Mandića 9/1, 88000 Mostar - "ZIK" - Protivna strana
Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar, Sv. Leopolda Mandića 9/1, 88000 Mostar, Bosna i Hercegovina, upisan je u sudski registar kod Općinskog suda u Mostaru, pod matičnim brojem: 1-8606 sa sjedištem ulici Sv. Leopolda Mandića 9/1, 88 000 Mostar, čije su pretežne djelatnosti pružanja usluga kontrole kvaliteta i kvantiteta u izvozu i uvozu robe, proizvodnji, prevozu i skladištenju uz izdavanje odgovarajućih dokumenata (svjedodžbi, certifikata, atesta i dr.). ZIK je inspekcijsko tijelo imenovano od strane Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa koje se bavi ocjenjivanjem usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva u skladu sa odredbama Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva ("Službеni glаsnik BiH", br. 27/02, 28/04, 16/05, 14/06, 22/07, 101/08, 71/09, 58/10 i 73/10).
1.3. Privredni subjekt HERKON d.o.o. Mostar, Biskupa Čule 10, 88000 Mostar - "HERKON" - Protivna strana
Privredni subjekt HERKON d.o.o. Mostar, Biskupa Čule 10, 88 000 Mostar, Bosna i Hercegovina, upisan je u sudski registar kod Općinskog suda u Mostaru, pod matičnim brojem: 1-7959 sa sjedištem ulici Biskupa Čule 10, 88 000 Mostar, koji se kao inspekcijsko tijelo imenovano od strane Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa bavi ocjenjivanjem usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva u skladu sa odredbama Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva ("Službеni glаsnik BiH", br. 27/02, 28/04, 16/05, 14/06, 22/07, 101/08, 71/09, 58/10 i 73/10).
1.4. Privredni subjekt SISTEM QUALITA'S d.o.o. Jovana Cvijića 2b, 71420 Pale - "SISTEM QUALITA'S" - Protivna strana
Privredni subjekt SISTEM QUALITA'S d.o.o. Jovana Cvijića 2b, 71420 Pale, Bosna i Hercegovina, upisan je u sudski registar kod Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu, pod matičnim brojem: 1-1760 sa sjedištem ulici Jovana Cvijića 2b, 71420 Pale, koji se kao inspekcijsko tijelo imenovano od strane Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa bavi ocjenjivanjem usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva u skladu sa odredbama Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva ("Službеni glаsnik BiH", br. 27/02, 28/04, 16/05, 14/06, 22/07, 101/08, 71/09, 58/10 i 73/10).
1.5. Privredni subjekt EURO-INSPEKT d.o.o. Doboj, Osječani Gornji bb, 74225 Doboj - "EURO-INSPEKT" - Protivna strana
Privredni subjekt EURO-INSPEKT d.o.o. Doboj, Osječani Gornji bb, 74225 Doboj, Bosna i Hercegovina, upisan je u sudski registar kod Okružnog privrednog suda u Doboju, pod matičnim brojem: 1-4581-00 sa sjedištem ulici Osječani Gornji bb, 74225 Doboj, koji se kao inspekcijsko tijelo imenovano od strane Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa bavi ocjenjivanjem usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva u skladu sa odredbama Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva ("Službеni glаsnik BiH", br. 27/02, 28/04, 16/05, 14/06, 22/07, 101/08, 71/09, 58/10 i 73/10).
1.6. Privredni subjekt Inspekt RGH d.o.o. Sarajevo, Hamdije Kreševljakovića 18/I, 71000 Sarajevo - "Inspekt RGH" - Protivna strana
Privredni subjekt Inspekt RGH d.o.o. Sarajevo, Hamdije Kreševljakovića 18/I, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina upisan je u sudski registar kod Općinskog suda u Sarajevu, pod matičnim brojem: 65-02-0006 sa sjedištem ulici Hamdije Kreševljakovića 18/I, 71000 Sarajevo, koji se kao inspekcijsko tijelo imenovano od strane Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa bavi ocjenjivanjem usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva u skladu sa odredbama Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva ("Službеni glаsnik BiH", br. 27/02, 28/04, 16/05, 14/06, 22/07, 101/08, 71/09, 58/10 i 73/10).
1.7. Privredni subjekt S i M CONTROL d.o.o. Bijeljina, Stefana Dečanskog bb, 76300 Bijeljina - "S i M CONTROL" - Protivna strana
Privredni subjekt S i M CONTROL d.o.o. Bijeljina, Stefana Dečanskog bb, 76 300 Bijeljina, Bosna i Hercegovina, upisan je u sudski registar kod Okružnog privrednog suda u Bijeljini, pod matičnim brojem: 1-5907 sa sjedištem ulici Stefana Dečanskog bb, 76 300 Bijeljina, koji se kao inspekcijsko tijelo imenovano od strane Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa bavi ocjenjivanjem usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva u skladu sa odredbama Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva ("Službеni glаsnik BiH", br. 27/02, 28/04, 16/05, 14/06, 22/07, 101/08, 71/09, 58/10 i 73/10).
1.8. Privredni subjekt Lider - Control d.o.o. Sokolac, Jove Jankovića bb, 71350 Sokolac - "Lider - Control" - Protivna strana
Privredni subjekt Lider - Control d.o.o. Sokolac, Jove Jankovića bb, 71350 Sokolac, Bosna i Hercegovina upisan je u sudski registar kod Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu, pod matičnim brojem: 1-2436 sa sjedištem ulici Jove Jankovića bb, 71350 Sokolac.
2. Pravni okvir predmetnog postupka
Konkurencijsko vijeće je u toku postupka primijenilo odredbe Zakona, Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta ("Službeni glasnik BiH", br. 18/06 i 34/10) i odredbe Zakona o upravnom postupku ("Službеni glаsnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09 i 41/13), u smislu člana 26. Zakona.
Konkurencijsko vijeće je primijenilo i odredbe Zakona o naftnim derivatima ("Službеne novine Federacije BiH", br. 52/14), Zakona o nafti i derivatima nafte ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 36/09 i 102/12), Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva ("Službеni glаsnik BiH", br. 27/02, 28/04, 16/05, 14/06, 22/07, 101/08, 71/09, 58/10 i 73/10), Pravilnika o utvrđivanju kvalitete tečnih naftnih goriva ("Službеne novine FBiH", br. 107/14 i 69/15), Programa utvrđivanja usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva ("Službeni glasnik RS", br. 39/08, 36/09, 93/09, 61/11, 101/11, 35/13, 34/14).
3. Relevantno tržište
Relevantno tržište, u smislu člana 3. Zakona, te čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta ("Službeni glasnik BiH", br. 18/06 i 33/10) čini tržište određenih proizvoda/usluga koji su predmet obavljanja djelatnosti na određenom geografskom tržištu.
Prema odredbi člana 4. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, relevantno tržište proizvoda obuhvata sve proizvode i/ili usluge koje potrošači smatraju međusobno zamjenjivim s obzirom na njihove bitne karakteristike, kvalitet, namjenu, cijenu ili način upotrebe.
Prema odredbi člana 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, relevantno geografsko tržište obuhvaća cjelokupnu ili značajan dio teritorija Bosne i Hercegovine na kojoj privredni subjekti djeluju u prodaji i/ili kupovini relevantne usluge pod jednakim ili dovoljno ujednačenim uslovima i koji to tržište bitno razlikuju od uslova konkurencije na susjednim geografskim tržištima.
Relevantno tržište usluga predmetnoga postupka je tržište usluga ocjenjivanja usklađenosti odnosno realizacija zakonskog monitoringa kvaliteta tečnih naftnih goriva.
Relevantno geografsko tržište predmetnog postupka je područje Bosne i Hercegovine, budući da se Odluka primjenjuje na području cijele Bosne i Hercegovine.
Slijedom navedenog, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da u predmetnom postupku, relevantno tržište predstavlja tržište usluga ocjenjivanja usklađenosti odnosno realizacija zakonskog monitoringa kvaliteta tečnih naftnih goriva na području Bosne i Hercegovine.
4. Postupak po Zahtjevu za pokretanje postupka
U Zahtjevu Podnosilac zahtjeva opisuje činjenično stanje i okolnosti koje su razlog za podnošenje Zahtjeva, te ukratko navodi slijedeće:
- da se ispita osnovanost i zakonitost Odluke o povećanju cijena monitoringa kvaliteta tečnih naftnih derivata broj SAO-482/8 od 22.05.2008. godine;
- da je Pravilnikom o utvrđivanju kvalitete tečnih goriva broj: 05-02-3020/14 utvrđena dinamika i način uzorkovanja tečnih naftnih derivata, kao i da troškove monitoringa snosi energetski subjekt o čemu sklapa Ugovor sa nadležnim inspekcijskim tijelom;
- da Regulatorna komisija za energetiku nije donijela metodologiju za izračun troškova monitoringa na šta su obavezni jednom godišnje po Zakonu o naftnim derivatima te su na osnovu toga ovlaštena inspekcijska tijela samovoljna donijela navedenu Odluku;
- da je navedenim Pravilnikom predviđen broj uzoraka za privredni subjekt HIFA, a cijena uzoraka je određena od strane privrednih subjekata HERKON i ZIK-a kao ovlaštenih inspekcijskih tijela u iznosu od 250,00 KM bez PDV-a;
- da navedena Odluka nije potpisana niti je data saglasnost od strane predstavnika Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH;
- da su više puta tražili da zaključe Ugovor o poslovnoj saradnji sa ovlaštenim inspekcijskim tijelima u kojima bi bio propisan način određivanja cijene uzorkovanja tečnih naftnih derivata što je predviđeno Zakonom o naftnim derivatima i Pravilnikom o utvrđivanju kvalitete tečnih goriva;
- da su ovlaštena inspekcijska tijela odbila da zaključuju Ugovore o poslovnoj saradnji uz obrazloženje da nisu zaključivali takve ugovore ni sa drugim energetskim subjektima;
- da je HIFA vršila uzorkovanje goriva u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima i prije navedenog Pravilnika, te da je imala zaključene ugovore sa ovlaštenim inspekcijskim tijelima kojima se određivala cijena uzorkovanja na osnovu ravnopravnog dogovora obe strane, što navedena inspekcijska tijela odbijaju i stavljaju ih u podređeni položaj;
- da ovlaštena inspekcijska tijela jednostrano povećavaju cijene uzorkovanja tečnih naftnih derivata;
- da pogrešno tumače dopis Federalnog ministrstva energije, rudarstva i industrije u kojem je navedeno da cijena ne može biti veća od cijene utvrđene navedenom Odlukom, što ne znači da ne može biti niža;
- da tvrdnja ovlaštenih inspekcijskih tijela da ne zaključuju Ugovore o poslovnoj saradnji sa energetskim subjektima nije tačna jer posjeduju primjerke ugovora koji dokazuju suprotno;
- da je iz navedenih ugovora uočljivo da ovlaštena inspekcijska tijela primjenjuju Odluku selektivno prema nekim poslovnim subjektima, jer su cijene uzorkovanja različite i kreću se u visini od 70,00 KM + PDV i 100,00 KM + PDV;
Podnosilac zahtjeva kao razlog podnošenja Zahtjeva navodi njihovo isključenje kao ravnopravne stranke u postupku dogovoranja uslova poslovne saradnje kao i kod određivanje cijene uzorkovanja tečnih naftnih derivata, te primjene navedene Odluke kao osnove za povećanje cijena, a ista nije potpisana sa njihove strane niti su učestvovali u njenom donošenju.
Iz svega navedenog proizilazi da navedeni subjekti svojim činjenjem i nečinjenjem, zajedničkim i pojedinačnim djelovanjem, izričitim i prešutnim dogovorima, kao i pojedinačnim aktima, sprečavaju tržišnu konkurenciju na relevantnom tržištu.
Podnosilac zahtjeva predlaže da Konkurencijsko vijeće, nakon sprovedenog postupka, utvrdi postojanje zabranjenih sporazuma u skladu sa odredbama člana 4. stav (1) tačka a), b) i d) Zakona, odnosno da utvrdi da li je navedena Odluka u suprotnosti sa Zakonom o konkurenciji.
Konkurencijsko vijeće je dostavilo Zaključak Podnosiocu zahtjeva, aktom broj: 01-26-3-021-12-II/15 dana 10. septembra 2015. godine.
ZIK je u odobrenom roku dostavio odgovor na Zahtjev i Zaključak Konkurencijskom vijeću, podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-25-II/15 dana 28. septembra 2015. godine u kojem su naveli slijedeće:
- da je privredni subjekt HIFA u potpunosti zanemario, selektivno i krajnje proizvoljno i krivo protumačio odredbe člana 60. Zakona o naftnim derivatima u FBiH i odredbe Pravilnika o utvrđivanju kakvoće tekućih naftnih goriva;
- da je neistinita tvrdnja da su inspekcijska tijela odbila da zaključuju Ugovore o poslovnoj saradnji čime je Podnosioca zahtjeva dovela u neravnopravan i podređen položaj;
- da je navod Podnosioca zahtjeva da je Odluka neutemeljena i nezakonita krajnje proizvoljan i krivo protumačen;
- da je članom 35. stav 11. Zakona o naftnim derivatima FBiH jasno precizirano da metodologiju izračuna troškova izvođenja monitoringa donosi Regulatorna komisija koja najmanje jednom godišnje utvrđuje iznos troškova izvođenja monitoringa;
- da je članom 53. stav 1. istog zakona propisano da je rok za uspostavu Regulatorne komisije 90 dana od dana stupanja Zakona na snagu;
- da je članom 53. stav 2. Zakona precizirano da do potpune uspostave organizacijske strukture Regulatorne komisije funkciju regulatora u sektoru naftne privrede obavlja Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije (u daljem tekstu: Ministarstvo);
- da je u svom dopisu broj: 05-02-3020/14 od 29.12.2014. godine resorni ministar, a na osnovu ovlasti iz člana 53. stav 2. Zakona vršeći funkciju Regulatorne komisije odredio maksimalan iznos cijene monitoringa;
- da je ZIK na osnovu kalkulacije ulaznih parametara za provođenje procesa monitoringa (troškovi: akreditacije inspekcijskog tijela, akreditirane laboratorije, uposlenika, transporta, potrošnog materijala i dnevnice, zatim kalibracije mjerne opreme i nabavke nove kao i ostali indirektni troškovi koji utiču na cijenu) zaključilo da je odobrena maksimalna cijena od strane Ministarstva minimalna ekonomski isplativa cijena za provođenje postupka monitoringa i na osnovu toga uz preduslov da ispunjavaju uslove akreditiranog inspekcijskog tijela, podnijeli zahtjev Ministarstvu za uključivanje u postupak provođenja monitoringa u skladu sa Zakonom i pravilnikom;
- da inspekcijska tijela nisu odgovorna za neuspostavljanje Regulatorne komisije i nesačinjavanje metodologije izračuna troškova, te da su u obavezi ispoštovati dinamiku monitoringa propisanu od strane Federalne uprave za inspekcijske poslove - Tehničke inspekcije kako ne bi snosili sankcije;
- da je dopisom broj: 05-02-3020/14 od 01.04.2015. godine resorno ministarstvo potvrdilo stav ranijeg ministra, a do donošenja metodologije izračuna troškova i utvrđivanja iznosa troškova izvođenja monitoringa od strane Regulatorne komisije;
- da je stav resornog ministarstva dostavljen Federalnoj upravi za inspekcijske poslove koja nije našla nikakav problem u vezi provođenja propisane dinamike monitoringa;
- da ZIK nije potpisnik Odluke i da sve navode Podnosioca zahtjeva vezano za pojašnjenje i očitovanje po bilo kom osnovu u vezi Odluke ne mogu komentarisati niti obrazlagati;
- da u vezi navoda Podnosioca zahtjeva da je Pravilnikom predviđeno sklapanje Ugovora sa nadležnim inspekcijskim tijelom, svjesno se zanemaruje i dovodi u zabludu Konkurencijsko vijeće pošto se ne navodi u cijelosti odredba člana 10. stav 1. Pravilnika (troškovi izvođenja postupka) u kojem je navedeno da troškove izvođenja monitoringa snosi dobavljač/energetski subjekt/kupac o čemu sklapa Ugovor sa nadležnim inspekcijskim tijelom ili istom izdaje drugi odgovarajući akt, uvažavajući odredbe člana 9. stav 1. Pravilnika;
- da svojim nepotpunim navodom citiranog člana Pravilnika, Podnosilac zahtjeva pokušava dovesti u zabludu Konkurencijsko vijeće i stvoriti predodžbu da je osnovni preduslov za provođenje monitoringa sklapanje Ugovora, svjesno zanemarujući činjenicu da to može biti i narudžbenica, ovjereni radni nalog o izvršenoj usluzi ili drugi odgovarajući akt kojeg predviđa materijalno finansijsko poslovanje;
- da se monitoring provodi na osnovu naredbe Federalne uprave za inspekcijske poslove kojom su jasno precizirane obaveze učesnika u procesu provođenja monitoringa i da je Naredba obavezujuća;
- da u ovom konkretnom slučaju nalog inspektora je Naredba Federalne uprave za inspekcijske poslove koja se donosi na početku mjeseca za tekući mjesec i predstavlja zakonski monitoring regulisan propisima koji tretiraju ovu oblast;
- da je jedan od osnovnih preduslova za provođenje monitoringa da inspekcijsko tijelo ima akreditaciju;
- da u propisima koji definišu akreditaciju, norma BAS EN ISO/IEC 17020:2013, tačka 4. Opšti zahtjevi, u dijelu 4.1.3. u Napomeni, str. br. 16. stoji: Veze koje su prijetnja nepristranosti inspekcijskog tijela mogu biti bazirane na vlasništvu, vlasti, upravljanju, osoblju, dionicama-vlasničkim udjelima, finansijama, ugovorima, marketingu i plaćanju troškova komisija ili drugih utjecaja koji se odnose na novog klijenta;
- da sklapanjem Ugovora o poslovno tehničkoj saradnji ili komercijalnih ugovora sa preduzećima koja su predmet inspekcijskog nadzora, u ovom slučaju Podnosilac zahtjeva, njihovo preduzeće ZIK d.o.o. Mostar bi došlo u situaciju da izgubi akreditaciju, što bi imalo ogromne štetne posljedice;
- da navod Podnosioca zahtjeva da su inspekcijska tijela samovoljno donijela Odluku, a koristeći činjenicu da Regulatorna komisija nije donijela metodologiju za izračun troškova monitoringa na šta su obavezni jednom godišnje po Zakonu, je krajnje netačna i potpuno izvan konteksta rasprave jer je Zakon o naftnim derivatima u FBiH objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH" 02.07.2014. godine, broj 52, a Odluka o cijeni usluga ocjenjivanja usklađenosti odnosno realizacije monitoringa kvaliteta tečnih naftnih derivata, broj: SAO-480, je donesena 22.05.2008. godine;
- da je namjera Podnosioca zahtjeva da se maksimalno diskreditira neovisnost kontrolnih kuća, inspekcijskih tijela i da se na sve moguće načine obezvrijede rezultati dobiveni u nepristranim i neovisnim postupcima kontrole tekućih naftnih goriva što ujedno i predstavlja osnovu Zakona o nafti, a sve u cilju maksimalne zaštite krajnjih potrošača;
- da je cijena usluge inspekcijskog tijela ZIK d.o.o. Mostar određena na temelju kalkulacije direktnih i indirektnih troškova provođenja postupka monitoringa;
- da maksimalna cijena koju je odredilo Ministarstvo garantuje minimalnu ekonomsku isplativost i neovisnost akreditiranih tijela, ne ugrožavajući status akreditacije, što je preduslov za održivost akreditacije;
- da Podnosilac zahtjeva navodi da je cijena uzorka određena od strane ovlaštenih inspekcijskih tijela na području FBiH koja provode postupak monitoringa, međutim radi se o selektivnom pristupu i selektivnoj tužbi, odnosno zašto je Podnosiocu zahtjeva skupa usluga inspekcijskih tijela iz Hercegovine, HERKON i ZIK, a u isto vrijeme nije skupa usluga monitoringa inspekcijskog tijela INSPEKT RGH d.o.o. Sarajevo, koja isto iznosi 250,00 KM + PDV;
- da je očito da Podnosilac zahtjeva dajući površne, necjelovite i netačne podatke, pokušava da dovede u zabludu Konkurencijsko vijeće i nastoji usmjeriti donošenje Odluke na neke druge poslovne subjekte koji su mu očito "manje dragi i bliže srcu";
- da ovlaštena inspekcijska tijela niti u kom slučaju ne mogu biti odgovorna što Regulatorna komisija nije izvršila svoju obavezu iz člana 35. Zakona i propisala metodologiju i odredila cijenu monitoringa;
- da je navod Podnosioca zahtjeva da Odluka nije potpisana niti je data saglasnost od strane predstavnika ministarstva netačna;
- da je Ministarstvo prije samog započinjanja procesa provođenja zakonskog monitoringa, u skladu sa ovlaštenjima iz člana 53. stav 2. Zakona, svojim dopisom broj: 05-02-3020/14 od 29.12.2014. godine obavijestilo Federalnu upravu za inspekcijske poslove o dinamici provođenja zakonskog monitoringa. i u istom dopisu se jasno i nedvosmisleno navodi da cijene ne mogu biti veće od cijene utvrđene Odlukom, 250,00 KM bez PDV-a po uzorku tečnih naftnih goriva;
- da su netačne tvrdnje Podnosioca zahtjeva pokušaj da se diskreditira resorno Ministarstvo, tako i inspekcijska tijela iz pojedinih krajeva Bosne i Hercegovine i u potpunosti obezvrijede nastojanja da se uvede red i nepristrana kontrola kvalitete na tržištu naftnih derivata u FBiH;
- da je navod Podnosioca zahtjeva da su inspekcijska tijela odbila da zaključuju Ugovore o poslovnoj saradnji prilikom zakonskog monitoringa nije tačan;
- da je ZIK Podnosiocu zahtjeva ukazao i na druge mogućnosti koje dopušta član 10. Pravilnika, prvenstveno što se u ovom slučaju ne radi o poslovnoj saradnji, već se isključivo radi o provođenju Naredbe Federalne uprave za inspekcijske poslove a inspekcijska tijela zakonski monitoring provode na temelju propisane dinamike i na broj uzoraka koje im za konkretni mjesec odredi FU za inspekcijske poslove te da bi to bilo isto kao da privredni subjekti koji su predmet bilo koje vrste inspekcijskog nadzora, sklapaju poslovne ugovore sa općinskim, kantonalnim ili federalnim inspektorima a radi provođenja istog;
- da je ovdje očit problem Podnosioca zahtjeva što je zakonodavac propisao da troškove zakonskog monitoringa snosi dobavljač/energetski subjekt, članom 10. stav 1. Pravilnika, čime se direktno umanjuje planirani extra profit na nerealnoj cijeni usluge od 100,00 KM;
- da je na insistiranje Podnosioca zahtjeva, preduzeće HIFA-PETROL d.o.o. Hotonj bb, 71 320 Vogošća, kao predstavnik HIFA grupe, inspekcijsko tijelo ZIK dostavilo prijedlog Ugovora o pružanju usluga kontrole kvalitete i usklađenosti tekućih naftnih goriva, a na osnovu Zakona i Pravilnika;
- da na dostavljeni prijedlog Ugovora predstavnici HIFA grupe nisu imali nikakvih primjedbi, sposobnost inspekcijskog tijela, dinamiku provođenja, kvalitetu usluge, izuzev na iznos cijene usluge;
- da inspekcijsko tijelo ZIK nije željelo da potpiše komercijalni ugovor pošto se ne radi o komercijalnoj usluzi već o provođenju zakonske obaveze, a nastojanjem poslovnog subjekta, koji je predmet inspekcijskog nadzora, da utiče na cijenu provođenja inspekcijskog postupka, direktno u suprotnosti sa normom BAS EN ISO/IEC 17020:2013, tačka 4. Opšti zahtjevi, u dijelu 4.1.3.;
- da je navod Podnosioca zahtjeva da je i ranije imao zaključene ugovore sa ovlaštenim inspekcijskim tijelima kojim se određivala cijena uzorkovanja na osnovu ravnopravnog dogovora obje strane, a što sada navedena inspekcijska tijela odbijaju i stavljaju ih u podređen položaj je proizvoljan, netačan i pokušava dovesti Konkurencijsko vijeće u zabludu i usmjerava konačnu odluku Vijeća u pogrešnom pravcu;
- da je neosporna činjenica da je i prije donošenja Zakona o nafti, 02.07.2014. godine postojala zakonska obaveza uzorkovanja i monitoringa tekućih naftnih goriva, ali očito Podnosilac zahtjeva svjesno zanemaruje činjenicu da je stupanjem na snagu Zakona o nafti i donošenjem Pravilnika o otvrđivanju kvalitete tekućih naftnih goriva, došlo do značajnih izmjena u sistemu kontrole kvaliteta, a najvažnija činjenica u novim propisima je da inspekcijsko tijelo koje će vršiti kontrolu i monitoring kod energetskih subjekata određuje Federalna uprava za inspekcijske poslove, a ne kao što je bilo u ranijem Pravilniku ("Službene novine Federacije BiH" 29/04) kojim je omogućeno energetskim subjektima da sami biraju kontrolne kuće i sa njima dogovaraju cijenu;
- da je Podnosilac zahtjeva zanemario činjenicu da je i inspekcijsko tijelo Inspekt RGH d.o.o. Sarajevo, sa kojima su potpisali Ugovor o poslovnoj saradnji broj: (..)**
1, na zahtjev Inspekt RGH-a raskinut, iz razloga što je došlo do promjene zakonske regulative koja definiše ovu oblast;
- da dostavljanjem Ugovora broj (..)** uz Zahtjev kao dokaz o nekoj tržišnoj cijeni usluge monitoringa, Podnosilac zahtjeva pokušava dovesti Konkurencijsko vijeće u zabludu, svjesno ne navodeći da je inspekcijsko tijelo Inspekt RGH za svoje usluge zakonskog monitoringa u skladu sa novom zakonskom regulativom, cijenu usluge uskladilo sa Odlukom, stoga traže da Podnosilac zahtjeva priloži i fakture za pružanje zakonskog monitoringa za članove HIFA grupe: januar/2015 - HIFA- OIL d.o.o. Tešanj, februar/2015 - HIFA-PETROL d.o.o. Vogošća, april/2015 - HIFA- OIL d.o.o. Tešanj, HIFA-PETROL d.o.o. Vogošća i HIFA d.o.o. Tešanj koje im je ispostavilo inspekcijsko tijelo Inspekt RGH d.o.o. Sarajevo, pošto je prema njihovim saznanjima ovo inspekcijsko tijelo raskinulo sve slične ugovore sa ostalim poslovnim partnerima s obzirom da je došlo do promjene zakonske legislative koja tretira ovu oblast;
- da poštujući procedure za dobijanje akreditacije, norme BAS EN ISO/IEC 17020:2013, čime su dokazali neovisnost i transparentnost rada inspekcijskog tijela ZIK, nisu potpisali niti jedan ugovor sa bilo kojim privrednim subjektom koji je predmet njihovog inspekcijskog nadzora, a da je predmet ugovora poslovna saradnja ili komercijalni ugovor;
- da je navod Podnosioca zahtjeva da se pogrešno tumači dopis Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, u kojem je navedena maksimalna cijena usluge, krajnje površan, proizvoljan i nastoje se diskreditovati ovlasti koje ima ministarstvo;
- da je članom 53. stav 2. Zakona jasno istaknuto ko ima pravo odrediti cijenu usluge te da Podnosilac zahtjeva insistira da inspekcijska tijela pružaju usluge po znatno nižim cijenama nego što im je dozvoljeno od strane resornog ministarstva, čime bi direktno radili u korist svoje štete, a takvo poslovanje nema nikakve ni ekonomske ni logične opravdanosti, čime Podnosilac zahtjeva direktno utiče na nezavisnost inspekcijskih tijela i grubo krši norme BAS EN ISO/IEC 17020:2013 kojima su jasno propisani uslovi za sticanje akreditacije;
- da je navod Podnosioca zahtjeva da inspekcijska tijela ne zaključuju Ugovore o poslovnoj saradnji sa energetskim subjektima netačna jer posjeduju primjerke ugovora koji dokazuju suprotno, je površna i neprecizna;
- da su pojedina inspekcijska tijela imala potpisane ugovore sa pojedinim energetskim subjektima čije je primjere Podnosilac zahtjeva i dostavio u zahtjevu i dopuni zahtjeva, međutim svjesno je zanemario činjenicu da su svi ugovori raskinuti i da su vrijedili do promjene zakonskih propisa tj. do donošenja Zakona o nafti i donošenja Pravilnika o utvrđivanju kvalitete tekućih naftnih goriva ("Službene novine Federacije BiH", broj 107/14);
- da su donošenjem nove zakonske legislative koja tretira ovu oblast, energetski subjekti izgubili pravo izbora inspekcijskog tijela, a inspekcijska tijela su počela da sprovode zakonski monitoring na osnovu naredbe FU za inspekcijske poslove što ima status naloga za inspekciju;
- da je navod Podnosioca zahtjeva da inspekcijska tijela primjenjuju Odluku selektivno prema nekim poslovnim subjektima, jer su cijene uzorkovanja različite, površna i djelomična;
- da je Podnosilac zahtjeva propustio navesti iznos cijene usluge koje je plaćao drugim inspekcijskim tijelima u FBiH (HERKON-u su plaćane usluge po 250,00 KM+PDV);
- da je Podnosilac zahtjeva zanemario činjenicu da za metodologiju izračuna cijene zakonskog monitoringa u ovom trenutku jedino nadležno ministarstvo, a ono je propisalo da ta cijena ne može biti veća od 250,00 KM+PDV, što inspekcijska tijela i poštuju, te da sve ostalo ide u korist njihove štete i nema ekonomske opravdanosti;
Podnošenjem Zahtjeva, privredni subjekt HIFA potpuno zanemaruje činjenice:
- da se donošenjem nove zakonske legislative koja tretira ovu oblast uvodi zakonski monitoring, gdje ovlaštena inspekcijska tijela provode naredbu Federalne uprave za inspekcijske poslove;
- da je jedino Ministarstvo nadležno da odredi metodologiju izračuna troškova i iznos cijene monitoringa;
- da tri ovlaštena i inspekcijska tijela za sprovođenje zakonskog monitoringa u potpunosti primjenjuju i poštuju zakonske propise.
HERKON je u odobrenom roku dostavio odgovor na Zahtjev i Zaključak Konkurencijskom vijeću, podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-24-II/15 dana 28. septembra 2015. godine u kojem su naveli slijedeće:
- da je Odluka o cijeni monitoringa donesena 2008. godine i ona određuje cijenu od 250,00 KM +PDV, te da ovu cijenu potvrđuje i ministar energetike u svom dopisu: Dinamika provođenja monitoringa od 29.12.2014. godine;
- da se iz finansijskih kartica njihove firme za kupca HIFA i njene podružnice za 2011, 2012, 2013, 2014, i 2015. godinu jasno vidi da su sve navedene godine njihove usluge fakturisali po cijeni 250+PDV=292,50 (prema Odluci) te da su sve fakture za prijašnje godine uredno plaćene i da cijena nikad nije bila sporna, te da su i u 2015. godini uplatili 1.462,50 KM;
- da smatraju da za određivanje monitoringa nije neophodan ugovor jer je monitoring državna kontrola, jer se nalog dobija od FU za inspekcijske poslove i Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije u kome su definisani svi uslovi: broj uzoraka, mjesto uzorkovanja, vrijeme i cijena;
- da nisu odbijali potpisati ugovor sa HIFA-om, što je vidljivo iz dopisa koji su uputili prema njima, već su im predložili da oni sami naprave formu ugovora koja njima odgovara ali da se uvaže sve činjenice koje su navedene u Naredbi (pa i cijenu);
- da je HIFA odbila zaključiti ugovor uslovljavajući da prihvate "bezobrazno" nisku cijenu, što oni nisu mogli prihvatiti, te da su uvažili činjenicu da je HIFA veliki uvoznik i da ima veliki broj uzoraka te da su bili spremni ponuditi količinski rabat (razuman) te da nije prihvaćeno;
- da napominju da je ova cijena monitoringa drastično manja od cijene u zemljama okruženja, te da sa ostalim komitentima nisu imali nikakvih problema;
HERKON je naknadno dostavio traženu dokumentaciju podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-36-II/15 dana 19.10.2015. godine na osnovu dopisa Konkurencijskog vijeća broj: 01-26-3-021-32 -II/15 od dana 11.10.2015. godine.
SISTEM QUALITA'S je u odobrenom roku dostavio traženu dokumentaciju podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-23-II/15 dana 28. septembra 2015. godine, dok je odgovor na Zahtjev i Zaključak Konkurencijskom vijeću dostavio podneskom broj: 01-26-3-021-39-II/15 dana 22.10.2015. godine, u kojem su naveli slijedeće:
- da Podnosilac zahtjeva svojim zahtjevom u potpunosti zanemario, selektivno te krajnje proizvoljno i krivo protumačio odredbe Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva u BiH kao i odredbe Pravilnika o utvrđivanju kvaliteta tečnih naftnih goriva u RS (monitoring) koji se donosi dva puta godišnje za sezone zima i ljeto od dana stupanja na snagu Odluke, a koji donosi nadležno Ministarstvo energetike u RS, te krajnje neistinito i tendenciozno naveo tvrdnje da su inspekcijska tijela odbila da zaključuju Ugovore o poslovnoj saradnji i na monopolski način utvrdila cijenu izvođenja monitoringa, čime su podnosioca zahtjeva dovela u neravnopravan i podređen položaj;
- da je navod Podnosioca zahtjeva da je Odluka neutemeljena i nezakonita krajnje proizvoljan i krivo protumačen;
- da pomenutom Odlukom cijena izvođenja postupka monitoringa kvalitete tečnih naftnih goriva nije utvrđena, već su inspekcijska tijela bila dužna dostaviti prijedlog cijene nadležnom ministarstvu prije početka provođenja Odluke, koristeći se metodologijom utvrđivanja troškova pri definisanju cijene;
- da su oni metodologiju utvrđivanja cijene proveli na osnovu kalkulacije ulaznih parametara za provođenje procesa monitoringa koji uključuju troškove: akreditacije inspekcijskog tijela, akreditacije ispitne laboratorije, LD zaposlenika u skladu sa zahtjevima akreditacije, nabavke ispitne opreme i opreme za uzorkovanje, transporta, potrošnog materijala i dnevnice, zatim kalibracije mjerne opreme i nabavke nove kao i ostali direktni i indirektni troškovi koji utiču na cijenu;
- da samo provođenje Odluke i postupka utvrđivanja kvaliteta tečnih naftnih goriva su pratila razna ograničenja i problemi koji su se manifestovali u sljedećem: predložena cijena je bila usklađena sa okruženjem (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Makedonija) i predložena je u visini od 650,00 KM i kao takva je bila znatno niža nego u navedenom okruženju;
- da obzirom da Odlukom cijena nije definisana i nije mogla biti utvrđena od strane donosioca Odluke, jer se radi o usluzi koja nije predmet utvrđivanja cijene od strane zakonodavne vlasti, već se cijena utvrđuje na komercijalnoj osnovi u skladu sa principima slobodnog tržišta;
- da smatrajući da bi takva cijena bila visoka nadležna ministarstva RS i FBiH dala su preporuku da sva inspekcijska tijela imaju jedinstvenu cijenu i da ona bude 250,00 KM plus poreska stopa (radi se o 2003. godini);
- da je na insistiranje predstavnika FBiH sam početak provođenja monitoringa započeo sa cijenom od 200,00 KM plus porez, da bi se cijena od 250,00 KM počela primjenjivati od 2008. godine zbog izuzetno visokog porasta troškova u periodu 2003-2008. godina;
- da se ne radi o nikakvom monopolskom utvrđivanju cijene pomenute usluge, već da je Asocijacija akreditovanih tijela za ocjenu usaglašenosti pri STK BiH (u daljem tekstu: Asocijacija) na pomenutoj sjednici zauzela stav da se počne primjenjivati predložena cijena iz iz 2003. godine od strane nadležnih ministarstava, prvenstveno zbog nejasnog pristupa inspekcijskih tijela u FBiH (HERKON i INSPEKT RGH) koji su počeli izvoditi pomenutu uslugu po potpuno netržišnim uslovima u cilju pridobijanja većeg broja klijenata;
- da treba naglasiti da se cijena u RS od samog početka primjene Odluke nije mijenjala i da je svaki subjekt kontrole tretiran na potpuno isti način;
- da zbog problema u nedosljednosti primjene Odluke pogotovo u segmentu da se sa subjektima kontrole zaključuju Ugovori (proces kontrole mora biti potpuno nezavistan, nepristrasan i objektivan što ugovor u potpunosti derogira, jer se ugovorni odnos zasniva na usklađivanju interesa ugovornih strana i principa dobrovoljnosti) u FBiH donosi Zakon o naftnim derivatima;
- da je član 35. stav 11. Zakona o naftnim derivatima FBiH jasno precizirao da metodologiju izračuna troškova izvođenja monitoringa donosi Regulatorna komisija;
- da na temelju ove metodologije najmanje jedanput godišnje, Regulatorna komisija utvrđuje iznos troškova izvođenja monitoringa;
- da je članom 53. stav 1. Zakona o naftnim derivatima FBiH propisan rok za uspostavu Regulatorne komisije od 90 dana od dana stupanja Zakona na snagu;
- da je članom 53. stav 2. Zakona o naftnim derivatima FBiH precizirano da do potpune uspostave organizacijske strukture Regulatorne komisije funkciju regulatora u sektoru naftnog gospodarstva obavlja ministarstvo (Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije);
- da je u svom dopisu broj: 05-02-3020/14 od 29.12.2014. godine, resorni ministar na temelju ovlaštenja iz člana 53. stav 2. Zakona o naftnim derivatima FBiH vršeći funkciju Regulatorne komisije odredio maksimalni iznos cijene usluge monitoringa;
- da obzirom u RS nije na ovakav način definisano utvrđivanje cijene, SISTEM QUALITA'S ni u kom slučaju nije odgovoran za način rada u FBiH jer na tom dijelu BiH i ne pruža usluge monitoringa;
- da u vezi navoda Podnosioca zahtjeva da je Pravilnikom o utvrđivanju kvalitete tekućih naftnih goriva predviđeno sklapanje Ugovora sa nadležnim inspekcijskim tijelom, svjesno se zanemaruje i dovodi u zabludu Konkurencijsko vijeće jer pomenuti Pravilnik nije na snazi u RS, dok u FBIH se ne navodi u cijelosti odredbe člana 10. stav 1. Pravilnika (troškovi izvođenja postupka) u kojem je navedeno da troškove izvođenja monitoringa snosi dobavljač/energetski subjekt/kupac o čemu sklapa Ugovor sa nadležnim inspekcijskim tijelom ili istom izdaje drugi odgovarajući akt, uvažavajući odredbe člana 9. stav 1. Pravilnika;
- da svojim nepotpunim navodom citiranog člana Pravilnika, Podnosilac zahtjeva pokušava dovesti u zabludu Konkurencijsko vijeće i stvoriti utisak da je osnovni preduslov za provođenje monitoringa sklapanje Ugovora, svjesno zanemarujući činjenicu da to ne može biti jer se na takav način krši princip nezavisnosti, nepristrasnosti i objektivnosti kao obavezujućih pricipa zahtjeva BAS EN ISO 17025:2006 i BAS EN ISO/IEC 17020:2013, po kojima su od strane Instituta za akreditovanje BiH inspekcijska tijela i Ispitne labaratorije akreditovane. U propisima koji definišu primjenu zahtjeva standarda BAS EN ISO/IEC 17020:2013 tačka 4. Opšti zahtjevi, u dijelu 4.1.3. u Napomeni, stoji: Veze koje su prijetnja nepristranosti inspekcijskog tijela mogu biti bazirane na vlasništvu, vlasti, upravljanju, osoblju, dionicama-vlasničkim udjelima, finansijama, ugovorima, marketingu i plaćanju troškova komisija ili drugih uticaja koji se odnose na novog klijenta;
- da bez akreditacije inspekcijska tijela i ispitne laboratorije nisu i ne mogu biti imenovane od strane MVTEO BiH te da posebnu zabunu Podnosilac zahtjeva unosi ograničavajući se na prostor FBiH, dok Odluka tretira prostor BiH kao jedinstven prostor na kojem se primjenjuje Odluka;
- da je posebno značajna činjenica da se od početka primjene Odluke u RS ni sa jednim klijentom nije bilo sklapanja ugovora koji su se odnosili na poslove monitoringa kvaliteta tečnih naftnih goriva, već su inspekcijska tijela bila anagažovana na osnovu zahtjeva Uprave za inspekcijske poslove RS i iste su obavljale ne znajući unaprijed kod kojeg subjekta idu do momenta poziva od strane nadležne inspekcije (tehnička inspekcija RUIP RS);
- da sklapanjem Ugovora o poslovno tehničkoj saradnji ili komercijalnih ugovora sa preduzećima koji su predmet inspekcijskog nadzora, SISTEM QUALITA'S bi došao u situaciju da izgubi akreditaciju, što bi imalo ogromne štetne posljedice;
- da je navod Podnosioca zahtjeva da su inspekcijska tijela samovoljno donijela Odluku a koristeći činjenicu da Regulatorna komisija nije donijela metodologiju za izračun troškova monitoringa na šta su obavezni jednom godišnje po Zakonu o naftnim derivatima je krajnje netačna i potpuno izvan konteksta ove rasprave, jer je Zakon objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH" 02.07.2014. godine, broj 52, a Odluka je donesena 22.05.2008. godine;
- da je očita namjera Podnosioca da se maksimalno diskreditira nezavisnost kontrolnih kuća, inspekcijska tijela i da se na sve moguće načine obezvrijede rezultati dobiveni u nepristranim i nezavisnim postupcima kontrole tečnih naftnih goriva što ujedno predstavlja i temelj Odluke, prije svega donesene u cilju maksimalne zaštite krajnjih potrošača i Zakona o zaštiti potrošača;
- da cijena usluge preporučena od strane nadležnih entitetskih ministarstava još 2003. godine, nije bila obavezujuća ali je indirektno preporučeno da se primjeni;
- da cijena iz 2008. godine nije bila predmet dogovora već isključivo usklađivanja ranije preporuke entitetskih ministarstava, jer da je cijena bila predmet dogovora onda bi u primjeni bila cijena određena na osnovu kalkulacije direktnih i indirektnih troškova provođenja postupka monitoringa i bila bi znatno veća i usklađena sa cijenama u okruženju, posebno imajući u vidu da su osnovni parametri i kod nas i u okruženju isti (cijena opreme, troškova postupka akreditacije i održavanja akreditacije, pomoćne opreme, stručne literature);
- da maksimalna cijena koju su predložila entitetska ministarstva uz predloženi obim ne garantuje minimalnu ekonomsku isplativost, što je preduslov za poslovnu održivost obavljanja pomenutih usluga;
- da je navod Podnosioca zahtjeva da su više puta tražili da zaključe Ugovor o poslovnoj saradnji sa ovlaštenim inspekcijskim tijelima u kojima bi bio propisan način određivanja cijene uzorkovanja tečnih naftnih derivata što je predviđeno Zakonom i Pravilnikom netačan, s obzirom da se SISTEM QUALITA'S- u nisu nikada obratili sa takvim zahtjevom i to iz razloga jer se zna da se u RS postupak monitoringa ne provodi i ne može provoditi putem Ugovorne kontrole;
- da je navod Podnosioca zahtjeva da je i ranije imao zaključene ugovore sa ovlaštenim inspekcijskim tijelima kojima se određivala cijena uzorkovanja na temelju ravnopravnog dogovora obe strane, a što sada navedena inspekcijska tijela odbijaju i stavljaju ih u podređen položaj je proizvoljan, netačan i pokušava dovesti Konkurencijsko vijeće u zabludu i usmjerava konačnu odluku Vijeća u pogrešnom pravcu;
- da Podnosilac zahtjeva nije nikada imao Ugovor sa SISTEM QUALITA'S-om i sve svoje primjedbe temelji isključivo na kontrolne kuće sa sjedištem u FBiH;
- da poštujući procedure za dobijanje akreditacije u skladu sa zahtjevima standarda BAS EN ISO/IEC 17020:2013, dokazali su nezavisnost i transparentnost rada inspekcijskog tijela, te nisu potpisali niti jedan ugovor sa bilo kojim privrednim subjektom koji je predmet njihovog inspekcijskog nadzora, a da je predmet ugovora poslovna saradnja ili komercijalni ugovor;
Podnošenjem Zahtjeva, privredni subjekt HIFA potpuno zanemaruje činjenice:
- da se isključivo u svojim navodima određuje na uređenost kontrole kvaliteta tečnih naftnih goriva u FBiH;
- da se donošenjem nove zakonske legislative u FBiH koja tretira ovu oblast uvodi zakonski monitoring, gdje ovlaštena inspekcijska tijela provode naredbu FU za inspekcijske poslove;
- da se monitoring u RS provodi po potpuno drugačijim uslovima;
- da je u FBiH nadležno Ministarstvo da odredi metodologiju izračuna troškova i iznos cijene monitoringa;
- da ovlaštena i akreditirana inspekcijska tijela u RS u potpunosti primjenjuju i poštuju zakonske propise i provode Odluku u skladu sa definisanim članovima koji isključuju mogućnost ugovorne kontrole;
- da ovlaštena i akreditirana inspekcijska tijela u RS već 12 godina uslugu monitoringa provode po jedinstvenoj cijeni, koja nije predmet usaglašavanja, već preporuke nadležnih entitetskih ministarstava, a od 2014. godine i zvanično određena u FBiH;
- da se metodom ucjene pokušava narušiti princip nezavisnosti, nepristrasnosti i objektivnosti.
EURO-INSPEKT je u odobrenom roku dostavio traženu dokumentaciju podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-22-II/15 dana 24. septembra 2015. godine, dok je odgovor na Zahtjev i Zaključak Konkurencijskom vijeću dostavio podneskom broj: 01-26-3-021-40-II/15 dana 22.10.2015. godine, u kojem su naveli slijedeće:
- da je EURO-INSPEKT u svojstvu člana Asocijacije jedan od potpisnika Odluke odnosno realizacije Monitoringa kvaliteta tečnih naftnih goriva prema Odluci o kvalitetu tečnih naftnih goriva;
- da je Odluka donijeta dogovorom predstavnika akreditovanih kontrolnih kuća i predstavnika resornog ministarstva;
- da se u obrazloženju ove Odluke nalaze razlozi povećanja cijene sa 200,00 KM na 250,00 KM te da je i ta cijena neopravdano niska u odnosu na sve troškove koje ima inspekcijsko tijelo i ispitna laboratorija kako bi ocijenili i obavili tražena ispitivanja;
- da su cijene za ista ova ispitivanja u zemljama regiona mnogo veća, čak i do 10 puta veća u zemljama EU, a posluju prema istim standardima, koriste istu vrste opreme, kao i reagense, oprema mora biti redovno kalibrisana, inspekcijsko tijelo i laboratorija moraju redovno održavati status akreditovanosti te da i sa ovom cijenom EURO-INSPEKT posluje na svoju štetu.
Inspekt RGH je u odobrenom roku dostavio odgovor na Zahtjev i Zaključak Konkurencijskom vijeću podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-29-II/15 dana 29. septembra 2015. godine, u kojem su naveli slijedeće:
- da je Zahtjev za pokretanje postupka privrednog subjekta HIFA neosnovan i nije podnesen u skladu sa Zakonom o konkurenciji te da je vidljivo iz zahtjeva i dopune zahtjeva da je podnesen na osnovu odredbi člana 4. stav 1. tačka a), b) i d) Zakona protiv više privrednih društava koji se bave kontrolom kvaliteta tečnih naftnih derivata, a odnosi se na ocjenjivanje zakonitosti Odluke odnosno da li je ista u suprotnosti sa navedenim članom Zakona;
- da navedena zakonska odredba propisuje zabranu sporazuma, ugovora, zajedničkih djelovanja, izričitih i prećutnih dogovora kao i odluka i drugih akata koji za posljedicu imaju sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne utakmice;
- da Podnosilac zahtjeva traži da Konkurencijsko vijeće ispita osnovanost i zakonitost Odluke iz 2008. godine koja je donesena u skladu sa tadašnjom pravnom regulativom i kao konačnu je primjenom odredbi upravnog prava nije moguće preispitati, a i protekao je zastarni rok za izricanje kazni iz člana 55. Zakona;
- da iz svih navoda Podnosioca zahtjeva jasno da se ni jedan od istaknutih razloga ne može ni po kom osnovu staviti na teret privrednim subjektima koji su ovlašteni za monitoring kontrole kvaliteta tečnih naftih derivata koja je zakonom propisana, s obzirom da je u situaciji kad Regulatorna komisija za energetiku nije donijela metodologiju za izračun troškova monitoringa, nadležno tijelo Asocijacije donijelo navedenu Odluku prema Odluci o kvalitetu tečnih naftnih goriva kojom su cijene ovih usluga donekle usklađene sa povećanjem cijene komponenti koje utiču na cijenu koštanja ovih usluga i pri tome kao što se navodi u obrazloženju Odluke, iste su i dalje daleko ispod realnih cijena i od 4,5 do 6 puta manje od cijena istih usluga u regionu;
- da shodno navedenom, ova Odluka nije u suprotnosti sa članom 4. stav 1. tačka a), b) i d) Zakona, a posebno ako se uzme u obzir tumačenje koje je dalo federalno ministarstvo energetike, rudarstva i industrije u kojem se navodi da ova cijena ne može biti veća od cijene utvrđene Odlukom, ali da to ne znači da ne može biti niža, u kom smislu i sam podnosilac zahtjeva navodi kao primjere i niže cijene ugovoranja, što potkrepljuje upravo ugovorom koji je zaključio sa njima, iz čega proizilazi da su navodi Podnosioca zahtjeva kontradiktorni, a s druge strane da se Inspekt RGH kao inspekcijsko tijelo ponaša isključivo tržišno i ni u kom slučaju ne preduzima niti jednu zakonom propisanu radnju kojom se u ma kom obliku sprječava, ograničava ili narušava tržišna konkurencija;
- da upravo suprotno navodima Podnosioca zahtjeva, tržišna utakmica podrazumjeva slobodu ugovaranja a u konkretnom slučaju Odlukom određena cijena ne sprječava slobodu ugovaranja niže cijene ukoliko je ona prihvatljiva za obe ugovorne strane dok bi limitiranje ove cijene mimo kriterija utvrđenih ovom Odlukom predstavljalo upravo narušavanje konkurencije i zakonom ustanovljene tržišne utakmice;
- da Podnosilac zahtjeva nije dokazao niti jedan element koji se u smislu člana 4. stav 1. Zakona smatra "direktnim ili indirektnim nametanjem kupovnih cijena" obzirom da konkretna Odluka ne zabranjuje ugovaranje nižih cijena niti predstavlja na bilo koji način u smislu odredbi tačke b) "ograničavanje i kontrolu proizvodnje, tržišta" niti u smislu tačke d) "primjenu različitih uslova za identične transakcije s drugim privrednim subjektima dovodeći ih u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju", što je sve u smislu člana 36. Zakona morao dokazati relevantnim pokazateljima i dokazima;
- da iz tražene dokumentacije nije moguće ustanoviti podatke bitne za utvrđivanje eventualnog narušavanja, sprječavanja i ograničavanja tržišne utakmice, a podaci iz bilansa poslovanja se odnose na ukupno poslovanje privrednih subjekata a ni u kom slučaju na konkretni posao vezano za monitoring kvaliteta tečnih goriva i maziva, što je Podnosilac zahtjeva primjenom načela o teretu dokazivanja morao dokazati relevantnim i vjerodostojnim dokazima a ne paušalnim tvrdnjama;
- da je duh Zakona zaštita tržišne konkurencije a ni u kom slučaju stvaranje monopolskog položaja i limitiranje cijena mimo tržišnih zakona i slobode tržišnog poslovanja;
- da u vezi sa navedenim Inspekt RGH kao akreditovano inspekcijsko tijelo za monitoring kontrole kvalitete tečnih maziva i goriva argumentovano tvrdi da Odluka po svom sadržaju i načinu primjene nema za cilj sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije, obzirom da ne utiče i ne sprječava privredne subjekte da slobodno ugovaraju i nižu cijenu od cijene koja je utvrđena navedenom Odlukom ukoliko je ta niža cijena moguća i profitabilna sa aspekta isplativosti tržišnog poslovanja te u tom smislu predlažu Konkurencijskom vijeću da nakon sprovedene zakonske procedure donese odluku da u konkretnom slučaju ne postoji povreda Zakona.
S i M CONTROL je u odobrenom roku dostavio odgovor na Zahtjev i Zaključak Konkurencijskom vijeću podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-28-II/15 dana 01. oktobra 2015. godine, u kojem su naveli slijedeće:
- da nisu zaključivali ugovore o poslovnoj saradnji sa energetskim subjektima koji se odnose na uzimanje uzoraka za utvrđivanje kvaliteta tečnih naftnih derivata;
- da usluge utvrđivanja kvaliteta tečnih naftnih derivata obavljaju prema nalogu nadležne republičke inspekcije i
- da je cijena pruženih usluga u okviru zakonski regulisanog monitoringa kvaliteta tečnih naftnih derivata ista za sve kontrolisane subjekte a određena je na osnovu Kalkulacije cijena usluge utvrđivanja usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih derivata.
5. Usmena rasprava
S obzirom da se radi o postupku sa strankama sa suprotnim interesima, Konkurencijsko vijeće je u skladu sa članom 39. Zakona, zakazalo usmenu raspravu za dan 20.01.2016. godine, a koja je u skladu sa Prijedlogom za odlaganje usmene rasprave, zaprimljenim od strane Konkurencijskog vijeća dana 28.12.2015. godine podneskom broj: 01-26-3-021-68-II/15, podnesenim od strane privrednog subjekta SIM CONTROL-a, odložena za dan 26.01.2016. godine.
Ista je iz objektivnih razloga ponovno odložena i zakazana nova, koja je održana dana 04.03.2016. godine, u prisustvu svih stranaka u postupku, odnosno njihovih predstavnika i punomoćnika, za koju je sačinjen Zapisnik broj: 01-26-3-021-73-II/15 te je tom prilikom strankama ostavljen dodatni rok od 8 dana za dostavu dodatnih materijala i dokumentacije.
Tokom usmene rasprave Podnosilac zahtjeva se izjasnio da u cijelosti ostaje kod Zahtjeva i dopune Zahtjeva. Pored toga u raspravi je u bitnom izjavio slijedeće:
- da do izlaska novog Zakona o naftnim derivatima i Pravilnika o uzorkovanju iz 2014, energetski subjekti su imali pravo izbora ovlaštenih inspekcijskih tijela i imali su mogućnost da međusobna prava i obaveze dogovore ugovorom o poslovnoj saradnji, tj. da sve bitne elemente ugovora dogovaraju. Odluka nije bila primjenjiva, jer niko nije mogao prisiliti da se radi s nekim ako nije dogovoreno. Svi bitni elementi ugovora o saradnji su bili predmet međusobnog dogovora na fer osnovi sve do izlaska novog zakona;
- da izlaskom novog Zakona o naftnim derivatima, energetski subjekti nemaju izbora ovlaštenih inspekcijskih tijela. Federalna uprava za inspekcijske poslove odredi broj uzoraka i inspekcijsku kuću. Izlaskom novog zakona ne postoji mogućnost izbora, a cijene se određuju na odnovu dopisa Federalnog ministarstva energije rudarstva i industrije br. 05-02-3020/14 od 29. 12. 2014. godine;
- da su najčešće poslovali sa inspekcijskom kućom Inspekt RGH, a povremeno zbog nemogućnosti uzorkovanja i sa nekim drugim kućama, ali s tim drugima vrlo rijetko;
- da inspekcijske kuće nisu imale istu cijenu usluga i to nije bila cijena od 250 KM već je zavisila od broja uzorkovanja. Početna cijena uzorka je bila 100 KM plus PDV, a kasnije je utvrđena na 80 KM plus PDV;
- da su pokrenuli postupak i protiv ZIK-a iako oni nisu potpisnici odluke, jer poštuju odredbe te Odluke, odnosno ZIK-u je dodijeljen određeni broj uzoraka sa njihovih pumpi, po naredbi inspekcije i za to uzorkovanje im je dostavljena faktura od 250, te je tako prećutno saglasan sa odlukom jer fakturiše u skladu s istom;
- da su sve njihove benzinske pumpe u FBiH, te nisu pokrenuli postupak protiv još 3 kontrolne kuće koje primjenjuju Odluku jer te inspekcijske kuće nadzor vše u RS-u, i oni nisu poslovali s njima do sada;
- da i nakon izlaska Zakona i pravilnika imaju ugovor sa Inspekt RGH koji je važeći i primjenjuje se te im ta firma vrši uzorkovanje kada im inspekcija pošalje naše uzorke te da zadnjih nekoliko faktura oni su povećali iznos faktura koje HIFA neće plaćati jer je doneseno na osnovu nevažeće odluke;
- da su od Herkona tražili prijedlog ugovora u kojem bi dogovorili sve bitne elemente poslovne saradnje pa i cijenu, ali nisu naišli na razumijevanje, upravo zato što predstavnici inspekcijskih tijela smatraju da im je dovoljna naredba Federalne inspekcije, iako njom nije propisan niti jedan bitni element ugovora;
- da su bili sporadični slučajevi kad su oni plaćali za navedenu uslugu 250,00 KM+PDV i to je rađeno par puta godišnje, te zbog toga to i osporavaju. Pod manjim brojem uzoraka smatraju do deset uzoraka godišnje;
- da insistiraju na ugovoru kako bi odredili sve bitne elemente ugovora pa i cijenu, te da su imali ugovor sa jednom kućom do donošenja Pravilnika, nakon toga ostvarili su kontakte sa svim kontrolnim kućama koje su im fakturisale uzorkovanje, s tim da su ZIK i HERKON odbili da potpišu ugovore;
- da je ova Odluka iz 2008. godine donesena na području BiH te da trenutno posluju u FBiH što ne znači da neće imati poslovnice u RS, i ako su potpisnici odluke odredili teritorijalno važenje na cijelom području BiH, oni pobijaju odluku za cijelo područje BiH.
- da je obračunavana cijena uzorkovanja do 2014. godine tj. do donošenja novog Zakona o naftnim derivatima na osnovu međusobnog dogovaranja te da bez obzira što je Odluka iz 2008. godine, sporan je period od 2014. godine jer od tada nemaju mogućnost izbora, te u tom smislu preciziraju postavljeni Zahtjev za pokretanje postupka za period od 2014. godine pa nadalje, konkretno, od stupanja na snagu navedenih zakonskih propisa.
Predstavnik privrednog subjekta EURO - INSPEKT d.o.o. Osječani na usmenoj raspravi je u bitnom izjavio slijedeće:
- da je kao jedan od potpisnika Odluke, navedenu Odluku odmah počeo primjenjivati u praksi i obavjestio sve svoje partnere, te da je cijena od početka bila 250 KM+PDV, odnosno da nije bilo popusta;
- da su prilikom donošenja ove Odluke kao i Odluke iz 2003. godine učestvovala sva resorna ministarstva sa nivoa entiteta kao i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa nivoa BiH;
- da za izvršenu uslugu ispostavljaju fakturu;
- da posjeduju cjenovnike za svoje usluge i cijena se određuje prema broju metoda i može biti veća od 250,00 KM+PDV;
- da je cijena za ispitivanje parametara Odluke Vijeća ministara ista i ta cijena od 250 KM se odnosi na zakonsku kontrolu koja je određena na nivou BiH.
Predstavnik privrednog subjekta SISTEM QUALITA'S d.o.o. Pale na usmenoj raspravi je u bitnom izjavio slijedeće:
- da su cijenu od 250,00 KM+PDV počeli primjenjivati odmah nakon što je donesena te da ovo nije nikakva monopolska cijena, nego utvrđivanje jedinstvene cijene zakonskog monitoringa TND na nivou BiH;
- da ugovorna kontrola ne postoji u RS-u niti se može provoditi. Dakle ugovorna kontrola nije dozvoljena niti odlukom o kvalitetu naftnih goriva. Odlukom o kvaliteti tečnih naftnih goriva TNG Vijeća ministara iz 2002. "Službeni glasnik BiH", 27/02, ne podrazumijevaju se elementi dogovora između subjekta kontrole i subjekta koji provodi kontrolu;
- da je od 2014. godine cijena monitoringa u FBiH i zvanično određena u FBiH, i pritom se misli na cijenu od 250 KM, odnosno na dopis Federalnog ministarstva energije iz 2014. kojom se navodi da je cijena iz 2008. krovna cijena.
Predstavnik privrednog subjekta HERKON d.o.o. Mostar na usmenoj raspravi je u bitnom izjavio slijedeće:
- da su navedenu Odluku odmah počeli primjenjivati u praksi sa određenim odstupanjima do 2014. godine, jer su dobavljači do 2014. godine mogli birati inspekcijsku kuću te su bili u situaciji da im ti isti dobavljači otkazuju usluge i u takvim situacijama su davali povoljniju cijenu da bi opstali na tržištu;
- da su sve fakture koje su radili sa HIFA-om bile na 250 KM i uredno su plaćene. Nikada nije tražen nikakav ugovor i HIFA je tek u 2014. godini zatražila potpisivanje ugovora;
- da je nalog Federalne uprave za inspekciju obavezujući i dužni su postupiti po njemu, te nije im potreban ugovor. Pravilnikom iz 2014. godine je propisano da troškove monitoringa snosi dobavljač;
- da su imali sastanak sa (..)**.
Predstavnik privrednog subjekta ZIK na usmenoj raspravi je u bitnom izjavio slijedeće:
- da Odluku iz 2008. godine nisu primjenjivali jer su smatrali da cijena monitoringa treba biti veća od 250 KM + PDV, a osnovni razlog što nisu potpisali tu Odluku je odredba da distributer ima pravo birati inspekcijsko tijelo, što ne postoji nigdje u svijetu;
- da iako nisu potpisnici Odluke, navedenu Odluku su počeli primjenjivati od Naredbe Federalnog ministarstva energetike 2014. godine i ZIK u 2015. godini počinje da naplaćuje cijenu 250 KM plus PDV iz razloga što je resorno Ministarstvo svojim dopisom iz decembra 2014. propisalo da najviša cijena monitoringa može da iznosi 250 KM plus PDV kao što je propisano u Odluci iz 2008. godine i Ministarstvo je u svakom narednom mjesecu prilikom donošenja naredbe o monitoringu potvrđivalo ovu cijenu;
- da ispunjavanjem uslova i akreditovanjem postaju nadležni za vršenje inspekcijskog nadzora TNG i sva akreditirana tijela imaju potpisan ugovor sa MVTEO BiH;
- da su imali sastanak sa predstavnicima HIFA Group o uslovima eventualnog ugovora, te je sporno bila predmetna cijena a njima akreditacija ne dozvoljava da pregovaraju o cijeni;
- da im je i HIFA Benz dostavila narudžbenicu dana 18. 02. 2015. godine pod brojem (..)** kojom se traži analiza tri vrste goriva od ZIK doo Mostar, te ovakva vrsta akta za njih zamjenjuje ugovor a njima nije neophodan ni ugovor ni narudžbenica niti bilo koji drugi akt, iz razloga što nam je dovoljna narudžba inspekcije;
- da vezano za važenje odluke tj. odluci Vijeća ministara iz 2002. godine o kvaliteti TNG ističu da je ista i dalje na snazi i da je faktički ona pravni osnov na koji se pozivaju prilikom donošenja entitetskih propisa.
Predstavnik privrednog subjekta Inspekt RGH d.o.o. Sarajevo na usmenoj raspravi je u bitnom izjavio slijedeće:
- da je Odluka primjenjivana čim je donesena;
- da je Odluka poštovana u 80% slučajeva, do stupanja na snagu novih propisa 2014. godine, kada su počeli primjenjivati cijenu od 250,00 KM+PDV i nisu potpisali nijedan novi ugovor jer im je bio dovoljan zakon koji je donesen da bi obavljali ove poslove inspekcijskog nadzora TNG;
- da ugovor sa HIFA-om nije raskinut, ali on se može primjenivati samo za ugovornu kontrolu ali ne i za zakonski monitoring, s obzirom da je zaključen na osnovu zakonskih propisa koji više nisu na snazi;
- da nakon 2014. godine su sklopili ugovore sa velikim korporacijama poput (..)** u kojima je cijena usluge utvrđena na 250 KM plus PDV, a to je njima trebalo da bi opravdali cijenu koju plaćaju svojim gazdama u Mađarskoj;
- da se monitoring sastoji od uzorkovanja i analize, uzorkovanje je 50 KM a analiza je 200 KM.
Predstavnik privrednog subjekta SiM CONTROL d.o.o. Bijeljina na usmenoj raspravi je u bitnom izjavio slijedeće:
- da su oni potpisnici Odluke iz 2008. godine o cijeni i primjenjuju je kao i sva ovlaštena tijela za monitoring inspekciju u RS-u;
- da je drugačija metodologija u RS te da mnogi spominju standard koji je potreban da bi se mogao obavljati inspekcijski nadzor. Na osnovu poštovanja propisane nepristrasnosti (tip A - što je najveći stepen nepristrasnosti i nezavisnosti treće strane) u RS-u nikada nisu potpisivani ugovori jer bi se takvo nešto smatralo kao kršenje te nepristrasnosti. Oni su radili na osnovu naloga inspekcije, a poslije bi isporučivali fakture. Postoje slučajevi u kojima određene kompanije traže ugovore za ispitivanje kontrole kvalitete za svoje potrebe;
Na osnovu naloga voditelja postupka, stranke u postupku su dostavile dodatnu dokumentaciju i pojašnjenja i to:
- Podnosilac zahtjeva je podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-79-II/15 od dana 14.03.2016. godine kojim je dostavljeno dodatno pojašnjenje i izjašnjenje i zahtjev za nadoknadu troškova postupka, te u prilogu fakture/račune i analitičke kartice dobavljača;
- Privredni subjekt EURO-INSPEKT je podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-81-II/15 od dana 15.03.2016. godine kojim je dostavljena dodatna dokumentacija i to Rješenje Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa kao dokaz ovlaštenja za ocjenjivanje usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva, Certifikat o akreditaciji, važeći cjenovnik usluga labaratorije i račune/fakture za kupce;
- Privredni subjekt SiM CONTROL je podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-78-II/15 od dana 14.03.2016. godine kojim je dostavljena dodatna dokumentacija koja se odnosi na Kalkulacije cijene usluge kontrole kvaliteta tečnih naftnih goriva kao i zahtjev za nadoknadu troškova postupka;
- Privredni subjekt Inspekt RGH je podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-76-II/15 od dana 11.03.2016. godine kojim je dostavljeno dodatno pojašnjenje i u prilogu dodatna dokumentacija koja se odnosi na fakture/račune i analitičke kartice kupaca;
- Privredni subjekt ZIK je podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-80-II/15 od dana 14.03.2016. godine kojim je dostavljeno dodatno pojašnjenje i dodatna dokumentacija i to Rješenje Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa kao dokaz ovlaštenja za ocjenjivanje usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva, Certifikat o akreditaciji i Naredbe FUZIP-a za 1, 2, 3, i 4. mjesec 2015. godine kao i zahtjev za nadoknadu troškova zastupanja njihovog punomoćnika broj: 01-26-3-021-77-II/15 od dana 14.03.2016. godine.
7. Prikupljanje podataka od trećih lica
U toku postupka radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica, u smislu člana 35. stav (1) tačke a) i c) Zakona, Konkurencijsko vijeće je prikupljalo podatke i dokumentaciju i od drugih tijela/institucija koje nisu stranke u postupku.
Konkurencijsko vijeće je tako Ministarstvu energije, rudarstva i industrije FBiH uputilo akt broj: 01-26-3-021-33-II/15 od dana 12. oktobra 2015. godine kojim su zatražene određene informacije i dokumentacija koji se odnose na metodologiju izračuna troškova izvođenja monitoringa i načinu utvrđivanja istih, odluke/dopise kojim se evenutalno nalaže ovlaštenim inspekcijskim tijelima da primjenjuju utvrđene cijene monitoringa, kao i obaveza zaključivanja ugovora za navedene usluge.
Ministarstvo energije, rudarstva i industrije FBiH je dana 20.10.2015. godine dostavilo je tražene informacije i dokumentaciju podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-38-II/15 u kojem se, između ostalog navodi:
- da u skladu sa Zakonom o naftnim erivatima u FBiH praćenje kontrole kvaliteta i količine naftnih derivata - Monitoring vrši se u skladu sa Odlukom o kvaliteti tečnih naftnih goriva koju je donijelo Vijeće ministara BiH i Zakonom;
- da u skladu sa članom 53. stav (2) Zakona (prelazne odredbe Zakona) Ministarstvo vrši funkciju reugulatora u sektoru naftne privrede - "Do potpunog uspostavljanja organizacione strukture Regulatorne komisije funkciju regulatora u sektoru naftne privrede vrši Ministarstvo;
- da se u skladu sa članom 35. stav (2) Zakona, Monitoring obavlja po programu utvrđivanja usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva, koji najmanje jednom godišnje Pravilnikom propisuje Federalno ministarstvo;
- da je u skladu sa navedenom zakonskom odredbom ovo ministrstvo donijelo Pravilnik o utvrđivanju kvaliteta tečnih naftnih goriva;
- da je stupanjem na snagu ovog pravilnika prestala primjena Pravilnika o utvrđivanju kvaliteta tečnih naftnih goriva ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/04, 58/04, 28/05, 59/05, 25/06, 65/06, 32/07, 73/07, 27/08, 69/08, 34/09, 71/09, 28/10, 68/10, 31/11, 76/11, 48/12, 94/12, 39/13, 82/13 i 36/14);
- da kako Metodologija izračuna troškova izvođenja monitoringa propisana članom 35. stav (11) Zakona još uvijek nije donesena od strane Regulatorne komisije za energiju u FBiH, odnosno nije utvrđen iznos troškova izvođenja monitoringa, ovo Ministarstvo je zauzelo stav (u skladu sa ovlaštenjima definisanim članom 53. stav (2) Zakona) da troškovi usluga akreditiranih tijela za ocjenjivanje usklađenosti, ne mogu biti veće od cijene utvrđene Odlukom, koja je bila na snazi odnosno koja se primjenjivala prije stupanja na snagu Zakona u skladu sa obligacionim odnosima uspostavljenih između pružalaca/korisnika usluga i isti dostavili Federalnoj upravi za inspekcijske poslove prilikom dostavljanja Dinamike provođenja monitoringa u skladu sa članom 35. stav (4) Zakona;
- da je članom 35. stav (4) zakona definisano - "Dinamiku provođenja monitoringa definisanu po energetskom subjektu, energentu, broju uzoraka i inspekcijskom tijelu utvrđuje Ministarstvo najmanje jednom mjesečno i dostavlja Federalnoj upravi za inspekcijske poslove - Tehnička inspekcija. Na osnovu dinamike provođenja monitoringa Federalna uprava za inspekcijske poslove dostavlja naredbu inspekcijskim tijelima za uzimanje uzoraka;
- da ovo Ministarstvo nije nadležno za izdavanje saglasnosti, te istu nije ni izdalo na Odluku o povećanju cijena monitoringa kvaliteta tečnih naftnih derivata broj. SAO-482/8 od 22.05.20008. godine.
Konkurencijsko vijeće je Ministarstvu industrije, energetike i rudarstva RS uputilo akt broj: 01-26-3-021-34-II/15 od dana 12. oktobra 2015. godine kojim su zatražene određene informacije i dokumentacija koji se odnose na metodologiju izračuna troškova izvođenja monitoringa i načinu utvrđivanja istih, odluke/dopise kojim se evenutalno nalaže ovlaštenim inspekcijskim tijelima da primjenjuju utvrđene cijene monitoringa, kao i obaveza zaključivanja ugovora za navedene usluge.
Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva RS je dana 10.11.2015. godine dostavilo tražene informacije i dokumentaciju podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-43-II/15 u kojem se, između ostalog navodi:
- da Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva RS ima nadležnost na osnovu člana 23. stav (3) Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva samo da donosi Program utvrđivanja usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva, a istim se propisuje obim monitoringa kvaliteta tečnih naftnih goriva i postupak uzorkovanja tečnih goriva;
- da Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva RS nema nadležnost niti ovlaštenje:
- za propisivanje metodologije izračuna troškova izvođenja monitoringa kvalitete tečnih naftnih derivata, načinu utvrđivanja odnosno određivanja iznosa troškova izvođenja monitoringa,
- za nalaganje ovlaštenim inspekcijskim tijelima da primjenjuju utvrđene cijene monitoringa kvaliteta tečnih naftnih derivata,
- za zaključivanje ugovora ovlaštenih inspekcijskih tijela sa dobavljačima naftnih derivatima o ocjenjivanju usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih derivata;
- da je Ministarstvo trgovine i turizma nadležno u dijelu koji se odnosi na formiranje cijena, sporazumjevanje o cijenama i poslovanje na tržištu Republike Srpske.
Konkurencijsko vijeće je Republičkoj upravi za inspekcijske poslove RS - Tehnička inspekcija uputilo akt broj: 01-26-3-021-49-II/15 od dana 26. novembra 2015. godine kojim su zatražene određene informacije i dokumentacija koji se odnose na dinamiku provođenja monitoringa kvalitete tečnih naftnih derivata i način utvrđivanja iznosa troškova izvođenja monitoringa, odluke/dopise kojim se evenutalno nalaže ovlaštenim inspekcijskim tijelima da primjenjuju utvrđene cijene monitoringa, kao i obaveza zaključivanja ugovora za navedene usluge.
Republička uprava za inspekcijske poslove RS - Tehnička inspekcija je dana 21.12.2015. godine dostavila tražene informacije i dokumentaciju podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-63-II/15 u kojem se, između ostalog navodi:
- da je Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva RS donijelo je Program za provođenje monitoringa za period 01.05.2014. - 30.04.2015. godine (objavljen u "Službenom glasniku RS", broj 34/14);
- da je za provođenje monitoringa, u Inspektoratu RS zadužena Tehnička inspekcija za uzorkovanje goriva na BPS i terminalima veleprodaje, dok je tržišna inspekcija prilikom uvoza naftnih derivata na carinskim ispostavama;
- da uzorkovanje vrši šest inspekcijskih tijela koji su registrovani na teritoriji Republike Srpske u prisustvu pomenutih inspektora koji vode inspekcijski nadzor;
- da je u posmatranom periodu vršeno uzorkovanje u dvije sezone (ljeto-zima) gdje su uzeti svi uzorci sa BPS po jedan uzorak za svaku vrstu goriva u toku naznačene godine (jednom godišnje);
- da su programi koji su objavljivani prije 01.05.2014. godine su objavljivani dva puta godišnje, te je tako uzimano duplo više uzoraka;
- da Inspektorat kao ni navedene inspekcije ne učestvuju u formiranju cijena monitoringa niti određuju cijenu troškova ispitivanja kvaliteta TNG po uzorku goriva;
- da prema njihovim saznanjima troškovi kontrole kvaliteta TNG po uzorku iznose 250,00 KM + PDV, što ukupno iznosi 292,50 KM;
- da obzirom da je cijena uzorka ista kod svih šest inspekcijskih tijela, inspektori za naftu i gas, a na osnovu odobrenog Operativnog plana rada kojeg donosi glavni inspektor, određuju inspekcijska tijela po planu i Programu monitoringa, ne favorizujući niti jedno inspekcijsko tijelo;
- da inspektori nemaju ovlašćenja da nalažu inspekcijskim tijelima da primjenjuju utvrđene cijene monitoringa kvaliteta TNG-a;
- da Inspektorat ne nalaže niti kontroliše zaključivanje ugovora između distributera TNG-a i inspekcijskih tijela koja kontrolišu kvalitet;
- da se Monitoring izvodi po Programu koje objavi Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva RS i Planu koji donosi inspektorat.
Konkurencijsko vijeće je Asocijaciji akreditovanih tijela za ocjenu kvaliteta, certifikaciju i verifikaciju uputilo akt broj: 01-26-3-021-30-II/15 od dana 12. oktobra 2015. godine kojim su zatražene određene informacije i dokumentaciju koje se odnose na pravni osnov donošenja Odluke, načinu utvrđivanja odnosno određivanja iznosa troškova izvođenja monitoringa, saglasnost ministarstva na pomenutu Odluku kao i spisak svih akreditovanih tijela koji su potpisnici navedene Odluke kao i spisak svih članova Asocijacije.
Spoljnotrgovinska komora BiH u čijem sastavu djeluje Asocijacija dana 12.11.2015. godine dostavila je odgovor i dokumentaciju podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-44-II/15 u kojem se, između ostalog navodi:
- da čuvanje zapisa sa sjednica Skupština, Odbora Asocijacija i Grupacija nije duži od 4 godine, a što je propisano internim procedurama u skladu sa sistemom upravljanja kvalitetom i okolinom koji se primjenjuje u Spoljnotrgovinskoj komori BiH, koji je zasnovan na ključnim procesima i zahtjevima standarda BAS EN ISO 9001:2009 i EN ISO 14001:2009;
- da u skladu s tim Spoljnotrgovinska komora u svojoj arhivi ne raspolaže sa dokumentacijom iz 2008. godine;
- da nijedan oblik udruživanja privrednika tj. asocijacija i/ili grupacija u Spoljnotrgovinskoj komori ne posjeduje statut nego pravilnik kojim se određuju principi rada;
- da svaka asocijacija i/ili grupacija tj. članovi Odbora asocijacije i/ili grupacije u Spoljnotrgovinskoj komori bira se na mandat od 4 godine uz poštivanje unificiranih pravila rada prema kojim Asocijacija nema pravo da svojim postupcima i odlukama djeluje na štetu drugih članova, niti privrednih subjekata koji nisu članovi Asocijacije odnosno privrede u cijelosti;
8. Utvrđeno činjenično stanje
Nakon sagledavanja relevantnih činjenica, dokaza i dokumentacije dostavljene od stranaka u postupku, činjenica iznijetih na usmenoj raspravi, kao i podataka i dokumentacije relevantnih institucija, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo slijedeće:
- da privredni subjekt HIFA djeluje samo na području FBiH, odnosno posjeduje benzinske stanice samo na području FBiH;
- da je Odluka o povećanju cijena monitoringa kvaliteta tečnih naftnih derivata broj SAO-482/8 donesena 22.05.2008. godine od inspekcijskih kuća i iz FBiH i iz RS, udruženih u Asocijaciju akreditovanih tijela za ocjenu kvaliteta, certifikaciju i verifikaciju pri Vanjsko-trgovinskoj komori BiH, pa bi se analogno tome, primjenjivala na području cijele BiH;
- da je u periodu od donošenja Odluke do 2014. godine, bila različita zakonska regulativa ove oblasti u entitetima, a da je od stupanja na snagu Zakona o naftnim derivatima FBiH u 2014. godini, došlo do značajno usklađenijeg regulisanja ove oblasti na način da je i u FBiH ukinuta mogućnost izbora inspekcijske kuće koja će raditi monitoring od strane energetskog subjekta, kao što je to od ranije bio slučaj u RS.
- da je članom 2. Zakona o naftnim derivatima FBiH propisano da je inspekcijsko tijelo pravno lice koje ocjenjuje usklađenost kvaliteta tečnih naftnih goriva sa Odlukom o kvalitetu tečnih naftnih goriva, a koje se stavljaju u promet na tržištu Bosne i Hercegovine;
- da je članom 35. stav (2) Zakona o naftnim derivatima FBiH propisano da se Monitoring obavlja po Programu utvrđivanja usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva koji najmanje jednom godišnje propisuje Ministarstvo;
- da je članom 35. stav (4) Zakona o naftnim derivatima FBiH i članom 9. stav (1) i (2) Pravilnika o utvrđivanju kvalitete tečnih naftnih goriva propisano da dinamiku provođenja monitoringa definisanu po energetskom subjektu, energentu, broju uzoraka i inspekcijskom tijelu utvrđuje Ministarstvo najmanje jednom mjesečno i dostavlja Federalnoj upravi za inspekcijske poslove - Tehnička inspekcija. Na osnovu dinamike provođenja monitoringa Federalna uprava za inspekcijske poslove dostavlja naredbu inspekcijskim tijelima za uzimanje uzoraka;
- da je članom 35. stav (5) Zakona o naftnim derivatima FBiH i članom 8. stav (1) Pravilnika o utvrđivanju kvalitete tečnih naftnih goriva propisano da Monitoring kvalitete provodi inspekcijsko tijelo koje koristi usluge akreditirane labaratorije, koje ima sjedište u FBiH, o čemu izdaje uvjerenje o usklađenosti;
- da je članom 35. stav (8) Zakona o naftnim derivatima FBiH propisano da energetski subjekt nema mogućnost izbora inspekcijskog tijela i dužan je dozvoliti uzorkovanje;
- da je članom 35. stav (10) Zakona o naftnim derivatima FBiH propisano da troškove izvođenja monitoringa snosi energetski subjekt, dok je članom 10. stav 1) Pravilnika o utvrđivanju kvalitete tečnih naftnih goriva propisano da u vezi troškova izvođenja monitoringa energetski subjekt sklapa ugovor sa nadležnim inspekcijskim tijelom ili istom izdaje drugi odgovarajući akt;
- da je članom 35. stav (11) Zakona o naftnim derivatima FBiH jasno precizirano da metodologiju izračuna troškova izvođenja monitoringa donosi Regulatorna komisija koja najmanje jednom godišnje utvrđuju iznos troškova izvođenja monitoringa;
- da u skladu sa članom 53. stav (2) Zakona o naftnim derivatima FBiH (prelazne odredbe Zakona) Ministarstvo vrši funkciju reugulatora u sektoru naftne privrede - "Do potpunog uspostavljanja organizacione strukture Regulatorne komisije funkciju regulatora u sektoru naftne privrede vrši Ministarstvo;
- da Regulatorna komisija u FBiH nije nikad uspostavljena i nije nikada donesena Metodologija izračuna troškova izvođenja monitoringa;
- da je nadležno Ministarstvo u FBiH zauzelo stav (u skladu sa ovlaštenjima definisanim članom 53. stav (2) Zakona o naftnim derivatima FBiH) da troškovi usluga akreditiranih tijela za ocjenjivanje usklađenosti, ne mogu biti veće od cijene utvrđene Odlukom;
- da je članom 20. Zakona o nafti i derivatima nafte RS propisano da inspekcijski nadzor nad sprovođenjem odredbi ovog Zakona vrši Republička uprava za inspekcijske poslove RS;
- da je članom 2. stav (1) Programa utvrđivanja usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva za ljetnu sezonu 2008. godine u RS navedeno da za sve vrste tečnih naftnih goriva koja se proizvode, koriste za proizvodnju toplotne energije, uvoze ili stavljaju u promet na teritoriji Republike Srpske dobavljači su dužni da obezbijede izvođenje postupka utvrđivanja usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva u skladu sa ovim programom;
- da je članom 2. stav (2) Programa utvrđivanja usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva za ljetnu sezonu 2008. godine u RS propisano da se broj uzoraka za sezonu raspoređuje na dobavljače srazmjerno njihovom učešću u prodaji tečnih naftnih goriva po strukturi za prethodnu godinu, po obimu utvrđenom u Tabeli 1 - Obim monitoringa za ljetnu sezonu od 30. aprila do 30. septembra 2008. godine, koja je sastavni dio ovog programa.
- da je članom 2. stav (3) Programa utvrđivanja usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva za ljetnu sezonu 2008. godine u RS propisano da se uzimanje uzoraka tečnih naftnih goriva vrši u prisustvu nadležnog republičkog inspektora na terminalima veleprodaje, benzinskim pumpnim stanicama, mjestima u tranzitu, na carinskim ispostavama i na drugim za to predviđenim mjestima.
- da je članom 4. stav (1) Programa utvrđivanja usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva za ljetnu sezonu 2008. godine u RS propisano da ocjenjivanje usklađenosti kvaliteta goriva obavljaju inspekcijska tijela imenovana od Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, uz korišćenje usluga nezavisnih ispitnih labaratorija, dok je stavom (2) istog člana propisano da troškove izvođenja postupka utvrđivanja usklađenosti kvaliteta goriva po ovom programu snosi dobavljač;
- da je Program utvrđivanja usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva u RS objavljivan dva puta godišnje (ljeto-zima) do 01.05.2014. godine, te je shodno tome uzimano duplo više uzoraka u navedenom periodu;
- da na osnovu Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva koju je donijelo Vijeće ministara BiH, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa na prijedlog nadležnih ministarstava energetike i trgovine entiteta imenuje inspekcijska tijela za ocjenjivanje usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva;
- da bi inspekcijsko tijelo bilo imenovano za ocjenjivanje usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva mora ispunjavati određene uslove predviđene članom 25. Pravilnika koje provjerava Institut za akreditiranje BiH kao i da od Instituta za akreditiranje BiH posjeduje akreditaciju za inspekcijsko tijelo, tip A, tj. da ispunjavaju zahtjeve standarda BAS ISO/IEC 17020:2001;
- da u propisima koji definišu akreditaciju, norma BAS EN ISO/IEC 17020:2013, tačka 4. Opšti zahtjevi, u dijelu 4.1.3. u Napomeni, str. br. 16. stoji: Veze koje su prijetnja nepristranosti inspekcijskog tijela mogu biti bazirane na vlasništvu, vlasti, upravljanju, osoblju, dionicama-vlasničkim udjelima, finansijama, ugovorima, marketingu i plaćanju troškova komisija ili drugih uticaja koji se odnose na novog klijenta;
- da inspekcijska tijela koriste usluge ispitnih laboratorija prilikom obavljanja ocjenjivanje usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva;
- da je Ispitni labaratorij taj koji prima uzorke od Inspekcijskog tijela i vrši analizu prema Odluci o kvalitetu tečnih naftnih goriva;
- da inspekcijska tijela pored navedenog obavljanja ocjenjivanje usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva koja su obavezna na osnovu zakonskih propisa bave se i pružanjem drugih usluga koje se odnose na usluge njihovih labaratorija koji su komercijalnog karaktera i naplaćuju se prema njihovim uspostavljenim cjenovnicima kojim su utvrđene cijene prema vrsti i količini ispitnih uzoraka;
- da uvidom u važeći cjenovnik EURO-INSPEKT-a ustanovljeno je da nema stavke koja se odnosi na uslugu ocjenjivanje usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva jer ta usluga nije komercijalnog karaktera;
- da uvidom u fakture/račune kupaca inspekcijskih tijela iz RS koje se odnose na obavljanje ocjenjivanje usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva u periodu 2008-2015. godina utvrđeno je da se ta usluga naplaćivala konstantno 250,00 KM+PDV;
- da privredni subjekat ZIK nije potpisnik Odluke te navedenu Odluku nije ni primjenjivao sve do naredbe Federalnog ministarstva energetike iz 2014. godine;
- da uvidom u račune/fakture broj: (..)**.... koje su fakturisane od strane inspekcijskog tijela HERKON utvrđeno je da se naplaćivala cijena u iznosu od 250,00 KM+PDV u vezi vršenja Monitoringa usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva za navedene privredne subjekte;
- da uvidom u račune/fakture broj: (..)** koje su fakturisane od strane inspekcijskog tijela Inspekt RGH utvrđeno je da se naplaćivala cijena u iznosu od 250,00 KM+PDV u vezi vršenja Monitoringa usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva za navedene privredne subjekte;
- da uvidom u Ugovor o poslovnoj saradnji na poslovima kontrole kvaliteta nafte i naftnih derivata broj:
(..)** između HIFA i inspekcijskog tijela Inspekt RGH ustanovljeno je da je navedeni Ugovor potpisan dana 01.08.2012. godine na osnovu Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva ("Službeni glasnik BiH", broj 27/02, 32/02, 28/04,16/05, 14/06, 22/07, 101/08, 71/09, 58/10) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o utvrđivanju kvalitete tečnih naftnih goriva ("Službeni glasnik BiH", broj 68/10, 31/11, 76/11 i 48/12) koji su tada bili na snazi i na osnovu kojih je bilo moguće da energetski subjekt izabere inspekcijsko tijelo koje će vršiti kontrolu predviđenu zakonom;
- da uvidom u račune/fakture koje se odnose na privredni subjekt HIFA a koje su fakturisane od strane inspekcijskog tijela Inspekt RGH, utvrđeno je da je u fakturama iz perioda 2011- 2014. godine cijena Monitoringa usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva bila različita i kretala se u rasponu od 80,00 KM - 180,00 KM bez PDV-a;
- da je uvidom u račun/fakturu broj: (..)**.... koje se odnose na privredni subjekat HIFA a koji je fakturisan od strane inspekcijskog tijela Inspekt RGH, utvrđeno da se radi o usluzi analize tečnih naftnih goriva, shodno Ugovoru klijenta a ne na osnovu Monitoringa usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva i da je ta usluga naplaćena u iznosu 80,00 KM + PDV;
- da uvidom u analitičku karticu kupca HIFA a koje su fakturisane od strane inspekcijskog tijela Inspekt RGH (period 01.01.2015-29.02.2016.) utvrđeno je da se cijena u iznosu od 250,00 KM+PDV koja se naplaćuje u vezi vršenja Monitoringa usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva se sastoji iz dva dijela: cijene analize Ispitnog labaratorija u iznosu od 200,00 KM i cijenu uzimanja uzorka od strane inspekcijskog tijela u iznosu od 50,00 KM (bez PDV-a);
9. Ocjena dokaza
Članom 2. stav (1) Zakona propisano je da se isti primjenjuje na sva pravna i fizička lica koja se posredno ili neposredno bave proizvodnjom, prodajom roba i pružanjem usluga učestvuju u prometu roba i usluga i koja mogu svojim djelovanjem sprječavati, ograničavati ili narušavati tržišnu konkurenciju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine ili značajnijem dijelu tržišta (u daljem tekstu: privredni subjekti), i to na:
a) privredna društva, preduzeća i preduzetnike i njihova udruženja bez obzira na oblik vlasništva, sjedište ili prebivalište;
b) organe državne uprave i lokalne samouprave, kada posredno ili neposredno učestvuju ili utječu na tržište;
c) ostala fizička i pravna lica koja neposredno ili posredno, stalno, povremeno ili jednokratno učestvuju na tržištu, bez obzira na pravni status, na oblik vlasništva, sjedište ili prebivalište, kao što su udruženja,sportske organizacije, ustanove, zadruge, nosioci prava intelektualne svojine.
Član 4. stav (1) tačke a), b) i d) Zakona propisuje da su zabranjeni sporazumi, ugovori, pojedine odredbe sporazuma ili ugovora, zajednička djelovanja, izričiti i prešutni dogovori privrednih subjekata, kao i odluke i drugi akti privrednih subjekata (u daljem tekstu: sporazumi) koji za cilj i posljedicu imaju sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije na relevantnom tržištu, a koji se odnose na zaključivanje takvih sporazuma kojima se a) direktno ili indirektno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene ili bilo koji drugi trgovinski uslovi, b) se odnosi na ograničavanje i kontrolu proizvodnje, tržišta, tehničkog razvoja ili ulaganja i d) primjenjuju različiti uslovi za identične transakcije s drugim privrednim subjektima, dovodeći ih u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju.
Na osnovu analize svih dokaza iznesenih u ovom postupku i na osnovu njih utvrđenih činjenica, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da ponašanje privrednih subjekata protiv kojih je pokrenut postupak ne predstavlja zabranjeni sporazum iz člana 4. Zakona, tj. da Odluka o povećanju cijena usluga ocjenjivanja usklađenosti odnosno Monitoringa kvaliteta tečnih naftnih derivata broj SAO-482/8 od 22.05.2008. godine, koju su isti donijeli, ne predstavlja zabranjeni sporazum iz člana 4. stav (1) tačka a), b) i d) Zakona.
Naime, iako je sporna Odluka donesena od privrednih subjekata koji posluju i u FBiH i u RS, a koji su udruženi u Asocijaciju akreditovanih tijela za ocjenu kvaliteta, certifikaciju i verifikaciju pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH, te je u konkretnom slučaju iz ovih razloga relevantno geografsko tržište određena teritorija Bosne i Hercegovine, nemoguće je zanemariti činjenicu da je cijelo vrijeme važenja Odluke zakonska regulativa predmetne oblasti kontrole kvalitete tečnih naftnih goriva izvršena na nivou entiteta, i da je pri tome različito uređena. Zbog toga su se i privredni subjekti, u zavisnosti od toga u kojem entitetu obavljaju svoju djelatnost, različito ponašali, bez obzira na postojanje Odluke.
Iako je Podnosilac zahtjeva u toku postupka pred Konkurencijskim vijećem svoj zahtjev precizirao na način da se ograničio na vremenski period od stupanja na snagu nove legislative iz ove oblasti u FBiH, dakle od 2014, godine pa nadalje, Konkurencijsko vijeće se ipak osvrnulo i na raniji period.
Na osnovu prikupljenih dokaza utvrđeno je da se u tom periodu (od 2008.-2014. godine) Odluka nije primjenjivala u potpunosti od strane inspekcijskih kuća na području FBiH, sve do donošenja nove zakonske regulative u 2014. godini tj. do stupanja na snagu novog Zakona o naftnim derivatima i Pravilnika o utvrđivanju kvalitete tečnih naftnih goriva, što među strankama nije sporno, a na što ukazuju i ugovori između privrednog subjekta HIFA i inspekcijskog tijela Inspekt RGH od 01.08.2012. godine kojim je utvrđena cijena po jednom uzorku i vrsti goriva u iznosu od 100 KM bez PDV-a izuzev uzorka za mlazno gorivo koja je iznosila 600 KM bez PDV-a, zatim između privrednog subjekta (..)** i inspekcijskog tijela HERKON od 24.01.2014. godine kojim je utvrđena cijena po jednom uzorku i vrsti goriva u iznosu od (..)**, kao i faktura izdata od strane inspekcijskog tijela Inspekt RGH za privrednog subjekta HIFA broj: (..)** u kojoj je iskazana cijena u iznosu od (..)** i faktura broj: (..)** u kojoj je iskazana cijena goriva u iznosu od (..)**.
Za razliku od inspekcijskih kuća na području FBiH, inspekcijske kuće sa područja RS-a su Odluku primjenjivale od dana njenog donošenja, te je naplaćivana cijena od 250 KM+PDV po uzetom uzorku što među strankama nije sporno, a vidljivo je i iz faktura koje su izdate od strane inspekcijskog tijela EURO-INSPEKT d.o.o. Doboj, broj: (..)**, faktura broj: (..)**, faktura broj: (..)**. U svakoj od navedenih faktura iskazana cijena je 250 KM bez PDV-a po uzorku.
Konkurencijsko vijeće je zaključilo, a među strankama je nesporno, da je razlog različitog ponašanja inspekcijskih kuća u pogledu primjene Odluke upravo različita entitetska zakonska regulativa. U ovom periodu prema važećim propisima u RS niti inspekcijske kuće niti energetski subjekti nisu imali pravo izbora kada, gdje, u kom obimu i kod koga obavljaju monitoring usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva, već se monitoring obavlja po uputama nadležnog ministarstva, odnosno inspekcije. Istovremeno, na području FBiH zakonska regulativa je različita, te je energetskim subjektima bilo omogućeno da biraju inspekcijske kuće koje će vršiti monitoring. Rezultat toga je između ostalog, i Ugovor o poslovnoj saradnji na poslovima kontrole kvaliteta nafte i naftnih derivata broj: (..)** između HIFA i inspekcijskog tijela Inspekt RGH, u kojem je i dogovorena cijena usluge različita od cijene određene Odlukom. Dokaz ovome su i fakture iz kojih je vidljivo da je HIFA u ovom periodu plaćala cijenu monitoringa različitu od cijene utvrđene Odlukom, a i stranke isto ne osporavaju.
Iz ovog razloga Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da predmetna Odluka ne predstavlja zabranjeni sporazum iz člana 4. Zakona iz razloga što inspekcijske kuće na području RS nisu bili konkurenti jedni drugima kada je u pitanju monitoring usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva, iz razloga što nisu mogli birati kada i kome vrše usluge, niti su energetski subjekti imali pravo izbora, tako da se u konkretnom slučaju zapravo ne radi uopšte o tržišnoj, komercijalnoj usluzi, već zakonskoj obavezi za obje strane, pa je čak i primjena Zakona u smislu člana 2. na ove subjekte upitna. Također, kako je članom 4. Zakona propisano da su zabranjeni sporazumi koji za cilj i posljedicu imaju sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije na relevantnom tržištu, očito je da u konkretnom slučaju cilj nije ostvaren, obzirom da inspekcijske kuće iz RS nisu mogle konkurisati jedne drugoj, jer su sve postupale po nalogu nadležnih državnih organa.
U FBiH je zakonska regulativa bila drugačija, inspekcijske kuće i energetski subjekti su imali pravo izbora, i to svoje pravo su i koristili, na što upućuje i pomenuti ugovor i cijene utvrđene različito od cijene iz Odluke. Obzirom na ovako utvrđeno stanje, očito je da se inspekcijske kuće iz FBiH nisu pridržavale odredbi Odluke, cijenu monitoringa su različito naplaćivale, i na taj način je izostala posljedica zabranjenog sporazuma iz člana 4. Zakona, jer nije došlo do sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišne konkurencije iz razloga što su se inspekcijske kuće nastavile međusobno takmičiti, bez obzira na odredbe Odluke.
Od 2014. godine pa nadalje, kada je na snagu stupila nova zakonska regulativa ove oblasti u FBiH, i situacija u pogledu primjene Odluke se promijenila. Prema novim propisima, sada ni u FBiH energetski subjekti nemaju pravo izbora inspekcijske kuće, a inspekcijske kuće postupaju po nalogu Federalne inspekcije a na osnovu dinamike provođenja monitoringa koju utvrđuje Ministarstvo energije, rudarstva i industrije FBiH kao i energetske subjekte koji će biti predmet monitoringa. Inspekcijske kuće su dužne postupiti po nalogu inpekcije, energetski subjekti nad kojima se vrši monitoring su dužni dozvoliti da se monitoring izvrši i dužni su platiti cijenu monitoringa. Dakle, nakon što su izvršene izmjene legislative na opisani način, i u FBiH monitoring usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva gubi karakter komercijalne usluge, jer obje strane ovog procesa, i pružalac i primalac usluge zapravo nemaju pravo izbora, a pružaoci usluge - inspekcijske kuće gube mogućnost da jedni drugima konkurišu i time se više ne nalaze u međusobnom konkurentskom odnosu.
Nadalje, obzirom da je u ovom periodu Ministarstvo energije, rudarstva i industrije FBiH zauzelo stav (u odsutnosti regulatornog tijela, a u skladu sa ovlaštenjima iz člana 53. stav (2) Zakona o naftnim derivatima) da troškovi usluga akreditiranih tijela za ocjenjivanje usklađenosti, ne mogu biti viši od cijene utvrđene Odlukom, tj. 250 KM +PDV, inspekcijske kuće kada naplaćuju cijenu od 250 KM + PDV i dalje postupaju u skladu sa uputom ovog ministarstva, i samim time dozvoljenog limita.
Slijedom navedenog, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da privredni subjekti protiv kojih se vodio predmetni postupak, nisu narušili tržišnu konkurenciju u posmatranom periodu odnosno da Odluka o povećanju cijena usluga ocjenjivanja usklađenosti odnosno Monitoringa kvaliteta tečnih naftnih derivata broj SAO-482/8 od 22.05.2008. godine ne predstavlja zabranjeni sporazum, u smislu člana 4. stav (1) tačke a), b) i d) Zakona.
Imajući u vidu navedeno Konkurencijsko vijeće je odlučilo kao u tački 1. dispozitiva ovog Rješenja.
10. Troškovi postupka
Članom 105. stav 1. Zakona o upravnom postupku je propisano da u pravilu svaka stranka snosi svoje troškove postupka (koji uključuju i troškove za pravno zastupanje), a članom 105. stav 2. istog Zakona je propisano da kada u postupku učestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na čiju je štetu postupak okončan, dužna je protivnoj stranci nadoknaditi opravdane troškove koji su nastali u postupku.
Prema odredbi člana 105. stav (3) Zakona o upravnom postupku troškovi za pravno zastupanje nadoknađuju se samo u slučajevima kad je takvo zastupanje bilo nužno i opravdano.
U skladu sa odredbom člana 105. stav (4) Zakona o upravnom postupku, Podnosilac zahtjeva je dostavio Zahtjev za naknadu troškova postupka broj: 01-26-3-021-79-II/15 od dana 14.03.2016. godine u ukupnom iznosu od 1.000,00 KM koji se odnosi na troškove plaćanja administrativne takse.
Konkurencijsko vijeće je navedeni zahtjev odbilo, budući da je navedeni privredni subjekat postupak izazvao svojim djelovanjem i da je isti završen na njegovu štetu, te nema pravo na nadoknadu troškova postupka, u smislu člana 105. stav (2) Zakona o upravnom postupku..
Imajući u vidu navedeno, Konkurencijsko vijeće je odlučilo kao u tački 2. dispozitiva ovog Rješenja.
Takođe, u skladu sa odredbom člana 105. Zakona o upravnom postupku, punomoćnik privrednog subjekta ZIK podneskom broj: 01-26-3-021-77-II/15 od dana 14.03.2016. godine je dostavio zahtjev za nadoknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.190,00 KM koja se sastoji od sljedećih troškova: 1) zastupanje na usmenoj raspravi pred Konkurencijskim vijećem dana 4.3.2016. godine 840,00 KM, 2) putni troškovi na relaciji Mostar - Sarajevo - Mostar (uvid u dokumentaciju 23.12.2015. godine) 175,00 KM i 3) putni troškovi na relaciji Mostar - Sarajevo - Mostar (usmena rasprava dana 04.03.2016. godine) 175,00 KM.
Konkurencijsko vijeće je prilikom izračuna ukupnih troškova postupka, uzelo u obzir odredbe Zakona o upravnom postupku, i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/04 i 24/04) (u daljem tekstu: Tarifa).
Konkurencijsko vijeće je priznalo samo troškove zastupanja koji su bili nužni i opravdani u ovom postupku i to: 1) pristup i zastupanje na usmenoj raspravi pred Konkurencijskim vijećem dana 04.03.2016. godine 360,00 KM i 2) putne troškove na relaciji Mostar - Sarajevo - Mostar (usmena rasprava dana 04.03.2016. godine) 175,00 KM, te ukupan trošak postupka iznosi 535,00 KM.
Budući da se radi o nužnim i opravdanim troškovima, u smislu člana 105. stav (3) Zakona o upravnom postupku, privredni subjekat HIFA na čiju je štetu postupak okončan, dužan je privrednom subjektu ZIK-u nadoknaditi troškove nastale u postupku u iznosu od 535,00 KM.
Imajući u vidu navedeno, Konkurencijsko vijeće je odlučilo kao u tački 3. dispozitiva ovog Rješenja
Konkurencijsko vijeće je u također, u cijelosti prihvatilo zahtjev privrednog subjekta SiM CONTROL za naknadu troškova koji su dostavljeni podneskom zaprimljenim pod brojem: 01-26-3-021-78-II/15 od dana 14.03.2016. godine, i to: 1) novčani iznos od 119,00 KM za putne troškove na relaciji Bijeljina - Sarajevo - Bijeljina (usmena rasprava dana 04.03.2016. godine) 119,20 KM i 2) novčani iznos za troškove dnevnice 20,00 KM, te ukupan trošak postupka iznosi 139,20 KM.
Budući da se radi o nužnim i opravdanim troškovima, u smislu člana 105. stav (3) Zakona o upravnom postupku, privredni subjekt HIFA na čiju je štetu postupak okončan, dužan je privrednom subjektu SiM CONTROL nadoknaditi troškove nastale u postupku u iznosu od 139,20 KM.
Imajući u vidu navedeno Konkurencijsko vijeće je odlučilo kao u tački 4. dispozitiva ovog Rješenja.
Ostale stranke u postupku, nisu tražile troškove postupka.
11. Pouka o pravnom lijeku
Protiv ovoga Rješenja nije dopuštena žalba.
Nezadovoljna stranka može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, odnosno objave ovoga Rješenja.