Službeni glasnik BiH, broj 4/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj
AP 1365/07, rješavajući apelaciju
Nijaza Hasanspahića i Hajrage Hasanspahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 3, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija
Nijaza Hasanspahića i Hajrage Hasanspahića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na postupak u predmetu Općinskog suda u Visokom, Odjel u Olovu, broj P-65/03, a koji je okončan zaključenjem sudske nagodbe 28. oktobra 2008. godine.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da Nijazu Hasanspahiću i Hajragi Hasanspahiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se apelacija Nijaza Hasanspahića i Hajrage Hasanspahića u odnosu na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na postupak u predmetu Općinskog suda u Visokom, Odjel u Olovu, broj P-65/03, a koji je okončan sudskom nagodbom od 28. oktobra 2008. godine, zato što je neosnovana.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Nijaz Hasanspahić i Hajraga Hasanspahić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Olova podnijeli su 7. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelanti su podnijeli apelaciju zbog povrede prava na pristup sudu i prava na suđenje u razumnom roku, te zbog povrede prava na efektivan pravni lijek u predmetu Općinskog suda u Olovu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-65/03.
2. Apelanti su dopunili apelaciju podnescima od 10. maja i 10. oktobra 2007. godine. Pri tome su istakli da je Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), povodom izjavljenih žalbi, propustio da donese presudu ili rješenje, odnosno da im je uslijed stalnih odlaganja ročišta zbog neimenovanja općinskog pravobranioca uskraćeno pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku.
3. Apelanti su podneskom od 28. maja 2008. godine zatražili izdavanje privremene mjere. Naime, oni su tražili da se privremenom mjerom, s ciljem sprječavanja daljnje štete na njihovim nekretninama, naloži Općini Olovo da odmah i bez daljnjeg odlaganja prestane koristiti nezakonito izgrađen put do donošenja konačne odluke Ustavnog suda povodom uložene apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
4. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda je 24. aprila 2008. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju. Od Općine Olovo (u daljnjem tekstu: tužena), kao učesnika u postupku, 15. maja 2008. godine je, također, zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
5. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. maja 2008. godine, Kantonalni sud 14. maja 2008. godine, tužena 5. juna 2008. godine.
6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda, Kantonalnog suda i tužene dostavljeni su apelantima 26. augusta 2009. godine.
III. Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Prelazno Općinsko vijeće Općine Olovo je Rješenjem broj 01/1-07-275/97 od 4. maja 1997. godine utvrdilo da je izgradnja puta na označenoj trasi od općeg interesa, te da može da se pristupi potpunoj eksproprijaciji nekretnina, između ostalih, i nekretnina koje su u vlasništvu apelanata. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je, u skladu sa članom 16. Zakona o eksproprijaciji, zatraženo mišljenje Mjesne zajednice Solun, te Zemljoradničke zadruge Olovo, budući da je prijedlogom za eksproprijaciju bilo obuhvaćeno i poljoprivredno zemljište. Iz pribavljenih mišljenja proizlazi da je izgradnja puta društveno-ekonomski opravdana, te da će omogućiti stvaranje preduvjeta za veću i intenzivniju proizvodnju na ostatku poljoprivrednog zemljišta.
9. Apelanti su Službi za imovinskopravne, geodetske i stambene poslove i katastar nekretnina tužene (u daljnjem tekstu: Služba za imovinskopravne poslove) uputili zahtjev za donošenje rješenja o eksproprijaciji i za određivanje naknade za eksproprirano zemljište. Zahtjev je zaveden pod brojem 02-31-32/00 od 1. juna 2000. godine. Apelanti su istakli da u konkretnom slučaju nije doneseno rješenje o eksproprijaciji nekretnina koje su u njihovom vlasništvu. Predložili su da se, nakon donošenja tog rješenja, sa podnosiocima zahtjeva postigne sporazum o naknadi. Dalje, apelanti su izrazili spremnost da, umjesto naknade u novcu, na ime obeštećenja prime i gradsko građevinsko zemljište na području grada u odgovarajućim omjerima. Najzad, apelanti su zamolili za hitno postupanje jer su od dana oduzimanja njihovog posjeda protekle tri godine. Upozorili su da će, u slučaju da se ne pristupi rješavanju ovog predmeta u roku od 15 dana, zaštititi svoj posjed lično, tj. sprječavanjem daljnjeg izvođenja radova.
10. Apelanti su ponovo Službi za imovinskopravne poslove uputili zahtjev za sporazumno utvrđivanje naknade. Zahtjev je zaveden pod brojem 05-31-572/03 od 30. aprila 2003. godine. Apelanti su opet ukazali na nedonošenje rješenja o eksproprijaciji i neriješeno pitanje naknade za eksproprirano zemljište. Također, upozorili su da će, ukoliko navedena Služba ni ovaj put ne odluči o njihovom zahtjevu, pokrenuti sudski postupak.
11. Tužbom od 18. jula 2003. godine apelanti su u Općinskom sudu pokrenuli postupak protiv tužene s ciljem da im se u posjed predaju označene nekretnine i da im se naknadi šteta.
12. Općinski sud je prvo ročište zakazao za 28. oktobar 2003. godine. Na ročište nije došao uredno obaviješteni općinski pravobranilac, zakonski zastupnik tužene (u daljnjem tekstu: općinski pravobranilac). Međutim, on je opravdao izostanak. Sud je, na prijedlog apelanata, održao ročište u odsustvu općinskog pravobranioca. Sljedeće ročište zakazano je za 11. novembar 2003. godine.
13. Na ročištu održanom 11. novembra 2003. godine stranke su iznijele svoje navode i dokaze.
14. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 9. decembar 2003. godine je, zbog obaveza postupajućeg sudije, pomjereno za 16. decembar 2003. godine.
15. Na ročište od 16. decembra 2003. godine nije pristupio općinski pravobranilac, koji je bio na bolovanju i o tome obavijestio sud, pa je ročište održano u njegovom odsustvu. Na osnovu izvedenih dokaza je utvrđeno da je potrebno odrediti vještačenje vještaka građevinske struke i vještaka šumarske struke. Sud je naložio ova vještačenja, imenovao vještake i zakazao ročište za glavnu raspravu za 16. januar 2004. godine.
16. Na ročište održano 16. januara 2004. godine pristupili su samo apelanti. Općinski pravobranilac je obavijestio sud da je još uvijek na bolovanju. Vještaci, koji su uredno obaviješteni, nisu prisustvovali ročištu i nisu opravdali izostanak. Na prijedlog apelanata sud je donio rješenje da se glavna rasprava odloži za 15. mart 2004. godine.
17. Urgencijom od 24. maja 2004. godine apelanti su tražili zakazivanje ročišta za glavnu raspravu. Naime, oni su uputili urgenciju zbog toga što su, odazivajući se na poziv za ročište zakazano za 15. mart 2004. godine, saznali da je postupajući sudija imenovan na novu dužnost, te zbog toga što, nakon toga, sud nije preduzeo niti jednu radnju kako bi zakazao novo ročište.
18. Sud je 25. maja 2004. godine uputio pozive apelantima i tuženoj za pripremno ročište koje je zakazao za 23. juni 2004. godine.
19. Na ročištu održanom 23. juna 2004. godine općinski pravobranilac je zatražio da mu se dostavi tužba na odgovor, te da mu se ostavi rok za eventualno iznalaženje rješenja sa apelantima u ovoj pravnoj stvari. Apelanti su na ovom ročištu precizirali tužbeni zahtjev. Sud je donio rješenje da se općinskom pravobraniocu ostavlja rok od 30 dana da dostavi odgovor na tužbu. Ako to ne učini u ostavljenom roku, sud je upozorio da će zakazati novo ročište.
20. Sljedeće ročište zakazano je za 6. oktobar 2004. godine. Konstatirano je da općinski pravobranilac nije dostavio odgovor na tužbu, ali je na njegovu molbu određeno da to učini do 20. oktobra 2004. godine. Pripremno ročište zakazano je za 22. novembar 2004. godine.
21. Na ročištu održanom 22. novembra 2004. godine, nakon prijedloga apelanata da se izvrši uviđaj na licu mjesta, sud je donio rješenje da se ovo ročište odlaže i zakazuje novo pripremno ročište za 21. decembar 2004. godine i da će se ono održati na licu mjesta.
22. Ročište zakazano za 21. decembar 2004. godine nije održano na licu mjesta zbog vremenskih neprilika. Općinski pravobranilac je izjavio da postoji mogućnost za nagodbu u ovoj pravnoj stvari, te je predložio da sud ostavi rok za pokušaj nagodbe. Sud je donio rješenje da odlaže ročište na neodređeno vrijeme, s obzirom na to da se u zimskom periodu ne može održati ročište na licu mjesta, te da će sljedeće ročište biti zakazano nakon prijema podneska bilo koje stranke u postupku.
23. Apelanti su podneskom od 3. juna 2005. godine tražili nastavak postupka, pa je naredno ročište zakazano za 12. juli 2005. godine.
24. Općinski pravobranilac je dopisom broj 08-47/05, zaprimljenim u sudu 6. jula 2005. godine, obavijestio sud da je 26. juna 2005. godine imenovan novi općinski pravobranilac, te da je u toku primopredaja dužnosti. Predložio je da se ročište zakazano za 12. juli 2005. godine odloži i o tome blagovremeno obavijesti i druga strana.
25. Apelanti su rješenje suda od 7. jula 2005. godine o odgađanju ročišta zbog imenovanja novog pravobranioca, te o zakazivanju narednog ročišta za 21. septembar 2005. godine primili 11. jula 2005. godine.
26. Na ročištu održanom 21. septembra 2005. godine, nakon prijedloga apelanata, a s kojim se saglasio i općinski pravobranilac, doneseno je rješenje da se 20. oktobra 2005. godine održi ročište na licu mjesta.
27. Na ročištu koje je održano na licu mjesta 20. oktobra 2005. godine, na zajednički prijedlog stranaka u postupku, dogovoreno je da geometar utvrdi tačnu površinu puta i zemljišta koje je ostalo izvan posjeda nakon probijanja trase puta, te da se ostavi rok od 15 dana za dostavljanje nalaza. Naredno ročište zakazano je za 12. decembar 2005. godine.
28. Ročište zakazano za 12. decembar 2005. godine održano je kao pripremno ročište. Apelanti su odustali od dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na vraćanje jedne od parcele označene u tužbi. Sporazumnim prijedlogom stranaka je utvrđeno koji će se dokazi provesti na glavnoj raspravi. Ročište za glavnu raspravu je zakazano za 2. februar 2006. godine.
29. Na ročištu za glavnu raspravu od 2. februara 2006. godine, u odsustvu uredno obaviještenog općinskog pravobranioca, sud je okončao dokazni postupak i glavnu raspravu. Sud je, također, obavijestio prisutne da će presuda biti donesena 2. marta 2006. godine.
30. Podneskom primljenim u sudu 14. februara 2006. godine općinski načelnik je zatražio povrat u prijašnje stanje jer je prethodno, dopisom od 23. januara 2006. godine (bez oznake prijemnog pečata suda), obavijestio sud da je općinski pravobranilac podnio ostavku. Također je zamolio da se ročišta ne zakazuju dok se ne okonča postupak imenovanja novog pravobranioca.
31. Općinski sud je Presudom broj P-65/03 od 2. marta 2006. godine naložio tuženoj da apelantima preda u posjed parcele označene u izreci presude i da im naknadi štetu u iznosu od 29.800,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 2. marta 2003. godine pa do konačne isplate.
32. Tužena je 31. marta 2006. godine na navedenu presudu blagovremeno izjavila žalbu Kantonalnom sudu. Pri tome je istakla da je izreka presude nejasna i suprotna obrazloženju, te da je dosuđeni iznos na ime naknade štete gotovo dva puta veći od onog koji je tražen u tužbenom zahtjevu. Apelanti su žalbom izjavljenom istog dana presudu Općinskog suda osporavali zbog pogrešne primjene zakona u dijelu u kojem je odlučeno o kamatama. Apelanti i tužena su odgovore na žalbe dostavili sudu 14. aprila 2006. godine.
33. Cjelokupan spis sa žalbama i odgovorima na žalbe proslijeđen je Kantonalnom sudu 15. maja 2006. godine.
34. Kantonalni sud je 22. januara 2007. godine cjelokupan spis bez odluke o uloženim žalbama vratio Općinskom sudu. Kantonalni sud je ukazao Općinskom sudu da je propustio da odluči o prijedlogu tužene za povrat u prijašnje stanje, a što je bio dužan u skladu sa članom 328. Zakona o parničnom postupku. Općinskom sudu je naloženo da, nakon što odluči o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, ponovo zakaže glavnu raspravu i utvrdi da li su ispunjene zakonske pretpostavke za održavanje rasprave, u smislu člana 97. Zakona o parničnom postupku, ili će odlučiti u smislu odredaba člana 378. stav 2. istog zakona.
35. Postupajući u skladu sa uputstvima Kantonalnog suda od 22. januara 2007. godine, Općinski sud je Rješenjem broj P-65/03 od 19. aprila 2007. godine dopustio povrat u prijašnje stanje na zahtjev tužene (tačka 30. ove odluke). Time je parnica vraćena u stanje prije propuštanja, te su ukinute sve odluke koje je sud donio.
36. Ročište za glavnu raspravu zakazano je za 20. septembar 2007. godine. Na ovom ročištu sud je obavijestio stranke da ga je 19. septembra 2007. godine općinski načelnik obavijestio da općinski pravobranilac još nije imenovan, iako je konkurs raspisan, te da je na ovo ročište pristupio punomoćnik tužene. Apelanti su istakli da je Kantonalni sud napravio propust kada je Općinskom sudu naložio da odluči o zahtjevu tužene za povrat u prijašnje stanje, jer je ovaj sud o tom zahtjevu odlučio rješenjem od 23. februara 2006. godine, koje je uredno dostavljeno objema stranama. Punomoćnik tužene je izjavio da je i uz sva nastojanja mjesto općinskog pravobranioca i dalje upražnjeno. Također, i uz više obraćanja susjednim općinama i Vladi Zeničko-dobojskog kantona, nije iznađeno rješenje. Konačno, Općinsko vijeće je donijelo zaključak da, u skladu sa članom 41. stav 3. Zakona o pravobranilaštvu, vršenje funkcije općinskog pravobranioca povjeri Kantonalnom pravobranilaštvu u Zenici. Ovaj zaključak proslijeđen je premijeru Vlade Zeničko-dobojskog kantona i čeka se na njegov odgovor. Nakon toga, obje strane su se saglasile da se ne određuje datum za naredno ročište, već da se to učini kad se steknu zakonski uvjeti za to. Nakon održanog ročišta sačinjena je službena zabilješka u kojoj je konstatirano da greškom radnika suda u spis nije uloženo rješenje od 23. februara 2006. godine, a kojim je prvobitno odlučeno o zahtjevu tužene za povrat u prijašnje stanje, te da je ovo rješenje uredno dostavljeno strankama.
37. Podneskom od 29. maja 2008. godine apelanti su, povodom poziva za pripremno ročište zakazano za 16. septembar 2008. godine, ukazali Općinskom sudu da je dopisom Kantonalnog suda od 22. januara 2007. godine i rješenjem o povratu u prijašnje stanje određeno da se postupak vraća u fazu glavne rasprave, a ne pripremnog ročišta, pa su predložili da se zakaže ročište za glavnu raspravu.
38. Ročište za glavnu raspravu zakazano je i održano 16. septembra 2008. godine. Sud je donio rješenje da se na naredno ročište za glavnu raspravu pozove vještak građevinske struke koji će pojasniti svoj nalaz i odgovoriti na konkretna pitanja stranaka. Također je određeno da će se provesti dokazni postupak, kako je to utvrđeno na pripremnom ročištu od 12. decembra 2005. godine. Naredno ročište je zakazano za 21. oktobar 2008. godine.
39. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 21. oktobar 2008. godine odloženo je za 28. oktobar 2008. godine, zbog nedolaska vještaka građevinske struke.
40. Na ročištu održanom 28. oktobra 2008. godine apelanti i tužena su zaključili sudsku nagodbu. Prema toj nagodbi, tužena se obavezala da preda apelantima u posjed dijelove označenih katastarskih parcela, te da im nadoknadi štetu u iznosu od 29.800,00 KM, uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka u označenim iznosima.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
Apelacija od 7. maja 2007. godine
41. Apelanti smatraju da su im u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ove tvrdnje apelanti zasnivaju na hronologiji postupka, kako je to izloženo u dijelu ove odluke označenom kao Činjenice predmeta (tačke od 8. do 35). Dalje, apelanti smatraju da je tužena, s obzirom na to da je organ javne vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, imala pozitivnu zakonsku obavezu da ispoštuje prava podnosilaca apelacije. Umjesto toga, tužena je neimenovanjem pravobranioca, odnosno punomoćnika, prekršila navedena prava apelanata, te pravo na efektivan pravni lijek u smislu člana 13. Evropske konvencije. Od Ustavnog suda je zatraženo da "utvrdi pravilnu kompenzaciju podnosiocima apelacije, kao i da naredi organima i sudovima da što hitnije otklone povrede prava i da predmet riješe u razumnom roku".
Dopune apelacije od 10. maja 2007. godine i 10. oktobra 2007. godine
42. U dopuni apelacije od 10. maja 2007. godine apelanti su istakli da je Kantonalni sud spis sa izjavljenim žalbama neosnovano i bez ikakve odluke vratio Općinskom sudu, a zbog propusta ovog suda da odluči o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Uz dopunu apelacije priloženo je Rješenje Općinskog suda broj P-65/03 od 23. februara 2006. godine. Iz tog rješenja proizlazi da je o ovom prijedlogu Općinski sud odlučio prije i da je spis proslijeđen Kantonalnom sudu na odlučivanje. Apelanti smatraju da je Kantonalni sud postupio suprotno zakonu, jer nije donio presudu ili rješenje o izjavljenoj žalbi. Ističu da im je Kantonalni sud povrijedio pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
43. U dopuni apelacije od 10. oktobra 2007. godine istaknuto je da su apelanti na ročištu za glavnu raspravu od 20. septembra 2007. godine obaviješteni da je načelnik tužene obavijestio sud da općinski pravobranilac još uvijek nije imenovan. Apelanti zaključuju da im je ovakvim ponašanjem tužene, "koja se u posljednjem trenutku prisjeća svojih obaveza", uskraćeno pravo na pristup sudu i na suđenje u razumnom roku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
44. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je spis vraćen Općinskom sudu bez odluke o uloženim žalbama jer je bilo neophodno da se prethodno odluči o prijedlogu tužene za povrat u prijašnje stanje, a što je u isključivoj nadležnosti prvostepenog suda, te da se nakon toga, u skladu sa članom 328. Zakona o parničnom postupku, odluči o daljnjem toku postupka. U vezi sa navedenim, Kantonalni sud je zaključio da su navodi iz apelacije o povredi prava pred ovim sudom neosnovani.
45. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je hronologija postupka iznesena u apelaciji tačna, te da je u ovoj pravnoj stvari donio presudu 2. marta 2006. godine, da je nakon izjavljenih žalbi spis dostavljen Kantonalnom sudu, te da je, u skladu sa obavezom koja je ustanovljena Zakonom o parničnom postupku, ovaj sud postupao prema uputstvima koje je izdao Kantonalni sud. Najzad, konstatirano je da je ročište zakazano za 20. septembar 2007. godine odloženo jer nije imenovan općinski pravobranilac-zakonski zastupnik, te da je sporazumnim prijedlogom stranaka odlučeno da datum novog ročišta bude određen kada se steknu zakonski uvjeti za to.
46. Tužena je putem Zajedničkog općinskog pravobranilaštva općina Olovo i Vareš u odgovoru na apelaciju istakla da se općinski pravobranilac imenuje i razrješava dužnosti na način i po postupku propisanim Zakonom o pravobranilaštvu ("Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", br. 6/98 i 2/05). Dalje, u odgovoru je istaknuto da se od pokretanja predmetnog parničnog postupka tri puta mijenjao općinski pravobranilac, te da je tužena svaki put raspisivala konkurs za imenovanje novog. Kako se na posljednji konkurs nije prijavio niti jedan kandidat, a propao je i pokušaj formiranja zajedničkog pravobranilaštva sa susjednim općinama, 7. augusta 2007. godine donesen je zaključak da se ova funkcija povjeri Kantonalnom pravobranilaštvu. Odgovor je zaključen konstatacijom da je Općina Olovo preduzimala sve kako bi popunila radno mjesto općinskog pravobranioca, pa ne može biti odgovorna za grubo kršenje prava apelanata i odugovlačenje postupka, kako se to navodi u apelaciji.
V. Relevantni propisi
47.
Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", br. 12/87, 38/88 i 46/91) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Za eksproprirane nekretnine vlasniku pripada pravična naknada.
Član 27.
Rješenje povodom prijedloga za eksproprijaciju donosi nadležni organ uprave općine na čijem području se nalazi nekretnina za koju se eksproprijacija predlaže, prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku.
Prije donošenja rješenja o eksproprijaciji, organ iz prethodnog stava saslušat će vlasnika nekretnine o činjenicama u vezi sa eksproprijacijom.
Š...Ć
Član 75.
Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji nadležni općinski organ uprave dužan je da bez odlaganja zakaže i održi usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu.
48. Zakon o upravnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 11.
Š...Ć
Pod uvjetima iz ovog zakona stranka ima pravo žalbe i kad prvostepeni organ nije u određenom roku donio rješenje o njezinom zahtjevu.
Član 216.
Š...Ć
(2) U ostalim slučajevima kada se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu kao da je njezin zahtjev odbijen.
49. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Upravni spor može se pokrenuti i kada nadležni organ o zahtjevu, odnosno o žalbi stranke, nije donio odgovarajući upravni akt u upravnom postupku, pod uvjetima određenim u članu 20. ovog Zakona i da se prethodno pisano obratila nadležnoj upravnoj inspekciji koja u roku od 30 dana nije postupila povodom njezinog zahtjeva.
50. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 276.
Ako sa prvog ročišta za glavnu raspravu izostane tužilac, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka, te kada sa kojeg kasnijeg ročišta izostanu tužilac ili tuženik, rasprava se može održati.
Član 328.
(1) Ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo uslijed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći.
(2) Kada se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.
VI. Dopustivost
51. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
52. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
53. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
54. U konkretnom slučaju, apelanti smatraju da su im u predmetnom postupku povrijeđena sljedeća prava: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u odnosu na pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povreda navedenih prava, prema mišljenju apelanata, ogleda se odugovlačenju tužene da imenuje općinskog pravobranioca, u propustu Kantonalnog suda koji je, umjesto da odluči u formi presude ili rješenja o žalbama izjavljenim na prvostepenu presudu, spis bez odluke vratio Općinskom sudu da odluči o zahtjevu za povrat u prijašnje stanje, a o kojem je Općinski sud već bio odlučio.
55. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju apelacija podnesena 7. maja 2007. godine, dakle u vrijeme kada postupak povodom tužbe apelanata pred Općinskim sudom još uvijek nije bio okončan. Iako je postupak u međuvremenu okončan zaključenjem sudske nagodbe 28. oktobra 2008. godine, apelacija je i u vrijeme podnošenja bila dopustiva prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Naime, u skladu s tim članom, Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
56. Apelanti smatraju da su im u predmetnom postupku povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u odnosu na pravo na pristup sudu, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Pravo na pravičan postupak
57. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
58. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
Pravo na pristup sudu
59. U pogledu navoda iz apelacije koji se tiču povrede prava na pristup sudu, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj ranije usvojeni stav o tome da ne postoji povreda prava na pristup sudu u situaciji kada je lice imalo pristup sudu pune jurisdikcije i pred kojim je lice tužbom zahtijevalo zaštitu svojih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
AP 107/03 od 29. septembra 2004. godine, st. 25-28, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 54/04). Na osnovu uvida u spis i onoga što je predočeno Ustavnom sudu, proizlazi da su apelanti pokrenuli postupak podnošenjem tužbe Općinskom sudu, koji je zakonom ustanovljen kao stvarno i mjesno nadležan da postupa u ovoj vrsti sporova. Dakle, pokrenuli su postupak pred sudom pune jurisdikcije, tako da nisu bili uskraćeni za mogućnost da svoj tužbeni zahtjev prezentiraju pred navedenim sudom.
60. Također, Ustavni sud podsjeća na svoj ranije usvojeni stav prema kojem je uvjet za postojanje povrede prava na pravično suđenje kada sud, zbog nekog od procesnih razloga, odbije da odlučuje o meritumu spora (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
AP 218/02 od 23. jula 2004. godine, stav 18, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 43/04). U konkretnom slučaju, apelanti ističu da im je pravo na pristup sudu uskraćeno zbog činjenice da Kantonalni sud nije odlučio o izjavljenim žalbama, već je predmet vratio Općinskom sudu bez odluke. U vezi sa navedenim, Ustavni sud primjećuje da neodlučivanje Kantonalnog suda o žalbi apelanata ne predstavlja odluku ovog suda da ne odlučuje o meritumu spora iz procesnih razloga. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je na osnovu uvida u spis utvrdio da je Općinski sud propustio da odluči o zahtjevu tužene za povrat u prijašnje stanje, pa je spis vratio Općinskom sudu da otkloni ovaj propust. Ovakav postupak Kantonalni sud je zasnivao na članu 328. Zakona o parničnom postupku, s obzirom na to da samo Općinski sud može propustiti određenu procesnu radnju. Također, ovakav postupak Kantonalnog suda je, a na osnovu službene zabilješke od 20. septembra 2007. godine, očigledno bio uvjetovan propustom Općinskog suda da u spis uloži rješenje od 23. februara 2006. godine, a kojim je već bilo odlučeno o zahtjevu tužene za povrat u prijašnje stanje.
61. Najzad, postupak povodom tužbe apelanata okončan je zaključenjem sudske nagodbe 28. oktobra 2008. godine. Sudska nagodba ima snagu izvršnog naslova, u skladu sa članom 91. Zakona o parničnom postupku, i u skladu s kojom se tužena obavezala da će vratiti apelantima dio nekretnina i naknaditi im štetu u iznosu označenom u preciziranom tužbenom zahtjevu.
62. Dalje, apelanti ističu da im je pravo na pristup sudu onemogućeno zbog neimenovanja općinskog pravobranioca. U vezi sa ovim dijelom navoda, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud nije mogao koristiti ovlaštenja koja ima u pogledu imenovanja privremenog zastupnika ili punomoćnika, jer je ova mogućnost isključena kada je u pitanju općinski pravobranilac. Također, prema članu 276. Zakona o parničnom postupku, Općinski sud je na prijedlog apelanata održavao zakazana ročišta i u odsustvu općinskog pravobranioca, odnosno održao je i zaključio ročište za glavnu raspravu 2. februara 2006. godine, a na koje nije pristupio uredno obaviješteni općinski pravobranilac.
63. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi iz apelacije o povredi prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
Pravo na suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
64. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se treba voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
65. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
66. Konačno, Evropski sud za ljudska prava je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
67. Apelanti su zahtjevom od 1. jula 2000. godine pokrenuli postupak za naknadu za eksproprirano zemljište i donošenje rješenja o eksproprijaciji u Službi za imovinskopravne poslove tužene. Istom organu apelanti su se 30. aprila 2003. godine obratili sa identičnim zahtjevom. Kako ova obraćanja nisu rezultirala bilo kakvom radnjom tužene, apelanti su pred Općinskim sudom pokrenuli postupak podnošenjem tužbe 18. jula 2003. godine. Općinski sud je o tužbenom zahtjevu apelanata odlučio presudom od 2. marta 2006. godine. Apelanti i tužena su na ovu presudu izjavili žalbe Kantonalnom sudu kojem je cjelokupni spis o izjavljenim žalbama dostavljen 15. maja 2006. godine. Kantonalni sud je 22. januara 2007. godine spis vratio Općinskom sudu bez odluke o izjavljenim žalbama, a zbog propusta ovog suda da odluči o zahtjevu za povrat u prijašnje stanje. Općinski sud je o ovom zahtjevu odlučio rješenjem od 19. aprila 2007. godine i postupak je vratio u fazu glavne rasprave. Postupak je zaključivanjem sudske nagodbe okončan na ročištu održanom 28. oktobra 2008. godine. Dakle, cjelokupan postupak u ovoj pravnoj stvari pred upravnim organom i Općinskim sudom trajao je osam godina i tri mjeseca.
68. U pogledu utvrđivanja građanskih prava i obaveza, kao početak relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je postupak pokrenut (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Katte Klitshe de la Grange protiv Italije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, stav 50) ili u kojem je, u okviru nekog drugog postupka, takvo pravo ili obaveza istaknuto u odbrani. U tom smislu, za početak relevantnog perioda treba se uzeti 1. juli 2000. godine. Naime, postupak eksproprijacije se provodi prema odredbama Zakona o upravnom postupku koji, po službenoj dužnosti, provodi nadležni organ uprave općine na čijem području se eksproprirana nekretnina nalazi. S obzirom na to da Služba za imovinskopravne poslove tužene nije postupila u skladu sa obavezom utvrđenom članom 27. u to vrijeme važećeg Zakona o eksproprijaciji, odnosno da je to propustila da učini i nakon zahtjeva koje su apelanti podnosili u dva navrata, Ustavni sud je zaključio da je postupak u konkretnom slučaju pokrenut navedenog datuma, s obzirom na to da su apelanti u zahtjevu od 1. juna 2000. godine prvi put istakli zahtjev za zaštitu svojih prava, a koja su kasnije bila predmet raspravljanja i pred Općinskim sudom.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
69. Apelanti su zahtjevom od 1. jula 2000. godine pokrenuli upravni postupak pred nadležnom službom tužene radi ostvarivanja naknade za eksproprirane nekretnine. Isti zahtjev je podnesen i 30. aprila 2003. godine, a u kojem su apelanti naglasili da će, u slučaju nepostupanja, pokrenuti sudski postupak. Tužena u odgovoru na apelaciju nije iznijela niti jedan razlog zbog kojeg je propustila da postupi u skladu sa zakonskom obavezom ustanovljenom čl. 27. i 75. u to vrijeme važećeg Zakona o eksproprijaciji, niti je ovaj propust na bilo koji način opravdala.
70. S druge strane, na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu, proizlazi da apelanti zbog nepostupanja nadležne službe povodom zahtjeva od 1. jula 2000. godine nisu podnosili žalbu zbog šutnje administracije, odnosno nisu pokretali upravni spor. Isto vrijedi i za zahtjev podnesen 30. aprila 2003. godine.
71. Apelanti su pokrenuli postupak pred Općinskim sudom radi vraćanja u posjed protivpravno oduzetih nekretnina i radi naknade štete, a zbog toga što za eksproprirane nekretnine nisu dobili nikakvu naknadu. Međutim, bez obzira na to što se u konkretnom slučaju radi o sporu imovinskopravne prirode, na osnovu predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je predmetni slučaj složen, kako u pogledu činjeničnih, tako i u pogledu pravnih pitanja. Dakle, složenost predmeta nije odlučan razlog za njegovu dužinu.
72. U vezi sa ponašanjem suda, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud od 18. jula 2003. godine pa do donošenja presude, odnosno do 2. marta 2006. godine, zakazao 13 ročišta. Od tih 13 ročišta, na dva nije pristupio uredno obaviješteni općinski pravobranilac zbog bolesti, jedno ročište je odgođeno zbog prelaska postupajućeg sudije na novu dužnost, jedno ročište je odgođeno na molbu općinskog pravobranioca jer je trebalo da bude održano u vrijeme primopredaje dužnosti, a jedno je održano u odsustvu uredno obaviještenog općinskog pravobranioca. Iz predočenog Ustavnom sudu, kao i na osnovu uvida u spis, ne može se zaključiti da postupak u ovoj fazi nije zadovoljio zahtjev postupanja u "razumnom roku".
73. Dalje, Kantonalni sud je Općinskom sudu nakon šest mjeseci vratio spis sa izjavljenim žalbama kako bi odlučio o zahtjevu za povrat u prijašnje stanje. Općinski sud je nakon nepuna tri mjeseca od prijema spisa rješenjem od 19. aprila 2007. godine odlučio o predmetnom zahtjevu i predmet vratio u fazu glavne rasprave. Nakon toga, sud je zakazao četiri ročišta, od kojih je ročište zakazano za 20. septembar 2007. godine odgođeno na neodređeno vrijeme, tj. dok se ne imenuje općinski pravobranilac, a na zajednički prijedlog stranaka, što proizlazi iz zapisnika sa ročišta održanog navedenog datuma. Istog datuma sačinjena je i službena zabilješka u kojoj je konstatirano da je propustom radnika Općinskog suda Kantonalnom sudu dostavljen spis bez rješenja od 23. februara 2006. godine. Zbog toga je Kantonalni sud i vratio spis bez odluke o izjavljenim žalbama. Na četvrtom ročištu od 28. oktobra 2008. godine zaključena je sudska nagodba i okončan postupak.
74. U vezi sa ponašanjem apelanata, na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu može se zaključiti da su apelanti na ročištu održanom 23. juna 2004. godine preinačili prvobitni tužbeni zahtjev. Dalje, na prijedlog apelanata, zakazano je ročište za uviđaj na licu mjesta 21. decembra 2004. godine, međutim, ono je odgođeno zbog vremenskih neprilika o kojima su sami apelanti izvijestili sud. Apelanti su podneskom od 3. juna 2005. godine zatražili nastavak postupka, dakle, nakon više od pet mjeseci, iako je sud u rješenju o odgađanju ročišta od 21. decembra 2004. godine naglasio da će se postupak nastaviti nakon prijema podneska bilo koje stranke u postupku. Na prijedlog apelanata odgođeno je i ročište od 21. septembra 2005. godine radi održavanja ročišta na licu mjesta, a što je sud i prihvatio pa je ročište zakazao 20. oktobra 2005. godine. Na ročištu održanom 12. decembra 2005. godine apelanti su odustali od dijela tužbenog zahtjeva. Dalje, na ročištu održanom 20. septembra 2007. godine apelanti su se saglasili da se ne određuje datum za naredno ročište, već da se to učini kada se steknu zakonski uvjeti, tj. kada bude razriješeno pitanje općinskog pravobranioca.
75. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju ne može zanemariti činjenica da su i sami apelanti u pojedinim fazama postupka svojim radnjama ili propuštanjem doprinijeli cjelokupnoj dužini postupka. Naime, apelanti su propustili da iskoriste žalbu, odnosno tužbu zbog šutnje uprave, u dva navrata su mijenjali tužbeni zahtjev, insistirali su na uviđaju na licu mjestu, za koje je dva puta zakazivano ročište, te nisu podnijeli zahtjev za nastavak postupka u periodu dužem od pet mjeseci. Najzad, apelanti su se na ročištu održanom 20. septembra 2007. godine saglasili sa prijedlogom da ročište bude odgođeno na neodređeno vrijeme, odnosno dok ne bude imenovan općinski pravobranilac. Dalje, dužini postupka u konkretnom slučaju doprinijela je i Služba za imovinskopravne poslove tužene, s tim da joj se ne može staviti na teret dužina postupka u cjelini, s obzirom na to da apelanti nisu iskoristili mogućnost da zbog nepostupanja povodom njihovog zahtjeva podnesu žalbu zbog šutnje administracije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
AP 12/07 od 15. aprila 2009. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 50/09). Također, dužini postupka doprinijela je i tužena koja nije pravovremeno imenovala općinskog pravobranioca, te tako uzrokovala odlaganja ročišta, odnosno zastoj u postupku od osam mjeseci. Međutim, tuženoj se ne može pripisati dužina postupka u cjelini, jer je nakon imenovanja općinskog pravobranioca postupak u relativno kratkom roku okončan zaključenjem sudske nagodbe, a bez općinskog pravobranioca to ne bi bilo moguće. Najzad, Ustavni sud je zaključio da se postupak u ukupnom trajanju od osam godina i tri mjeseca u najvećoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu. Naime, propust Općinskog suda da u spis dostavljen Kantonalnom sudu uloži i rješenje od 23. februara 2006. godine kojim je odlučeno o zahtjevu za povrat u prijašnje stanje prvo je onemogućio Kantonalni sud da odlučio o izjavljenim žalbama, a zatim je, kao posljedica tog propusta, ponovno odlučivao o pitanju o kojem je već bilo odlučeno, a što je dovelo do vraćanja predmetnog postupka u fazu glavne rasprave.
76. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud smatra da dužina postupka od osam godina i tri mjeseca, od čega pred Općinskim sudom pet godina i tri mjeseca, nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud smatra i da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
77. U vezi sa zaključcima u pogledu povrede prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije potrebno posebno razmatrati navode iz apelacije koji se odnose na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ove navode budući da su zasnovani na istom činjeničnom osnovu kao i navodi o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
78. Apelanti su zatražili da im se "utvrdi pravilna kompenzacija, kao i da se naredi organima i sudovima da što hitnije otklone povrede prava i da predmet riješe u razumnom roku". Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u odgovarajućem iznosu u odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava, te da se ovako određena naknada obračunava prema kriterijima koje je uspostavio Evropski sud za ljudska prava, a prilagođeno ekonomskoj situaciji u BiH.
79. U vezi s tim, Ustavni sud upućuje na utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj
AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM.
80. Imajući u vidu činjenicu da je u konkretnom slučaju ukupan postupak trajao osam godina i tri mjeseca, od čega postupak pred Općinskim sudom od pet godina i tri mjeseca nije zadovoljio zahtjev za postupanje u "razumnom" roku, te da predmetni postupak nije hitan, apelantima se određuje naknada u visini od750,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
81. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, ne postoji povreda ovog prava zbog toga što su apelanti imali mogućnost da svoj tužbeni zahtjev iznesu pred nadležnim, nezavisnim i nepristranim sudom, te da u tom postupku ishode odluku u meritumu o svom tužbenom zahtjevu.
82. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, ova povreda se ogleda u tome što se sveukupno trajanje postupka od osam godina i tri mjeseca, odnosno od pet godina i tri mjeseca, može, u odlučujućoj mjeri, staviti na teret ponašanju nadležnog suda, te što taj sud nije dao razumno i objektivno opravdanje za ovoliko trajanje postupka.
83. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelanata za donošenje privremene mjere.
84. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
85. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.