Službeni glasnik BiH, broj 92/13

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2324/12, rješavajući apelaciju Rajka Šalabalije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU








Usvaja se apelacija Rajka Šalabalije.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Prijedoru pod brojem I 77 0 I 025907 10 I.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru da, po hitnom postupku, okonča rad u predmetu broj I 77 0 I 025907 10 I u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod


1. Rajko Šalabalija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Udruženje za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja "Diskriminacija je zabranjena" iz Banje Luke, podnio je 18. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj I 77 0 I 025907 10 I.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 13. decembra 2012. godine i 14. augusta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 24. decembra 2012. godine i 20. augusta 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 17. januara 2013. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Osnovnog suda broj 77 0 P 010977 09 P od 11. februara 2010. godine, koja je djelimično izmijenjena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 010977 10 Gz od 20. augusta 2010. godine, obavezan je tuženi, ranije "Novi rudnici Ljubija" d.o.o. Prijedor, kasnije "Mittal rudnici Prijedor" d.o.o. Prijedor, te konačno, "ArcelorMittal" Prijedor (u daljnjem tekstu: izvršenik) da isplati apelantu na ime neisplaćenih plaća iznose pobliže navedene u izreci prvostepene presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu na dosuđene iznose uplati doprinose kod Fonda PIO RS i da ih registruje u M-4 obrascu. Izvršeniku je također naloženo da apelantu naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 900,00 KM.

7. Apelant je 25. oktobra 2010. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje, na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 77 0 P 010977 09 P od 11. februara 2010. godine i Presude Okružnog suda broj 77 0 P 010977 10 Gz od 20. augusta 2010. godine, protiv izvršenika, predlažući izvršenje pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava i prenosom na apelantov račun.

8. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj I 77 0 I 025907 10 I od 15. aprila 2011. godine odredio predloženo izvršenje.

9. Apelant je podnescima od 17. juna, 23. novembra 2011. godine i 22. maja 2012. godine urgirao kod Osnovnog suda da postupi u skladu s važećim propisima.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenik 19. maja 2011. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, na koji je apelant 17. juna 2011. godine dostavio odgovor Osnovnom sudu.

11. Rješenjem Osnovnog suda od 17. decembra 2012. godine odbijen je izvršenikov prigovor kao neosnovan.

12. Iz stanja spisa, također, proizlazi da je "Raiffeisen bank", Glavna filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: banka), 21. decembra 2012. godine obavijestila Osnovni sud da je Rješenje o izvršenju broj I 77 0 I 025907 10 I od 18. decembra 2012. godine, kojim je naloženo banci da izvrši prenos izvršenikovih novčanih sredstava u korist apelanta kao tražioca izvršenja, izvršeno u cijelosti 21. decembra 2012. godine.

13. Apelant je podneskom od 25. januara 2013. godine obavijestio Osnovni sud da izvršnik nije postupio u skladu s Rješenjem Osnovnog suda broj I 77 0 I 025907 10 I od 15. aprila 2011. godine, jer na pripadajuće isplaćene plaće za period od novembra 2004. godine do 10. septembra 2005. godine nije uplatio doprinose za penziono i invalidsko osiguranje niti te podatke evidentirao u Jedinstveni sistem registracije kontrole i naplate doprinosa u Poreskoj upravi RS-a. S obzirom na navedeno, apelant je predložio da Osnovni sud izvršeniku izrekne novčanu kaznu u skladu sa zakonom, pod prijetnjom ponovnog izricanja novčane kazne u slučaju ako izvršenik ne postupi po ponovljenom nalogu suda.

14. Osnovni sud je dopisom od 22. februara 2013. godine tražio informacije od izvršenika, pozivajući ga da u roku od 15 dana dostavi dokaz o izvršenoj uplati.

15. Izvršenik je 11. marta 2013. godine obavijestio Osnovni sud da je postupio po navedenom rješenju o izvršenju od 15. aprila 2011. godine, te je u prilogu dostavio dokaze o uplati poreza i doprinosa obračunatih na iznose plaća u skladu s presudom Osnovnog suda od 11. februara 2010. godine i presudom Okružnog suda od 30. augusta 2010. godine.

16. Osnovni sud je dopisom od 27. marta 2013. godine apelantu dostavio pismeno izvršenika od 11. marta 2013. godine s prilozima.

17. Apelant je dopisom od 22. aprila 2013. godine obavijestio Osnovni sud da nema dokaza da je izvršenik postupio u skladu s rješenjem Osnovnog suda od 15. aprila 2011. godine. Naime, apelant je istaknuo da u njegovu radnu knjižicu nije evidentirano zaposlenje od 6. marta 2005. godine do 10. septembra 2005. godine, kao ni u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa u Poreskoj upravi RS i matičnoj evidenciji Fonda PIO. Osim toga, apelant je naveo da nisu evidentirane ni isplaćene plaće od novembra 2004. godine do 10. septembra 2005. godine. Također, apelant je istaknuo da se isplata pripadajuće zakonske kamate ne može provjeriti jer mu nije dostavljen obračun zakonske zatezne kamate. S obzirom na navedeno, apelant je predložio da Osnovni sud izvršeniku izrekne novčanu kaznu u skladu sa zakonom, pod prijetnjom ponovnog izricanja novčane kazne u slučaju ako izvršenik ne postupi po ponovljenom nalogu suda.

18. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije


19. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je ukratko iznio hronologiju postupka, istaknuvši da je propustom nižestepenih sudova da u razumnom roku odluče o apelantovoj tužbi od 25. marta 2005. godine i u razumnom roku prinudnim putem izvrše izvršne sudske odluke, došlo do povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Apelant je predložio da Ustavni sud naloži Osnovnom sudu da u razumnom roku izvrši presude Osnovnog suda od 11. februara 2010. godine i Okružnog suda od 30. augusta 2010. godine, kao i da mu naknadi nematerijalnu štetu.

b) Odgovor na apelaciju


20. U odgovoru na apelaciju od 24. decembra 2012. godine Osnovni sud je kratko naveo hronologiju predmeta, istaknuvši da se po spisu redovno postupa, da ne stoje navodi o dužini trajanja postupka kako je navedeno u apelaciji, te je na osnovu svega predložio da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovаnu. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 20. augusta 2013. godine dostavio više podnesaka apelanta, izvršenika i suda koji su detaljnije iznijeti u činjeničnom dijelu odluke, ali se nije očitovao na navode o dužini postupka.

V. Relevantni propisi


21. Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.
Rokovi za postupanje

Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.
Dovršenje izvršenja

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost


22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum


27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje


28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

30. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao izvršni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir


31. Ustavni sud zapaža da je apelant 25. oktobra 2010. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste dvije godina i 11 mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka


32. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (pljenidba izvršenikovih novčanih sredstava i prenos na apelantov račun), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati posebno složenim.

33. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud ni nakon dvije godina i 11 mjeseci nije okončao izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon više od pet mjeseci od prijema prijedloga za izvršenje, odredio predloženo izvršenje. Ustavni sud primjećuje da je nakon toga izvršenik 19. maja 2011. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, pa je Osnovni sud donio rješenje od 17. decembra 2011. godine kojim je odbio izvršenikov prigovor kao neosnovan (nakon sedam mjeseci). Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud to rješenje dostavio banci s instrukcijom o postupanju s izvršenikovim rezerviranim sredstvima, ali da, prema stanju u spisu, rješenje nije još uvijek realizirano. U svojim odgovorima na apelaciju Osnovni sud je naveo da ne stoje navodi o dužini trajanja postupka kako je navedeno u apelaciji, te je na osnovu svega predložio da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je apelant dopisom od 22. aprila 2013. godine obavijestio Osnovni sud da izvršenik nije postupio u skladu s rješenjem suda od 15. aprila 2011. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Iz navedenog Ustavni sud zaključuje da radnje koje je preduzeo Osnovni sud nisu rezultirale "provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava" u smislu člana 64. ZIP-a, te da nakon donošenja rješenja o izvršenju od 15. aprila 2011. godine, odnosno dostavljanja rješenja o izvršenju banci Osnovni sud nije preduzeo bilo koju radnju s ciljem da okonča postupak u smislu odredaba člana 64. ZIP-a, za što nije ponudio razumno opravdanje. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je apelant svojim dopisima Osnovnom sudu pokušavao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta.

34. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Osnovni sud, i uz činjenicu da izvršni postupak traje dvije godine i 11 mjeseci, nije dovršio izvršni postupak u smislu relevantnih odredaba ZIP-a i koji pritom nije naveo razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete


35. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanta odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja.

Ostali navodi


37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.

VIII. Zaključak


38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na "donošenje odluke u razumnom roku" u situaciji kada Osnovni sud nije okončao izvršni postupak ni nakon dvije godine i 11 mjeseci premda se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.

39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!