Službeni glasnik BiH, broj 84/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 3561/08, rješavajući apelaciju
Božane Martinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija
Božane Martinović podnesena zbog povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i �snovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Čapljini broj 58 0 P 033459 07 P.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
1. Božana Martinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Asseminija, Italija, podnijela je 12. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Čapljini broj 58 0 P 033459 07 P. Apelantica je dopunila apelaciju 22. aprila 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru 20. maja 2009. godine, Općinskog suda u Čapljini 13. augusta 2009. godine i Kantonalnog suda u Mostaru 22. septembra 2009. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud u Mostaru je odgovor dostavio 9. juna 2009. godine, Općinski sud u Čapljini je odgovor dostavio 26. augusta 2009. godine, a Kantonalni sud u Mostaru je odgovor dostavio 1. oktobra 2009. godine.
4. Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Čapljini 2. aprila 2010. godine da mu dostavi na uvid spis broj 58 0 P 033459 07 P, što je i učinjeno 13. aprila 2010. godine.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda u Mostaru apelantici je dostavljen 17. juna 2009. godine, a odgovori Općinskog suda u Čapljini i Kantonalnog suda u Mostaru 21. aprila 2010. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelantica je tužbom od 26. oktobra 2007. godine pokrenula pred Općinskim sudom u Mostaru postupak za naknadu štete protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: tuženi). Apelantica je istakla da je zbog propusta Općinskog suda u Mostaru u predmetu broj R-46/01, koji se odnosio na utvrđivanje nosioca stanarskog prava, a u kom je postupak vođen dugo u pogrešnom pravcu i bez ikakvih rezultata, te u povodu kog se ponovo vodi postupak pred istim sudom, pretrpjela štetu u iznosu od 30.000,00 KM.
8. Općinski sud u Mostaru je Rješenjem broj 58 0 P 033459 07 od 13. marta 2008. godine od apelantice zatražio da u roku od 8 dana tužbu ispravi i dopuni u smislu člana 53, a u vezi sa čl. 334. i 336. Zakona o parničnom postupku, jer tužba nije sadržavala: naziv pravnog lica, tj. tuženog, te oznaku njegovog sjedišta, odnosno oznaku naziva i sjedišta zakonskog zastupnika tuženog, određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja, činjenice na kojim se temelji tužbeni zahtjev i dokaze kojim se utvrđuju te činjenice, te druge podatke koje mora imati tužba u smislu člana 53. a u vezi sa čl. 334. i 336. Zakona o parničnom postupku.
9. Apelantica je navedeno rješenje primila 3. aprila 2008. godine, te ispravljenu i dopunjenu tužbu uputila preporučenom pošiljkom iz Italije na adresu Općinskog suda u Mostaru 8. aprila 2008. godine. Apelantica je istog dana zatražila da se odredi produžetak roka za dostavu službenog prijevoda dokumenta koji se odnosio na njena primanja u 2007. godini, a koji je naknadno dostavila putem elektronske pošte 12. aprila 2008. godine, te preporučenom pošiljkom putem pošte.
10. Podneskom od 31. maja 2008. godine apelantica je zatražila da je sud obavijesti da li je njena tužba dostavljena na odgovor tuženom, te da li je tuženi na tužbu odgovorio.
11. Podneskom od 4. oktobra 2008. godine apelantica se obratila istim pitanjem predsjedniku Općinskog suda u Mostaru, ističući da joj nije odgovoreno ni po podnesku identičnog sadržaja od 21. septembra 2008. godine, te je zatražila informacije o stanju još dva postupka koja je posebno vodila pred ovim sudom.
12. Postupajući sudija je dopisom od 13. oktobra 2008. godine obavijestio predsjednika suda da je predmetom broj 58 0 P 033459 07 P zadužen 8. oktobra 2008. godine. Dalje, istaknuto je da apelantica nije u potpunosti postupila po rješenju od 13. marta 2008. godine kojim joj je naloženo da uredi tužbu, odnosno da nije odredila zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja, da tužba ne sadrži tačno određenje u pogledu materijalne i nematerijalne štete, parcionog roka za izvršenje činidbe, te da nisu dostavljeni ovjereni prijevodi svih isprava-dokaza sastavljenih na stranom jeziku na koje se u tužbi poziva.
13. Općinski sud u Mostaru je Rješenjem broj 58 0 P 033459 07 P od 21. oktobra 2008. godine od apelantice zatražio da ispravi i dopuni tužbu od 26. oktobra 2007. godine, naloživši joj da u tužbi navede određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja, tačno odredi tužbeni zahtjev u pogledu materijalne i nematerijalne štete, parcioni rok za izvršenje činidbe, te da dostavi ovjeren prijevod svih isprava-dokaza sastavljenih na stranom jeziku na koje se u tužbi poziva. Apelantici je ponovno ostavljen rok od 8 dana da postupi u skladu sa navedenim uputama, uz napomenu da, ako to propusti da učini, smatrat će se da je tužba povučena.
14. Apelantica je 23. oktobra 2008. godine zaprimila rješenje suda od 21. oktobra 2008. godine na koje je izjavila prigovor predsjedniku suda jer u prilogu ovog rješenja nije bila dostavljena i tužba čija se ispravka tražila, te zatražila da joj predsjednik suda odgovori zbog kojih razloga joj se ne dostavlja podnesak uredno i po zakonu. Dalje, u prigovoru je istaknuto da je ispravljenu tužbu već dostavila 8. aprila 2008. godine, u kojoj je precizirala glavno potraživanje, te označila da se sporedna potraživanja odnose na troškovnik koji je sadržan na strani 4. tužbe. Dalje, istakla je da je dostavila i ovjereni prijevod dokumenta "Talijanski zavod za penziono osiguranje" 14. aprila 2008. godine, te da sud nema pravo da traži da dostavi sve prijevode jer to može, po zakonu, učiniti najkasnije na pripremnom ročištu, a ne uz tužbu kako se od nje traži. Općinski sud u Mostaru je apelanticin prigovor primio 5. novembra 2008. godine.
15. Apelantica je uređenu tužbu, u skladu sa uputama iz rješenja od 21. oktobra 2008. godine, dostavila sudu 14. novembra 2008. godine. Dopisom od 28. decembra 2008. godine apelantica je zatražila da bude obaviještena da li je njena uređena tužba dostavljena na odgovor tuženom i da li je dostavljen odgovor na tužbu.
16. Općinski sud u Mostaru je 23. februara 2009. godine apelanticinu tužbu dostavio na odgovor tuženom, kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar (u daljnjem tekstu: Javno pravobranilaštvo).
17. Javno pravobranilaštvo je odgovor na tužbu dostavilo 13. marta 2009. godine, ističući da je tužbeni zahtjev postavljen previsoko, te prigovor o pasivnoj i aktivnoj legitimaciji, kao i prigovor o nenadležnosti suda. U odgovoru je istaknuto da odluke nižestepenih sudova mogu biti izmijenjene po žalbi ili u postupku po reviziji, ali da to nije razlog da se traži naknada štete. Također, istaknuto je da je apelantica, ukoliko je bila nezadovoljna radom sudije, imala mogućnost da na njegove propuste ukaže u žalbi, odnosno da se obrati predsjedniku suda ili Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, a da se iz predočenog ne može zaključiti da je to učinila. Najzad, istaknuto je i da tužba nije sačinjena u skladu sa članom 53. Zakona o parničnom postupku, jer ne sadrži osnov za nadležnost suda, pravni osnov tužbenog zahtjeva, činjenice na kojim se zasniva tužbeni zahtjev, dokaze kojim se utvrđuju činjenice i dr.
18. Postupajući sudija je prijedlogom od 16. marta 2009. godine, upućenom predsjedniku Općinskog suda u Mostaru, zatražio da se u apelanticinom predmetu broj 58 0 P 033459 07 P odredi drugi stvarno nadležni sud za vođenje postupka. U prijedlogu je istaknuto da apelantica u konkretnom predmetu traži naknadu štete koja joj je prouzrokovana nezakonitim radom sudije u predmetu ovog suda broj R-46/01, pa da su se, u skladu sa članom 50. Zakona o parničnom postupku, stekli uvjeti da postupa drugi stvarno nadležni sud kog će odrediti Kantonalni sud u Mostaru.
19. Kantonalni sud u Mostaru je Rješenjem broj 007-0R-09-000018 od 23. marta 2009. godine odredio kao stvarno nadležni sud za postupanje u apelanticinom predmetu broj 58 0 P 033459 07 P Općinski sud u Čapljini. U obrazloženju rješenja je istaknuto da apelantica u konkretnom predmetu traži naknadu štete zbog nezakonitog rada sudije Općinskog suda u Mostaru a što predstavlja važan razlog koji opravdava delegaciju nadležnosti u smislu čl. 49. i 50. Zakona o parničnom postupku.
20. Općinski sud u Čapljini je od Općinskog suda u Mostaru zaprimio predmet broj 58 0 P 033459 07 P 17. aprila 2009. godine.
21. Apelantica se u povodu rješenja o delegiranju nadležnosti obratila prigovorom predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru, koji je prigovor okarakterizirao kao žalbu na ovo rješenje u smislu člana 223. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Shodno navedenom, 20. aprila 2009. godine od Općinskog suda u Čapljini zatraženo je da dostavi spis broj 58 0 P 033459 07 P, jer je apelantica na rješenje o delegiranju nadležnosti izjavila žalbu, pa je cjelokupan spis potrebno dostaviti Vrhovnom sudu Federacije BiH na odlučivanje.
22. Vrhovni sud Federacije BiH je Rješenjem broj 070-0-Gž-09-000013 od 28. maja 2009. godine odbacio apelanticinu žalbu na rješenje Kantonalnog suda u Mostaru o delegiranju nadležnosti Općinskom sudu u Čapljini. U obrazloženju rješenja je istaknuto da, u skladu sa članom 233. stav 1. Zakona o parničnom postupku, u konkretnom slučaju žalba nije dopuštena, jer rješenje o delegaciji nadležnosti donosi drugostepeni, a ne prvostepeni sud.
23. Općinski sud u Čapljini je 18. novembra 2009. godine uputio poziv apelantici i tuženom da pristupe na pripremno ročište koje je zakazano za 29. decembar 2009. godine.
24. Apelantica je podneskom od 30. novembra 2009. godine zatražila da se pripremno ročište zakazano za 29. decembar 2009. godine odgodi. U podnesku je istakla da joj, s obzirom na mjesto boravka (Sardinija), treba tri dana da bi stigla do sjedišta suda, te da datum održavanja rasprave, kao i vrijeme provedeno u putovanju ulaze u vrijeme potrebno za raspravu, a time i troškove postupka, pa da bi sud trebalo da vodi računa da ovaj period ne pada u praznične dane jer i ona ima pravo, kao i svaki građanin, na proslavu praznika (u konkretnom slučaju Božića i Nove godine). Apelantica je predložila da se pripremno ročište zakaže nakon 5. marta 2010. godine, jer u januaru ima zakazane ljekarske preglede, a u februaru ne može doći zbog porodičnih razloga. Dalje, apelantica je zatražila da joj se uz novi poziv za raspravu dostavi odgovor tuženog na njenu tužbu ako ga je podnio, odnosno ako nije, da se ona o tome pismeno obavijesti. Najzad, apelantica je istakla da je pokušala kontaktirati sa sudom i dogovoriti se o datumu za pripremno ročište prije njegovog zakazivanja za 29. decembar 2009. godine, te da je tražila obavijest da li je dostavljen odgovor na njenu tužbu, ali da je ovaj njen pokušaj pogrešno protumačen.
25. Apelantica je podneskom od 22. decembra 2009. godine zatražila od Općinskog suda u Čapljini da je obavijesti da li je njen prijedlog za odgađanje pripremnog ročišta zakazanog za 29. decembar 2009. godine usvojen. U podnesku je ponovno zatražila da joj bude dostavljen odgovor na tužbu ako ga je tuženi uložio, odnosno da sud donese presudu zbog propuštanja ako je tuženi propustio da to učini.
26. Dopisom od 23. decembra 2009. godine javni pravobranilac je obavijestio sud da u svemu ostaje pri svom odgovoru na tužbu, a posebno pri svim istaknutim prigovorima. Uz dopis je priložena i presuda Kantonalnog suda u Mostaru od 15. januara 2007. godine iz koje proizlazi da sud nije organ tuženog, pa da zbog toga i ne postoji pasivna legitimacija tuženog u konkretnom slučaju.
27. Općinski sud u Čapljini je Rješenjem broj 58 0 P 033459 07 P od 29. decembra 2009. godine pripremno ročište zakazano istog datuma odgodio za 5. mart 2010. godine, a na apelanticino traženje.
28. Općinski sud je održao pripremno ročište 5. marta 2009. godine u apelanticinom prisustvu i u odsustvu uredno obaviještenog tuženog. Apelantica je istakla da odgovor na tužbu nije uredan, te predložila da sud donese presudu zbog propuštanja. Također, apelantica je ukazala na Presudu broj Rev-942/04 od 7. juna 2005. godine iz koje se, prema njenom mišljenju, jasno vidi da je vanparnični postupak u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj R-46/01 nepravilno vođen zbog čega joj je prouzrokovana šteta. Najzad, apelantica je preinačila tužbeni zahtjev, tražeći da joj se nadoknadi šteta u iznosu od 68.082,54 KM, te troškovi postupka. Sud je donio rješenje da će se na glavnoj raspravi raspraviti osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, te da će se izvesti svi dokazi koje su predložili apelantica i tuženi. Najzad, udovoljeno je apelanticinoj molbi da glavna rasprava bude zakazana za 19. april 2010. godine.
29. Rješenjem Općinskog suda u Čapljini broj 58 0 P 033459 07 P od 12. marta 2010. godine glavna rasprava zakazana za 19. april 2010. godine odgođena je, zbog službene spriječenosti postupajućeg sudije, za 26. april 2010. godine. Apelantici je ovo rješenje uručeno 17. marta 2010. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
30. Apelantica smatra da sudovi svojim postupanjem i propustima namjerno odugovlače postupak sa željom da je izmore materijalno i moralno, kako bi odustala od tužbe. U prilog ovoj tvrdnji apelantica iznosi hronologiju dosadašnjeg postupka, kako je to već izloženo u dijelu ove odluke označenom kao Činjenice predmeta. Dalje, apelantica smatra da sud povređuje načelo nepristrasnosti, krši obavezu ispravnog postupanja prema strankama, pokazuje nemar i nepažnju u vršenju dužnosti, te da svojim odlukama krši zakon i pravila postupka.
31. U dopuni apelacije od 22. aprila 2009. godine apelantica je istakla da se od nje traži da uz tužbu dostavi službene prijevode svih dokaza koje je priložila uz tužbu iako je, prema zakonu, obaveza dostavljanja svih dokaza propisana za pripremno ročište. Dalje, apelantica je istakla i da je Rješenje o delegiranju nadležnosti Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0R-09-000018 od 23. marta 2009. godine doneseno suprotno zakonu i samo sa ciljem odugovlačenja postupka. U vezi s tim je istakla da je Kantonalni sud u Mostaru usvojio prijedlog za delegiranje nadležnosti nakon što je parnica počela teći, a s obzirom na činjenicu da je Općinski sud u Mostaru ovaj prijedlog podnio nakon što je poslao njenu tužbu na odgovor tuženom 23. februara 2009. godine.
b) Odgovor na apelaciju
32. Općinski sud u Mostaru je u odgovoru na apelaciju istakao da smatra da u postupku pred ovim sudom, a do delegiranja nadležnosti Općinskom sudu u Čapljini, nije došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje. U vezi s tim je istaknuto da je apelanticina tužba bila nerazumljiva i da nije sadržavala sve što je potrebno da bi se po njoj postupilo, te da su radnje izvedene pred ovim sudom preduzimane u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku.
33. Kantonalni sud u Mostaru je u odgovoru na apelaciju istakao da je u postupku donošenja rješenja o delegiranju nadležnosti ovaj sud pravilno primijenio odredbe materijalnog i procesnog prava, a za šta su dati valjani razlozi u navedenom rješenju. Zaključeno je da u ovom postupku nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje.
34. Općinski sud u Čapljini je istakao da se ne može izjasniti na navode iz apelacije jer je cijeli spis dostavljen Kantonalnom sudu u Mostaru u povodu apelanticine žalbe na rješenje o delegiranju nadležnosti.
V. Relevantni propisi
35.
Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 50.
(1) Kantonalni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog općinskog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan općinski sud s njegovog područja, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
Član 53.
(...)
(2) Tužba mora sadržavati:
1. osnovu za nadležnost suda,
2. određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev),
3. činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,
4. dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,
5. naznaku vrijednosti spora,
6. pravni osnov tužbenog zahtjeva i
7. druge podatke koje u skladu s odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak.
(3) Sud nije vezan za pravni osnov tužbenog zahtjeva.
(4) Sud će postupiti po tužbi i kad tužilac nije naveo pravni osnov tužbenog zahtjeva.
Član 66.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), (...) sud će radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.
Član 67.
(1) Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:
(...)
8) da tužilac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz člana 66. ovog zakona.
(...)
Član 233.
(1) Protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena je žalba, ako u ovom zakonu nije određeno da žalba nije dopuštena.
(2) Ako ovaj zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostepenog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.
Član 336.
(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
(2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen.
(3) Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbacit će se.
VI. Dopustivost
36. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
37. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
38. U konkretnom slučaju postupak odlučivanja o apelanticinom tužbenom zahtjevu pred Općinskim sudom u Čapljini u predmetu broj 58 0 P 033459 07 P u vrijeme podnošenja apelacije, kao i u vrijeme donošenja ove odluke nije bio pravosnažno okončan. Apelantica se obratila Ustavnom sudu u povodu navedenog postupka jer smatra da se postupak nepotrebno odugovlači, te da joj je uskraćeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
39. Iako u konkretnom slučaju u vrijeme podnošenja apelacije nije postojala konačna odluka protiv koje je apelantica iscrpila djelotvorne pravne lijekove, apelacija je dopustiva shodno članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. U skladu s tim članom, Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
40. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
41. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
42. Apelantica smatra da joj je, zbog nezakonitog postupanja sudova i namjernog odugovlačenja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
43. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)
Navodi o nedonošenju odluke u razumnom roku
44. Apelantica smatra da joj je zbog nezakonitog postupanja sudova i namjernog odugovlačenja postupka uskraćeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, kao segment prava na pravično suđenje.
45. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
46. Dalje, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
47. U predmetnom slučaju apelantica je postupak pokrenula tužbom od 26. oktobra 2007. godine i do danas o njenom tužbenom zahtjevu nije donesena odluka pred prvostepenim sudom. Postupak pred prvostepenim sudom traje dvije godine i pet mjeseci.
48. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da apelantica traži naknadu štete prouzrokovane pogrešnim vođenjem postupka u predmetu pred Općinskim sudom u Mostaru u kom je bila stranka. Iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da se radi o kompliciranom predmetu kako u pogledu činjeničnih, tako i u pogledu pravnih pitanja.
49. Dalje, u pogledu ponašanja strana u postupku, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u Mostaru u dva navrata apelantici dostavljao tužbu na uređenje i dopunu, kako bi se stvorile procesne pretpostavke za postupanje po apelanticinoj tužbi. Oba puta apelantici su date jasne upute u pogledu manjkavosti tužbe koje treba da budu otklonjene. Apelantica je u ostavljenim rokovima dostavila uređenu tužbu. Na osnovu navedenog, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u Mostaru imao obavezu da dostavi tužbu na uređenje samo jedanput, a ako tužba ne bude uređena, mogao ju je odbaciti. Dostavljajući po drugi put tužbu na uređenje, Općinski sud u Mostaru je očigledno vodio računa o apelanticinim interesima i nastojao da stvori zakonske pretpostavke za odlučivanje o apelanticinom zahtjevu. Dalje, iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da apelantica pred istim sudom vodi još tri postupka koja nisu okončana, u konkretnom postupku traži naknadu štete zbog navodno nezakonitog rada sudije istog suda u postupku koji je prethodno vodila. U tom smislu, postojali su ozbiljni razlozi da Općinski sud u Mostaru pokrene postupak delegiranja nadležnosti u konkretnom predmetu. Dalje, o apelanticinom prigovoru na rješenje o delegaciji nadležnosti odlučeno je u relativno kratkom roku, tako da su navodi iz apelacije da je ovo rješenje doneseno samo radi odugovlačenja postupka očigledno neosnovani. Najzad, nakon što su se stvorile procesne pretpostavke za postupanje, Općinski sud u Čapljini je u relativno razumnom roku zakazao pripremno ročište. Ovo ročište je odgođeno za tri mjeseca po apelanticinoj molbi, čime je sud uvažio lične razloge zbog kojih apelantica nije mogla da pristupi ročištu. Najzad, pripremno ročište je i održano na dan koji je apelantica predložila, te je zakazana glavna rasprava. Također, odgađanje glavne rasprave zbog službene spriječenosti postupajućeg sudije za sedam dana ne može se smatrati odugovlačenjem postupka.
50. Na osnovu svega navedenog Ustavni sud zaključuje da je dosadašnjem trajanju postupka u pretežnoj mjeri doprinijela apelantica podnošenjem neuredne tužbe, te zahtjevom za odgađanje pripremnog ročišta za dva mjeseca. Pri tome iz svega predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je Općinski sud u Mostaru upravo vodio računa o apelanticinim interesima kada joj je i po drugi put dostavio na uređenje tužbu iako je, u skladu sa zakonom, jednom dostavljenu i neuređenu tužbu mogao odbaciti. Također, Općinski sud u Čapljini je uvažio apelanticine razloge za otkazivanje već zakazanog pripremnog ročišta i njegovo odgađanje za dva mjeseca iako apelantica nije posebno obrazlagala ili dokazivala razloge za otkazivanje na koje se pozvala.
51. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud je zaključio da su u konkretnom slučaju apelanticini navodi o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
Ostali navodi
52. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, Ustavni sud je zaključio da nema potrebe da posebno ispituje i ostale navode iz apelacije u pogledu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
53. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak po tužbi za naknadu štete pred prvostepenim sudom traje dvije godine i pet mjeseci zbog toga što propustom stranke nisu stvorene procesne pretpostavke za postupanje po tužbi, te kada se, zbog postojanja objektivnih okolnosti, nadležnost za postupanje u konkretnoj stvari mora delegirati drugom stvarno nadležnom sudu.
54. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.