Službeni glasnik BiH, broj 12/18

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2752/16, rješavajući apelaciju Ante Tomića i Anke Lakić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ante Tomića i Anke Lakić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 116797 15 Kž od 30. maja 2016. godine u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Anto Tomić i Anka Lakić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice podnijeli su 27. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 116797 15 Kž od 30. maja 2016. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 116797 15 K od 20. oktobra 2015. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 18. oktobra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Općinski sud i Kantonalno tužilaštvo odgovore na apelaciju dostavili su u periodu od 16. do 23. oktobra 2017. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sažmu na sljedeći način:

5. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 116797 15 K od 20. oktobra 2015. godine apelanti su proglašeni krivim da su radnjama opisanim u izreci presude počinili krivično djelo oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav 1. u vezi sa stavom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Za počinjenje navedenog krivičnog djela Općinski sud je apelantima izrekao uvjetnu osudu kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po dva mjeseca i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko apelanti u roku od jedne godine od pravosnažnosti presude ne počine novo krivično djelo. Istom presudom apelanti su, na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), obavezani da oštećenom V.T. (u daljnjem tekstu: oštećeni) nadoknade štetu u iznosu od 590,00 KM u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

6. U obrazloženju presude Općinski sud je, između ostalog, istakao da je oštećeni (brat apelanata) u svom iskazu naveo da je njihov otac N.T. preminuo za vrijeme rata i kada su se stekli uvjeti, on je od svog novca, koliko su mu to materijalne prilike dozvoljavale, napravio betonski križ na groblju na kojem počiva njegov otac, te da je taj križ bio postavljen sve do maja 2013. godine, kada su ga sklonili bez njegovog znanja apelanti i kada je postavljen drugi spomenik. Također, naveo je da ga je taj križ koštao 590,00 KM, što može potvrditi V.V., koji je svoju izjavu pod punom materijalnom i krivičnom odgovornosti ovjerio kod notara S.S., te da na osnovu toga postavlja imovinskopravni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 590,00 KM. Dalje, da su apelanti počinili predmetno krivično djelo na način, u vrijeme i na mjestu kako je opisano u izreci presude, proizlazi i iz iskaza svjedoka D.P., koji je zaposlen u preduzeću "Granit" i koji je naveo da je tačno da su se apelanti dogovorili o ugradnji novog nadgrobnog spomenika u vrijednosti 1.800,00 KM i da su u julu 2013. godine otišli da ugrade spomenik, a tom prilikom zatekli su betonski križ koji su odsjekli i "bacili" iza kapele i postavili novi nadgrobni spomenik. Ovaj iskaz je potvrđen i iskazom svjedoka B.K., zaposlenog na groblju, koji je naveo da je pustio zaposlenike preduzeća "Granit" da ugrade spomenik i da je tom prilikom sklonjen betonski križ koji je oštećeni ranije postavio. Najzad, Općinski sud je naveo da je činjenica da je oštećeni radnjama apelanata navedenim u izreci presude oštećen za iznos od 590,00 KM potvrđena notarski ovjerenom izjavom koju je dao V.V. i kojoj je sud u cijelosti poklonio vjeru. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da su se radnjama apelanata stekla bitna obilježja krivičnog djela oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav 1. u vezi sa članom 31. KZFBiH, zbog čega je na osnovu člana 212. stav 3. ZKPFBiH apelante obavezao da oštećenom solidarno nadoknade štetu u iznosu od 590,00 KM u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

7. Nezadovoljni navedenom presudom, apelanti su izjavili žalbu zbog svih žalbenih osnova. U vezi sa žalbenim navodima protiv odluke o imovinskopravnom zahtjevu, apelanti su naveli da izreka presude protivrječi samoj sebi budući da prvostepeni sud u opisu djela navodi "na koji način je oštećen V.T. za tačno neutvrđen iznos" dok u daljem kondemnatornom dijelu presude navodi da "optuženi se obavezuju da oštećenom V.T. naknade štetu u iznosu od 590,00 KM". Zatim, naveli su i da su tokom cijelog postupka ukazivali na ugovor o doživotnom izdržavanju prema kojem je njihov brat Vl.T., koji je i platio novi spomenik, bio obavezan da podigne nadgrobni spomenik svojim roditeljima, ali da tu činjenicu Općinski sud nije uopće razmatrao. Apelanti su, dalje, istakli da je u pogledu odluke o imovinskopravnom zahtjevu prvostepeni sud prekršio odredbe Zakona o obaveznim odnosima propustivši da utvrdi da je navodna šteta popravljena stavljanjem novog nadgrobnog spomenika, kao i da šteta nije nastupila kao ni obaveza naknade štete, odnosno dosuda postavljenog imovinskopravnog zahtjeva. Također, apelanti su naveli da je neshvatljivo da prvostepeni sud svoju odluku o imovinskopravnom zahtjevu zasniva na potvrdi, odnosno pisanoj izjavi V.V., ovjerenoj od notara, na koji dokaz su tokom postupka u više navrata prigovorili, pri čemu Općinski sud nije imao u vidu da se visina štete računa prema cijenama oštećene stvari u vrijeme donošenja odluke, odnosno prvostepeni sud je propustio da uzme u obzir i amortizaciju oštećene stvari.

8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 K 116797 15 Kž od 30. maja 2016. godine djelimično je uvažena žalba apelanata i prvostepena presuda je preinačena u pogledu odluke o krivičnopravnoj sankciji na način da je apelantima za počinjeno predmetno krivično djelo izrečena sudska opomena. Također, u stavu dva izreke apelanti su, između ostalog, obavezani da oštećenom naknade štetu u iznosu od 590,00 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

9. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je, nakon izvršenog uvida u osporenu presudu i dokaze izvedene u prvostepenom postupku, zaključio da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice na osnovu kojih proizlazi nesumnjiv zaključak da su apelanti počinili predmetno krivično djelo, oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav 1. u vezi sa članom 31. KZFBiH, na način i u vrijeme kako je opisano u izreci prvostepene presude, te da su za to djelo krivično odgovorni.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

10. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli da osporene odluke pobijaju u dijelu koji se odnosi na dosudu imovinskopravnog zahtjeva kojim su obavezani da oštećenom nadoknade štetu. S tim u vezi, apelanti su ukazali da je Općinski sud prilikom donošenja odluke u tome dijelu zanemario opća pravila obaveznog prava, kao i pravilo o teretu dokazivanja zbog čega je odluka Općinskog suda donesena proizvoljnom i paušalnom primjenom materijalnog prava. Također, apelanti su istakli da su presudu Općinskog suda, pored ostalih, osporavali i u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali da Kantonalni sud u obrazloženju presude uopće nije spomenuo žalbene navode apelanata koji se tiču odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a kamoli da je odluku u kojoj je meritorno odlučio obrazložio, ili naveo da je odobrio i prihvatio obrazloženje Općinskog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu štete.

b) Odgovori na apelaciju

11. Kantonalni sud je istakao da neće davati nikakav odgovor na apelaciju i da sve što je imao da navede u vezi sa konkretnim predmetom naveo je u osporenom rješenju.

12. Općinski sud je obavijestio Ustavni sud da postupajuća sutkinja više ne radi u tome sudu i da u prilogu dostavlja potvrdu notara S.S. od 20. maja 2011. godine.

13. Kantonalno tužilaštvo je istaklo da je Općinski sud, dosuđujući imovinskopravni zahtjev, postupio u skladu sa odredbama ZKPFBiH, jer je visinu imovinskopravnog zahtjeva utvrdio na osnovu činjenica utvrđenih na glavnom pretresu, zbog čega se ne mogu prihvatiti navodi u apelaciji da bi se mogao izvesti zaključak da su dosudom imovinskopravnog zahtjeva apelanti oštećeni, jer su isti dug platili dva puta, i da je time oštećeni u prilici da stječe bez osnova, odnosno da je podignutim nadgrobnim spomenikom veće vrijednosti šteta u cijelosti popravljena restitucijom. Imajući u vidu navedeno, Kantonalno tužilaštvo je istaklo da postupanjem tog tužilaštva i redovnih sudova nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje.

V. Relevantni propisi 14. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11) u relevantnom dijelu glasi:

Član 293. st. (1) i (2)
Oštećenje tuđe stvari

(1) Ko ošteti, uništi ili učini neupotrebljivom tuđu stvar, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

(2) Ko ošteti, izobliči, uništi ili učini neupotrebljivom tuđu stvar koja služi za vjerske svrhe, kulturno dobro koje se nalazi na javnom mjestu, posebno zaštićeni objekt prirode, umjetnički predmet, stvar od naučnog ili tehničkog značenja, stvar koja se nalazi u javnoj zbirci ili je izložena za javnost ili stvar koja služi za javne potrebe ili koja uljepšava trgove, ulice ili parkove,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

15. Zakon o krivičnom postupku FBiH ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 207.
Predmet imovinskopravnog zahtjeva

(1) Imovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog počinjenja krivičnog djela raspravit će se na prijedlog ovlaštenog lica u krivičnom postupku, ako se time ne bi znatno odugovlačio ovaj postupak.

(2) Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništenje određenog pravnog posla.

Član 209. st. (3) i (5)
Postupak za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva

(3) Lice ovlašteno na podnošenje prijedloga dužno je određeno označiti svoj zahtjev i podnijeti dokaze.

(5) Ako ovlašteno lice ne podnese imovinskopravni zahtjev do okončanja glavne rasprave ili ako predloži upućivanje na parnični postupak, a podaci krivičnog postupka pružaju pouzdan osnov za cjelovito ili djelimično rješenje imovinskopravnog zahtjeva, sud će u osuđujućoj presudi odlučiti da se optuženom izrekne mjera oduzimanja imovinske koristi.

Član 211.
Obaveze tužioca i suda u vezi sa utvrđivanjem činjenica

(1) Tužilac je dužan da prikupi dokaze o imovinskopravnom zahtjevu vezanom za krivično djelo.

(2) Tužilac, odnosno sud ispitat će osumnjičenog, odnosno optuženog o činjenicama vezanim za prijedlog ovlaštenog lica.

Član 212. stav (3)
Odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu

(3) U presudi kojom optuženog proglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za cjelovito ni za djelimično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cijelosti može ostvarivati u parničnom postupku.

Član 311. tačka d)
Žalbeni osnovi

Presuda se može pobijati:

d) zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, te zbog odluke o objavi presude putem sredstava javnog saopćavanja.

Član 315. stav (3)
Odluke o krivičnopravnoj sankciji, troškovima postupka, imovinskopravnom zahtjevu i objavi presude

(3) Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, te odluka o objavi presude putem sredstava javnog saopćavanja može se pobijati kada je sud o tim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama.

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U konkretnom slučaju apelanti su apelacijom osporili Rješenje Kantonalnog suda broj 43 0 K 116797 15 Kž od 30. maja 2016. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je osporeno rješenje doneseno 30. maja 2016. godine a da su apelaciju podnijeli 27. juna 2016. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

23. Ustavni sud zapaža da se postupak odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata u vezi sa izvršenjem krivičnog djela oštećenje tuđe stvari i, shodno tome, obaveze apelanata da oštećenom nadoknade štetu kao posljedicu tog krivičnog djela, pa je nesporno da apelanti u postupku uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak bio pravičan na način na koji zahtijevaju navedene odredbe.

24. Navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje zasnivaju se na tvrdnjama da su izjavljenom žalbom presudu Općinskog suda, pored ostalog, osporavali i u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali da Kantonalni sud u obrazloženju presude uopće nije spomenuo žalbene navode apelanata koji se tiču odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a kamoli da je odluku u kojoj je meritorno odlučio obrazložio, ili naveo da je odobrio i prihvatio obrazloženje Općinskog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu štete.

25. U vezi sa navodima apelanata, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda koja odražava načelo u vezi sa pravilnim administriranjem pravde, presude sudova i tribunala treba da adekvatno iznesu razloge na kojim su zasnovane (vidi, Evropski sud, Papon protiv Francuske, aplikacija broj 64666/01, odluka o dopustivosti od 15. januara 2001. godine). Mjera u kojoj će se primjenjivati obaveza davanja razloga može varirati u zavisnosti od prirode odluke i zbog toga odgovor na pitanje da li je sud propustio da ispuni obavezu davanja razloga mora biti utvrđen u okolnostima svakog konkretnog slučaja (vidi, Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994, stav 29, Serija A broj 303-A, Higgins i drugi protiv Francuske, presuda od 19. februara 1998. godine, Izvještaji 1998-I, p. 60, stav 42). Domaći sudovi s dovoljno jasnoće treba da ukažu na osnove na kojim su utemeljili svoju odluku tako da licu koje je u pitanju omoguće efikasno korišćenje dostupnih pravnih lijekova (vidi, Evropski sud, Hadjianastassiou protiv Grčke, presuda od 16. decembra 1992. godine, Boldea protiv Rumunije, presuda od 15. maja 2007. godine). Osim toga, obrazložena odluka služi da stranama u postupku pokaže da su bile saslušane i da tako doprinese da odluka bude prihvaćena s više spremnosti od strane koja je u pitanju. Također, obrazložena odluka znači da ona mora biti zasnovana na objektivnim kriterijima i da štiti pravo na odbranu.

26. Dalje, iako član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da daju razloge za njihove odluke, to se ne može shvatiti kao zahtjev za detaljan odgovor na svaki argument (vidi, Evropski sud, Van de Hurk protiv Holandije, presuda od 19. aprila 1994. godine, Serija A broj 288, p. 20, stav 61). Međutim, iz obrazloženja odluke mora biti jasno da su razmotrena suštinska pitanja u konkretnom slučaju (vidi, Boldea protiv Rumunije, stav 30). Odbijajući žalbu, žalbeni sud može, u načelu, jednostavno potvrditi razloge iz presude nižestepenog suda (vidi, mutatis mutandis, Helle protiv Finske, presuda od 19. decembra 1997. godine, Izvještaji 1997-VIII, p. 2930, st. 59˗60, García Ruiz protiv Španije [GC], aplikacija broj 30544/96, stav 26, ECHR 1999-I). Međutim, pojam pravičnog postupka zahtijeva da se domaći sud koji je dao oskudna obrazloženja svojih odluka, bilo unoseći obrazloženja nižestepenog suda ili na drugi način, zapravo, bavi suštinskim pitanjima koja su mu podnesena na presuđivanje, te da samo ne potvrđuje, bez daljnjih napora, zaključke do kojih je došao nižestepeni sud (vidi, Helle protiv Finske, st. 59˗60). Najzad, kada se žalbeni navodi suštinski odnose na nedostatak razloga i obrazloženje u odluci nižestepenog suda, još je važnije da žalbeni sud dâ svoje razloge i obrazloženja (vidi, Evropski sud, Hirvisaari protiv Finske, presuda od 19. aprila 1994. godine, stav 32).

27. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća da su prvostepenom presudom apelanti na osnovu člana 212. stav 3. ZKPFBiH obavezani da oštećenom nadoknade štetu u iznosu od 590,00 KM. Dalje, iz sadržaja žalbe koju su apelanti izjavili protiv prvostepene presude nesporno proizlazi da su oni prvostepenu presudu osporavali i u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu oštećenog, pri tome ukazujući da je prvostepena presuda u tom dijelu paušalna i zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Odlučujući o žalbi Kantonalni sud je rješenjem djelimično uvažio žalbu apelanata i prvostepenu presudu preinačio u pogledu odluke o krivičnopravnoj sankciji, a u stavu dva izreke rješenja apelanti su, između ostalog, obavezani da oštećenom naknade štetu u iznosu od 590,00 KM. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, iako je takav dispozitiv sadržan i u izreci prvostepene presude, u tački dva dispozitiva rješenja obavezao apelante da oštećenom nadoknade štetu u iznosu od 590,00 KM. Međutim, Kantonalni sud u obrazloženju rješenja nije naveo bilo kakve razloge iz kojih bi proizlazilo da je uopće razmatrao žalbene tvrdnje apelanata u pogledu odluke kojim su obavezani da oštećenom nadoknade štetu, odnosno rješenje ne sadrži ništa iz čega bi moglo da se zaključi da se bavio suštinskim pitanjima koja su mu podnesena na presuđivanje. Dakle, Kantonalni sud se uopće nije odredio prema zaključcima Općinskog suda u pogledu odluke o obavezivanju apelanata na naknadu štete (niti je presudu potvrdio, niti je presudu preinačio). Pored toga, Kantonalni sud nije ni u vezi sa dispozitivom svoje odluke kojim su apelanti obavezani na naknadu štete naveo razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju podaci krivičnog postupka pružaju pouzdan osnov za cjelovito ili djelimično presuđenje o imovinskopravnom zahtjevu oštećenog (član 212. stav 3. ZKPFBiH). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporenog rješenja u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu ne zadovoljava kriterije "obrazložene odluke" koji su inherentni načelu pravičnog suđenja.

28. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti predmetno rješenje Kantonalnog suda u dijelu odluke kojim su apelanti obavezani da oštećenom nadoknade štetu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je u drugostepenom rješenju izostalo obrazloženje iz kojeg bi moglo da se zaključi da je Kantonalni sud uopće razmatrao žalbene tvrdnje apelanata kojima je prvostepena presuda osporavana u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu, odnosno kada Kantonalni sud u vezi sa dispozitivom svoje odluke nije naveo razloge iz kojih bi proizlazilo da su u konkretnom slučaju podaci krivičnog postupka pružali pouzdan osnov za cjelovito ili djelimično presuđenje o imovinskopravnom zahtjevu oštećenog.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.