Službeni glasnik BiH, broj 104/11
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici odr�anoj 8. decembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 678/08, rješavajući apelaciju
Zehrudina Mandalovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija
Zehrudina Mandalovića.
Utvrđuje se povreda prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na rješenja o određivanju i produ�enju pritvora, i to:
- Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-K�-08-000092 od 29. februara 2008. godine,
- Rješenje Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Kv-08-000 083 od 27. februara 2008. godine,
- Rješenje Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Kv-08-000 085 od 15. februara 2008. godine,
- Rješenje Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Kpp-08-000 150 od 12. februara 2008. godine.
Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i �Slu�benom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine�.
I. Uvod
1. Zehrudin Mandalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Faruk Balijagić, advokat iz Tuzle, podnio je 4. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-K�-08-000092 od 29. februara 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Kv-08-000 083 od 27. februara 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tu�ilaštva u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalno tu�ilaštvo) zatra�eno je 7. marta 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. marta 2008. godine, Općinski sud 20. marta 2008. godine, a Kantonalno tu�ilaštvo 25. marta 2008. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 27. marta 2008. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Naredbom Kantonalnog tu�ilaštva Tuzla Kt. broj 286/08 od 12. februara 2008. godine određeno je provođenje istrage protiv osumnjičenog apelanta zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine� broj 35/03; u daljnjem tekstu: KZFBiH).
7. Tu�ilac Kantonalnog tu�ilaštva u Tuzli je Prijedlogom Kt. broj 286/08 od 12. februara 2008. godine zatra�io određivanje mjere pritvora apelantu zbog osnova iz člana 146. stav 1. tačka d) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine� broj 35/03; u daljnjem tekstu: ZKPFBiH).
8. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Kpp-08-000 150 od 12. februara 2008. godine apelantu je određen pritvor zbog zakonskih razloga predviđenih članom 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH, zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZFBiH. Sud je odredio da pritvor prema ovom rješenju teče od 11. februara 2008. godine od 13,25 sati i mo�e trajati najdu�e do 12. marta 2008. godine do 13,25 sati. Prema stanju spisa predmeta broj Kt. 286/08, Općinski sud je utvrdio nespornim da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio navedeno krivično djelo tako što je opojnu drogu kokain dr�ao upakiranu u 10 odvojenih paketića, dakle pripremljenu za prodaju. Droga je bila upakirana za prodaju u ukupnoj količini od 6,416 grama. Ni sam apelant ovo nije sporio, ali se branio da nije imao namjeru prodavati opojnu drogu, već da ju je kupio za lične potrebe. Prema mišljenju suda, osumnjičenom je bilo neophodno odrediti pritvor iz osnova člana 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH zbog sigurnosti građana i njihove imovine, zato što se radi o opojnoj drogi kokain koja zbog svojih svojstava te�e oštećuje zdravlje ljudi, a u Tuzli nisu nepoznati ni slučajevi smrtnog ishoda zbog u�ivanja teških droga.
9. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Kv-08-000 085 od 15. februara 2008. godine apelantova �alba protiv Rješenja Općinskog suda broj 032-0-Kpp-08-000 150 od 12. februara 2008. godine je odbijena kao neosnovana. U podnesenoj �albi apelant se �alio da mu nije omogućeno pravo na odbranu. Međutim, Općinski sud je, uvidom u zapisnik od 12. februara 2008. godine, utvrdio da je optu�eni poučen o pravu na branioca i da je izjavio da mu branilac nije potreban i da će se braniti sam. Dalje, Općinski sud je naveo da je za konkretno djelo, prema odredbi člana 59. stav 2. ZKPFBiH, optu�eni morao imati branioca jer se za to krivično djelo mo�e izreći kazna zatvora u trajanju od deset (10) godina. Općinski sud je zaključio da iz spisa predmeta slijedi da je apelantu odmah nakon određivanja pritvora određen branilac po slu�benoj du�nosti, pa je Vijeće zaključilo da sud nije počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka na koju se �albom ukazuje. Dalje, Općinski sud nije prihvatio apelantov �albeni navod da je drogu kupio za svoje potrebe jer je to činjenica koja se mo�e utvrđivati samo na glavnom pretresu, pa je Vijeće utvrdilo da je droga koja je nađena kod apelanta bila namijenjena prodaji, budući da se radilo o većoj količini droge. Vijeće je zaključilo da je kokain podobno sredstvo da naruši zdravlje građana i ugrozi njihove �ivote, pa je zbog toga potvrdilo prvostepeno rješenje na osnovu člana 337. stav 2. a u vezi sa članom 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH.
10. Dalje, Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Kv-08-000 083 od 27. februara 2008. godine apelantu je produ�en pritvor za još 2 (dva) mjeseca, koji mo�e trajati do 27. aprila 2008. godine do 13,25 sati. Uvidom u spise predmeta, Vijeće je našlo da je i prilikom određivanja pritvora sudija za prethodni postupak pravilno utvrdio da postoje osnovi sumnje da je optu�eni počinio predmetno krivično djelo, zbog čega je optu�nica i potvrđena. Vijeće se, zbog navedenih razloga, ograničilo samo na utvrđenje toga da li postoje zakonski razlozi za produ�enje mjere pritvora, pa je uvidom u spise predmeta, odnosno dokaze prikupljene tokom istrage, Vijeće potvrdilo da se radi o opojnoj drogi kokain, te je radi sigurnosti građana mjera pritvora neophodna. Prema mišljenju Vijeća, nisu osnovani navodi odbrane da je osnov po kojem je produ�en pritvor optu�enom apelantu u direktnoj suprotnosti sa članom 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je moguće i dopušteno da se nacionalnim zakonodavstvima uredi institut lišenja slobode, odnosno pritvora, ali svakako da te odredbe ne smiju biti u suprotnosti sa Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju, upravo se radi o činjenici da je ZKPFBiH detaljnije regulirao postupak određivanja i produ�enja pritvora pa je tim zakonom i propisano da se protiv određenog lica mo�e odrediti ili produ�iti pritvor i radi sigurnosti građana i njihove imovine, a za krivična djela za koja se mo�e izreći kazna zatvora u trajanju od deset godina.
11. I konačno, Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-K�-08-000092 od 29. februara 2008. godine �alba apelantovog branioca protiv Rješenja Općinskog suda broj 032-0-Kv-08-000083 od 27. februara 2008. godine odbijena je kao neosnovana. U obrazlo�enju navedenog rješenja Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH, kojim je propisano da se pritvor mo�e odrediti, odnosno produ�iti protiv određenog lica ako postoji osnovana sumnja da je to lice učinilo krivično djelo za koje se mo�e izreći kazna zatvora od 10 godina ili te�a kazna, a uslijed načina učinjenja ili posljedica krivičnog djela određivanje pritvora je neophodno za sigurnost građana ili imovine. Budući da je optu�nica protiv apelanta potvrđena, ispunjen je objektivni uvjet za produ�enje pritvora jer je potvrđivanjem optu�nice, kako je naveo Kantonalni sud, utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo. Na osnovu navedenog, Kantonalni sud je utvrdio da je pravilan zaključak prvostepenog suda da je za sigurnost i zdravlje građana neophodno produ�enje pritvora apelantu. Polazeći od kazne propisane za krivično djelo zbog kojeg je apelant optu�en i imajući u vidu da se to krivično djelo ubraja u krivična djela protiv zdravlja ljudi, Kantonalni sud je ponovo ukazao na nalaz prvostepenog suda da je u stanu optu�enog pronađena opojna droga kokain, u 10 paketića PVC folije, iz čega proizlazi da je opojna droga bila namijenjena prodaji, a kokain je proglašen opojnom drogom pod rednim brojem 52. Uzimajući u obzir liste opojnih droga i psihotropnih stvari, te posebno ocjenjujući da u�ivanje kokaina teško narušava zdravlje ljudi, Kantonalni sud je zaključio da je pravilan zaključak prvostepenog suda da je za sigurnost građana neophodno produ�enje pritvora apelantu i time da su prihvatljivi razlozi za produ�enje pritvora propisani članom 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelant smatra da je pravni osnov kojim mu je izrečena mjera pritvora iz člana 146. stav 1. tačka d) u direktnoj suprotnosti sa odredbama člana 5. Evropske konvencije. U rješenju kojim je apelantu određen pritvor pretpostavlja se, bez argumenata, da postoje neke objektivne okolnosti ili argumentirane radnje i postupci koji su pravno valjan osnov za određivanja pritvora. Sud mora, navodi apelant, argumentirati svaki od razloga koji ga upućuju na odluku da je uslijed načina učinjenja i posljedica krivičnog djela određivanje pritvora neophodno za sigurnost građana i imovine. Apelant smatra da sud ne bi trebalo u ovakvim situacijama da se oslanja na pretpostavke
in abstracto nego moraju postojati konkretne činjenice i okolnosti, a jasan teret dokazivanja da se neko liši slobode je na Kantonalnom tu�ilaštvu. Apelant tra�i striktnu primjenu odredbi Evropske konvencije.
b) Odgovori na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se navodi da je sud u konkretnom slučaju primijenio odredbu člana 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH. Tom odredbom je propisano da se protiv određenog lica mo�e odrediti pritvor ako postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično djelo za koje se mo�e izreći kazna zatvora od deset godina ili te�a kazna, a da je uslijed načina učinjenja i posljedica krivičnog djela određivanje pritvora neophodno za sigurnost građana i imovine. Budući da je potvrđivanjem optu�nice protiv apelanta potvrđeno postojanje osnovane sumnje da je apelant učinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZFBiH, prema mišljenju Kantonalnog suda, stekli su se uvjeti za produ�enje pritvora apelantu. Kantonalni sud zaključuje da su pri tom poštovane odredbe ZKPFBiH, a da sam postupak nije bio suprotan odredbama člana 5. Evropske konvencije.
14. U odgovoru na apelaciju Općinskog suda se navodi da postoji osnovana sumnja da je opojna droga koja je nađena kod optu�enog namijenjena prodaji, što bi moglo ugroziti �ivot i zdravlje ljudi, pa je, prema mišljenju Suda, pritvor neophodan radi sigurnosti građana. Pri određivanju i produ�enju pritvora Općinski sud je poštovao pozitivnopravne propise koji nisu suprotni Evropskoj konvenciji.
15. Kantonalno tu�ilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo da osporenim rješenjima nisu prekršena apelantova ustavna prava, o čemu su adekvatno obrazlo�enje dali i sudovi.
V. Relevantni propisi
16. U
Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (�Slu�bene novine Federacije BiH� br. 35/03, 37/03, 56/03 i 78/04) relevantne odredbe glase:
Član 145.
(1) Pritvor se mo�e odrediti samo pod uvjetima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne mo�e ostvariti drugom mjerom.
(2) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nu�no vrijeme. Ako se optu�eni nalazi u pritvoru du�nost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pru�aju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti.
(3) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu.
Član 146.
(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo pritvor joj se mo�e odrediti:
b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove va�ne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,
c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela mo�e se izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili te�a kazna,
d) ako se radi o krivičnom djelu za koje se mo�e izreći kazna zatvora od deset godina ili te�a kazna, a usljed načina učinjenja ili posljedica krivičnog djela, određivanje pritvora neophodno je za sigurnost građana ili imovine Š....Ć.
Član 148.
Š....Ć
(3) Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u času pritvaranja. Š....Ć
(4) Protiv rješenja o pritvoru pritvorena osoba mo�e podnijeti �albu vijeću (član 25. stav 6) u roku od 24 sata od prijema rješenja. Š....Ć
(6) U slučajevima iz st. 4. i 5. ovog člana vijeće koje odlučuje o �albi du�no je donijeti odluku u roku od 48 sati.
Član 151.
(1) Pritvor se mo�e odrediti, produ�iti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optu�nice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadr�ava njegovo izvršenje.
(2) Nakon potvrđivanja optu�nice pritvor mo�e trajati najdu�e jednu godinu. Ako za to vrijeme ne bude izrečena prvostepena presuda pritvor će se ukinuti i optu�enik pustiti na slobodu. Š....Ć
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-K�-08-000092 od 29. februara 2008. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 29. februara 2008. godine, a apelacija je podnesena 4. marta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant osporava navedena rješenja tvrdeći da mu je tim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije.
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost. Š...Ć
23. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzevši u ni�e navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
Š...Ć
c. zakonitog hapšenja ili lišavanja slobode radi privođenja nadle�noj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba spriječi da izvrši krivično djelo, ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne; Š...Ć
3. Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1(c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo slu�beno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu mo�e se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suđenju.
4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo ulo�iti �albu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito nalo�io oslobađanje. Š...Ć
24. Apelant smatra da je odluka kojom mu je određen pritvor suprotna članu 5. stav 3. Evropske konvencije zato što, kako navodi, Općinski sud nije konkretizirao postojanje stvarne opasnosti da će apelant, ukoliko ostane na slobodi, zbog načina izvršenja ili posljedica krivičnog djela ugroziti sigurnost građana i imovine, te što nije razmotrio mogućnost da postigne isti procesni cilj nekim bla�im sredstvima, odnosno alternativnim mjerama.
25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da odredba člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1.c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje �zakonito� u smislu navedenog člana, a obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud je zaključio da poštivanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi sa pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo koje mu se stavlja na teret conditio sine qua non za određivanje ili produ�enje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63).
26. Ustavni sud, također, ukazuje na praksu Evropskog suda koji je zaključio da je pri odlučivanju o opravdanosti određivanja pritvora osumnjičenom ili optu�enom te�ina krivičnog djela koje mu se stavlja na teret svakako relevantan element za odlučivanje. Zbog toga, Evropski sud prihvata da ozbiljnost optu�bi i te�ina zaprijećene kazne predstavljaju inicijalni rizik koji nadle�ni organi mogu opravdano uzeti u obzir. Međutim, Evropski sud je, istovremeno, naglasio da ozbiljnost i te�ina optu�bi ne mogu biti argument koji, sam po sebi, mo�e opravdati produ�enje pritvora (vidi Evropski sud, Ilijkov protiv Bugarske, presuda od 26. jula 2001. godine, aplikacija broj 33977/96, st. 80-81).
27. Ustavni sud posebno ukazuje na to da je za ovaj predmet relevantna njegova praksa iz predmeta Zeljaja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 6-08 od 13. maja 2008. godine, dostupna i na www.ustavnisud.ba).
28. U konkretnom slučaju apelant i ne osporava da je odluka o pritvoru zasnovana na osnovanoj sumnji da je počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, pa se Ustavni sud neće ni baviti tim pitanjem. Međutim, apelant osporava da su postojali drugi relevantni razlozi da mu bude određen pritvor nakon podnošenja optu�nice, odnosno navodi da sud u odluci o pritvoru nije te razloge konkretizirao i objektivizirao. U vezi s tim, Ustavni sud zapa�a da je apelantu pritvor određen nakon podnošenja optu�nice zbog razloga predviđenih članom 146. stav 1. tačka d) ZKPBiH, jer su sudovi tvrdili da se radi o krivičnom djelu za koje se mo�e izreći kazna zatvora od 10 godina ili te�a kazna, a uslijed načina učinjenja ili posljedica krivičnog djela određivanje pritvora je neophodno za sigurnost građana ili imovine.
29. Ustavni sud zapa�a da su redovni sudovi donosili više rješenja kojima je određivan i produ�avan pritvor i pri tome se pozivajući na različite zakonske osnove za određivanje pritvora. Ustavni sud zapa�a da je apelantu pritvor određen Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Kpp-08-000 150 od 12. februara 2008. godine, u trajanju od mjesec dana počevši od dana lišavanja slobode. Kao razloge koji opravdavaju ovu mjeru Sud je naveo da je zbog droge nađene kod apelanta određivanje pritvora neophodno radi sigurnosti i zdravlja građana. Osim navedenog, prema mišljenju Suda, osumnjičenom je bilo neophodno odrediti pritvor i na osnovu člana 146. stav 1. tačka d) ZKPFBiH radi sigurnosti građana i njihove imovine. Sud je naveo da neophodnost da se odredi pritvor radi sigurnosti građana proizlazi iz posebnog načina počinjenja krivičnog djela koje se ogleda u posjedovanju droge kod apelanta, koja je navodno već bila pripremljena za prodaju, i da se za predmetno krivično djelo mo�e izreći kazna zatvora od 10 godina, a uslijed načina učinjenja i posljedica krivičnog djela određivanje pritvora je neophodno za sigurnost građana.
30. Razlozi koji su izneseni u navedenom rješenju su kasnije ponavljani i svodili su se, uglavnom, na navođenje zakonskog teksta, bez navođenja konkretnih dokaza koji opravdavaju neophodnost određivanja pritvora. Zatim, Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Kv-08-000 083 od 27. februara 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-K�-08-000092 od 29. februara 2008. godine, produ�en je pritvor apelantu i utvrđeno da on mo�e trajati najviše dva mjeseca počevši od 30. oktobra 2008. godine do nove odluke suda. Redovni sudovi su zaključili da se mora uzeti u obzir činjenica da se apelantu stavlja na teret krivično djelo iz grupe krivičnih djela protiv �ivota i zdravlja ljudi, pa je radi sigurnosti građana neophodno da se apelantu produ�i pritvor. Sudovi su naveli da su to sve naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će osumnjičeni boravkom na slobodi ugroziti �ivot i zdravlje građana. Osim navođenja zakonskih odredaba, sudovi nisu ponudili nikakve dokaze niti su konkretizirali pojedine apelantove radnje na koje bi se mogle primijeniti zakonske odredbe o određivanju i produ�enju pritvora. Tako se u Rješenju Općinskog suda broj 032-0-Kpp-08 000 150 od 12. februara 2010. godine navodi da je: �Š...Ć apelant dr�ao opojnu drugu kokain upakovanu u 10 odvojenih paketića, dakle pripremljenih za prodaju, ali se branio da nije imao namjeru prodavati opojnu drogu, već da ju je kupovao za lične potrebe�. Zatim se u Rješenju Općinskog suda broj 032-0-Kv-08-000 083 od 27. februara 2008. godine navodi: �Š...Ć da i dalje postoje razlozi� za određivanje pritvora, ne precizirajući niti dokazujući o kojim konkretnim razlozima se radi.
31. Pri ovakvom stanju stvari, Ustavni sud ne mo�e prihvatiti argumente da su razlozi za pritvor po osnovu ugro�avanja zdravlja i imovine ljudi u konkretnom slučaju opravdani konkretiziranim činjenicama koje pokazuju da je apelant lično ili posredno pokušao određenim radnjama da ugrozi zdravlje i �ivot ljudi. Naime, nije dovoljno samo postojanje pretpostavki da bi takvo apelantovo postupanje bilo moguće jer sud ne mo�e samo pretpostaviti takvu mogućnost već mora imati argumente da postoje neke objektivne okolnosti ili konkretne i argumentirane radnje i postupci koji bi bili valjan pravni osnov za određivanje pritvora u konkretnom slučaju. Kantonalno tu�ilaštvo u vezi s tim nije predlo�ilo niti izvelo bilo kakve dokaze, već je svoj prijedlog zasnovalo isključivo na pretpostavkama koje je Općinski sud prihvatio, ali nije valjano obrazlo�ilo konkretnu opasnost koja prijeti svjedocima. Činjenica je da se u konkretnom slučaju radi o teškom krivičnom djelu i da su zabilje�eni slučajevi smrtnosti zbog konzumiranja droge na području Tuzle, ali ta činjenica sama po sebi nije, kako je već rečeno, dovoljna da zadovolji standarde iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije, već se razlozi za pritvor moraju posmatrati u svjetlu konkretnih okolnosti, a jedna od tih okolnosti je i činjenica da je apelantu oduzeta droga bez mogućnosti da je upotrijebi za kasniju prodaju ili rasturanje. Postupajući na ovaj način, Općinski sud je, u suštini, teret dokazivanja prebacio na apelanta, što je suprotno pravilima iz člana 5. Evropske konvencije, prema kojima je pritvor izuzetna mjera ograničavanja prava na slobodu koja je dopuštena samo u slučajevima tačno pobrojanim u tom članu i pod striktno definiranim uvjetima (op. cit., presuda Ilijkov, stav 85).
32. Ustavni sud u konkretnom slučaju ne mo�e prihvatiti kao opravdane uopćene razloge iznesene u osporenim rješenjima, a koji su dati bez ikakve individualizacije zašto apelantu treba odrediti i produ�iti pritvor. Ova uopćena obrazlo�enja koja su dali Općinski i Kantonalni sud bi se mogla odnositi na sve osumnjičene za krivična djela jer se navodi samo kako postoje pretpostavke da će apelant prodavati drogu jer je nađena kod njega i da će time biti ugro�eno zdravlje građana, što samo po sebi, bez konkretnih dokaza i činjenica o tome, nisu dovoljni razlozi za pritvor. Naime, nije dovoljno samo postojanje pretpostavki da bi navedeno apelantovo postupanje bilo moguće jer sud ne mo�e samo pretpostavljati takvu mogućnost već mora imati argumente da postoje neke objektivne okolnosti ili konkretne i argumentirane radnje i postupci da je apelant lično ili posredno pokušao da djeluje na opisani način (prodaje drogu), što bi bili valjani pravni razlozi i osnov za određivanje i produ�enje pritvora u konkretnom slučaju. Osim toga, činjenica što je iz apelantovog stana oduzeta droga, koju apelant nije onda mogao dalje koristiti za prodaju niti za bilo kakvu upotrebu, zahtijevalo je dodatno obrazlo�enje razloga za produ�enje pritvora jer stvar kojom je apelant eventualno mogao ugroziti zdravlje ljudi nije bila više u njegovom posjedu, pa, prema tome, otpadaju razlozi da apelantu treba produ�iti pritvor jer bi navodno mogao ugroziti �ivot i zdravlje građana.
33. Na osnovu izlo�enog, Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjima prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije.
34. Iako je Ustavni sud utvrdio povredu ustavnih prava na slobodu i sigurnost, na što se apelant �ali, te s obzirom na to da je Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Kv-08-000-083 od 27. februara 2008. godine vremenski određeno trajanje produ�enja pritvora apelantu i utvrđeno da on �mo�e trajati do 27. aprila 2009. godine�, što znači da je pritvor prema ovom rješenju istekao, nije bilo osnova za donošenje odluke o ukidanju osporenih rješenja o pritvoru. Ustavni sud smatra dovoljnim što je ukazao na propuste pri utvrđivanju i produ�enju mjere pritvora naglašavajući da redovni sud pri određivanju i produ�enju mjere pritvora mora osigurati garancije koje su date odredbama člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine kao i članom 5. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije u situaciji kada je apelantu određen i produ�en pritvor samo na osnovu pretpostavke suda da zbog prirode i te�ine krivičnog djela za koje se apelant tereti postoji mogućnost da apelant nastavi svoje djelovanje u vezi sa krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga. Takva pretpostavka i navodi u konkretnom slučaju nisu dovoljno obrazlo�eni individualiziranim i valjanim razlozima koji bi objektivno ukazivali na to da je apelant pokušao ili da postoji ozbiljan rizik da će pokušati da nastavi svoje djelovanje, odnosno da prodaje drogu, što bi moglo ugroziti �ivot i zdravlje građana.
36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.