Službeni glasnik BiH, broj 43/17

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. maja 2017. godine, u predmetu broj AP 4101/15, rješavajući apelacije Avde Žugića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli: Avdo Žugić, Esad Cibrić, Fahrudin Mekanović, Ivo Divković, Refija Nukić i Ramiz Siočić, M. S., Omer Aljić, Izudin Mujanović i Semiz Muminović, Armin Nurković, A. B., R. A., A. A. i Z. M., Asif Andelić, A. B., N. M., M. M., I. Z., S. Z., M. H., Remza Wörmer, Sulejmen Arifović, Mira Đukanović, Ahmet Kamenjaković, M. S., Elza Borovačkić, Sejda Kavazbašić, Remzo Mrahorović i Mejra Mrahorović, Emir Bošnjić, Hajrudin Đuzić, Šaban Bećirović, Miralem Osmić, Osman Dautović, Ekrem Kovačević, Safija Mujagić, Senada Halilović i Enes Mešić, M. P., Hata Gabeljić i Jasmina Gabeljić, Mirzet Šehić, I. T., mldb. Ernad Lonić, Refik Fočić, Avdurahman Rahmanović, S. N., A. M., N. B., Mersiha Smajlović, Sevleta Čobić, mldb. Aida Mujić, Muradif Šabić, Rifet Husejnović, Mina Efendić, Edis Mujkanović, A. S., Hariz Mahmuzić, Alen Imamović, Husein Salkanović (dvije apelacije), Salko Kudić, Rešid Okanović, Boris Jokić, A. S., E. I., Sead Žigić, Rajif Šiljegović, Taib Suljkanović, Ćazim Šiljegović i Ago Plavšić, Advija Begić, Zijad Šehović i Zihnija Maljanović, Džemal Bajrektarević, Selim Salkić, Esed Bajić, Sadik Mujezinović, Sakib Murgić, Adem Aljukić, Ahmet Huseinović, Dževad Malkić i Derviš Demirović, Nedreta Bijedić, Edin Bihčić, Refik Vehabović i Senahid Omić, Zaim Aljukić i Braho Tanjić, Edhem Delić, Saudin Ograšević, Zehrudin Mahovkić, Zijad Muratović, Suada Garagić, Ekrem Karić i Samir Hodžić, Hazim Dugonjić i Mirsad Imamović, Nezir Kovačević, Hazim Dugonjić, Mirsad Imamović, Adnan Imamović, Mujo Mahovkić, Ajidin Nuhić, Dževad Huskić, Ramiz Jaranović, Osman Dropić i Nurdin Đuzić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka i povreda prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetima pred Kantonalnim sudom u Tuzli br. 127 0 Rs 027987 14 Rsž, 32 0 Rs 051623 13 Rsž, 32 0 P 091319 12 Gž, 32 0 P 112360 13 Gž, 33 0 Rs 015393 15 Rsž 2, 32 0 P 100634 13 Gž, 33 0 Rs 034193 13 Rsž, 127 0 Rs 042255 14 Rsž, 33 0 P 033167 14 Gž, 32 0 P 145714 13 Gž, 33 0 Rs 034037 12 Rsž, 33 0 P 045644 14 Gž, 32 0 P 141863 13 Gž, 126 0 P 137282 15 Gž, 32 0 Rs 167632 15 Rsž2, 32 0 P 117273 14 Gž, 28 0 P 028330 15 Gž, 126 0 P 109112 15 Gž, 33 0 P 045153 16 Gž, 126 0 V 124241 14 Gž, 33 0 Mal 044555 14 Gž, 32 0 Mal 128050 14 Gž, 33 0 Rs 048650 15 Rsž, 32 0 P 188733 14 Gž, 127 0 Mal 049296 15 Gž, 32 0 P 212903 15 Gž, 126 0 P 063557 16 Gž, 32 0 P 134238 15 Gž, 32 0 P 187806 14 Gž, 33 0 Rs 051530 14 Rsž, 33 0 P 042424 14 Gž, 33 0 P 051983 15 Gž, 32 0 Rs 196992 15 Rsž, 127 0 P 007695 16 Gž 2, 32 0 Mal 133611 16 Gž, 29 0 Mal 016010 15 Gž, 32 0 Mal 170565 15 Gž, 32 0 P 173071 14 Gž, 32 0 P 164291 16 Gž, 32 0 P 186725 14 Gž, 32 0 P 188054 14 Gž, 33 0 P 047467 15 Gž, 33 0 Mal 059581 15 Gž, 33 0 Rs 057298 15 Rsž, 33 0 V 045848 15 Gž, 33 0 V 060823 16 Gž, 32 0 Mal 144265 15 Gž, 32 0 Mal 194581 15 Gž, 32 0 Rs 185919 14 Rsž, 33 0 Mal 045011 14 Gž, 126 0 Mal 150237 16 Gž, 33 0 Rs 057278 15 Rsž, 33 0 Rs 053606 15 Rsž, 32 0 Rs 215923 15 Rsž, 32 0 Mal 145201 15 Gž, 126 0 Rs 146228 15 Rsž, 126 0 Rs 146218 16 Rsž, 126 0 Rs 134819 15 Rsž, 126 0 Rs 134138 15 Rsž, 126 0 Rs 138306 15 Rsž, 126 0 P 172155 16 Gž, 32 0 Rs 151453 14 Rsž, 126 0 Rs 111744 15 Rsž, 126 0 Rs 132841 16 Rsž, 126 0 Rs 064257 16 Rsž, 126 0 Rs 136258 15 Rsž i 126 0 P 172154 16 Gž.

Na osnovu člana 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantima: Avdi Žugiću, Esadu Cibriću, Fahrudinu Mekanoviću, Ivi Divkoviću, Refiji Nukić i Ramizu Siočiću, M. S., Omeru Aljiću, Izudinu Mujanoviću i Semizu Muminoviću, Arminu Nurkoviću, A. B., R. A., A. A. i Z. M., Asifu Andeliću, A. B., N. M., M. M., I. Z., S. Z., M. H., Remzi Wörmer, Sulejmenu Arifoviću, Miri Đukanović, Ahmetu Kamenjakoviću, M. S., Elzi Borovačkić, Sejdi Kavazbašić, Remzi Mrahoroviću i Mejri Mrahorović, Emiru Bošnjiću, Hajrudinu Đuziću, Šabanu Bećiroviću, Miralemu Osmiću, Osmanu Dautoviću, Ekremu Kovačeviću, Safiji Mujagić, Senadi Halilović i Enesu Mešiću, M. P., Hati Gabeljić i Jasmini Gabeljić, Mirzetu Šehiću, I. T., mldb. Ernadu Loniću, Refiku Fočiću, Avdurahmanu Rahmanoviću, S. N., A. M., N. B., Mersihi Smajlović, Sevleti Čobić, mldb. Aidi Mujić, Muradifu Šabiću, Rifetu Husejnoviću, Mini Efendić, Edisu Mujkanoviću, A. S., Harizu Mahmuziću, Alenu Imamoviću, Huseinu Salkanoviću, Salki Kudiću, Rešidu Okanoviću, Borisu Jokiću, A. S., E. I., Seadu Žigiću, Rajifu Šiljegoviću, Taibu Suljkanoviću, Ćazimu Šiljegoviću i Agi Plavšiću, Adviji Begić, Zijadu Šehoviću i Zihniji Maljanoviću, Džemalu Bajrektareviću, Selimu Salkiću, Esedu Bajiću, Sadiku Mujezinoviću, Sakibu Murgiću, Ademu Aljukiću, Ahmetu Huseinoviću, Dževadu Malkiću i Dervišu Demiroviću, Nedreti Bijedić, Edinu Bihčiću, Refiku Vehaboviću i Senahidu Omiću, Zaimu Aljukiću i Brahi Tanjiću, Edhemu Deliću, Saudinu Ograševiću, Zehrudinu Mahovkiću, Zijadu Muratoviću, Suadi Garagić, Ekremu Kariću i Samiru Hodžiću, Hazimu Dugonjiću i Mirsadu Imamoviću, Neziru Kovačeviću, Adnanu Imamoviću, Muji Mahovkiću, Ajidinu Nuhiću, Dževadu Huskiću, Ramizu Jaranoviću, Osmanu Dropiću i Nurdinu Đuziću isplati iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (4) Pravila Ustavnog suda, nalaže se:

Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine da, u skladu sa ovom odlukom, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, preduzme odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa ovom odlukom;

Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa ovom odlukom, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, preduzmu odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa ovom odlukom;

Predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda i mjere za okončanje postupaka iz ove odluke u predmetima br. 33 0 P 045153 16 Gž; 32 0 P 188733 14 Gž; 127 0 Mal 049296 15 Gž; 32 0 P 212903 15 Gž; 126 0 P 063557 16 Gž; 32 0 P 134238 15 Gž; 32 0 P 187806 14 Gž; 33 0 P 042424 14 Gž; 33 0 P 051983 15 Gž; 32 0 Rs 196992 15 Rsž; 32 0 Mal 133611 16 Gž; 32 0 Mal 170565 15 Gž, 32 0 P 173071 14 Gž; 32 0 P 164291 16 Gž; 32 0 P 186725 14 Gž; 32 0 P 188054 14 Gž; 33 0 Mal 059581 15 Gž; 33 0 Rs 057298 15 Rsž; 33 0 V 045848 15 Gž; 33 0 V 060823 16 Gž; 32 0 Mal 144265 15 Gž; 32 0 Mal 194581 15 Gž; 32 0 Rs 185919 14 Rsž; 33 0 Mal 045011 14 Gž; 126 0 Mal 150237 16 Gž; 33 0 Rs 057278 15 Rsž; 33 0 Rs 053606 15 Rsž; 32 0 Rs 215923 15 Rsž; 32 0 Mal 145201 15 Gž; 126 0 Rs 146228 15 Rsž; 126 0 Rs 146218 16 Rsž; 126 0 Rs 134819 15 Rsž; 126 0 Rs 134138 15 Rsž; 126 0 Rs 138306 15 Rsž; 32 0 Rs 151453 14 Rsž; 126 0 Rs 111744 15 Rsž; 126 0 Rs 132841 16 Rsž; 126 0 Rs 064257 16 Rsž; 126 0 Rs 136258 15 Rsž; 126 0 P 172154 16 Gž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

AP 4101/15

1. Avdo Žugić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 2. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 16. februara 2011. godine pred Općinskim sudom u Banovićima radi isplate razlike plaće, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i osam mjeseci, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 Rs 027987 14 Rsž od 11. septembra 2015. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i šest mjeseci).

AP 181/16

2. Esad Cibrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 12. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 7. januara 2011. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete (povreda na radu), koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i dva mjeseca, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 051623 13 Rsž od 8. juna 2016. godine (predmetni postupak je trajao pet godina i pet mjeseci).

AP 196/16

3. Fahrudin Mekanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 12. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 5. augusta 2011. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete (nesreća na poslu), koji je pred prvostepenim sudom trajao šest mjeseci, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 091319 12 Gž od 16. februara 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i šest mjeseci).

AP 197/16

4. Ivo Divković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lipnice, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 12. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 12. januara 2012. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi izmjene odluke o renti, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i pet mjeseci, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 112360 13 Gž od 16. marta 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i dva mjeseca).

AP 997/16

5. Refija Nukić i Ramiz Siočić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Živinica, koje zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnijeli su 7. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 4. novembra 2011. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi isplate duga iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom (zbog vraćanja predmeta na ponovni postupak dva puta) ukupno trajao nepune četiri godine, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 015393 15 Rsž 2 od 19. januara 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i dva mjeseca).

AP 1609/16

6. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 8. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 8. oktobra 2011. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi isplate osigurane sume, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i jedan mjesec, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 100634 13 Gž od 19. maja 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i sedam mjeseci).

AP 1621/16

7. Omer Aljić, Izudin Mujanović i Semiz Muminović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Živinica, koje zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnijeli su 8. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 16. juna 2011. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi isplate duga iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao nepune dvije godine, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 034193 13 Rsž od 11. februara 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i sedam mjeseci).

AP 1639/16

8. Armin Nurković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 11. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 22. marta 2012. godine pred Općinskim sudom u Banovićima radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i devet mjeseci, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 Rs 042255 14 Rsž od 25. maja 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i dva mjeseca).

AP 2061/16

9. A. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 12. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 26. aprila 2011. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i šest mjeseci, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 033167 14 Gž od 26. aprila 2016. godine (predmetni postupak je trajao pet godina). Apelant je 20. maja 2016. godine dopunio apelaciju.

AP 2798/16

10. R. A., A. A. i Z. M. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Modriče, koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 30. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 6. novembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao sedam mjeseci, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 145714 13 Gž od 18. oktobra 2016. godine (predmetni postupak je trajao tri godine i 11 mjeseci).

AP 2851/16

11. Asif Andelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 1. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 7. juna 2011. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i dva mjeseca, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 034037 12 Rsž od 10. maja 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i 11 mjeseci).

AP 3025/16

12. A. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 13. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 15. augusta 2012. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i pet mjeseci, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 045644 14 Gž od 13. februara 2017. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i pet mjeseci).

AP 3055/16

13. N. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 15. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 16. jula 2012. godine pred Općinskim sudom u Živinicama (koji je nastavljen pred Općinskim sudom u Tuzli) radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao 11 mjeseci, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 P 141863 13 Gž od 10. novembra 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i tri mjeseca).

AP 3294/16

14. M. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Donje Brijesnice, koju zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 2. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su tužioci (R. N. i N. M.) pokrenuli tužbom od 3. septembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Tuzli (koji je nastavljen pred Općinskim sudom u Lukavcu) radi smetanja posjeda, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i šest mjeseci, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 126 0 P 137282 15 Gž od 27. oktobra 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i jedan mjesec).

AP 3326/16

15. I. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 4. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 28. maja 2013. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete (povreda na radu), koji je pred prvostepenim sudom trajao 11 mjeseci, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 167632 15 Rsž 2 od 9. novembra 2016. godine (predmetni postupak je trajao tri godine i pet mjeseci).

AP 3327/16

16. S. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 4. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 21. februara 2012. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao nepune dvije godine, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 117273 14 Gž od 9. novembra 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i osam mjeseci).

AP 3470/16

17. M. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 16. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 6. marta 2012. godine pred Općinskim sudom u Gradačcu radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i osam mjeseci, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 28 0 P 028330 15 Gž od 24. novembra 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i osam mjeseci).

AP 3566/16

18. Remza Wörmer (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lukavca, koju zastupa Mirza Šabić, advokat iz Lukavca, podnijela je 24. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 16. decembra 2011. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu radi utvrđenja pravnog posla, koji je pred prvostepenim sudom trajao tri godine i šest mjeseci, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 126 0 P 109112 15 Gž od 28. septembra 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i devet mjeseci).

AP 3649/16

19. Sulejmen Arifović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije podnio je 1. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant sa ostalim tužiocima pokrenuo tužbom od 16. maja 2012. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi predaje u posjed, koji je pred prvostepenim sudom trajao tri godine i jedan mjesec. Konkretni predmet se nakon rješenja prvostepenog suda o prekidu postupka zbog smrti jedne tužiteljice nalazi kod Kantonalnog suda na rješavanju po apelantovoj žalbi i zaveden je pod brojem 33 0 P 045153 16 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i 11 mjeseci).

AP 3874/16

20. Mira Đukanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Krtove, općina Lukavac, koju zastupa Mirza Šabić, advokat iz Lukavca, podnijela je 28. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula prijedlogom od 25. aprila 2012. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu radi diobe nekretnina u suposjedu, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i osam mjeseci nakon čega je donesena procesna odluka o prekidu postupka, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 126 0 V 124241 14 Gž od 17. oktobra 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i pet mjeseci).

AP 3991/16

21. Ahmet Kamenjaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 14. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 20. juna 2012. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i pet mjeseci, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Mal 044555 14 Gž od 22. novembra 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i pet mjeseci).

AP 3993/16

22. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjih Dubrava - općina Živinice, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 14. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 4. juna 2012. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi isplate duga (po osnovu ugovora o stipendiji), koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i devet mjeseci, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Mal 128050 14 Gž od 7. decembra 2016. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i pet mjeseci).

AP 4124/16

23. Elza Borovačkić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banovića, koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 27. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 26. decembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i jedan mjesec, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 048650 15 Rsž od 14. aprila 2017. godine (predmetni postupak je trajao četiri godine i tri mjeseca).

AP 4451/16

24. Sejda Kavazbašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijela je 28. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 20. decembra 2013. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao sedam mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 P 188733 14 Gž (predmetni postupak traje već tri godine i četiri mjeseca).

AP 4452/16

25. Remzo Mrahorović i Mejra Mrahorović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banovića, koje zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 28. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 6. februara 2013. godine pred Općinskim sudom u Banovićima radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i jedan mjesec, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 127 0 Mal 049296 15 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i tri mjeseca).

AP 4518/16

26. Emir Bošnjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 2. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 4. jula 2011. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao tri godine i šest mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 P 212903 15 Gž (predmetni postupak traje već pet godina i deset mjeseci).

AP 4532/16

27. Hajrudin Đuzić, Šaban Bećirović, Miralem Osmić, Osman Dautović, Ekrem Kovačević, Safija Mujagić, Senada Halilović i Enes Mešić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Lukavca i Tuzle, koje zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijeli su 2. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 6. jula 2009. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao sedam godina i dva mjeseca, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 126 0 P 063557 16 Gž (predmetni postupak traje već sedam godina i deset mjeseci).

AP 4807/16

28. M. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 16. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 7. augusta 2012. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i četiri mjeseca, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 P 134238 15 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i devet mjeseci).

AP 5035/16

29. Hata Gabeljić i Jasmina Gabeljić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Živinica, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijele su 29. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelantice pokrenule tužbom od 9. decembra 2013. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade nematerijalne štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao deset mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 P 187806 14 Gž (predmetni postupak traje već tri godine i pet mjeseci).

AP 68/17

30. Mirzet Šehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 6. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 20. marta 2013. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu dana, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 051530 14 Rsž od 10. novembra 2016. godine (predmetni postupak je trajao tri godine i sedam mjeseci).

AP 69/17

31. I. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 6. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 2. aprila 2012. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi raskida ugovora o poklonu, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 33 0 P 042424 14 Gž (predmetni postupak traje već pet godina i jedan mjesec).

AP 137/17

32. Mldb. Ernad Lonić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa zakonski zastupnik - otac Asim Lonić, odnosno Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 10. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 17. jula 2013. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi naknade materijalne i nematerijalne štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i pet mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 33 0 P 051983 15 Gž (predmetni postupak traje već tri godine i devet mjeseci).

AP 143/17

33. Refik Fočić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 11. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 17. marta 2014. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete (povreda na radu), koji je pred prvostepenim sudom trajao 11 mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 Rs 196992 15 Rsž (predmetni postupak traje već tri godine).

AP 188/17

34. Avdurahman Rahmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 13. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je pokrenut tužbom od 15. maja 2001. godine pred Općinskim sudom u Banovićima radi smetanja prava služnosti puta, koji je pred prvostepenim sudovima (Općinski sud u Banovićima i Općinski sud u Živinicama) trajao 11 godina i sedam mjeseci, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 127 0 P 007695 16 Gž 2 od 9. novembra 2016. godine (nakon 15 godina i sedam mjeseci).

AP 260/17

35. S. N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 20. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 31. jula 2012. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i devet mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 Mal 133611 16 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i devet mjeseci).

AP 261/17

36. A. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 20. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 12. oktobra 2012. godine pred Općinskim sudom u Kalesiji radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao nepune dvije godine, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 29 0 Mal 016010 15 Gž od 30. januara 2017. godine (nakon četiri godine i tri mjeseca).

AP 262/17

37. N. B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 20. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 28. juna 2013. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i sedam mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 Mal 170565 15 Gž (predmetni postupak traje već tri godine i deset mjeseci).

AP 361/17

38. Mersiha Smajlović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Jasmina Sarihodžić-Aljić, advokat iz Tuzle, podnijela je 27. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 23. jula 2013. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao osam mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 P 173071 14 Gž (predmetni postupak traje već tri godine i devet mjeseci).

AP 362/17

39. Sevleta Čobić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Jasmina Sarihodžić-Aljić, advokat iz Tuzle, podnijela je 27. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je pokrenut tužbom od 22. aprila 2013. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi utvrđivanja ništavosti ugovora o poklonu, upisa u katastarski operat i predaje u posjed, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i šest mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 P 164291 16 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine).

AP 403/17

40. Mldb. Aida Mujić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gornje Orahovice, koju zastupa zakonski zastupnik - majka Nihada Mujić, odnosno Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijela je 1. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 3. decembra 2013. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao nepuna četiri mjeseca, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 P 186725 14 Gž (predmetni postupak traje već tri godine i pet mjeseci).

AP 466/17

41. Muradif Šabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka - Tuzle, kojeg zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnio je 6. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 16. decembra 2013. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao četiri mjeseca, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 P 188054 14 Gž (predmetni postupak traje već tri godine i četiri mjeseca).

AP 475/17

42. Rifet Husejnović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Djedina - Živinice, kojeg zastupa privremeni staralac - supruga Ajiša Husejnović, odnosno Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 6. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 5. novembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i jedan mjesec, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 047467 15 Gž od 12. aprila 2017. godine (nakon četiri godine i pet mjeseci).

AP 571/17

43. Mina Efendić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 10. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 10. jula 2014. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao pet mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 33 0 Mal 059581 15 Gž (predmetni postupak traje već dvije godine i deset mjeseci).

AP 572/17

44. Edis Mujkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Đurđevika, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 10. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 5. februara 2014. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i jedan mjesec, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 33 0 Rs 057298 15 Rsž (predmetni postupak traje već tri godine i tri mjeseca).

AP 655/17

45. A. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 16. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo prijedlogom od 28. augusta 2012. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi uređenja međe, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i 11 mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 33 0 V 045848 15 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i osam mjeseci).

AP 767/17

46. Hariz Mahmuzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pasaca - Tuzla, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je pokrenut 7. oktobra 2014. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi određivanja naknade za eksproprirane nekretnine, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i tri mjeseca, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 33 0 V 060823 16 Gž (predmetni postupak traje već dvije godine i sedam mjeseci).

AP 813/17

47. Alen Imamović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 2. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 25. oktobra 2012. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi isplate dijela osigurane sume, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i šest mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 Mal 144265 15 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i šest mjeseci).

AP 829/17

48. Husein Salkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica podnio je 3. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 18. februara 2014. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi povrata isplaćene naknade umjesto plaće za porodiljsko odsustvo, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu dana, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 Mal 194581 15 Gž (predmetni postupak traje već tri godine i dva mjeseca).

AP 830/17

49. Husein Salkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica podnio je 3. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 22. novembra 2013. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi povrata isplaćene naknade umjesto plaće za porodiljsko odsustvo, koji je pred prvostepenim sudom trajao osam mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 Rs 185919 14 Rsž (predmetni postupak traje već tri godine i pet mjeseci).

AP 831/17

50. Salko Kudić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 3. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 16. jula 2012. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i šest mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 33 0 Mal 045011 14 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i devet mjeseci).

AP 981/17

51. Rešid Okanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Poljica - Tuzla, kojeg zastupa Mirza Šabić, advokat iz Lukavca, podnio je 14. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 4. februara 2013. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i 11 mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 126 0 Mal 150237 16 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i tri mjeseca).

AP 1040/17

52. Boris Jokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brgula - Tuzla, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 16. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 4. februara 2014. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao deset mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 33 0 Rs 057278 15 Rsž (predmetni postupak traje već tri godine i tri mjeseca).

AP 1042/17

53. A. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 16. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 4. septembra 2013. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi utvrđivanja nezakonitosti otkaza ugovora o radu, povratka na posao i potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i četiri mjeseca, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 33 0 Rs 053606 15 Rsž (predmetni postupak traje već tri godine i osam mjeseci).

AP 1065/17

54. E. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 20. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 7. oktobra 2014. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao devet mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 Rs 215923 15 Rsž (predmetni postupak traje već dvije godine i sedam mjeseci).

AP 1113/17

55. Sead Žigić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 24. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 2. novembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i šest mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 Mal 145201 15 Gž (predmetni postupak traje već četiri godine i šest mjeseci).

AP 1238/17

56. Rajif Šiljegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Berkovice - Lukavac, kojeg zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnio je 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 9. novembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu radi isplate razlike plaće, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i 11 mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 126 0 Rs 146228 15 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i šest mjeseci).

AP 1251/17

57. Taib Suljkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnio je 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 9. novembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu radi isplate razlike plaće, koji je pred prvostepenim sudom trajao tri godine i jedan mjesec, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 126 0 Rs 146218 16 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i šest mjeseci).

AP 1256/17

58. Ćazim Šiljegović i Ago Plavšić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Dobošnice Donje i Miričine, koje zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijeli su 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 13. augusta 2012. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu radi isplate razlike plaće, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i deset mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 126 0 Rs 134819 15 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i osam mjeseci).

AP 1257/17

59. Advija Begić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lukavca, koju zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijela je 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 6. augusta 2012. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu radi isplate razlike plaće, koji je pred prvostepenim sudom trajao tri godine, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 126 0 Rs 134138 15 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i devet mjeseci).

AP 1259/17

60. Zijad Šehović i Zihnija Maljanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle i Poljica, koje zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijeli su 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 17. septembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu radi isplate razlike plaće, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i tri mjeseca, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 126 0 Rs 138306 15 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i sedam mjeseci).

AP 1260/17

61. Džemal Bajrektarević, Selim Salkić, Esed Bajić, Sadik Mujezinović, Sakib Murgić, Adem Aljukić, Ahmet Huseinović, Dževad Malkić i Derviš Demirović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gračanice, Lukavca i Tuzle, koje zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijeli su 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 6. jula 2009. godine radi zaštite prava iz radnog odnosa. U predmetnom postupku Općinski sud u Tuzli je donio prvostepenu presudu 24. septembra 2012. godine (nakon tri godine i dva mjeseca), koja je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda od 29. maja 2014. godine. U ponovnom postupku Općinski sud u Lukavcu je donio presudu 3. oktobra 2016. godine (nakon dvije godine i četiri mjeseca), a predmetni postupak je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 126 0 P 172155 16 Gž od 12. aprila 2017. godine (predmetni postupak je trajao sedam godina i devet mjeseci).

AP 1261/17

62. Nedreta Bijedić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Duboštice, koju zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijela je 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 20. decembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi isplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao godinu i dva mjeseca, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 32 0 Rs 151453 14 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i četiri mjeseca).

AP 1264/17

63. Edin Bihčić, Refik Vehabović i Senahid Omić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Capardi, Berkovice i Devetaka, koje zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijeli su 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 6. januara 2012. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao tri godine i dva mjeseca, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 126 0 Rs 111744 15 Rsž (predmetni postupak traje već pet godina i četiri mjeseca).

AP 1265/17

64. Zaim Aljukić i Braho Tanjić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prokosovića, koje zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijeli su 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 24. jula 2012. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu radi isplate razlike plaća, koji je pred prvostepenim sudom trajao tri godine i tri mjeseca, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 126 0 Rs 132841 16 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i devet mjeseci).

AP 1268/17

65. Edhem Delić, Saudin Ograšević, Zehrudin Mahovkić, Zijad Muratović, Suada Garagić, Ekrem Karić i Samir Hodžić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tabaka, Turije, D. Orahovice, Dobošnice i Lukavca, koje zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijeli su 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 6. jula 2009. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu (Tuzli) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao sedam godina i jedan mjesec, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 126 0 Rs 064257 16 Rsž (predmetni postupak traje već sedam godina i deset mjeseci).

AP 1270/17

66. Hazim Dugonjić i Mirsad Imamović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Puračića i Devetaka, koje zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijeli su 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 27. augusta 2012. godine pred Općinskim sudom u Lukavcu radi isplate razlike plaća, koji je pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i šest mjeseci, a koji se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 126 0 Rs 136258 15 Rsž (predmetni postupak traje već četiri godine i osam mjeseci).

AP 1271/17

67. Nezir Kovačević, Hazim Dugonjić, Mirsad Imamović, Adnan Imamović, Mujo Mahovkić, Ajidin Nuhić, Dževad Huskić, Ramiz Jaranović, Osman Dropić i Nurdin Đuzić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Miričine, Puračića, Devetaka, Lukavca, Turije i Tuzle, koje zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijeli su 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 6. jula 2009. godine radi zaštite prava iz radnog odnosa. U predmetnom postupku Općinski sud u Tuzli je donio prvostepenu presudu 22. marta 2012. godine (nakon dvije godine i osam mjeseci), koja je ukinuta Rješenjem Kantonalnog suda od 20. juna 2014. godine. U ponovnom postupku Općinski sud u Lukavcu je donio presudu 14. jula 2016. godine (nakon dvije godine), a predmet se nalazi na rješavanju po žalbi kod Kantonalnog suda i zaveden je pod brojem 126 0 P 172154 16 Gž (predmetni postupak traje već sedam godina i deset mjeseci).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

68. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Banovićima, Općinskog suda u Tuzli, Općinskog suda u Živinicama, Općinskog suda u Gradačcu, Općinskog suda u Kalesiji i Općinskog suda u Lukavcu, te Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 2. februara 2016. do 27. marta 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

69. Sudovi su u periodu od 18. februara 2016. do 20. aprila 2017. godine dostavili odgovore na pojedine predmetne apelacije.

70. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda odlučio da spoji predmete br. AP 4101/15, AP 181/16, AP 196/16, AP 197/16, AP 997/16, AP 1609/16, AP 1621/16, AP 1639/16, AP 2061/16, AP 2798/16, AP 2851/16, AP 3025/16, AP 3055/16, AP 3294/16, AP 3326/16, AP 3327/16, AP 3470/16, AP 3566/16, AP 3649/16, AP 3874/16, AP 3991/16, AP 3993/16, AP 4124/16, AP 4451/16, AP 4452/16, AP 4518/16, AP 4532/16, AP 4807/16, AP 5035/16, AP 68/17, AP 69/17, AP 137/17, AP 143/17, AP 188/17, AP 260/17, AP 261/17, AP 262/17, AP 361/17, AP 362/17, AP 403/17, AP 466/17, AP 475/17, AP 571/17, AP 572/17, AP 655/17, AP 767/17, AP 813/17, AP 829/17, AP 830/17, AP 831/17, AP 981/17, AP 1040/17, AP 1042/17, AP 1065/17, AP 1113/17, AP 1238/17, AP 1251/17, AP 1256/17, AP 1257/17, AP 1259/17, AP 1260/17, AP 1261/17, AP 1264/17, AP 1265/17, AP 1268/17, AP 1270/17 i AP 1271/17, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4101/15.

III. Činjenično stanje

71. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

72. Svi apelanti su podnijeli apelacije zbog dužine trajanja postupaka koji su pokrenuti u periodu od 15. maja 2001. do 7. oktobra 2014. godine i koji su u vrijeme podnošenja apelacije trajali od dvije godine i sedam mjeseci do 15 godina i sedam mjeseci. Postupajući u konkretnim predmetima sudovi su imali periode neaktivnosti, odnosno nisu efikasno preduzimali neophodne procesne radnje s ciljem okončanja predmetnih postupaka.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

73. U svim apelacijama, apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupaka pred redovnim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, neki apelanti se pozivaju i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovori na apelaciju

74. U odgovoru na apelacije redovni sudovi opravdavaju dužinu trajanja predmetnih postupaka tako što se uglavnom pozivaju na Plan rješavanja starih predmeta koji su obavezni provoditi u skladu sa instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), te na nedovoljnu kadrovsku popunjenost i prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudovima.

V. Relevantni propisi

75. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

76. U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 2. stav 2.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

77. U Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) relevantne odredbe glase:

Član 3.

(1) Vijeće kao nezavisni i samostalni organ ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, kako je propisano u članu 17. ovog zakona.

Član 17.

Vijeće ima sljedeće nadležnosti:

(1) imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova, sudije porotnike i dodatne sudije u sve sudove na državnom, entitetskom, kantonalnom, okružnom, osnovnom i općinskom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, sa izuzetkom ustavnih sudova entitetâ Bosne i Hercegovine;

[...]

(15) daje prijedloge, prema vlastitoj ocjeni, u vezi s godišnjim budžetom predloženim od strane državnih tijela i/ili vlada za sudove i tužilaštva;

(16) daje i iznosi, prema vlastitoj ocjeni, prijedloge za izmjenu budžeta predloženih od strane državnih organa i/ili vlada i/ili Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nadležnim zakonodavnim organima;

(17) prikuplja i analizira izvještaje, kao i potrebne informacije o budžetu i prihodima za sudove i tužilaštva kako bi se osigurali statistički podaci za efikasan rad sudova i tužilaštava;

[...]

(19) učestvuje u izradi nacrta i odobrava Pravilnike o poslovanju za sudove i tužilaštva u Bosni i Hercegovini;

(20) nadgleda i savjetuje sudove i tužilaštva o odgovarajućim i efikasnim tehnikama i postupcima u vezi s budžetom, upravljanjem i rukovođenjem i inicira edukaciju u tom pogledu;

(21) pokreće, nadgleda i koordinira projekte koji se odnose na poboljšanje pitanja vezanih za upravljanje sudovima i tužilaštvima, uključujući traženje finansijskih sredstava iz domaćih i međunarodnih izvora;

[...]

(23) utvrđuje kriterije za rad sudova i tužilaštava i pokreće istrage koje se odnose na postupanje u oblasti uprave ili finansija;

[...]

(25) utvrđuje broj sudija, tužilaca i zamjenikâ glavnog tužioca za sudove i tužilaštva iz njegove nadležnosti, nakon konsultacija s predsjednikom suda ili glavnim tužiocem, tijelom nadležnim za budžet, i nadležnim ministarstvom pravde; [...]

28) daje mišljenje o nacrtima zakona, propisa i o važnim pitanjima koja mogu uticati na pravosuđe, pokreće postupak usvajanja zakona i drugih propisa i daje smjernice sudovima i tužilaštvima iz nadležnosti Vijeća;

[...]

78. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.
Dužnosti predsjednika suda

Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom.

[...]

Član 37.
Propisi o unutrašnjoj organizaciji i poslovanju suda

Visoko sudsko i tužilačko vijeće donosi pravilnik o unutrašnjem sudskom poslovanju, koji prethodno priprema u saradnji sa federalnim ministrom pravde.

Predsjednik suda, uz saglasnost federalnog ministra pravde, donosi pravilnik o unutrašnjoj organizaciji suda i sistematizaciji radnih mjesta u skladu sa kriterijima iz člana 41. ovog Zakona.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji suda i sistematizaciji radnih mjesta predsjednik suda dostavlja Visokom sudskom i tužilačkom vijeću.

Član 61.
Ministarstva pravde

Federalno ministarstvo pravde ima sljedeće nadležnosti:

1) prati primjenu ovog Zakona i drugih propisa koji se odnose na organizaciju i poslovanje svih sudova u Federaciji i

2) prikuplja statističke podatke o radu svih sudova u Federaciji i daje uputstva sudovima za prikupljanje, vođenje i dostavljanje tih podataka.

Federalno ministarstvo pravde u odnosu na Vrhovni sud Federacije i kantonalna ministarstva pravde u odnosu na kantonalne i općinske sudove, imaju sljedeće nadležnosti:

[...]

3) daju prijedloge predsjedniku suda i sa njim sarađuju radi unapređenja organizacije i poslovanja suda;

4) prikupljaju statističke podatke o radu sudova;

5) osiguravaju materijalne uvjete za rad sudova, ako zakonom nije drugačije određeno;

[...]

U vršenju svojih nadležnosti iz poslova pravosudne uprave Federalno ministarstvo pravde i kantonalna ministarstva pravde usko sarađuju i dostavljaju sve informacije Visokom sudskom i tužilačkom vijeću.

Član 64.
Nepravilnosti

Ako kantonalno ministarstvo pravde utvrdi da u sudu postoje nepravilnosti u primjeni ovog Zakona ili drugih propisa koji se odnose na organizaciju i poslovanje sudova, obavijestit će o tome Federalno ministarstvo pravde.

Ako Federalno ministarstvo pravde, pri vršenju svojih nadležnosti ili na osnovu izvještaja kantonalnih ministarstava pravde, utvrdi da u sudu postoje nepravilnosti u primjeni ovog Zakona ili propisa iz stava 1. ovog člana, obavijestit će o tome predsjednika suda ili Visoko sudsko i tužilačko vijeće radi poduzimanja odgovarajućih mjera.

VI. Dopustivost

79. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

80. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

81. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga su apelacije koje su podnesene u odnosu na predmete u kojima nije donesena odluka dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

82. Ustavni sud ukazuje da su postupci u predmetima broj AP 4101/15, AP 181/16, AP 196/16, AP 197/16, AP 1609/16, AP 1639/16, AP 2061/16, AP 2798/16, AP 3025/16, AP 3055/16, AP 3294/16, AP 3326/16, AP 3327/16, AP 3470/16, AP 3566/16, AP 3874/16, AP 3991/16, AP 3993/16, AP 4124/16, AP 261/17, AP 475/17 i AP 1260/17 okončani odlukama Kantonalnog suda br. 127 0 Rs 027987 14 Rsž od 11. septembra 2015. godine, 32 0 Rs 051623 13 Rsž od 8. juna 2016. godine, 32 0 P 091319 12 Gž od 16. februara 2016. godine, 32 0 P 112360 13 Gž od 16. marta 2016. godine, 32 0 P 100634 13 Gž od 19. maja 2016. godine, 127 0 Rs 042255 14 Rsž od 25. maja 2016. godine, 33 0 P 033167 14 Gž od 26. aprila 2016. godine, 32 0 P 145714 13 Gž od 18. oktobra 2016. godine, 33 0 P 045644 14 Gž od 13. februara 2017. godine, 32 0 P 141863 13 Gž od 10. novembra 2016. godine, 126 0 P 137282 15 Gž od 27. oktobra 2016. godine, 32 0 Rs 167632 15 Rsž 2 od 9. novembra 2016. godine, 32 0 P 117273 14 Gž od 9. novembra 2016. godine, 28 0 P 028330 15 Gž od 24. novembra 2016. godine, 126 0 P 109112 15 Gž od 28. septembra 2016. godine, 126 0 V 124241 14 Gž od 17. oktobra 2016. godine, 33 0 Mal 044555 14 Gž od 22. novembra 2016. godine, 32 0 Mal 128050 14 Gž od 7. decembra 2016. godine, 33 0 Rs 048650 15 Rsž od 14. aprila 2017. godine, 29 0 Mal 016010 15 Gž od 30. januara 2017. godine, 33 0 P 047467 15 Gž od 12. aprila 2017. godine i 126 0 P 172155 16 Gž od 12. aprila 2017. godine, dakle nakon podnošenja ovih apelacija. Odluke su dostavljene apelantima, ali predmetne apelacije su, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bile dopustive i u vrijeme podnošenja.

83. Ustavni sud, također, ukazuje da su u predmetima br. AP 997/16, AP 1621/16, AP 2851/16, AP 68/17 i AP 188/17 postupci okončani odlukama Kantonalnog suda br. 33 0 Rs 015393 15 Rsž 2 od 19. januara 2016. godine, 33 0 Rs 034193 13 Rsž od 11. februara 2016. godine, 33 0 Rs 034037 12 Rsž od 10. maja 2016. godine, 33 0 Rs 051530 14 Rsž od 10. novembra 2016. godine i 127 0 P 007695 16 Gž 2 od 9. novembra 2016. godine prije podnošenja predmetnih apelacija. U navedenim predmetima Ustavni sud zapaža da su apelanti blagovremeno, odnosno u roku od 60 dana od dana kada su primili navedene odluke Kantonalnog suda, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, podnijeli predmetne apelacije.

84. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

85. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

86. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupaka pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje

87. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

88. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

89. Ustavni sud zapaža da su postupci, na čiju dužinu apelanti ukazuju u apelacijama, započeli između 15. maja 2001. i 7. oktobra 2014. godine i da neki još uvijek nisu okončani, dok su drugi okončani prije ili nakon podnošenja apelacije, kako je ranije navedeno. Dakle, postupci u predmetnim apelacijama su trajali ili još traju od dvije godine i sedam mjeseci do 15 godina i sedam mjeseci.

90. U brojnim odlukama koje je donio u vezi sa ovim pitanjem, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao da se "razumnost" dužine postupka ocjenjuje u svjetlu okolnosti svakog pojedinog predmeta. Pri tome, kriteriji koji su uspostavljeni u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) o kojima treba voditi računa su: složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti i značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, npr. Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38. i Ustavni sud, između mnogih, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 660/04 od 13. septembra 2005. godine, AP 155/05 od 14. marta 2006. godine i dr.).

91. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).

92. Nakon detaljne analize svake pojedinačne apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupcima na čiju se dužinu apelanti žale radi o naročito složenim pitanjima, niti da su apelanti svojim ponašanjem značajnije doprinijeli ukupnoj dužini postupaka u pitanju. Osim toga, Ustavni sud je u svojoj praksi, također, zapazio da kada sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju "prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. do 31. marta 2016. godine" (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ista opravdanja se vide i u odgovorima na predmetne apelacije.

93. Međutim, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da sudovi moraju djelotvorno kontrolirati postupak i omogućiti strankama da u razumnom roku dođu do konačne odluke, ali i da tokom tog postupka uživaju sve garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1975/14 od 11. januara 2017. godine, tačka 42. s daljnjim referencama).

94. Osim toga, Ustavni sud kontinuirano reafirmira i vrlo čvrste vlastite, ali i stavove Evropskog suda o tome da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud u svojoj praksi ističe da hronična opterećenost sudova nije opravdanje za prekomjernu dužinu postupka, dok se trenutni zastoj, koji za pravni sistem može predstavljati iznenađenje, uzrokovan npr. recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje. Naime, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (op. cit. AP 303/16, tačka 30. s daljnjim referencama).

95. Imajući u vidu kriterije koji su već navedeni, te vodeći računa o svim okolnostima u svakom konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom, Ustavni sud smatra da je dužina postupka u svakom pojedinačnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve "suđenja u razumnom roku". Stoga, Ustavni sud smatra da je u svakom pojedinačnom predmetu došlo do kršenja ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

96. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

97. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da svakom apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da svakom apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od po 1.000,00 KM. Ustavni sud se opredijelio za načelo da svim apelantima dodijeli istu naknadu bez obzira na razlike u pojedinim slučajevima, uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dat nalog u izreci ove odluke preduzeti efikasne mjere s ciljem sprečavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanja posljedica njihovog kršenja kako u slučaju navedenih apelanata tako i u odnosu na sva ostala lica u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.

98. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vode predmetni postupci, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

99. Neki od apelanata navode da im je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovih prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da ih nema potrebe posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Dužina trajanja sudskih postupaka kao sistemski problem

100. Ustavni sud je, nakon što je u brojnim predmetima naglasio da se preopterećenost sudova velikim brojem starih predmeta ne može smatrati vanrednom okolnošću, u već spomenutoj odluci broj AP 303/16 zaključio da se radi o sistemskom problemu u Bosni i Hercegovini "koji je doveo do hroničnih zaostataka u radu suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi". Dalje, Ustavni sud je naglasio da je evidentno "da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta u skladu sa Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTVBiH", ali je zaključio da "navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda" (op. cit. AP 303/16, tačka 25).

101. Dalje, pregled statistike vrste predmeta pred Ustavnim sudom iz njegove apelacione nadležnosti pokazuje da je u periodu od januara 2008. do februara 2017. godine Ustavni sud donio ukupno 1.447 odluka u kojima je utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku (u parničnom i izvršnom postupku zajedno, ali ovaj broj ne obuhvaća odluke u kojima je utvrđeno kršenje ovog prava u upravnom i krivičnom postupku, niti odluke koje se tiču neizvršenja pravomoćnih presuda isplatom sredstava iz budžeta raznih nivoa vlasti). Ustavni sud je u tim odlukama naložio određenim nivoima javne vlasti da apelantima isplate određene novčane iznose na ime naknade nastale nematerijalne štete zbog ovakvog kršenja ustavnih prava, pozivajući se na sjedište suda pred kojim je vođen postupak u kojem je utvrđena povreda. Ukupan iznos ovako dosuđene naknade u navedenom periodu iznosi oko 1.800.000,00 KM, što predstavlja značajan iznos. U vrijeme donošenja ove odluke, pred Ustavnim sudom se nalazi više od 600 predmeta u kojima se apelanti pozivaju na kršenje prava na suđenje u razumnom roku, a taj broj se stalno povećava prilivom novih apelacija u kojima se kao primarno postavlja pitanje dužine postupka.

102. Ustavni sud, također, zapaža da je VSTVBiH u svom saopćenju za medije od 12. aprila 2017. godine objavio da je u 2017. godini planirao riješiti ukupno 156.320 "najstarijih predmeta", te da je u prvom kvartalu ove godine premašio kvartalni plan tako što je umjesto planiranih 25% riješeno 36% od planiranog broja, odnosno da je riješeno 60.339 "najstarijih predmeta". Iako nije navedeno na koji se period odnosi ovaj broj "najstarijih predmeta" koje po planu treba riješiti 2017. godine, iz prateće tabele izvršenja plana, koja je također objavljena i dostupna (vidi http://vstv.pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=67599), vidljivo je da u radu još ima i predmeta koji su započeti "2000. i ranije". Na osnovu ovoga, uz ponovno zapažanje da se preduzimaju određeni napori na rješavanju starih predmeta, Ustavni sud sa zabrinutošću konstatira da su svi ti predmeti koji su kategorizirani kao "najstariji predmeti" (i za koje se može pretpostaviti da traju duže od pet godina, dakle da su inicirani u periodu od 2001. do 2011. godine), potencijalne apelacije zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku.

103. U vezi s tim, Ustavni sud je već u navedenoj odluci broj AP 303/16 zaključio "da je problem ostao aktuelan i nakon donošenja konkretnih odluka, odnosno da javna vlast ni na jednom nivou u Bosni i Hercegovini nije provela adekvatne mjere kojima bi se poboljšala situacija uprkos znatnoj i dosljednoj praksi Ustavnog suda u ovim slučajevima". Zbog toga je Ustavni sud u toj odluci zaključio i da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu "nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje" (op. cit. AP 303/16, tač. 37-39). Ustavni sud je također smatrao da "treba cijeniti dosadašnje napore [VSTVBiH] kao nezavisnog i samostalnog organa koji ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, te da unaprijedi efikasnost pravosuđa u Bosni i Hercegovini". Imajući u vidu njegova ovlaštenja i nadležnosti utvrđene Zakonom o VSTVBiH, Ustavni sud je zaključio "da je neophodno da [VSTVBiH] preduzme daljnje mjere kojima bi se otklonile manjkavosti sudskog sistema u Bosni i Hercegovini u pogledu poštovanja zahtjeva za razuman vremenski rok u okviru ustavnog prava na pravično suđenje". Stoga je Ustavni sud odlučio da Odluku broj AP 303/16 dostavi VSTVBiH, uz zahtjev da ga VSTVBiH, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema te odluke Ustavnog suda, obavijesti o preduzetim mjerama i njihovim efektima (op. cit. AP 303/16, tačka 45). Međutim, Ustavni sud sa žaljenjem konstatira da VSTVBiH do dana donošenja predmetne odluke nije Ustavnom sudu dostavio traženu obavijest, iako je odluka Ustavnog suda u VSTVBiH primljena 30. marta 2016. godine, dakle ni nakon proteka ostavljenog roka od šest mjeseci.

104. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ostaje pri zaključku iz Odluke broj AP 303/16 o tome da je kršenje prava na pravično suđenje dio sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje.

c) Član 13. - pravo na djelotvoran pravni lijek

105. Ustavni sud nije u navedenoj odluci broj AP 303/16 utvrdio i kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, iako je u dijelu odluke razmatrao to pitanje i zaključio da u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku "nedostaje djelotvoran pravni lijek u domaćem pravnom sistemu prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu" (op. cit. AP 303/16, tačka 40). Međutim, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud će u ovoj odluci detaljno razmotriti i pitanje kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku.

106. Apelanti se nisu eksplicitno pozvali na kršenje prava iz člana 13. Evropske konvencije. Međutim, iz apelacionih navoda nesumnjivo proizlazi da apelanti smatraju da nemaju nikakvog drugog djelotvornog pravnog sredstva kojim bi ishodovali okončanje postupka u razumnom roku, osim podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

107. U vezi s pitanjem da li u takvoj situaciji Ustavni sud može razmatrati kršenje i nekog prava na koje se apelant nije eksplicitno pozvao, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao na relevantnu praksu Evropskog suda koji je zauzeo stav da je taj sud najpozvaniji dati pravnu kvalifikaciju činjenica iznesenih u aplikaciji i da nije ograničen, niti vezan za aplikantovu ili vladinu pravnu kvalifikaciju. Ustavni sud je također ukazao i na vlastitu praksu o istom pitanju u situacijama kada se apelant pozove na jedno pravo, a činjenice i argumenti koje iznese ukazuju na moguće kršenje nekog drugog ustavnog prava (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4207/13 od 30. septembra 2016. godine, tačka 25. s daljnjim referencama, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 83/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba). Osim toga, kako je već rečeno, VSTVBiH nije udovoljio zahtjevu Ustavnog suda iz Odluke broj AP 303/16, što ozbiljno dovodi u pitanje i nastojanja Ustavnog suda da kroz svoju apelacionu nadležnost efikasno riješi problem dužine postupaka pred redovnim sudovima.

108. U vezi s pitanjem djelotvornog pravnog lijeka, Ustavni sud ukazuje da su prema članu 1. Evropske konvencije države članice dužne osigurati "svakome u svojoj nadležnosti prava i slobode" garantirane Evropskom konvencijom. Primarna, pozitivna obaveza domaćih vlasti je, dakle, da svima osiguraju uživanje garantiranih prava i sloboda, a mehanizmi zaštite ljudskih prava predviđeni Evropskom konvencijom su supsidijarni. Ovaj supsidijarni karakter je artikuliran i članom 13. Evropske konvencije kojim se garantira dostupnost, na domaćem nivou, pravnog lijeka kojim će se osigurati provođenje i uživanje suštine prava garantiranih Evropskom konvencijom. Ovaj pravni lijek moraju osigurati, u kojoj god formi to odluče, države ugovornice. Standardi Evropskog suda u vezi sa ovim pitanjem pokazuju da djelotvornost pravnog lijeka u smislu člana 13. Evropske konvencije ne zavisi od garancija da će rezultati korištenja tog pravnog lijeka biti u korist onoga ko ga koristi. Osim toga, čak i kada jedan pravni lijek per se ne može u potpunosti zadovoljiti zahtjeve iz ovog člana, kombiniranje nekoliko pravnih lijekova koji su predviđeni u domaćem pravnom sistemu može dati zadovoljavajući efekt. Zbog toga je, prema praksi Evropskog suda, u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li su pravni lijekovi koji su dostupni u domaćem pravnom sistemu "djelotvorni" na način da mogu prevenirati kršenje ljudskih prava (vidi, Evropski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. juna 2006. godine, tač. 97-98).

109. Razmatrajući modalitete ispunjenja pozitivnih obaveza javne vlasti radi otklanjanja sistemskih kršenja ljudskih prava zaštićenih Evropskom konvencijom, Evropski sud je istakao da je "prevencija nepobitno najbolje rješenje u apsolutnom smislu, kao i u mnogim oblastima. U slučaju kada je sudski sistem manjkav u odnosu na zahtjev za razuman vremenski rok iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravni lijek koji je osmišljen da ubrza postupak kako bi se spriječilo njegovo predugo trajanje predstavlja najdjelotvornije rješenje. Takav pravni lijek nudi nepobitnu prednost u odnosu na pravni lijek koji pruža samo odštetu budući da on, također, sprečava i utvrđivanje uzastopnih povreda u odnosu na isti postupak, te ne ispravlja povredu samo a posteriori, kao što čini pravni lijek koji nudi kompenzaciju. Neke države su savršeno shvatile situaciju birajući da kombiniraju dvije vrste pravnog lijeka, jednu namijenjenu ubrzanju postupka i drugu pružanju kompenzacije" (ibid, tač. 90-100). Član 13. Evropske konvencije, također, dozvoljava državi da odabere bilo koji pravni lijek koji može ubrzati postupak koji je u toku ili pravni lijek za obeštećenje post factum zbog odugovlačenja koje se već desilo. Dok se prednost daje prvoj vrsti pravnog lijeka - ubrzavanju postupka s obzirom na to da se tako sprečava daljnje odugovlačenje, pravni lijek kojim se dobiva obeštećenje može se smatrati podjednako djelotvornim u slučaju kada je postupak predugo trajao, a preventivni pravni lijek nije postojao (op. cit. AP 303/16, tačka 41. s daljnjim referencama).

110. S druge strane, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost, čija je svrha osiguranje poštovanja najviših standarda ljudskih prava iz člana II Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim treba zapaziti i da je obraćanje Ustavnom sudu obavezan korak za sve one koji bi pitanje eventualnog kršenja nekog ljudskog prava željeli postaviti pred Evropski sud, osim ako bi mogli dokazati da je apelacija Ustavnom sudu nedjelotvoran pravni lijek. U odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku, apelacija Ustavnom sudu je za sada jedino pravno sredstvo za zaštitu tog prava. Međutim, imajući u vidu sve okolnosti o kojima je bilo riječi, Ustavni sud ponavlja svoj stav iz Odluke broj AP 303/16 da apelacija nije dovoljan način ubrzanja postupka i/ili obeštećenja zato što ona "nije neposredno način ostvarenja prava na brzo i djelotvorno suđenje, nego jedan od načina da se reagira na dugotrajnost i nedjelotvornost koje već postoje u sudskom postupku" (op. cit. AP 303/16, tačka 40).

111. Ustavni sud naročito zapaža da se broj apelacija koje se podnose u vezi s dužinom postupka, kako je već rečeno, stalno povećava. Određeni broj apelacija se ponovo podnosi i nakon što je Ustavni sud već jednom utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku zato što zahtjev Ustavnog suda da se "postupak hitno okonča" često ne bude suštinski izvršen, pa se postupak pred sudovima i dalje produžava po nekoliko godina i nakon odluke Ustavnog suda (vidi, npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3210/11 od 10. aprila 2013. godine, AP 3067/13 od 20. juna 2016. godine i AP 4075/15 od 3. februara 2016. godine, nisu objavljene, dostupne na www.ustavnisud.ba). Također, kako je već rečeno, VSTV nije obavijestio Ustavni sud o bilo kakvoj mjeri koju je u vezi sa ovim pitanjem preduzeo, čak ni kada je za to istekao rok ostavljen u Odluci broj AP 303/16. Osim toga, iz predmeta ove vrste se vidi i ozbiljan problem nepoštovanja rokova za postupanje ili nepoštovanje drugih procesnih pravila koji su propisani zakonima koji bi, kad bi se dosljedno primjenjivali, nesumnjivo imali pozitivan utjecaj na ukupnu dužinu postupka (npr. rokovi za dostavljanje tužbe na odgovor ili zakazivanje pripremnog i glavnog ročišta ili npr. praksa da se pripremno ročište odlaže i po nekoliko puta, iako za to nema uporišta u zakonima o parničnom postupku i sl.). Sve ovo ukazuje na propuste u efikasnom upravljanju postupkom, što je pitanje koje Ustavni sud ne može rješavati u okviru svoje apelacione nadležnosti. Naime, kod utvrđivanja eventualnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, relevantni su samo kriteriji koji su već navedeni u ovoj odluci, a među njima nije dosljedno poštovanje zakonom propisanih rokova ili nekih drugih procesnih pravila koja su propisana kako bi se postupkom efikasno upravljalo i kako bi se ostvarilo načelo ekonomičnosti postupka, kako traže zakoni o parničnom postupku. Stoga se može desiti da ukupna dužina postupka u vrijeme obraćanja Ustavnom sudu još nije dostigla zabrinjavajući stepen prema standardima člana 6. stav 1. Evropske konvencije da bi se moglo utvrditi kršenje tog prava, ali se zbog propusta u efikasnom upravljanju postupkom može dostići i ta granica. Djelovanje u tim ranijim fazama postupka, putem odgovarajućeg pravnog lijeka osmišljenog da ubrza postupak kako bi se spriječilo njegovo predugo trajanje, predstavljalo bi prevenciju u postupcima koji traju, da ne dođe do kršenja prava na suđenje u razumnom roku, kako kroz svoje odluke zahtijeva i Evropski sud. Svakako, apelacija Ustavnom sudu zbog dužine postupka bi i dalje bila dostupna, ali kao dodatno sredstvo zaštite ljudskog prava na suđenje u razumnom roku, ukoliko bi to bilo potrebno.

112. Dakle, zbog toga što nadležna javna vlast još nije pronašla adekvatan način da riješi ovaj očigledan problem na koji Ustavni sud godinama ukazuje, zatim zbog ograničene ustavne mogućnosti Ustavnog suda da odredi konkretne mjere ubrzanja u svakom konkretnom predmetu, ali i zbog stalnog povećanja broja apelacija koje se odnose na pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka, djelotvornost apelacije, kao pravnog lijeka koji je po ovom pitanju jedini dostupan apelantima, ozbiljno je dovedena u pitanje u smislu stvarnog i efikasnog okončanja sudskih postupaka, kako bi se suštinski ispunili zahtjevi suđenja u razumnom roku.

113. Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Mjere koje je potrebno preduzeti s ciljem izvršenja ove odluke

U odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku

114. Što se tiče mjera koje nadležna javna vlast treba preduzeti, Ustavni sud je u Odluci broj AP 303/16 naglasio da "premda ne treba isključiti daljnju reformu zakonodavstva i pravnih sredstava u ostvarenju prava na pravično suđenje, prema mišljenju Ustavnog suda, primarna uloga pripada preventivnim i strukturalnim zahvatima koji bi trebali osigurati institucionalnu sposobnost kvalitetnog i brzog suđenja, te koji bi vjerovatnost da dođe do povrede prava na pravično suđenje minimizirali i otklonili već u početku" (op. cit. AP 303/16, tačka 40). Ustavni sud smatra značajnim ukazati na činjenicu da prima neuporedivo najveći broj apelacija koje se odnose na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, odnosno nepostojanje djelotvornog pravnog lijeka u vezi s pravom na donošenje odluke u razumnom roku, u odnosu na druge zemlje (npr. zemlje u regionu) koje, u pravilu, imaju poseban zakon prema kojem se građani mogu obraćati redovnim sudovima ili drugim organima samo zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, pred kojima se njihovi zahtjevi rješavaju tako da obraćanje Ustavnom sudu određene države uopće nije potrebno ili je svedeno na najmanju moguću mjeru. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da će u ovakvim okolnostima, u kojima je utvrđeno sistemsko kršenje prava na suđenje u razumnom roku, stvarni efekti mjera i aktivnosti biti vidljivi i suštinski djelotvorni samo ako svaki dio javne vlasti koji ima nadležnosti u vezi s dobrom organizacijom pravosuđa, djelujući pojedinačno i zajedno, preduzme odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti kako bi se osiguralo djelotvorno uživanje u pravu na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

115. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.

U odnosu na pravo iz člana 13. Evropske konvencije

116. Imajući u vidu da je u ovoj odluci utvrđeno i kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, a slijedeći praksu Evropskog suda u sličnim slučajevima (vidi, npr. Rumpf protiv Njemačke, "pilot" presuda od 2. septembra 2009. godine, Athanasiou i dr. protiv Grčke, "pilot" presuda od 21. decembra 2010. godine i sl.), Ustavni sud smatra da je neophodno naložiti da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i VSTVBiH bez odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od prijema ove odluke Ustavnog suda, preduzmu odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti s ciljem propisivanja jednog ili više djelotvornih pravnih lijekova u skladu sa članom 13. Evropske konvencije i sa ovom odlukom radi efikasne zaštite prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

117. Ustavni sud zaključuje da je u svim postupcima iz apelacija koje su predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u svakom pojedinačnom slučaju dužina postupka bila pretjerano duga, za šta sudovi nisu dali razumno i logično objašnjenje. Osim toga, uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.

118. Ustavni sud, također, zaključuje da postoji i kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da ne postoji djelotvoran pravni lijek kojim bi se apelantima, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, omogućilo ubrzanje postupka koji je u toku ili obeštećenje zbog odugovlačenja koje se već desilo.

119. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

120. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.